http://www.euratlas.com/history_europe/ ... _0600.html
JASNO SE RAZLIKUJU „SCLAVENI“ OD „CROATS“ kao i njihovo VRIJEME I PUTEVI KRETANJA
Slavenska plemena (na karti SCLAVENI) koja se naseljavaju u području Panonije od 488.g.čim su je napustili Ostrogoti, povremeno prelaze i naseljavaju i područja preko Save, zapadnu i centralnu Bosnu sve do Drine (jasno označeno na karti) o čemu svjedoči i pisanje Ljetopisa popa Dukljanina, u kojem se Slaveni u Zagorju (Bosna) spominju još za vladavine ostrogotskog kralja Totile (545-552):
A od 567.g.poslije poraza Gepida i odlaska Langobarda, Slaveni i Avari iz Panonije u kojoj su ostali sami, se MASOVNO naseljavaju, preko Save, sve do mora, naseljavajući taj čitav prostor.„ II
……. A kralj Dalmatinaca izbavi se sa samo malo vojnika i pobježe u svoj grad Salonu. Poslije ovoga kako je velika bila vojska Totile a i njegova brata Ostroila, a i narod im se umnožio, po savjetovanju sa svojim velikašima, podijeliše vojsku. I Totila, prelazeći sa svojom vojskom preko Istre i Akvilije, krenu na Italiju i tamo je vodio mnoge i velike bojeve, oblasti i mnoge gradove opustošio i popalio. Otuda prešavši na ostrvo Siciliju, poslije kratkog vremena okončao je svoj život, kao što mu je to bio rekao Božji sluga Benedikt. Ostroilo, pak, brat njegov, ušavši sa svojom vojskom u provinciju Iliriju i vodeći surove ratove, kako ne bijaše nikoga koji bi mu se mogao suprostaviti, zauze čitavu Dalmaciju i pomorske oblasti, dok ne dođe u prevalitansku oblast i tu se naseli. Pošto je kod sebe zadržao nekoliko vojnika, poslao je tada svoga sina po imenu Senulata, da pokori zagorske oblasti u Zagorju. Medjutim car konstantinopoljskog grada sakupivši vojsku posla je na Ostroila, jer je bio čuo da je ovaj ostao sa malo njih u prevalitanskom gradu. Potom kad su stigli oni koje je car poslao, pronađoše, kako je rečeno, Ostroila sa nekolicinom; ipak se on pripremio za rat, jer je bio čovjek hrabrog duha. I tako, kada se zapodenuo boj, Ostroilo pade i bi ubijen, a oni koji su s njim bili okrenuli su u bijeg. Ljudi pak carevi, pokupivši plijen, vratili su se u svoju zemlju.
III
A kada je njegov sin Senudial čuo za očevu smrt, stiže što je brže mogao sa vojskom, misleći da pronađe careve ljude da bi osvetio očevu smrt, ali je pronašao veoma malo. Najzad preuze kraljevstvo, i vladao je umjesto oca, i rodio je sina, kojega je nazvao Selimir. A u granicama njegovog kraljevstva, od Vinodola do Apolonije, bile su kako primorske tako i zagorske oblasti. Nanoseći mnoge nepravde hrišćanima, koji su živjeli u primorskim gradovima, i proganjajući ih, umro je dvanaeste godine svoje vladavine.
IV
Njega je naslijedio u kraljevanju njegov sin Selimir, koji je premda paganin i iz istog roda, sa svima je bio u miru i voljeo je sve hrišćane, i najmanje ih je proganjao. Sklopio je s njima ugovor i plaćali su mu danak. U njegovo doba zemlja se smirila i ispunila mnoštvom Slavena. I rodio je sina koga je nazvao Bladin. Umro je dvadesetprve godine svoje vladavine. „
Od 600te i podunavski Slaveni provaljuju bizantsku granicu na Dunavu, koja praktički od tada više i ne postoji, i Slaveni slobodno prelaze na čitav Balkan, da bi se združena vojska Slavena i Avara ustrijemila poslije 610.godine i na Dalmaciju, zauzevši je u potpunosti oko 614.godine. U toj najezdi stradali su i porušeni su mnogi gradovi, među kojima su Singidunum, Viminacijum, Dokleja, Salona, Epidaurus, Narona i druge,dok su najezde spašeni samo Zadar i Trogir.
Od ranije naseljena Slavenska plemena iz Panonije i ova iz podunavlja stvara veliku slavensku masu koja čini etničku osnovu za buduće Neretljane, Zahumljane, Dubrovčane, Dukljanje i Bošnjane.
