Naslijeđe A-U monarhije u BiH nakon 100 godina...

[irac300]

Da su bar još 50-ak godina ostali, možda bi nas i civilizirali. Ovako nekako, ispali smo nedovršen projekat. Ipak je malo 40 godina da bi se izgradila zemlja koja je do aneksije bila bukvalno u feudalnom dobu. Ovi što spominju okupatore i sl. pa yebem ga, jeste slijepi ili šta već, pa ne vidite da mi nismo sposobni imati svoju državu da sami s njom upravljamo. Zvuči surovo, ali je istinito. Koruški Slovenci se jasno izjasniše referendumom da ostaju u sastavu Austrije (što li), dok se ovi iz Slovenije dobro zayebaše ulaskom u sastav Države SHS.

[bach]

Doduse cuo sam da su Bosnjaci bili konzervativniji dio drustva osmanskog carstva,ali nisam znao toliko.Znam da je Husein beg Gradascevic zvao sultana "kafirski sultan" jer je bio ozenjen francuskinjom

I prije su sultani imali krscanke,ali u haremu,nije bilo da je krscanka postala "valide sultana"

Konzervativni,mozda nije pravi izraz. Bosnjaci su se bojali da im se 'vlasi' ne raspuste po zemlji i ne otmu im zemlju i privilegije. Zato su bili neskloni,bilo kakvim drustvenim promjenama. I iz tih razloga su cesto bili 'veci katolici od Pape' ili veci Turci od Turaka. Uvijek mi je bilo smijesno,prilikom pocetka reformi i bune Husein Kapetana,turska je htjela uvesti redovnu vojsku sa fiseklijama,koje su bile na pojasevima preko prsa. Bosnjaci su to naveli kao ogroman problem ,jer ne zele nositi 'krst' na sebi
Prilikom otvaranja Saborne crkve u Sarajevu 1860 ( cini mi se,u svakom slucaju tu je negdje godina ),Bosnjaci su bili toliko uporni u zahtjevu i pozivima na sprecavanje otvaranja i rusenje iste,da je Topal Osman Pasa,morao angazirati preko 5 hiljada turskih vojnika za osiguravanje otvaranja.
No,kada je Ceh ( ne mogu se sjetiti imena ) 1864-e pokrenuo pivaru u Sarajevu,uopste se nisu bunili.

I tražili da se dozida munara Begove džamije da bi bila visočija od zvonika Saborne crkve...

[arslanbey]

I jel dogradjena munara?

[bach]

I jel dogradjena munara?

Da ...

[Djuro11]

Da su bar još 50-ak godina ostali, možda bi nas i civilizirali

Da su ostali jos 20 godina.Bosna bi bila katolicka drzava gdje bi Otomanski uticaj i mnoge dzamije bile pretvorene u crkve,mnoge srusene i tamo danas bi dolazili Turisti da gledaju ostatke begove dzamije.Kao sto rijetko koji putnik namjernik u Drnisu vidi ostatci neke cudne gradjevine koja je nekad bila dzamija

Popis 1879

448 613 Muslimana
496 761 Pravoslavnih
209 381 katolika
3226 Zidova

Popis 1910

612 137 Muslimana
434 061 Katolika
825 418 Pravoslavnih


Broj katolika skace s 209 381 na 434 061 u samo 31 godinu.Iducih 50?

Grad Sarajevo 1879: 14 818 Muslimana,3747 Pravoslavnih,2077 Zidova i 698 Katolika
Grad Mostar 1879: 6421 Muslimana,3026 Pravoslavnih i 1366 Katolika
Grad Banja Luka 1879:6474 Muslimana,1893 Pravoslavna,1006 Katolika i 187 Zidova
Bosanski Brod 402 Muslimana,136 Pravoslavnih i 120 Katolika
Grad Doboj 1183 Muslimana,123 Pravoslavna i 32 Katolika
Grad Bihac 2594 Muslimana,258 Pravoslavnih i 173 Katolika
Grad Travnik 3482 Muslimana,576 Pravoslavnih i 1455 Katolika
Grad Zenica 1718 Muslimana,207 Pravoslavnih i 128 Katolika
Grad Tuzla 3918 Muslimana,947 Pravoslavnih i 237 Katolika
Ljubuski 2456 Muslimana,131 Pravoslavni i 57 Katolika



Popis 1910

Grad Mostar:7212 Muslimana,4518 Pravoslavnih i 4307 Katolika
Ljubuski 2368 Muslimana,205 Pravoslavnih i 716 Katolika
Grad Zenica 2941 Muslimana,2857 Katolika,1023 Pravoslavna
Grad Travnik 2750 Muslimana,2725 Katolika i 674 Pravoslavna
Grad Bihac 3789 Muslimana,1709 Katolika i 529 Pravoslavnih
Grad Banja Luka 6588 Muslimana,3930 Katolika i 3694 Katolika
Bosanski Brod 672 Muslimana,1936 Katolika i 506 Pravoslavnih
Doboj 1767 Muslimana,1126 Katolika i 358 Pravoslavnih
Grad Sarajevo 18 460 Muslimana,17 922 Katolika i 8450 Pravoslavnih uz 4985 Zidova
Grad Tuzla 5859 Muslimana,3839 Katolika i 1976 Pravoslavnih\

Tako u Doboju broj katolika skace s 32 na popisu 1879 na 1126
Grad Sarajevo ima 698 Katolika na popisu 1879 i 17 922 katolika na popisu 1910
Grad Tuzla ima 237 Katolika na popisu 1879 i 3839 katolika na popisu 1910
Grad Bosanski Brod ima 120 katolika na popisu 1879 i 1936 katolika na popisu 1910
Grad Banja Luka ima 1006 katolika na popisu 1879 i 3694 katolika na popisu 1910
Grad Ljubuski ima 57 katolika na popisu 1879 i 716 katolika na popisu 1910
Grad Zenica ima 128 katolika na popisu 1879 i 2857 katolika na popisu 1910
Grad Bihac ima 173 katolika na popisu 1879 i 1709 katolika na popisu 1910
Grad Mostar ima 1366 katolika na popisu 1879 i 4307 na popisu 1910


Zar neko stvarno vjeruje da u Sarajevu gdje broj katolika Skocio za oko 30 puta s cirka 600 tinjak na 18 000.Da bi za 50 godina Au vlasti ili cak i za 20 godina.Vecina ovih gradova imalo Muslimansku vecinu.Sta vi mislite da li bi bilo Bosne tada

Hrvatska Zenica.Sarajevo.Tuzla.Bihac.Sve bi to bila realnost.Manite se 2-3 zgrade Sarajeva

Kolonizacija i pokrstavanje Bosanskih Muslimana.Urbicid,rusenje mezarja,dzamija.Katolicka vlast u katolickoj Au koja bi za 20 godina samo rekla.Pa dobro.Evo.sad ce se zvati Hrvatska i Srbija tamo gdje su oni vecina.A mora se priznati

Gledajuci popise izmedju 1879-1910.Oni bi bili vecina i u Cazinu za 20 godina a kamoli u Sarajevu.Tad bi se podijelila izmedju Srbije i Hrvatske i Sarajevo bi mozda bio jedan od vecih gradova Hrvatske

Naravno ovo pricam samo da je Austrijska vlast u Bosni potrajala jos 20-30 godina

[Truba]

ah imao sam jedan tekstić od 8 strana što sam sastavio posljednjih dana da okačim
međutim ne isplati se
selektivna percepcija i pamćenje bi popljuvalo taj trud
čak i ako bi pročitali tekst...

jbg kontam sve i razumijem tako da nema smisla tema kad svi polaze iz svog vjerskog i nacionalnog pa tek onda pokušavaju biti nešto drugo

ja tvrdim da je A-U monarhija bila europska unija prije europske unije
sa svim svojim manama i prednostima

mislim da se znao neki red... ništa slično nije postignuto kasnije

ok
shvaćam da je nekom draža sfrj ili velika srbija te osmansko carstvo...tako da tema više i nema smisla

[Woody]

Yup!

[Objektivni navijac]

Da su bar još 50-ak godina ostali, možda bi nas i civilizirali. Ovako nekako, ispali smo nedovršen projekat. Ipak je malo 40 godina da bi se izgradila zemlja koja je do aneksije bila bukvalno u feudalnom dobu. Ovi što spominju okupatore i sl. pa yebem ga, jeste slijepi ili šta već, pa ne vidite da mi nismo sposobni imati svoju državu da sami s njom upravljamo. Zvuči surovo, ali je istinito. Koruški Slovenci se jasno izjasniše referendumom da ostaju u sastavu Austrije (što li), dok se ovi iz Slovenije dobro zayebaše ulaskom u sastav Države SHS.

Koruski Slovenci se nisu nikada izjasnili da ostaju u sastavu Austrije. Austrija je htjela pomjeriti granicu ,dublje na jug u slovenske pokrajine,htjeli su Maribor/Marburg. Slovenci pod komandom Generala Rudolfa Maister,kao i hrvatski i srpski dobrovoljci su otjerali austrijske paravojne formacije i Kocevarje.To se zove Bitka za Sjevernu granicu.U potpunosti su istjerani Njemci iz Kranjske i Stajerske,kao i dijela Koroske. Slovenci ,sa bracom Srbima i Hrvatima bi ih stjerali do Beca,gdje i treba biti granica,oslobodili bi i Celovec/Klegenfurt i Gradec/Graz,no velike sile/USA su ih sprijecile u tome i prisilile na odrzavanje referenduma na podrucju Gornje Koruske. Uz brojne nepravilnosti,nasilja i pritiske ,referendum je zavrsio 51-49. Svi Slovenci su glasali za Sloveniju a Njemci su glasali za AUstriju. Slovenci su potpuno nacionalno i drustveno razvijen narod od sredine 19 stoljeca,oni nemaju druge domovine osim Slovenije i vole Njemce i Kocevare,otprilike kao Albanci-Srbe .Tada 1919 su Slovenci cinili oko 50 % stanovnistva Gornje Koruske,dok danas,kada ti kazes da im je dobro u Austriji cine samo 5-10 %.
AU jeste donijela tehnoloski napredak u BiH ali su bili klasicni okupatori,sa antislavenskom i antimuslimanskom politikom. Sto neko rece da su ostali jos 20-30 godina,sveli bi Bosnjake na nivo nacionalne manjine.Bosna bi danas bila hrvatska pokrajina poput Dalmacije ili Slavonije.

[Truba]

sa 50% srba bila bi kita od dalmacije
uzobiljite se

[_BataZiv_0809]

Iako su njihovi motivi poznati, cinjenica je da je infrastruktura umnogome uznapredovala pod njihovom okupacijom. Ali okupacija je okupacija i ne treba je procjenjivati iskljucivo po ostavstini u vidu monumentalnih zgrada.

[moke_31]

E na to su trebali misliti ranije,prije nego sto su dovukli masu kmetova koji su se rasirili po Bosni,ali et,mi danas placamo begovske greske.To je ono "hajde nek je nama dobro a sta ce biti kasnije nije bitno"

Turci su Vlahe (kasnije posrbljeni) premjestili iz zapadne Rumunije u Bosnu tokom 18. i 19 stoljeća zbog manjka stanovništva jer je tadašnje muslimansko stanovništvo Bosne moralo ići u ratove (a nije moralo plaćati porez -džizju kao nemuslimani) i mnogo ginulo, tako da su ih dovodili da obrađuju zemlju i bave se stočarstvom kako bi se cjelokupno stanovništvo moralo prehraniti. I danas se jasno vidi gdje su ih najviše naselili, planinski dijelovi sjeverozapadne Bosne, posebno Glamoč, Kozara, itd., u srednjoj Bosni Vlašić (samo ime govori), zatim Romanija itd.

[Djuro11]

Prvi pravoslavni dolaze na Romaniju 1712 godine.Iz Banjana.Planinsko podrucje danasnje Crne Gore.Naselio ih je Otomanski komandat Koprulu(Cuprilic)

Najbolje je gledati Otomanski popis 1604 godine.Vidis u Palama.Sokocu,danasnjem Han Pijesku ili Lukavici nisi vidio nijednog pravoslavnog dole.Ama bas nijednog

Srbin prvi dolazi u Bradinu 1810 godine.A pricaju je da je Bradino 5 vekovno Srpsko naselje koje su porusili mudzahedini
Historija bi se prekrojila od strane pobjednika.A da li bi bilo Bosne?Sigurno da ne bi

Sad ako za 30 godina vlasti A-U promjenjena je tako demografska slika.i Posebno sto je bilo izmedju 1992-1995.Zar neko ne misli da bi Bosnjaci se danas pitali.Hoce li biti zivi ili ce biti neki Hrvatski ili Srpski Muslimani.A jedno je sigurno.Da je bilo jos 20 godina Austrijske vlasti.Sumnjam da bi imao ijedan grad Bosnjacki danas

Pogledajte cifre za Zenicu i Sarajevo samo

[bach]

Prvi pravoslavni dolaze na Romaniju 1712 godine.Iz Banjana.Planinsko podrucje danasnje Crne Gore.Naselio ih je Otomanski komandat Koprulu(Cuprilic)

Najbolje je gledati Otomanski popis 1604 godine.Vidis u Palama.Sokocu,danasnjem Han Pijesku ili Lukavici nisi vidio nijednog pravoslavnog dole.Ama bas nijednog

Srbin prvi dolazi u Bradinu 1810 godine.A pricaju je da je Bradino 5 vekovno Srpsko naselje koje su porusili mudzahedini
Historija bi se prekrojila od strane pobjednika.A da li bi bilo Bosne?Sigurno da ne bi

Sad ako za 30 godina vlasti A-U promjenjena je tako demografska slika.i Posebno sto je bilo izmedju 1992-1995.Zar neko ne misli da bi Bosnjaci se danas pitali.Hoce li biti zivi ili ce biti neki Hrvatski ili Srpski Muslimani.A jedno je sigurno.Da je bilo jos 20 godina Austrijske vlasti.Sumnjam da bi imao ijedan grad Bosnjacki danas

Pogledajte cifre za Zenicu i Sarajevo samo

Sjetiš li se možda da su tadašnji Bošnjaci - muslimani vjerovali u tvrdnje svojih hodža da musliman ne može živjeti u državi u kojoj je vladar kršćanin i da musliman može samo živjeti u Turskoj i nigdje više...

Bošnjaci - muslimani su bili jako tužni kada su 1908 čuli vijest da sultan više njihov Suveren pa makar i formalni... Pa su se još više iseljavali u vukojebine Anadolije...


Ima li igdje zabilježeno da je AU organizirano, planski pod prijetnjom oružja iselila neko bošnjačko sleo ili makar kuću?

[Skyfox]

Misle li austrijanci i mađari na nas barem na satovima povijesti ili u nekim aleternativnim scenarijima

lani sam bio u Pesti prvi put i vodic je jedno 10 puta ponovio kako se oni rado i sa sjetom sjecaju kad su bila velika zemlja i svega sto im je tada pripadalo... sto apsolutno vjerujem

[bach]

Misle li austrijanci i mađari na nas barem na satovima povijesti ili u nekim aleternativnim scenarijima

lani sam bio u Pesti prvi put i vodic je jedno 10 puta ponovio kako se oni rado i sa sjetom sjecaju kad su bila velika zemlja i svega sto im je tada pripadalo... sto apsolutno vjerujem

Sve do kraja WWI pokušavalo se naći rješenje za spas AU, u suštini tada podijeljene na dva entiteta, austrijski i mađarski. Problem je nastao sa aneksijom BiH kad se otvorilo pitanje kome će ona pripasti. Mađari n su sve do kraja rata nastojala našu milu Bosnu priključiti sebi.

Ja vjerujem da ne može niko u današnjoj BiH zamisliti kao nas dio Mađarske, no 1917 smo bili na pola korak od toga...


Ono danas derbi kola Željo - Ferencvaroš ...

[Djuro11]

Sjetiš li se možda da su tadašnji Bošnjaci - muslimani vjerovali u tvrdnje svojih hodža da musliman ne može živjeti u državi u kojoj je vladar kršćanin i da musliman može samo živjeti u Turskoj i nigdje više...

Ocigledno se ne razumijes u povijest/historiju ovo je za Johana Sebastiana Bacha

Ima li igdje zabilježeno da je AU organizirano, planski pod prijetnjom oružja iselila neko bošnjačko sleo ili makar kuću?

Pokolj Sarajevskih prvaka.Jel se kopcas u historiju Stef.Ja se ocito razumijem.Tad su streljani Sarajevski prvaci .I njihova zemlja je data prvim katolickim porodicama Sarajeva.Ili ne znas sta je FILIPOVIC RADIO PO Sarajevu 1878 godine kad je preuzeo vlast.Reci cu ti

Masovna streljena i vjesanja.Od Sarajevskih prvaka do obicnog naroda Muslimanskih.Broj katolika u Sarajevu je bio 500 tad.U 32 godine skocio je na oko 18 000.Kako?Da se ljudi nisu klonirali tako brzo.

Sjajno

Da ne pricam o rusenju mezarja po Mostaru,Sarajevu.

Ima jos tog

Lijepa je bila Austrija.Ali za koga

Pogledaj Bosanski Brod.Naselje bez Katolika haman ima 30 godina kasnije 2000 katolika?

[bach]

Sjetiš li se možda da su tadašnji Bošnjaci - muslimani vjerovali u tvrdnje svojih hodža da musliman ne može živjeti u državi u kojoj je vladar kršćanin i da musliman može samo živjeti u Turskoj i nigdje više...

Ocigledno se ne razumijes u povijest/historiju ovo je za Johana Sebastiana Bacha

Ima li igdje zabilježeno da je AU organizirano, planski pod prijetnjom oružja iselila neko bošnjačko sleo ili makar kuću?

Pokolj Sarajevskih prvaka.Jel se kopcas u historiju Stef.Ja se ocito razumijem.Tad su streljani Sarajevski prvaci .I njihova zemlja je data prvim katolickim porodicama Sarajeva.Ili ne znas sta je FILIPOVIC RADIO PO Sarajevu 1878 godine kad je preuzeo vlast.Reci cu ti

Masovna streljena i vjesanja.Od Sarajevskih prvaka do obicnog naroda Muslimanskih.Broj katolika u Sarajevu je bio 500 tad.U 32 godine skocio je na oko 18 000.Kako?Da se ljudi nisu klonirali tako brzo.

Sjajno

Da ne pricam o rusenju mezarja po Mostaru,Sarajevu.

Ima jos tog

Lijepa je bila Austrija.Ali za koga

Pogledaj Bosanski Brod.Naselje bez Katolika haman ima 30 godina kasnije 2000 katolika?

Austrija je dala svima priliku da se besplatno školuju na njenim univerzitetima a tvoja mila Turska je ovdje slalal razne Dželudin paše i razne Latase da ubiju svakog iole značajnijeg intelektulca što su i radili vrlo predano...

Budi pošten i reci šta je tvoja ljubljena Turska ikada uradila za Bošnjake ...

[Urchin]

Pogledaj Bosanski Brod.Naselje bez Katolika haman ima 30 godina kasnije 2000 katolika?

Ne daj bože. Austrijanci naprave industriju i dovode stručne ljude sa strane. Koji su, pazi čuda, katolici, protestanti, jevreji. Trebali su dovesti sve one silne bošnjačke stručnjake za naftu koji su u to vrijeme živjeli po brdima srednje Bosne.

[Djuro11]

Sve silni strucnjaci,profesionalci.Od Zenice do Tuzle.Posebno u Sarajevu.Ocito niko ne zna ovdje o strahovladi Filipovica.Streljanju Sarajevskih prvaka.Nasilnoj otimacini zemlje

[Urchin]

Broj prelazaka s jedne vjere na drugu u BiH za vrijeme austrijske vlasti(tačnije 1879-1915). Strašna strahovlada katoličkih zilota. Toliko su pokrštavali muslimane i pravoslavce da su katolici u minusu.

[bach]

Sve silni strucnjaci,profesionalci.Od Zenice do Tuzle.Posebno u Sarajevu.Ocito niko ne zna ovdje o strahovladi Filipovica.Streljanju Sarajevskih prvaka.Nasilnoj otimacini zemlje

Filipović.

To je onaj koji je okupio sarajevske begove i pitao ih zašto im se ulicama ne može proći od smrada i prljavštine?


Velika strahovlada...

[bach]

By Jergović...

188 fenjera

Civilizacija je stigla kao poniženje. Nakon kratkotrajne, ali krvave pobune i otpora okupacijskoj vojsci, koja je po nekom unaprijed dogovorenom redu došla u Sarajevo tek nakon što su grad napustili i posljednji turski vojnici, barun Josip Filipović primao je u Konaku poklonstvene deputacije građana Sarajeva, raspoređene po vjerama i nacijama, onako kako se i danas raspoređuju, gdje god još u Bosni različitih vjera i nacija ima. Tada je, piše u svojim memoarima protopop Nedeljko, barun Filipović grdno naružio muslimanske izaslanike, ovakvim riječima: “A vi, lopovi i skotovi, vi rđe i kukavice! Vi i vaša blistateljna Porta, kojoj svaki trag smrdi, kao što se ni vašim ulicama ne može proći od smrada i nečistoće. A zašto junački i pošteno ne objaviste rat, nego kurvanski i lopovski?! I čudim se kako je ovaj nesretni narod mogao živjeti među takijem zlikovcima. Pokazaću ja vama silu Austrije, buntovnici i skotovi.” Tako veli protopop Nedeljko, a znajući kakvo je držanje generala koji su nam na svojim sabljama donosili i odnosili civilizaciju, bit će da nije mnogo slagao, ni dodao. Osim toga, ima u tim Filipovićevim riječima nešto od onoga čemu ćeš se i sam naučiti, živeći dvadeset godina u Zagrebu, nešto od naravi tog svijeta, malenog a silnog u svome malograđanskom bijesu, koji je na istoku, osobito u Bosni, nalazio i još uvijek nalazi stvarni ili imaginarni prostor za istresanje svoga jada i svojih hrvatskih frustracija. Često će ti se učiniti kako Bosna jedino tome i služi da metropolski Hrvati, i oni koji gravitiraju Zagrebu, nečemu budu veliki i nekome budu kulturni i civilizirani. Prolazit ćeš godinama zagrebačkom Ulicom baruna Filipovića, pored kasarne u kojoj se svekoliko muško hrvatstvo učilo egzerciru, i prolazit će ti kroz glavu one njegove riječi, kako ih je upamtio protopop Nedeljko: “A vi, lopovi i skotovi, vi rđe i kukavice. Vi i vaša blistateljna porta…” Pa ćeš, ciničan prema sebi i svojim ograničenjima, razmišljati o tome čime li se to, Bože, ovi Hrvati ponose, ne bi li se, kad shvatiš, i ti ponosio time. Ali nikako ti u glavu ne ide, nikako ne shvaćaš… S vremenom, kako se bude mijenjao tvoj odnos prema Sarajevu, i kako se bude iz korijena mijenjalo Sarajevo, sve dok ti se taj grad ne pretvori u najdalju tuđinu, tvoja začuđenost pred generalskim lijeporijecima jednoga hrvatskog baruna gubit će zavičajnu i identifikacijsku notu. U početku si se u sebi jasno identificirao s muslimanskim izaslanicima, koje vrijeđa ovaj visoki predstavnik okupacijske sile, i hvatao te bijes. A od bijesa nikakve fajde. Kasnije se ta identifikacija izgubila, tvoj zavičaj otplovio je niz Miljacku, niz Bosnu, Savu i Dunav, i eno ga danas u Crnome moru, zadnji put viđenog negdje kod Odese, i ostalo je samo čuđenje. I pokušaj da se razumije i tog Josipa Filipovića, rodom iz Gospića, graničara, krajišnika, svirepog sina granice, pripadnika tog vazda sumnjivog hrvatskog plemstva, i one koji su mu došli u poklonstvo, razumnije među sarajevskim muslimanima, melankolike i vječne introverte, koji su dobro shvatili historijsku logiku i koji su u svojim glavama i srcima uspjeli provesti veliku mentalnu, intelektualnu i emocionalnu transformaciju. Za razliku od bundžija i junaka, koji su završili na vješalima i po tamnicama, za razliku od Muhameda Hadžijamakovića, šezdesetčetverogodišnjeg vođe oružanog otpora, oni su mogli u svojim mislima obuhvatiti jedno vrlo dugo vrijeme, mogli su ga zamisliti u trajanju mnogo dužem od čovjekova života i od porodičnog sjećanja, i prilagoditi se toj velikoj promjeni u svijetu. Uvrede baruna Filipovića njih se nisu ticale, jer su oni, na neki čudan, dugoročan način, bili pobjednici. Njihova imaginacija ne samo da je nadmašivala imaginaciju onih koji su uzaludno pružali otpor, nego je bila visoko iznad onoga što je mogao zamisliti Josip Filipović. Između ograničenja tog hrvatskog malograđanina, koji je postao austrijski general, i Fadilpaše Šerifovića, vođe muslimanskih poklonstvenika, kojemu je barun zbog njegovih godina ponudio da sjedne, prije nego što će održati svoj govor, razlika je u vojnoj i civilizacijskoj moći, i u imaginaciji. Prvo je na strani historijskog pobjednika, drugo na strani poraženog. Povlastica je, često, biti gubitnik. Samo poraženi, satrveni, poniženi mogu pisati povijest, oni mogu misliti u visinu i u širinu, onako kako se piše u velikim romanima. Na njihovoj strani su historija i vječnost, a na barunovoj strani je ta dugotrajna hrvatska privremenost, uslužnost sobarica na hrvatskim ljetnim plažama, svirepost vojnika u hrvatskim vojnim misijama. Fadilpaša je čovjek iz najdublje i najudaljenije provincije jedne imperije, sa samog ruba orijentalnog svijeta, istočnjak u srcu zapada, ali je njegov svijet, za razliku od Filipovićevog, prostran i širok. Takvim ga naglašeno čini i njegov veliki poraz. Srušite li mu hram, nebom će se mjeriti visina njegova svoda.

Civilizacija je u Sarajevo stigla kao poniženje. Svaki događaj, istina je, ima barem dvije verzije. Oprezan i mudar, veliki selekcionar, arhivar i antikvar bosanske povijesti, koji je izbjegavao literarizacije, ali bi mu se one omaknule, Hamdija Kreševljaković u spisu “Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave”, što ga je objavio 1946, citira i drugu verziju Filipovićeva govora pred muslimanskim deputatima. Muhamed Enveri efendija Kadić, sarajevski kroničar i pisac, nije bio u izaslanstvu, ali se raspitao kod izaslanika, i oni su mu prenijeli da je barun Filipović ovako govorio: “Unatoč što tri godine vidite da turska vlada ne može postaviti red i ugušiti ustanak, i unatoč što vam ne valjaju putovi i mostovi i što nema pravde, slobode i jednakosti, trebalo bi da dočekate objeručke i sa zadovoljstvom prijateljsku vojsku velike sile Austrije, koja dolazi da uguši bunu i uspostavi mir, a vi se, naprotiv, prihvatiste kao neprijatelj za oružje i prouzročiste tolike gubitke u vojsci. To je jako žalosno. A zar vi ne znate (ovdje je digao ruku uvis), da bi ova gvozdena ruka za petnaest dana stigla u Mitrovicu. S Bogom!”

Istina je, vjerojatno, da je Josip Filipović kazao i ono što prenosi protopop Nedeljko i ono što su muslimanski izaslanici prenijeli efendiji Kadiću. Tek u odnosu te dvije različito impostirane deklamacije, u odnosu dvije suprotstavljene emocije, slobodni smo zamišljati kako je to izgledalo 23. kolovoza 1878, u petak, odmah nakon džume, kada su, nemoćni pred budućnošću, predvođeni Fadilpašom Šerifovićem, muslimani prihvatili poraz u ratu kojeg nije ni bilo, jer je sve unaprijed već bilo dogovoreno. Taj događaj će se kroz naše školske udžbenike transponirati na različite načine, kako kojem režimu bude trebalo, ali njegova zbiljska društvena drama neće biti ispričana. Nikome ona ne treba. Osobna drama Fadilpaše Šerifovića, sedamdesetčetverogodišnjeg starca, koji sjedi, dok barun Filipović drži svoj strašni govor, nikada nikome neće biti zanimljiva, iako se u tom čovjeku sabralo iskustvo vijeka i naraštaja. On, tako sjedeći, predstavlja jedan svijet koji nestaje, svijet koji odlazi poražen. Ali kako se ni povijesno, ni romaneskno vrijeme ne mjeri trajanjem jednoga ljudskog života, tako Fadilpaša u Filipovićevom konaku predstavlja sve bosanske svjetove koji su dočekali svoju 1878, svoje krajnje i konačno poniženje i poništenje, i sad odlaze: kuferaše iz 1918, koji nakon poklonstava srpskim generalima putuju željeznicom prema Austriji, sarajevske Jevreje i Srbe iz 1941, koji nakon što su ih se komšije u ime države odrekli putuju istom tom željeznicom prema Jasenovcu, sarajevske Hrvate i ostatke kuferaša iz 1945, koji nakon oslobođenja putuju prema Zagrebu i Hrvatskoj… Fadilpaša Šerifović, u pozi svoga konačnog poniženja, dok sjedi, oslonjen na štap i pravi se kako ne čuje sve ono što dobro čuje, podsjeća te na sarajevske Jevreje, koje si viđao po hodnicima židovskoga staračkog doma Lavoslav Schwarz u Zagrebu, godinama si ih viđao, sve dok jedno za drugim nisu pomrli, a s njima i njihova sjećanja, s njima i Sarajevo koje doživljava tko zna koju po redu svoju rekonkvistu. Fadilpaša umire 25. studenog 1882. u Istanbulu.

Vođa otpora Muhamed Hadžijamaković predao se austrijskim vlastima u subotu 24. kolovoza, dan nakon što je barun Filipović primio izaslanstva sarajevskih naroda. Boravio je na tavanu jednoga svog jataka, i tog je dana odozgor sišao i zaputio se u grad. Na mostu ga je presrela jedna vojnička patrola i odvela ga u Konak. Bio je u svome najsvečanijem odijelu, pripravan za sve što će se dogoditi.

Suđen je pred austrijskim vojnim sudom, i sve je priznao. Ništa nije tajio, nije se kajao i osuđen je na vješala. Barun je osudu i potvrdio, uz naredbu da se odmah izvrši. Hadžijamaković je to mirno prihvatio, tako da nitko ne primijeti da ga se presuda tiče. Pogubljen je ispod Gorice, na mjestu gdje se, piše Kreševljaković, “od puta Sarajevo-Pofalići odvaja put za Velešiće”. Kada su mu pred vješanje skinuli lisičine, starac je skočio, oteo jednome časniku revolver i dvaput opalio. Vojnici su ga izboli bajunetama, tako da je mrtav obješen. Pokopan je u njivi, preko puta gubilišta.

Između Fadilpaše Šerifovića i Muhameda Hadžijamakovića razlika je u imaginaciji. Hadžijamaković nije mogao zamisliti svijet koji je upravo nastajao, tu u Sarajevu, ali ni Fadilpaša u takvom svijetu nije mogao živjeti. Otišao je u Istanbul, u samoodabrano progonstvo, kao što je Hadžijamaković otišao u smrt. On je odabrao mučeništvo, pa je mogao računati na to da će mu to biti honorirano. Fadilpaša takvu računicu nije mogao imati. Mirno je i bez borbe prepustio svoj svijet drugima, što ga u ovom času čini literarno zanimljivijim. Po njegovoj se paradigmi nastavila povijest toga grada, po njoj se odvijaju i naše porodične povijesti, slično Fadilpaši i mi nestajemo, dok Hadžijamakovićeva tragika pripada žanru junačkih pjesama i spomenkosturnica svih pobjednika, tko god bili i koje god vjere bili. Neka se lirika, možda, nađe samo u grobu kojeg nema, na njivi koje, također, više nema, preko puta gubilišta kojeg nema, nego je preko svega toga legao asfalt i niknuo grad.

Josip barun Filipović Filipsberški ili Joseph Feiherr Philippovich von Philippsberg iz Sarajeva je otišao razočaran, jer Beč nije prihvatio njegov prijedlog uređenja Bosne i Hercegovine. Barun je bio tvrdoglav i nije odstupao od svojih ideja, koje nam ovom prilikom nisu zanimljive. Zanimljivo je, međutim, to da je iz Sarajeva otputovao 2. prosinca 1878. Preko Mostara išao je za Kotor, odakle je brodom otplovio prema Trstu. Iz Trsta je pošao u Beč. Tamo su ga 1882. imenovali za vojnoga zapovjednika Praga, što je ostao sve do smrti 6. kolovoza 1889. Prije nego što je otišao iz grada, Josip Filipović je po odluci Gradskoga zastupstva proglašen prvim počasnim građaninom u povijesti Sarajeva.

Sarajevo je palo pod austrijsku vojnu upravu 18. kolovoza 1878. Samo četiri dana kasnije, preko telala se gradom pronosila naredba da se u čaršiji moraju otvoriti dućani i da se svatko prihvati svoga posla. Gazde nisu bili baš sigurni što da čine, pogotovo oni koji su sudjelovali u protuokupacijskom pokretu, mislili su, bit će, je li sramota otvoriti radnju, je li to izdaja, hoće li izgubiti obraz pred komšilukom… A naravno, iznad svega ih je zanimalo što će učiniti drugi, pa da se prema tome ravnaju. Sve do tvojih doba, u Sarajevu je to bio način: gledaš šta će učiniti drugi, ravnaš se prema tome i kada si spreman da slijediš većinu, i kada bi da budeš mimo svijeta. O tom sarajevskom načinu govore i dva Selimovićeva velika romana. Pobuna Ahmeda Nurudina događa se u stalnom osluškivanju toga što misle drugi i što govori čaršija. Tako su 22. kolovoza 1878. činili i čaršijski gazde, s namjerom da učine ono što je suprotno pobuni, za što ne možeš naći dobru i tačnu riječ, pa su svoju djecu slali da otvaraju dućane. Tog je četvrtka, samo tada i nikad više, u Sarajevu bila otvorena dječja čaršija. Ozbiljni i zabrinuti desetogodišnjaci, čela naboranih od briga, sjedili su po ćepencima, dok im ne prođe vrijeme… Kreševljaković: “Tako je čaršija za stalno otvorena i nije više nikada u znak kakvog protesta zatvarana.”

Jedna od prvih naredbi nove vlasti ticala se javne rasvjete. U tom smislu bilo je naređeno da ljudi nakon akšama iz kuća ne izlaze bez fenjera. Godinama kasnije, Austrija će veliku energiju i novac uložiti u osvjetljivanje Sarajeva i Bosne. To će, uz željeznicu i poštu, biti najveći civilizacijski pothvat, koji će biti do kraja proveden. Svjetlo je metafora Zapada i zapadnoga kršćanstva, metafora one Europe koja je 1878. u Bosni zamijenila neku stariju, odavna dotrajalu Europu, koja je tu propadala u zadnjih tristo godina. Ništa tako ne svjedoči veličinu Otomanske imperije, kao njezina duga dekadencija. Ništa u povijesti čovječanstva nije toliko dugo propadalo kao Osmansko carstvo, a to se propadanje nigdje nije tako zorno osjećalo kao u Bosni. Mentalitet te zemlje i njezina kultura, njezino pjevanje, sagrađeni su na propasti. To je Ivo Andrić, tu je njegova književnost.

Ulice su 1878. osvijetljene petrolejkama.

Iz jednog popisa uličnih fenjera, koji je provela Gradska straža, utvrđeno je da Sarajevo na 9. travnja 1880. ima 188 fenjera. Već petnaest godina kasnije uvedena je ulična rasvjeta. Taj nečuveni civilizacijski skok, preobražaj neprihvatljiv za ljude Fadilpašinog i Hadžijamakovićevog staroga kova, imao je, naravno, svoju praktičnu funkciju, koju je današnji svijet spreman apsolutizirati. Teško je, naime, i zamišljati Sarajevo od prije sto pedeset godina, nad kojim bi se nakon svake večeri spuštao apsolutni mrak, kada su po njegovim ulicama i sokacima noću lutali samo luđaci i razbojnici, a svijeće bi gorjele samo u vrlo zaposlenog ili jako nesretnog svijeta, u domovima znanstvenika (onih nekoliko pismenih imama, rabina, fratara ili popova) ili u domovima umirućih. Ali čemu više svjetla? Odgovor na to pitanje stizao je sa zapada, pa će uskoro biti rasvijetljen cijeli svijet, a s njim i Sarajevo, mrak će postati izuzetak, dok će ono unutrašnje čovjekovo svjetlo, ili svjetlo vjere, ostati samo metafora. I što je, možda, najgore po priču, mrak i noć doći će na zao glas, što će nas na kraju već izbezumiti. Svijet će stradavati od viška svjetla, i od njegova razornog djelovanja na čovjekovu imaginaciju. Svjetlo nas, i stvarno i metaforično, udaljava od snova. A čovjek poludi, ako prestane sanjati.

Sagrađena je 1894. i prva električna centrala u gradu, tako da su u noći između 3. i 4. travnja u Sarajevu zasjale prve žarulje, “a do punih šesto godina (april 1901.) proviđene su glavne ulice sa 18 lampi na luk (Bogen-lampe)”. Nekoliko mjeseci pred Prvi svjetski rat uvedena je i plinska rasvjeta, a u Sarajevskom je polju, blizu Čengić vile, sagrađena prva plinara. U to vrijeme tvoji se već polako doseljavaju u grad, kojeg će, uskoro, sustići novi veliki prevrat, praćen novom nesrećom, u kojoj će se samo malo izmijeniti uloge što su ih svojim sudbinama već postavili jedan hrvatski plemić i dvojica gradskih muslimana.

Stizali su u Sarajevo Karivani, uskoro će Stubleri i Rejci. Iako su prvi došli iz Kreševa, njihov je put bio i najduži. Od Kreševa do Sarajeva, u onoj je Bosni, u ono vrijeme, trebalo preći pola svijeta i oprostiti se s jednim načinom života, kojim se živjelo stotinama, možda i cijelu tisuću godina. Trebalo je, na kraju, prihvatiti poniženje civilizacijom, koje i nije bilo puno drukčije od poniženja kakvo prihvaća Fadilpaša Šerifović. Koliko god se trudio, taj karivanski put od Kreševa do Sarajeva nikada nećeš moći opisati. On je za tebe tajna, izgubljen je, jer ti o njemu nisu mogli pričati, za razliku od putovanja, u kilometrima neusporedivo dužih ali u onom bitnom smislu kraćih, na koja su se Stubleri otputili iz Bosowicza, a Rejci iz Kneže kod Tolmina, o kojima znaš skoro sve. Između onih koji su bili ukorijenjeni i onih koji su vječno ostajali iskorijenjeni, tvoja je porodična povijest. Uzalud je dovodiš u red.

[arslanbey]

Sve silni strucnjaci,profesionalci.Od Zenice do Tuzle.Posebno u Sarajevu.Ocito niko ne zna ovdje o strahovladi Filipovica.Streljanju Sarajevskih prvaka.Nasilnoj otimacini zemlje

Filipović.

To je onaj koji je okupio sarajevske begove i pitao ih zašto im se ulicama ne može proći od smrada i prljavštine?


Velika strahovlada...

Ako je to rekao ,lagao je,muslimani su oduvijek poznati po svojoj cistoci,muslimanska mahala je bila primjer cistoce.Ko nas je dosao uciti cistoci

[arslanbey]

Broj prelazaka s jedne vjere na drugu u BiH za vrijeme austrijske vlasti(tačnije 1879-1915). Strašna strahovlada katoličkih zilota. Toliko su pokrštavali muslimane i pravoslavce da su katolici u minusu.

Bilo je dosta primjera da recimo katolik promjeni vjeru u islam da bi lakse dobio razvod od svoje katolicke supruge.Ima tako par primjera gdje Josip prelazi na islam da bi se razveo od Sofije a ozenio Mariu

to je samo formalni prelazak na islam ,ali posto je tada bilo tesko dobiti razvod (u poredjenju s serijatom,koji je jos vazio za muslimane) onda su tako mnogi katolici vidjeli izlazak u tome

[bach]

Sve silni strucnjaci,profesionalci.Od Zenice do Tuzle.Posebno u Sarajevu.Ocito niko ne zna ovdje o strahovladi Filipovica.Streljanju Sarajevskih prvaka.Nasilnoj otimacini zemlje

Filipović.

To je onaj koji je okupio sarajevske begove i pitao ih zašto im se ulicama ne može proći od smrada i prljavštine?


Velika strahovlada...

Ako je to rekao ,lagao je,muslimani su oduvijek poznati po svojoj cistoci,muslimanska mahala je bila primjer cistoce.Ko nas je dosao uciti cistoci

Jeste za one koje nikada nisu maknuli iz svog sela i čitaju samo Preporod ...