Natpisi sa stećaka

[ViaCombusta]

Da li neko zna kako se dolazi do nekropole u u selu Donji Močioci, Stari Grad ?

[Energični leptir]

Zijev... ikavica bi sad trebala predstavljati dokaz nekakve ove ili one prednaicionalne "nacionale" specifičnosti, taman kao da su se srednjovjekovne feudalne države gradile na granicama refleksa jata i graničnih štokavsko-čakavskih mješavina. Očigledno je da je štokavski idiom nastao u okvirima jedne predmoderne slovenske zajednice koja je naseljavala Rašku, primorske oblasti na pojasu Cetina-Konavli i Bosnu, te se vremenom počeo razlikovati u tri refleksa jata "i", "e" i "je/ije". Zanimljivo specifičnosti koje današnji primordijalni nadrietnogenezičari pripisuju isključivo Bosni, odnosno zapadnim štokavskim područjima, nalazimo i na teritoriji srednjovjekovne srpske države. Evo npr. povelje Vuka Brankovića s početka 15. vijeka:


Mojim drazim i starišoj braći, knezu i vlastelom kotorscim, poklonjenije od kneza Vuka.
Razumih što mi poslaste, i što mi pisaste, Bog daj na milosti i na pravdi.
I jošte vi posilam za komat ovake svite, ku mi poslaste, po onuj cinu, jer sam ono razdilil nekolicim,
a druzi mi goli side, tere im je s'de veće na me žal nego li prije, dokole ne bih druzim dal.
A to mi vse pišite u razlog, jere ja pišu kako moji gospodi.

F. Miklošič, Monumenta Serbica

Eh sad, koliko se jezik Vuk Brankovića "strašno" razlikuje od onog Pribislava Pohvalića, pisara u službi bosansko-humske vlastele Hranića-Kosača također početko 15. vijeka.

Va ime Božje, amen. V lito rošstva Hristova tisućno i četirista i sedmo lito, miseca jenvara deveti dan. Ja Pribisav Pohvalić posao gospoje banice Anke i gospodina vojevode Sandalja i gospoje Katarine Sandaljevice svidokuju i mojom rukom zapisuju jere ovi list srpski, u sem tetragu pisani blizu segaj moga pisanija, da se ima otpisati. I otpisah ga mojom rukom kako da nije tvrd u ničemre i da se njim ne more pitati ništor od postave što se je u njem udržalo. I u drugom listu srpskom, koji je prid ovimej, tako njega otpisah da ni tvrd u ničemre kako tamo naprid pri onom listu. Mojom rukom pišu i svidokuju jere su u tazi oba rečena lista u treti list pripisana u sem tetragu. U prvom listu srpskom, koji za ovimej jest don list prid ovimej prvi koji sam otpisao jest bio pisan v lito rošstva Hristova tisućno i četirista i šesto lito, miseca maja četvrti dan, a ov drugi list blizu segaj moga pisanija jest bio pisan v lito rošstva Hristova tisućno i četirista i šesto lito, miseca dekembrija dvadeseti dan. A list koji je bio ispisan iz segaj lista koji je ovdi pisan u sem tetragu, ja Pribisav od više rečenih vratih ga i dah knezu i vlastelem dubrovačcim, i na njem svidokuju mojom rukom kako da se otpiše i da ni veće tvrd.

- Medo Pucić, Somenici srpski II, Beograd 1862, str. 53-54. -

Dakle, unatoč pisanijama kojekavih fantazmagoričara, isključivih psihopatskih mrzitelja i priučenih internet bljuvača sadržaja priučenog na kojekakvim forumima umobolnih histerika, jezik koji se govorio na štkokavskim područjima se oduvijek u predmodernim razdobljima nazivao i ilirski i srpski i bosanski i dalmatinski i dubrovački i kako već ne, a tek modernim nacionalnim pokretima on biva striktno razdovjen po normama. Najbolje kad se počnu javljati ove budaline sa pričom o nekakvim krađama jezika. Jezik je sredstvo komunikacije i niko ništa ne može ukrasti, kada je riječ o narodi/ima koji su se čak i prije ustanovljena srpske, hrvatske i bošnjačke norme međusobno savršeno razumjeli. Daljnja rasprava je za Nadrealiste i "poučni skeč o jeziku".

[Mračajski proto]

Tko za zelja navijal i i kostji razgasi
Bog mu dal kostjima njehgovim istju sudbu,
život pun lošljih ljudi
i zlu ženu da ga žulji ko sjupalj zub.

[visokijablan]

Zijev... ikavica bi sad trebala predstavljati dokaz nekakve ove ili one prednaicionalne "nacionale" specifičnosti, taman kao da su se srednjovjekovne feudalne države gradile na granicama refleksa jata i graničnih štokavsko-čakavskih mješavina. Očigledno je da je štokavski idiom nastao u okvirima jedne predmoderne slovenske zajednice koja je naseljavala Rašku, primorske oblasti na pojasu Cetina-Konavli i Bosnu, te se vremenom počeo razlikovati u tri refleksa jata "i", "e" i "je/ije". Zanimljivo specifičnosti koje današnji primordijalni nadrietnogenezičari pripisuju isključivo Bosni, odnosno zapadnim štokavskim područjima, nalazimo i na teritoriji srednjovjekovne srpske države. Evo npr. povelje Vuka Brankovića s početka 15. vijeka:


Mojim drazim i starišoj braći, knezu i vlastelom kotorscim, poklonjenije od kneza Vuka.
Razumih što mi poslaste, i što mi pisaste, Bog daj na milosti i na pravdi.
I jošte vi posilam za komat ovake svite, ku mi poslaste, po onuj cinu, jer sam ono razdilil nekolicim,
a druzi mi goli side, tere im je s'de veće na me žal nego li prije, dokole ne bih druzim dal.
A to mi vse pišite u razlog, jere ja pišu kako moji gospodi.

F. Miklošič, Monumenta Serbica

Eh sad, koliko se jezik Vuk Brankovića "strašno" razlikuje od onog Pribislava Pohvalića, pisara u službi bosansko-humske vlastele Hranića-Kosača također početko 15. vijeka.

Va ime Božje, amen. V lito rošstva Hristova tisućno i četirista i sedmo lito, miseca jenvara deveti dan. Ja Pribisav Pohvalić posao gospoje banice Anke i gospodina vojevode Sandalja i gospoje Katarine Sandaljevice svidokuju i mojom rukom zapisuju jere ovi list srpski, u sem tetragu pisani blizu segaj moga pisanija, da se ima otpisati. I otpisah ga mojom rukom kako da nije tvrd u ničemre i da se njim ne more pitati ništor od postave što se je u njem udržalo. I u drugom listu srpskom, koji je prid ovimej, tako njega otpisah da ni tvrd u ničemre kako tamo naprid pri onom listu. Mojom rukom pišu i svidokuju jere su u tazi oba rečena lista u treti list pripisana u sem tetragu. U prvom listu srpskom, koji za ovimej jest don list prid ovimej prvi koji sam otpisao jest bio pisan v lito rošstva Hristova tisućno i četirista i šesto lito, miseca maja četvrti dan, a ov drugi list blizu segaj moga pisanija jest bio pisan v lito rošstva Hristova tisućno i četirista i šesto lito, miseca dekembrija dvadeseti dan. A list koji je bio ispisan iz segaj lista koji je ovdi pisan u sem tetragu, ja Pribisav od više rečenih vratih ga i dah knezu i vlastelem dubrovačcim, i na njem svidokuju mojom rukom kako da se otpiše i da ni veće tvrd.

- Medo Pucić, Somenici srpski II, Beograd 1862, str. 53-54. -

Dakle, unatoč pisanijama kojekavih fantazmagoričara, isključivih psihopatskih mrzitelja i priučenih internet bljuvača sadržaja priučenog na kojekakvim forumima umobolnih histerika, jezik koji se govorio na štkokavskim područjima se oduvijek u predmodernim razdobljima nazivao i ilirski i srpski i bosanski i dalmatinski i dubrovački i kako već ne, a tek modernim nacionalnim pokretima on biva striktno razdovjen po normama. Najbolje kad se počnu javljati ove budaline sa pričom o nekakvim krađama jezika. Jezik je sredstvo komunikacije i niko ništa ne može ukrasti, kada je riječ o narodi/ima koji su se čak i prije ustanovljena srpske, hrvatske i bošnjačke norme međusobno savršeno razumjeli. Daljnja rasprava je za Nadrealiste i "poučni skeč o jeziku".

U šturoj i oskudnoj Srbskoj srednjovjekovnoj pisanoj riječi nema ikavice,niti ima pisma na zapadnoj ćirilici kz. Bosančici,a u pravoslavnoj crkvenoj književnosti preovladava Bugarska-Preslavska ćirilica i istočni tkz Grčki obred.Takvo pismo ne nalazimo u srednjovjekovnoj BIH,niti na ,,bilizima,,niti u ispravama Bosanskih vladara!Pravoslavni Arhimandit Ruavac a za njim i srbski istoričar Ćorović tvrde da se neda dokazati postojanje ijednog pravoslavnog manastira u BIH prije Turaka osim možda Paprače u ist. Bosni.M.Dinić srpski povjesničar tvrdi,,ne treba gubiti iz vida da u pravoj Bosni-Hum i djelovi Raše se izuzimaju,nije bilo u Tvrtkovo doba a ni ranije pravoslavnih.


Na ,,bilizima,,postoji srbska ekavica i to na par njih oko Bileće ali ih se datira u 16st. ili vrijeme značajnijih seoba Srba uz pomoć Turaka na područja današnje Bosne i Hercegovine.

[majstorina]

Zijev... ikavica bi sad trebala predstavljati dokaz nekakve ove ili one prednaicionalne "nacionale" specifičnosti, taman kao da su se srednjovjekovne feudalne države gradile na granicama refleksa jata i graničnih štokavsko-čakavskih mješavina. Očigledno je da je štokavski idiom nastao u okvirima jedne predmoderne slovenske zajednice koja je naseljavala Rašku, primorske oblasti na pojasu Cetina-Konavli i Bosnu, te se vremenom počeo razlikovati u tri refleksa jata "i", "e" i "je/ije". Zanimljivo specifičnosti koje današnji primordijalni nadrietnogenezičari pripisuju isključivo Bosni, odnosno zapadnim štokavskim područjima, nalazimo i na teritoriji srednjovjekovne srpske države. Evo npr. povelje Vuka Brankovića s početka 15. vijeka:


Mojim drazim i starišoj braći, knezu i vlastelom kotorscim, poklonjenije od kneza Vuka.
Razumih što mi poslaste, i što mi pisaste, Bog daj na milosti i na pravdi.
I jošte vi posilam za komat ovake svite, ku mi poslaste, po onuj cinu, jer sam ono razdilil nekolicim,
a druzi mi goli side, tere im je s'de veće na me žal nego li prije, dokole ne bih druzim dal.
A to mi vse pišite u razlog, jere ja pišu kako moji gospodi.

F. Miklošič, Monumenta Serbica

Eh sad, koliko se jezik Vuk Brankovića "strašno" razlikuje od onog Pribislava Pohvalića, pisara u službi bosansko-humske vlastele Hranića-Kosača također početko 15. vijeka.

Va ime Božje, amen. V lito rošstva Hristova tisućno i četirista i sedmo lito, miseca jenvara deveti dan. Ja Pribisav Pohvalić posao gospoje banice Anke i gospodina vojevode Sandalja i gospoje Katarine Sandaljevice svidokuju i mojom rukom zapisuju jere ovi list srpski, u sem tetragu pisani blizu segaj moga pisanija, da se ima otpisati. I otpisah ga mojom rukom kako da nije tvrd u ničemre i da se njim ne more pitati ništor od postave što se je u njem udržalo. I u drugom listu srpskom, koji je prid ovimej, tako njega otpisah da ni tvrd u ničemre kako tamo naprid pri onom listu. Mojom rukom pišu i svidokuju jere su u tazi oba rečena lista u treti list pripisana u sem tetragu. U prvom listu srpskom, koji za ovimej jest don list prid ovimej prvi koji sam otpisao jest bio pisan v lito rošstva Hristova tisućno i četirista i šesto lito, miseca maja četvrti dan, a ov drugi list blizu segaj moga pisanija jest bio pisan v lito rošstva Hristova tisućno i četirista i šesto lito, miseca dekembrija dvadeseti dan. A list koji je bio ispisan iz segaj lista koji je ovdi pisan u sem tetragu, ja Pribisav od više rečenih vratih ga i dah knezu i vlastelem dubrovačcim, i na njem svidokuju mojom rukom kako da se otpiše i da ni veće tvrd.

- Medo Pucić, Somenici srpski II, Beograd 1862, str. 53-54. -

Dakle, unatoč pisanijama kojekavih fantazmagoričara, isključivih psihopatskih mrzitelja i priučenih internet bljuvača sadržaja priučenog na kojekakvim forumima umobolnih histerika, jezik koji se govorio na štkokavskim područjima se oduvijek u predmodernim razdobljima nazivao i ilirski i srpski i bosanski i dalmatinski i dubrovački i kako već ne, a tek modernim nacionalnim pokretima on biva striktno razdovjen po normama. Najbolje kad se počnu javljati ove budaline sa pričom o nekakvim krađama jezika. Jezik je sredstvo komunikacije i niko ništa ne može ukrasti, kada je riječ o narodi/ima koji su se čak i prije ustanovljena srpske, hrvatske i bošnjačke norme međusobno savršeno razumjeli. Daljnja rasprava je za Nadrealiste i "poučni skeč o jeziku".

U šturoj i oskudnoj Srbskoj srednjovjekovnoj pisanoj riječi nema ikavice,niti ima pisma na zapadnoj ćirilici kz. Bosančici,a u pravoslavnoj crkvenoj književnosti preovladava Bugarska-Preslavska ćirilica i istočni tkz Grčki obred.Takvo pismo ne nalazimo u srednjovjekovnoj BIH,niti na ,,bilizima,,niti u ispravama Bosanskih vladara!Pravoslavni Arhimandit Ruavac a za njim i srbski istoričar Ćorović tvrde da se neda dokazati postojanje ijednog pravoslavnog manastira u BIH prije Turaka osim možda Paprače u ist. Bosni.M.Dinić srpski povjesničar tvrdi,,ne treba gubiti iz vida da u pravoj Bosni-Hum i djelovi Raše se izuzimaju,nije bilo u Tvrtkovo doba a ni ranije pravoslavnih.


Na ,,bilizima,,postoji srbska ekavica i to na par njih oko Bileće ali ih se datira u 16st. ili vrijeme značajnijih seoba Srba uz pomoć Turaka na područja današnje Bosne i Hercegovine.

Kao i obično, paušalno, iskrivljeno i stereotipno tumačenje natpisa na stećcima, kao što je i običaj na ovoj temi. Ima ih par desetina, oko Bileće, Trebinja, Ljubinja, Stoca,Nevesinja, Gacka. Pod mnogima su sahranjene istorijski potvrđene ličnosti. Uglavnom pripadnici donjovlaških rodova, koje nisu doveli Turci, kako tvrde hrvatski i bošnjački kvaziistoričari, već na prostorima Huma žive i pominju se znatno ranije od dolaska Osmanlija.

[visokijablan]

Dakle, unatoč pisanijama kojekavih fantazmagoričara, isključivih psihopatskih mrzitelja i priučenih internet bljuvača sadržaja priučenog na kojekakvim forumima umobolnih histerika, jezik koji se govorio na štkokavskim područjima se oduvijek u predmodernim razdobljima nazivao i ilirski i srpski i bosanski i dalmatinski i dubrovački i kako već ne, a tek modernim nacionalnim pokretima on biva striktno razdovjen po normama. Najbolje kad se počnu javljati ove budaline sa pričom o nekakvim krađama jezika. Jezik je sredstvo komunikacije i niko ništa ne može ukrasti, kada je riječ o narodi/ima koji su se čak i prije ustanovljena srpske, hrvatske i bošnjačke norme međusobno savršeno razumjeli. Daljnja rasprava je za Nadrealiste i "poučni skeč o jeziku".[/quote]



U šturoj i oskudnoj Srbskoj srednjovjekovnoj pisanoj riječi nema ikavice,niti ima pisma na zapadnoj ćirilici kz. Bosančici,a u pravoslavnoj crkvenoj književnosti preovladava Bugarska-Preslavska ćirilica i istočni tkz Grčki obred.Takvo pismo ne nalazimo u srednjovjekovnoj BIH,niti na ,,bilizima,,niti u ispravama Bosanskih vladara!Pravoslavni Arhimandit Ruavac a za njim i srbski istoričar Ćorović tvrde da se neda dokazati postojanje ijednog pravoslavnog manastira u BIH prije Turaka osim možda Paprače u ist. Bosni.M.Dinić srpski povjesničar tvrdi,,ne treba gubiti iz vida da u pravoj Bosni-Hum i djelovi Raše se izuzimaju,nije bilo u Tvrtkovo doba a ni ranije pravoslavnih.


Na ,,bilizima,,postoji srbska ekavica i to na par njih oko Bileće ali ih se datira u 16st. ili vrijeme značajnijih seoba Srba uz pomoć Turaka na područja današnje Bosne i Hercegovine.[/quote]

Kao i obično, paušalno, iskrivljeno i stereotipno tumačenje natpisa na stećcima, kao što je i običaj na ovoj temi. Ima ih par desetina, oko Bileće, Trebinja, Ljubinja, Stoca,Nevesinja, Gacka. Pod mnogima su sahranjene istorijski potvrđene ličnosti. Uglavnom pripadnici donjovlaških rodova, koje nisu doveli Turci, kako tvrde hrvatski i bošnjački kvaziistoričari, već na prostorima Huma žive i pominju se znatno ranije od dolaska Osmanlija.[/quote]

Pismo kojim su pisani svi boljunski natpisi i ostali natpisi na drugim lokalitetima u Hercegovini je varijanta ćirilice - zapadna ili bosanska
ćirilica - koja je bila u uporabi kroz 8 stoljeća, tj. od 11. do 18. stoljeća. Najstariji natpisi pisani
tim pismom su: Humačka ploča (rano 11. stoljeće), Natpis Povaljskog praga (1184.), Natpis
Kulina bana, Natpis omiškog kneza Miroslava, itd.Dakle radi se o pismu i jeziku različitom od istočne ćirilice koja se upotrebljavala isključivo u Srbiji.

zanimljivo http://bosnianchurch.weebly.com/jezik-i-pismo.html

[majstorina]

.

[majstorina]

Hm, Natpisi Žpana Grda, Pribiliše, blagajski natpis...nastali su u srednjevjekovnoj Srbiji ili Raškoj!

[amrq7u]

Pozdrav raja! Da li ima neko bar približno da mi prevede šta piše? Interesuje me jer u mom selu ima oko 20-ak stećaka, ako ne i više, a ovaj jedan mi se učinio zanimljivim pa rekoh da pitam!



Mjesto: Kamensko, Olovo
Još slika: http://imgur.com/a/wxopN

[bhnapoleon1]

Pozdrav raja! Da li ima neko bar približno da mi prevede šta piše? Interesuje me jer u mom selu ima oko 20-ak stećaka, ako ne i više, a ovaj jedan mi se učinio zanimljivim pa rekoh da pitam!



Mjesto: Kamensko, Olovo
Još slika: http://imgur.com/a/wxopN

+ SE LEŽI MILAŠIN SIN NA' MILOŠ' A UNUK' BOŽIHNIN'

Taj stećak su zabiljezili vec Beslagic i Vego.

http://bhdocumentary.net/index.php/mram ... line-olova

[amrq7u]

Pozdrav raja! Da li ima neko bar približno da mi prevede šta piše? Interesuje me jer u mom selu ima oko 20-ak stećaka, ako ne i više, a ovaj jedan mi se učinio zanimljivim pa rekoh da pitam!



Mjesto: Kamensko, Olovo
Još slika: http://imgur.com/a/wxopN

+ SE LEŽI MILAŠIN SIN NA' MILOŠ' A UNUK' BOŽIHNIN'

Taj stećak su zabiljezili vec Beslagic i Vego.

http://bhdocumentary.net/index.php/mram ... line-olova

Hvala lijepo.