NASA POSLA

[Haman2]

Pravosudna kadrovska križaljka: Ko "gura" Dianu Kajmaković?
Autor: N. Pobrić
U sjeni za širu javnost mnogo atraktivnijih dnevnopolitičkih dešavanja, poput secesionističkih izjava Milorada Dodika ili HDZ-ovog insistiranja na posebnoj izbornoj jedinici, u pravosudnim institucijama BiH se kreiraju kadrovske križaljke.



Dijana Kajmaković među kandidatima za zamjenika glavnog tužioca u Tužilaštvu BiH Dijana Kajmaković među kandidatima za zamjenika glavnog tužioca u Tužilaštvu BiH
Jedna od upražnjenih pozicija jeste ona zamjenika glavnog tužioca u Tužilaštvu BiH, a za nju je, saznaje Faktor, konkurisalo deset kandidata. U hodnicima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, koje bi na jednoj od narednih sjednica trebalo donijeti odluku o imenovanju, se u tom kontekstu najčešće spominje ime Diane Kajmaković, aktuelne tužiteljice Tužilaštva BiH.

Iskustvo na rukovodećim pozicijama nije adut koji bi tužiteljicu Kajmaković mogao dovesti na mjesto zamjenice glavnog tužioca, ali bi presudna, sudeći prema spekulacijama, mogla biti politička podrška koju ona uživa. Poređenja radi, rukovodećim iskustvom se nije mogao pohvaliti ni Ranko Debevec, što nije spriječilo VSTVBiH da upravo njega u decembru imenuje za predsjednika Suda BiH. Dok se o Debevčevoj političkoj podršci moglo spekulisati na osnovu činjenice da je član sudskog vijeća u predmetu koji se pred Sudom BiH vodi protiv predsjednika Saveza za bolju budućnost (SBB) Fahrudina Radončića, veze tužiteljice Kajmaković sa spomenutom strankom su mnogo čvršće.

Jedna od tih spona je Armin Kajmaković, suprug tužiteljice Diane Kajmaković, koji je imenovan na poziciju v. d. direktora Međunarodnog aerodroma Sarajevo upravo zahvaljujući podršci SBB-a. Indikativna u kontekstu odnosa te stranke i Kajmaković može biti i nagrada za ličnost godine, koju joj je 2011. godine dodijelio "medij koji nije pod kontrolom SBB-a". Isti medij tužiteljicu Kajmaković u posljednjim danima nameće kao najadekvatniju osobu za mjesto zamjenika glavnog tužioca, uz argument da se za njeno ime ne vežu afere koje bi mogle narušiti njen kredibilitet. Ako podmetanje dokaza protiv nekadašnjeg predsjednika Federacije BiH Živka Budimira, ovjekovječeno videozapisom, nije afera koja narušava kredibilitet nosioca pravosudne funkcije, onda težnje tog medija, stranke koja "ne kontroliše taj medij" i predsjednika te stranke imaju racionalno uporište.

Kajmaković je spomenuto priznanje podijelila sa kolegom tužiocem Olegom Čavkom, koji je nedavno Uredu disciplinskog tužioca podnio prijavu protiv tužioca Bože Mihajlovića zbog, kako se navodi u prijavi, nestanka 55.000 KM. Poveznice Mihajlovića sa nestankom novca nema u internim propisima Tužilaštva BiH, ali ima u činjenici da je on postupajući tužilac u predmetu koji se vodi protiv Fahrudina Radončića.

U mozaik kojeg čine Mihajlovićeva diskreditacija, imenovanje Ranka Debevca za predsjednika Suda BiH, te čvrste veze sa Kajmaković i Čavkom, savršeno se uklapaju i "usluge" koje SBB pravi drugim nosiocima pravosudnih funkcija, poput članice VSTV-a Jadranke Lokmić-Misirača, čiji je sin zahvaljujući toj stranci imenovan za direktora Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju FBiH, ili sutkinje Suda BiH Amele Huskić, čiji je brat Amer Bekrić uz podršku SBB-a imenovan za direktora Agencije za privatizaciju FBiH.

Sklapanje tog mozaika, kojeg bi trebalo popuniti i imenovanje Kajmaković na mjesto zamjenika državnog tužioca, podređeno je interesima jednog "poslovično strpljivog, ali energičnog" predsjednika stranke.

smrdim/vijest/pravosudna- ... vic-231660

[muha_sa]

zar nije Bosanski Novi


https://www.klix.ba/vijesti/crna-hronik ... /170117046

Policijski službenici MUP-a USK, u saradnji s policijskim službenicima CJB Prijedor i SJB Novi Grad, lišili su slobode dvije osobe koje se sumnjiči da su prije dvije noći opljačkale supermarket Konzum u Cazinu.

[Haman2]

Lažima o Branku Ćopiću pokušavaju mutiti odnose između ljudi


Akademik Prof.Dr.Muhamed Filipović

Zagrebački list "Stav" objavio je u broju 95 od 29. decembra 2016. godine do sada, navodno, skrivanu vijest da je i poznati bosanski književnik Branko Ćopić učestvovao u pokolju nad muslimanima u selu Veliki Dubovik nedaleko od Bosanske Krupe i Hašana, inače, Ćopićevog rodnog sela. Vijest prenosi saradnik tog lista, a temelji je na članku koji je napisao Jasmin Grošić iz Bužima, koji, navodno, živi u Bosanskoj Krupi.

Gadna podvala

Kad sam pročitao naslov teksta, bio sam šokiran, a kad sam pročitao tekst, bilo mi je sasvim jasno da se radi o jednoj veoma gadnoj i lukavoj podvali kojom se želi reći da nije uopće bilo nijednog Srbina koji bi bio prijatelj muslimana, te da treba raskrstiti sa svakom idejom o našem prijateljstvu.

Kao čovjeka koji je bio savremenik događaja, koji je poznavao mnoge ljude iz Krupe i okolnih mjesta i koji je bio dobar poznanik i prijatelj Branka Ćopića, bio sam osupnut i vraćen u vrijeme kada su hrvatski nacionalisti i ustaški agenti činili sve da zavade Srbe i Bošnjake i tako osiguraju učešće muslimana u provođenju programa totalnog čišćenja dijelova Bosanske krajine, Like, Korduna i drugih okolnih krajeva.

Znajući dosta toga o zbivanjima na tom prostoru, a i poznajući dobro sve značajnije ljude iz Bosanske krajine, pa i Branka Ćopića, odlučio sam da napišem nešto o toj stvari, ne o istini o kojoj se sve već zna, nego o razlozima zbog kojih jedan, navodno, ozbiljan list koji štiti interese Bošnjaka vodi ovakvu akciju. Ćopića sam upoznao još 1944. godine i imao sam povremene kontakte s njim.

Kad je umro naš veliki književnik Branko Ćopić, dobio sam pismo od Ćopićevog druga i prijatelja mog najstarijeg brata Safeta Gojka Banovića, novinara i pisca izvanrednih reportaža, a uz pismo i fotokopiju Ćopićeve kratke priče pod naslovom „Mali miš“.

U pismu Banović objašnjava da ga je Ćopić, nakon našeg posljednjeg susreta, a to je bilo prilikom posjete Ahmeta Hromadžića i mene Branku Ćopiću kad smo od njega tražili pomoć za dovršenje spomen-kuće Skendera Kulenovića u Bosanskom Petrovcu, zamolio da mi pošalje to pisamce i tekst za uspomenu na mog brata Ismeta.

S njim je Ćopić proveo pet godina u internatu banjalučke Preperandije. Tako sam dobio i dokument o prirodi i karakteru mog brata kojeg, nažalost, nisam dobro ni upoznao, jer je još 1935. godine otišao na službu u selo Kijevo kod Sanskog Mosta, a nakon toga i u poznatu ergelu kod Rogatice, odakle ga je sudbina odvela u partizane i ranu pogibiju.

Podnapita Nevenka

Zbog okolnosti njegovog života, u sjećanju mi je ostao samo izuzetno nježan, delikatan i svestrano nadaren čovjek. Bio je to čovjek kojem je sve u životu išlo za rukom. Svirao je perfektno sve instrumente, razumijevao se u tehniku i bio druželjubiv i dobar. Kako se pokazalo, život mu ipak nije išao od ruke. Vrijedni rad, talenti, zalaganje, seljakanje po bosanskim selima i, na kraju, užas da su roditelji njegovih učenika u selu Borike klali i ubijali kolege svojih sinova i kćerki ga je psihološki dotuklo i nije čudo da je u partizanima brzo poginuo u borbi protiv četnika u istočnoj Bosni.

Da se moj brat na jedan čudan način vrati u moj život i da saznam nešto i o njemu i o Ćopiću, treba zahvaliti velikom entuzijasti Ahmetu Hromadžiću koji je pokrenuo akciju da se rodna kuća Kulenovića u Bosanskom Petrovcu renovira i pretvori u muzej i biblioteku. Hromadžić je znao da Branko Ćopić ima dovoljno novca i da bi mogao pomoći obnovu. Pozvao me je da zajedno odemo u Beograd i posjetimo Ćopića, jer je on bio bolestan i sveo komunikacije s javnošću na najmanju moguću mjeru. Pristao sam.

Ćopića sam, inače, ranije susretao u partizanima, prvo u Ribniku, a onda u Jajcu, a s njim sam bio svjedok jednom neobičnom događaju 1961. godine, prilikom dvadesetogodišnjice ustanka u Bosanskoj krajini. Proslava je održavana u Banskim dvorima, a ja sam bio pozvan kao učesnik rata. U velikoj sali salona zatekao sam sve ugledne ljude BiH, a mene je privukao sto za kojim je sjedio moj brat Safet sa Skenderom i Brankom. Pridružio sam im se i nastavili smo razgovor o različitim zgodama iz rata, a glavnu riječ je vodio Branko.

Odjednom se za našim stolom pojavila Nevenka Pucar, supruga Đure Pucara. Malo podnapita prišla je stolu i odmah napala Branka Ćopića kao izdajicu koji u svom romanu falsificira ustanak da su glavne ličnosti seljaci, a da namjerno nije prikazao pravu ulogu partije i posebno druga Starog (Đura Pucara), da je on sumnjiv čovjek koji lažno prikazuje naše drugove i njihov karakter. Kako je ona postajala sve agresivnija, situacija je postajala sve neugodnija, a stvar je prekinuo Safet, koji je ustao, uhvatio gospođu Pucar pod ruku i odveo je za sto gdje je sjedio Đuro, rekavši mu: „Đuro, neka malo zabavlja tebe, nama je bilo dosta.“ Đuro je Nevenku dao odvesti nekuda da se malo sredi i smiri. Na sve to je Ćopić dao komentar rekavši: „Safete, samo si ti u Bosni čovjek koji smije napraviti ovo što si uradio da zaštitiš od vrijeđanja čovjeka koji je optužen da ne poštuje partijsku elitu.“

Imajući sve to iza sebe i poznajući Ćopića i iz drugih prilika, posebno iz rada kolonije „Lastavica“, koju je osnovao Ahmet Hromadžić, dospjeli smo u Brankov stan. Naš dolazak ga je vidno obradovao, jer je uzviknuo: „Gdje ste, zemljaci, konačno da vidim nekoga ko me podsjeća na Bosnu i na rodni kraj.“

Škrt za ljenguze

Trebalo je započeti delikatni razgovor o novcu, a taj je dio pao na mene, pa sam kazao: „Branko, da ti otvoreno kažem, došli smo kod tebe da išćemo pare. O tebi se širi glas da si škrtac, ali mi u to ne vjerujemo i znamo da ćeš učiniti za naš kraj i svoga prijašina Skendera ono što je nužno, a to je da se dovrši izgradnja njegove spomen-kuće. Vojsko Kecman je potrošio sav novac potreban da se kuća završi i nedostaje oko 250.000 dinara, a mi smo došli da te zamolimo da doniraš taj novac i da se taj posao završi.”

Na sve to Ćopić je odgovorio tako što je rekao Hromadžiću: “Ahmete, ima li toliko para na mom računu?“ Kad mu je Ahmet rekao da ima više od 300.000 dinara, on je rekao: „Prebaci sve, jer moj kum i brat Skender ima puno pravo ne samo da mu se obnovi rodna kuća nego i na dio mojih para. Mnogim dobrim stvarima me je naučio.“

Takav odgovor nas je, naravno, obradovao, ali je iz mene izmamio dodatno pitanje: „Pa što te onda, Branko, ogovaraju da si škrtac, kad eto nisi?“ Na to je Branko odgovorio: „Filipoviću, ja jesam škrtac za sve ljenguze i lezihljeboviće, ali za dobru stvar i prave prijatelje nisam, a i inače mogu da ti kažem da me više gotovo ništa u životu i ne zanima. Ne mogu da pišem i ne interesuje me ništa od onoga što sam nekad volio i o čemu sam sanjao. Kad sam išao u osnovnu školu u Krupi, najveća želja mi je bila da obučem cipele kao i druga gradska djeca. Znao sam satima dugo stajati pred slastičarnicom i posmatrati kolače nadajući se da ću i ja nekada okušati neki od njih. Sanjao sam o kratkim pantalonama i kaputiću i mislio da ću i ja nekad moći da nosim kupovno odijelo. Sada imam toliko toga, mogao bih kupiti cijeli restoran i jela i pića, mogao bih nakupovati koliko god mi se prohtije odijela, šešira i kapa, mogao bih da se okružim ljepoticama, o čemu sam nekada sanjao, ali me ništa više od toga ne zanima. Ono što sam od svega najviše volio, a to je da napišem nešto za radost ljudi, pogotovo djece, sada nisam više u stanju, izgubio sam radost života i stvaranja i razmišljam o kraju.“

(Preneseno iz AVAZA, 14.1.2017)

NAPOMENA: Sutra odgovor na ovaj komentar akademika Filipovica

[Haman2]

ODGOVOR IZ BOSANSKE KRUPE AKADEMIKU FILIPOVIĆU

STAVA 18.01.2017.

Povodom članka objavljenog 14. januara 2016. godine u dodatku Dnevnog avaza Sedmica, kojim akademik Muhamed Filipović osuđuje pisanje časopisa Stav o učešću Branka Ćopića u napadu ustanika na selo Veliki Dubovik kod Bosanske Krupe 02. avgusta 1941. godine

PIŠE: Jasmin Grošić



Na samom početku teksta, Filipović bez ikakvih argumenata osuđuje pisanje Stava za koje tvrdi da se radi o „gadnoj i lukavoj podvali kojom se želi reći da nije uopće bilo nijednog Srbina koji bi bio prijatelj Muslimana, te da treba raskstiti sa svakom idejom o našem prijateljstvu“. Prvo bih sugerirao našem akademiku da u svojim narednim istupima koristi termin Bošnjaci a ne Muslimani, a potom da nam malo bolje pojasni o kakvom on to prijateljstvu govori. Možda onom koje je rezultiralo genocidom i ostalim užasima kojima smo svjedočili u vrijeme agresije na BiH. Malo ko bi bio sretniji od nas da u našoj Bosni svi narodi žive u slozi i prijateljstvu i da niko ne strahuje za budućnost svoje djece i od izbijanja novog krvavog sukoba.

Al’ da se vratimo našoj temi a to je Branko Ćopić – učesnik napada na Veliki Dubovik (i ostala bošnjačka mjesta u Krajini) da ili ne !?

Akademik kaže „ne“ i taj zaključak donosi bez ijedne premise, kao da kaže : “Ja sam ovdje akademik i istina je ono što ja kažem, a ne ono što vi vidite ili čujete“. Ovdje uočavamo čisto srednjevjekovni pristup. Reci: “Credo in unum deum!“ i ne pitaj ništa, da ne bi završio na lomači. Kroz nastavak Filipovićevog teksta primjetno je da autor nastoji opravdati Ćopića prikazujući ga kao finog čovjeka koji je pomogao obnovu porodične kuće Skendera Kulenovića. Našem akademiku je izgleda ovo dovoljno da konstatuje da Ćopić nema ništa s napadom na Veliki Dubovik i zločinima koji su u selu počinjeni. Zapitajmo se hoće li kroz koju godinu, isto tako, neki drugi akademik u filipovićevskom maniru hvaliti i pravdati Ratka Mladića, jer su milioni ljudi vidjeli da general u Srebrenici dijeli djeci čokolade i miluje ih po kosi.

Uvaženi gospodin Filipović bi po svemu sudeći trebao da promijeni svoju argumentaciju kojom bi pružio Ćopiću alibi, a sebe prikazao kao intelektualca u pravom smislu riječi. Neshvatljivo je da jedan akademik i univerzitetski profesor zanemaruje pisane izvore i nastoji da ih pobije kafanskim pričama. Pošto je akademik Filipović kroz svoj radni vijek podučavao velik broj studenata, smatram da mu neće škoditi da i on nauči nešto od svojih bivših studenata. Naša argumentacija odnosiće se prvenstveno na analizu pisanih djela. Za primjer uzećemo knjigu Bosansko-krupska opština u ratu i revoluciji na čijoj pripremi je radio i sam Branko Ćopić što se da vidjeti u predgovoru knjige.

Na strani 70. i 71. ove knjige direktno je spomenuto učešće Branka Ćopića u napadu na Veliki Dubovik i pokolju nad civilima koji su potražili spas u kući Mehmeda Bobića. Tekst je napisao Svetozar Ćulibrk koji je bio savremenik i učesnik tadašnjih dešavanja.

„ U ovoj gužvi, Branko Ćopić jedva ostade živ; nosio je francusku kapu, pa jedan seljak zamahnu kundakom da ga udari, ali Aćim Rašeta stavi ruku pod kundak i tako ga spase. Ovoga puta izgorjela je samo Bobićeva kuća, ali muslimanski Dubovik ostade pust. Sve živo je pobjeglo u Arapušu, a iz Arapuše u Bosansku Krupu. U ova dva sela nije ostala ni živa muslimanska duša.“

Mislim da je ovih nekoliko rečenica sasvim dovoljno da se izvede zaključak o ulozi Branka Ćopića u zbivanjima u Velikom Duboviku 2.avgusta 1941. godine. U istoj knjizi u poglavlju o Branku Ćopiću spomenuto je njegovo učešće kao starješine u pripremi i podizanju ustanka. Drugi pisani trag nalazimo u knjizi prof. dr. Smaila Čekića „Genocid nad Bošnjacima u II svjetskom ratu – dokumenti“, strana 29. i 30., gdje je navedeno učešće Branka Ćopića kao jednog od vođa ustanika u napadu na Veliki Dubovik.

Nepobitan dokaz nalazi se u Muzeju Holokausta u Vašingtonu gdje se čuvaju izjave preživjelih svjedoka zločina u Velikom Duboviku: Huseina Ćoralića, Asije Bobić- Grošić, Alije Grošića, Ibrahima Grošića i Mahmuta Hasanagića.

Svi ovi svjedoci, osim Alije Grošića, umrli su u posljednje tri godine. Među preživjelim stradalnicima dubovičkog pokolja još su živi Said Bobić, Ibrahim Bobić, Vehid Bobić, Besim Kulenović, Midhad Ćoralić. Ovo su osobe koje lično poznajem i nisu jedini preživjelih kojih ima najmanje desetak ljudi.

Ovi dokazi svima su dovoljni, osim izgleda našem akademiku. Ali, ne treba da nas iznenađuje ništa od čovjeka oportuniste koji čitav život služi režimu i raznim političkim partijama pa se poprilično „istrošio“ i odavno „pomiješao ulje i vodu“. Ovako pohaban stroj, za male pare, trentno iznajmljuje Fahro za lične i potrebe svog Avaza, a kako izgleda dostupan je i ostalim mrziteljima Bosne i Bošnjaka koji hoće dobro da plate .

[Haman2]

Prvo nas je lagao Dodik a sad i ova gospodja. Da li je to sve u skladu onom Cosiceve izrekom "laz je vid naseg patriotizma i potvrda nase prirodjene intelogencije, lazimo stvaralaci i masovito". Uskoro mozda sve bude u skladu sa onom narodnom izekom " u lazi su kratke noge".

FOTO: Pozivnica, kojom se hvale Cvijanović i Dodikova supruga, preuzeta sa interneta

Iz Biroa Vlade RS za odnose s javnošću saopšteno je da premijerka Željka Cvijanović službeno boravi u Vašingtonu gdje prisustvuje inauguraciji novog predsjednika SAD Donalda Trampa, kao i pratećim događajima u okviru inauguralne svečanosti. Društvo joj pravi Snežana Dodik, supruga predsjednika RS, koja je u Vašington otputovala "o svom trošku".


Željka Cvijanović / 24sata.info

Da bi potvrdili vjerodostojnost priče o prisustvu Cvijanovićeve i Dodikove supruge na inauguraciji Trampa i shodno tome navodne dobre veze zvaničnika RS sa novom američkom administracijom, u medijima je objavljena i "inauguracijska pozivnica".





No, jednostavnim pretraživanjem na internetu, ustanovili smo da ovaj poziv ne znači mnogo, prvenstveno zbog činjenice da je dostupan širokoj javnosti na internetu.

Takođe, vidljivo je da pozivnica, koja je u pojedinim medijima objavljena, nije kompletna.

Naime, opšte je poznato da ceremoniji inauguracije američkog predsjednika mogu prisustvovati svi građani. Online verzija pozivnice poslana je svima koji su je tražili od svojih kongresmena. Ipak, da bi se osoba približila dijelu na kojem je upriličena zvanična ceremonija, njeno ime mora biti isprintano na pozivnici, ispod imena kongresmena.

Upravo je taj dio sa navodne pozivnice Cvijanovićevoj izrezan.

(24sata.info)

- See more at: http://24sata.info/vijesti/bosna-i-herc ... LkJaF.dpuf

[JThomas]

u novoj epizodi serijala "posla ima ali narod neće da radi", popularnog u budžetskim armijama vladajućih stranaka, gledajte:

https://www.klix.ba/vijesti/bih/kopaci- ... 0113047#15

nisu se ljudi snašli u tranziciji niti su seksi na tržištu rada, jebiga...

[Haman2]

DA LI SE IVO ANDRIC POKAJAO?

Ivo Andrić,Znakovi pored puta koji su posthumno objavljeni 1976. godine ukazuju da Ivo Andrić i na tom mjestu daje naslutiti da je on bio duboko svjestan svega šta je u životu uradio, šta je propustio uraditi, te šta je napisao, a zna da se to što je napisao ne može više izbrisati.



“Ono što je vredelo nešto u meni i na meni bilo je redovito izvan moje volje i moga znanja i saznanja. Ono što sam bio, hoteći da to budem, takvo je da u većini slučajeva, ne vredi mnogo, a ponekad čak ne služi na čast ni mom karakteru ni mojoj pameti, i bolje bi bilo da nije nikad ni bilo, ili da se bar može zaboraviti, kad se već ne može izbrisati. Tako mi se ponekad čini da je kod samog postanka mog duha i karaktera učinjena greška koju ništa više ne može popraviti. Ko sam ja koji delam i živim na svoju bruku i na svoju štetu, a ko je onaj drugi koji, ne poznavajući sebe, živi u istoj koži sa mnom, stideći se svog nerazdvojnog parnjaka. Čini mi se kad bi ljudi znali, koliko je za mene napor bio živeti, oprostili bi mi lakše sve zlo što sam počinio i sve dobro što sam propustio da učinim, i još bi im ostalo malo osećanja da me požale.”

[Haman2]

Nasa posla, nekog zastiti kao Andica, ukazati mu sve casti i pocasti, dobar stan, dobra penzija i sve drugo sto uz to ide, druge ostaviti da nestanu u mraku, da se nikad ne sazna za njihovu sudbinu, trece dovesti na rub gladi i neimastine da kopaju po smecu bez penzije, jer su sluzili KSHS i podrzavali politiku Hitlera.



MILOVA DJILAS



"U jednom intervjuu koji je u Americi dao poznatom publicisti i novinaru Bogdanu Radici, Milovan Đilas kaže “Ja sam Ivu Andrića spasio da ne ode na robiju. Tada se oko mene okretao kao umiljato janje. Sada me izbegava.
Andrić je bio daleko teži krivac od mnogih drugih, koji su nestali. Rusi su objavili dokumente iz 1940/41 i tu se jasno vidi da je Andrić bio ne diplomat, nego je uvjerljivo zagovarao politiku kapitulacije pred Hitlerom, jer je vjerovao u pobjedu Osovine. Ja to nisam znao, ali sam ga cenio zbog njegova književnog talenta.
Takvi su vam naši ljudi. Kad sam na vlasti, klanjaju se, a kad sam izvan vlasti, ostracizam! Andrić, kad me sagleda u daljini, okrene smer i pređe na drugu stranu ulice.“ (Milovan Đilas – razgovor s Bogdanom Radicom, Bogdan Radica, Živjeti nedoživjeti, Uspomene hrvatskog intelektualca, Knjiga druga, Munchen – Barcelona, 1984.[/quote]

[Haman2]

Kako prije tako i danas. Uvijek se znalo ko kome radi o glavi, samo se niko nije smio jasno izraziti. Imena ljudi u jednoj grupi i imena ljudi u drugoj grupi zorno to pokazju. Bosnjak tada musliman nije trebao da napreduje, nije trebao da obnasa visoke drzavne funkcije i za to se uvijek pobrinu druga braca. Kad nije islo tako, trazio se drugi ali siguran nacin za postizanje konacnog cilja.

100 GODINA OD ROĐENJA I 40 GODINA OD POGIBIJE : PRVI POKUŠAJ KOMPROMITACIJE I POLITIČKE LIKVIDACIJE DŽEMALA BIJEDIĆA
Redakcija STAVA 29.01.2017.

Ove godine navršava se 100 godina od rođenja i 40 godina od pogibije Džemala Bijedića. Tim je povodom u Sarajevu objavljeno drugo izdanje političke biografije ovog istaknutog bosanskohercegovačkog političara. Stav objavljuje izvode iz ove knjige autora prof. dr. Husnije Kamberovića. Džemal Bijedić rodio se u Mostaru 22. aprila 1917. godine, a poginuo je u avionskoj nesreći 18. januara 1977. godine. Obavljao je najvažnije funkcije u Mostaru, Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji, među ostalim, bio je predsjednik Skupštine Bosne i Hercegovine i predsjednik Saveznog izvršnog vijeća u dva mandata. Jedan je od rijetkih političara u socijalističkoj Jugoslaviji koji je, osim velikog utjecaja na unutarnju, snažno doprinosio i kreiranju vanjske politike Jugoslavije, koju je Josip Broz Tito uglavnom bio rezervirao za sebe. Avionska nesreća u kojoj je stradao predmet je kontroverzi i četrdeset godina poslije



Bijedić je na sjednici Savezne narodne skupštine 30. juna 1962. imenovan za člana SIV-a (Saveznog izvršnog vijeća) i saveznog sekretara za rad. (…) U to je vrijeme član SIV-a bio još jedan Mostarac – Avdo Humo, koji je od 30. juna 1962. odlukom Saveznog izvršnog vijeća obavljao i dužnost predsjednika Savezne komisije za nuklearnu energiju, naslijedivši na toj dužnosti Aleksandra Rankovića. (…)

Dok je Bijedić obavljao dužnost ministra u Saveznoj vladi, jedan dio vladajuće elite u Bosni i Hercegovini pokrenuo je prilično oštru kampanju s ciljem njegove političke i moralne diskreditacije. Očito je da nije svima bilo po volji sve brži Bijedićev uspon u političkoj hijerarhiji. Osobito je to bilo primjetno tokom 1962. godine, kada je napravljena atmosfera političke zategnutosti u čitavom Mostaru, što je dovelo do formiranja posebne komisije Izvršnog komiteta CK SK Bosne i Hercegovine, koja je ispitivala stanje u tom gradu, ali se ubrzo pokazalo da je ključna ličnost protiv koga je bila usmjerena politička kampanja bio upravo Džemal Bijedić. Vidi se to i iz Izvještaja što su ga Uglješa Danilović i Blažo Đuričić, nakon što su 9, 10, i 12. novembra 1962. prisustvovali sjednici Sreskog komiteta SK Mostar, podnijeli Izvršnom komitetu CK SK BiH, koji je imenovao Komisiju sa zadatkom da ispita stanje i odnose u Sreskom komitetu SK Mostar i odnose Sreskog komiteta prema pojedinim općinskim rukovodstvima. Komisija su sačinjavali Blažo Đuričić, Niko Jurinčić i Todo Kurtović. (…)

Džemal Bijedić je za Obrada Kljakića rekao da je nevesinjski seljak

U osnovi ove “političke afere” bio je sukob Mostaraca i kadrova koji nisu bili rodom iz Mostara, a nalazili su se u rukovodstvu mostarske partijske organizacije. Džemal Bijedić je optuživan da kao Mostarac marginalizira nemostarske kadrove te da je jako utjecajna politička ličnost koja pitanja u Mostaru i Hercegovini rješava izvan partijskih struktura. Bijediću je spočitavano da je presudno utjecao na stvaranje prakse da se na sastanke u osnovne partijske organizacije u Mostaru uglavnom upućuju partijski kadrovi iz Mostara, dok su partijski aktivisti izvan Mostara odlazili i politički djelovali među komunistima u zapadnoj Hercegovini ili drugim hercegovačkim krajevima, odnosno po seoskim, a ne gradskim partijskim organizacijama. Blažo Đuričić je na sjednici Izvršnog komiteta CK SK BiH 22. novembra 1962. podnio usmeni izvještaj, (…) izjavivši da je metod rada Sreskog komiteta bio takav “da Mostarci idu u Mostar, a seljaci u selo. Za sve te stvari Džema je znao, a on je, naprimjer, za Obrada Kljakića, koga je donedavno hvalio, rekao da je to i nevesinjski seljak, a prilikom procesa Baliću za javnog tužioca i druga u SUP-u – Zurovca i Grahovca – rekao je da su četnici. A znamo da se danas ne može reći za nekoga da je četnik i ustaša jer takvih ljudi danas nema. (…) Kada se konačno stvar uzme, za sve stvari Džema je znao.” (…)

Komisija je došla do zaključka da su u Mostaru vladali politički zategnuti odnosi i neslaganja među pojedinim kadrovima, a kao razloge navela je lokalizam i neprincipijelnost u rješavanju privrednih pitanja; nedemokratsko ponašanje i utjecaje političkih funkcionera koji nisu bili na funkcijama u Mostaru, a porijeklom su iz tog grada, te kritizerstvo i međusobno obračunavanje pojedinih kadrova. Posebno se u ovom izvještaju Komisije naglašavao značaj lokalizma i težnja pojedinih funkcionera iz Mostara da ovaj grad izvuče najveću korist u privrednom smislu. (…) Komisija je konstatirala da su lokalizmi bili prisutni i u drugim općinama Hercegovine (u ovom slučaju u odnosu prema Mostaru) i naglasila da je to vrlo opasno “jer lokalizam u Hercegovini uvijek ima prizvuk šovinizma, s obzirom na heterogen nacionalni sastav stanovništva i istoriju”. Komisija je isticala nesamostalnost pojedinih lokalnih funkcionera, te kao primjer navela da je Halid Mesihović, predsjednik Sreskog sindikalnog vijeća, izjavio “da je Mujo Udovičić, ranije sekretar Opštinskog komiteta SK, telefonom zvao Džemala Bijedića u Sarajevu da s njim utvrdi tekst poziva učesnicima proslave godišnjice oslobođenja Mostara. I drugovi sa strane su stalno kontaktirali s pojedincima iz Mostara i tražili da budu informisani o stanju u Mostaru”. Možda upravo ovaj dio iz Izvještaja Komisije ukazuje da je Džemal Bijedić bio meta napada. No, Komisija ide i dalje: “Sve to govori da je jedan dio kadrova do te mjere prakticistički postupao da nije bio sposoban da vidi najosnovnije političke probleme. Neki su potpuno potcjenjivali i partijsko članstvo i radnog čovjeka; razvijala se demagogija koja je rađala, kako neki kažu, nove Mujage Komadine. Članstvo je smatralo da se mnoge stvari rješavaju uz preferans u klubu privrednika, ‘Veležu’ i slično.” U takvoj situaciji, odluke su se donosile ne na redovnim sastancima nego u druženjima u kafanama i slično.

U Izvještaju Komisije konstatira se kako je kadrovska politika u Mostaru bila loša, a “vlada uvjerenje da su pojedinci dolazili na razna rukovodna mjesta prema tome da li ih podržava ovaj ili onaj drugi. Tako se misli da su na sva rukovodna mjesta u Mostaru dolazili ljudi koje je podržavao drug Džemal Bijedić”. Zbog takve kadrovske politike, mišljenje je članova Komisije, izabrani funkcioneri nisu bili samostalni i mnogo su ovisili o Džemalu Bijediću. (…)

O Džemalu Bijediću ova je Komisija na kraju Izvještaja zapisala: “Manje-više, svi drugovi s kojima smo razgovarali ističu da je drug Džemal Bijedić svojim gledanjima i radom doprinio da se u Mostaru šire uvriježi lokalistički način gledanja na probleme i njihovo rješavanje. (…) U razgovoru s drugom Džemalom Bijedićem nismo stekli utisak da je on do kraja sagledao svu štetnost ovakve prakse. U naknadno poslatoj pismenoj izjavi ne samo da nije otvoren nego svoju odgovornost u ovom slučaju dovoljno i ne vidi i ne shvata.” (…)

“Drug Džema neke stvari ne može da shvati”

Izvršni komitet CK SK BiH razmatrao je na sjednici 20. decembra 1962. ovaj Izvještaj Komisije. Blažo Đuričić informirao je članove Izvršnog komiteta da su članovi Komisije usmeno upozorili Bijedića “da tako ne radi”, ali je Bijedićev odgovor “bio blijed”. Đuričić je naglasio da je od Bijedića tražio da napiše pismenu izjavu, “ali on to nije učinio, jer on ne sagledava svoju odgovornost niti smatra da je glavni krivac, a prema ovoj ocjeni (Komisije, op. H.K.), utiscima i činjenicama, vidi se da on u čitavoj ovoj stvari snosi najveću krivicu”. No, ova Đuričićeva izjava nije bila posve tačna, jer je Bijedić, ipak, napisao izjavu koju je na sjednici pokazao Đuro Pucar i zatražio od Đuričića da je pročita. Pucar je ocijenio da ta izjava nije potpuna: “Ona nije samokritična i mi nismo zadovoljni s njegovom izjavom.” S ove sjednice Izvršnog komiteta CK SK BiH zanimljiva je Đuričićeva diskusija. On, naime, objašnjava kako je ranije razgovarao s Bijedićem tražeći od njega da svoju izjavu napiše u skladu sa situacijom. “Ja sam ga zamolio da napiše izjavu, ali je on odgovorio da ne može (…), jer on smatra da mi nismo u pravu. Drug Džema neke stvari ne može da shvati.”

Iz daljeg se toka diskusije može zaključiti da je Blažo Đuričić pretpostavljao da bi Bijedić mogao biti isključen iz Partije kako bi se ta stvar “presjekla”, a Rato Dugonjić se upitao: “Ljudima ne ide u glavu: čitava stvar počela je da se gužva, a Džema postaje savezni ministar. To ljudima u Mostaru ne sjeda u glavu, a ne sjeda ni meni. Stvari su bile manje‑više poznate, a Džema se postavlja za saveznog ministra. Džema je pozvan ovdje na jedan interni razgovor, za koga neće niko saznati, a dole se smjenjuje jedan, drugi, treći – i kako izaći iz ovoga.” Možda je Dugonjić ovom izjavom najbolje okarakterizirao pozadinu ove “afere”: cilj je bio kompromitirati Džemala Bijedića i onemogućiti njegov opstanak na poziciji u Saveznoj vladi. S druge strane, vidljivo je kako Dugonjić nagovještava način rada upravo onakav kakav je prigovaran Džemalu Bijediću, navodeći da su Bijediću predlagali “interni razgovor, za koga neće niko saznati”. Bijedićevo odbijanje da pristane na takav način rada bilo je pokazatelj njegove političke zrelosti i političke odgovornosti. (…)

Đuro Pucar predložio je da se Džemal Bijedić kazni najblažom kaznom – partijskom opomenom. Pucar je žalio što je Bijedić namjeravao “zataškati stvar”, mada je, prema njegovom mišljenju, preferiranje mostarskog lokalizma identično s pojavama lokalizama i u drugim sredinama, a to može biti dosta ozbiljan problem u funkcioniranju vlasti (“kada Džemal gura Mostar, Radovan Papić gura Bileću itd.”).

No, Pucar je u svojoj diskusiji ukazao na još jednu dimenziju ovih događaja. On je kazao: “Rekao bih i ovo, da nisam pristalica da se s Avdom Humom posebno razgovara. Potrebno je sakupiti sve ove ljude koji imaju veze s Hercegovinom i ukazati im na postupke i putove kojim treba da kontaktiraju sa svojim krajevima.” Uvođenje imena Avde Hume u ovu “aferu”, na način kako je to uradio Đuro Pucar, pokazuje da je o tome već bilo riječi, vjerovatno među članovima Izvršnog komiteta izvan sastanka, ali nije dovoljno jasno da li je Humo spomenut samo kao istaknuti Mostarac na visokim partijskim dužnostima, ili kao Mostarac čija bi pozicija mogla biti dovedena u pitanje izrastanjem drugog Mostarca, Džemala Bijedića, koji je krenuo u pohode na savezne političke funkcije. (…)

U odbranu Džemala Bijedića na ovoj sjednici Izvršnog komiteta od 20. decembra 1962. ustao je Šefket Maglajlić. On je tvrdio da se treba boriti protiv lokalizama, ali da to što se zbivalo u Mostaru nije ništa opasno. “Mislim da je lokalizam omogućen birokratskom metodom rada koji je karakterističan za Hercegovinu. Možda to nije potpuno lokalizam. Kod Hercegovaca tu ima nešto više. To treba da posluži kao primjer drugim organizacijama. Hercegovci vode brigu o svome kraju. To nije uvijek spojeno s negativnim stvarima.” Maglajlić je naglašavao da se ta briga o vlastitom kraju treba ipak realizirati kroz rad oficijelnih partijskih struktura (sreskih i općinskih komiteta), a ne dogovaranjem s pojedincima izvan partijskih foruma, jer “tu ima patriotizma i nečega što je dobro. To je kod njih istorijska stvar, veza za svoj narod, što nije loše, ali rješavanje preko telefona nije dobra stvar”. Time je Maglajlić diskusiju o Bijediću okrenuo u drugom smjeru, tvrdeći da Džemal Bijedić nije činio ništa drugo što i drugi već nisu činili, te je zbog toga predložio da “ne bi trebalo osuditi Džemu nego taj metod”, jer se kažnjavanjem ne bi riješio problem. (…)

Najpopularnija osoba u Hercegovini je Džemal Bijedić, a zatim Mujaga Komadina

Vlado Šegrt također se izjasnio za Bijedićevo kažnjavanje, ali istodobno izrazio i uvjerenje da kazna neće postići efekt ako Bijedić “ne uvidi svoje greške, a on ih do sada nije sagledao. On ne može da sagleda greške. Džema je, naprimjer, našao mene u Beogradu i ja sam mu rekao za sastanak u Mostaru i ukazao mu da je bilo svugdje grešaka, ali da je drastičan primjer u Hercegovini. (…). Ja sam mu prišao kao drug drugu da ga ubijedim da je kriv i rekao sam mu da sam ja svoje greške priznao i da je red da i on to učini. On to nije shvatio iako sam mu ja drugarski to izlagao. On odmah prelazi na kritiku članova Komisije, kao da je neko protiv njega. On postavlja pitanje: zašto sam ja protiv njega”, pita se Šegrt, a potom navodi da je Džemal Bijedić, dok je bio sekretar Sreskog komitet SK Mostar, “okupljao jednu grupu, a Vaso Gačić drugu. Stvarala su se društva koja su se do danas održala”. Šegrt navodi da je Bijedić smatrao da iza čitave ove političke kampanje protiv njega stoje Danilo Bilanović i Franc Novak. Šegrt navodi i to kako je čuo da je prije nekog vremena u novinama bila objavljena anketa o najpopularnijem čovjeku u Hercegovini, te da je, prema toj anketi, najpopularnija osoba Džemal Bijedić, zatim Mujaga Komadina, a na trećem mjestu Vlado Šegrt. Očito takvo što nije Šegrtu bilo posve po volji, pa se upitao: “Upoređuju se članovi CK s Komadinom! Kome to služi? Ko će povući za to odgovornost?” Na kraju je zaključeno da se sačine zaključci Izvršnog komiteta i dostave komunistima u Mostaru. (…)

Da bi se malo šire razumjela politička pozadina vezana za ovaj pokušaj političkog eliminiranja Džemala Bijedića, treba sagledati stanje u Jugoslaviji i Hercegovini tokom 1962. godine. Važan sastanak u vezi s tim je sjednica Izvršnog komiteta CK SK BiH 29. i 30. marta 1962. godine, na kojoj je Uglješa Danilović, tadašnji organizacioni sekretar CK SK BiH, govorio i o nekim greškama koje je činilo rukovodstvo Bosne i Hercegovine u svom odnosu prema Federaciji: “I mi smo naš odnos prema Federaciji u osnovi postavili da se ‘izborimo’ za što veći komad, ne gledajući i ne cijeneći koliko je to za zemlju moguće i realno. To se odnosi na naše zahtjeve za pomoć nerazvijenim krajevima, za budžetsku potrošnju, za potpuno izjednačenje u investicijama i sl. Može se reći da su to činili i drugi, da je to bilo nužno radi naše bosanske situacije itd. Sve je ovo u osnovi tačno. Ali mi se čini da sada nije mnogo korisno da tražimo opravdanje za naše takve stavove, nego je važno da uočimo i da se saglasimo da je toga bilo, da to nije bio pravilan put za rješavanje tih pitanja i da ubuduće tako ne radimo.”

Danilović veli da Bosna i Hercegovina ne treba prestati iznositi svoje stavove i svoje probleme, te tražiti njihovo rješavanje, ali da treba voditi računa kako se to treba raditi te ističe da nije siguran u ispravnost teze bosanskohercegovačkog rukovodstva da se Bosna i Hercegovina “do skora ravnopravno razvijala, a da sada ozbiljnije zaostaje”, te da mu se čini posebno štetnim to “što se naš stručni aparat, pod našim utjecajem, usmjerio da svugdje dokazuje kao da se prema nama odozgo vrši neka diskriminacija i tome slično”. Danilović kaže kako mu se čini da je svojim zahtjevima bosanskohercegovačko rukovodstvo pretjerivalo, da je zbunjivalo “neke drugove i da smo i sami doprinosili jednoj nezdravoj atmosferi, prosto stvarali u neku ruku ‘republičku patriotsku dogmu’”. Time je i bosanskohercegovačko rukovodstvo, prema Danilovićevom mišljenju, doprinosilo stvaranju atmosfere svađa, nepovjerenja i nervoze. (…)

Jedna grupa u Beogradu bila je protiv Džeme i bunila se što je postao ministar

Na ovom je sastanku Vlado Šegrt govorio o lokalnim podjelama u Hercegovini, naglašavajući kako “postoji i mali sukob između Nevesinja i Stoca”, mada, prema njegovom mišljenju, “Istočna Hercegovina i Konjic nisu umiješani u te svađe”. Glavni spor se vodi između Nevesinja, Mostara i jednog dijela zapadne Hercegovine, jer “drugovi u zapadnoj Hercegovini se bune da imaju nekoliko hiljada radnika koji vade boksit, a svi prihodi odlaze u Mostar. Oni su tražili od direktora Rudnika boksita, ali je on rekao da mora ‘Veležu’ dati 500 hiljada dinara, jer za to ima naredbu. Sukobi se događaju zbog privredne nerazvijenosti ovih krajeva”. (…) Šegrt je na ovom sastanku veoma jasno naveo da je ova podjela u Mostaru jednostavno bila replika dviju grupa Mostaraca koje su zauzimale određene savezne pozicije u Beogradu. “

U Beogradu postoje dvije grupe Mostaraca, na jednoj strani je Džema, a na drugoj Brana Kovačević (…). Ta grupa je bila protiv Džeme i bunili su se što je Džemal Bijedić postao ministar. Kada Brana Kovačević odlazi na odmor, on uopšte neće da svraća u Mostar nego odmah putuje u Nevesinje.” Kasnije je Šegrt, zalažući se da se formira komisija kako bi ispitala stanje u mostarskoj regiji, izjavio da “jedna grupa (u Mostaru, op. H.K.) kaže da će sve biti u redu ako ode dinastija Bijedića”, što samo potvrđuje tezu da je ključni cilj čitave “afere” bio političko uklanjanje Džemala Bijedića. Rato Dugonjić upozorio je kako ova situacija polahko poprima i obrise nacionalizma, jer “ima diskusija da su Srbi i Hrvati protiv muslimana”.

Pokazalo se, ipak, da ova pokrenuta “afera” nije dala planirane rezultate i da je Džemal Bijedić, koji je bio glavna meta napada, politički preživio. Vrijeme je, također, pokazalo da je Džemal Bijedić bio politička ličnost koja je djelovala upravo suprotno od onoga za šta su ga neki optuživali.

[Haman2]

ZASTRAŠUJUĆA ISPOVIJEST SENKE MESINOVIĆ-DINAREVIĆ: Sebija mi je prvo verbalno prijetila, pa onda…
29/01/2017



Novopečena direktorica UKCS-a Sebija Izetbegović, supruga predsjednika SDA i člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića smijenila je dugogodišnju šeficu Pedijatrijske klinike na UKCS-u, uglednu doktoricu, jedinog akademika na UKCS-u prof. dr. Senku Mesihović-Dinarević, piše Globalno.org

Sve se to desilo prije nekoliko mjeseci kada je Sebija došla na pozicije direktorke.

U kontaktu sa dr. Mesihović rekla nam je strašne činjenice.

Naime prema njenim riječima čim je Sebija došla na kliniku počela je da odrađuje privatna saslušanja skoro svih uposlenih u UKCS. Ta saslušanja su se odvijala u njenoj kancelariji pojedinačno oči u oči. Kada je došao red na dr. Mesihović i kada je došla na razgovor kod Sebije prvo što je čula bilo je ” Znaš li ti čija sam ja supruga?”

Nakon što je dr. Mesihović odgovorila da zna uslijedila je rečenica ” Sada sam ja ovdje i Bog i batina, do sada ovdje nije bilo reda ali sada će biti kako ja kažem”

Dr. Mesihović je ostala začuđena nakon samo 2 rečenice. Sebija joj je dodala da nije bila dobra na svojoj poziciji te da će biti smijenjena, a ako se bude bunila bit će i otpuštena.

Inače Sebija koja po obrazovanju i struci nije do koljena Akademkinji Mesihović dala je sebi za pravo da joj se nabroji sve i svašta zato što joj je muž predsjednik države..

Ona koja je studirala 11 godina držala je meni lekciju koja sam poznata širom Europe. Najgore je na kraju kada sam napuštala kancelariju – dobacila mi je onako podsmjehujući se da nju samo Bog sada može skinuti sa te pozicije. Kao da je meni bitna pozicija!

Ispade da je pozicija bitna od života građana ove države rekla je dr Mesihović.. Ja nemam privatnu kliniku i otišla sam iz BiH u Njemačku gdje su me dočekali raširenih ruku i gdje sam postala šefica cijelog pedijatrijskog odjeljenja.

Boli me to što gospođa Sebija i danas dan obmanjuje javnost i iznosi neistine. Ona me je otjerala i prijetila mi svim i svačim, riječi su dr. Mesihović.

Inače, Senka Mesihović-Dinarević jedini je akademik zaposlena na UKCS-u i sestra bivšeg direktora UKCS-a prof.dr. Rusmira Mesihović. Diplomirala je kao student generacije na Medicinskom fakultetu 1982. godine. Dobitnica je nagrade “Dr. Bogdan Zimonjić” i Zlatne značke “Hasan Brkić”. Od 1982. godine zaposlena je na Pedijatrijskom klinici u Sarajevu, a na poziciji šefice Klinike nalazi se od 2003. godine.

Objavila je više od 205 radova u domaćim i stranim medicinskim časopisima. Izlagala je na brojnim domaćim i svjetskim skupovima. Autorica je 10 knjiga, sedam priručnika, recenzentkinja pet knjiga, mentorica u diplomskim radovima studenata pri Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i Sjedinjenim Američkim Državama, Visokoj zdravstvenoj školi i Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, kao i mentorica u brojnim magistarskim i doktorskim radovima.

Od 2008. godine punopravni je član Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. .

Za razliku od briljantne karijere akademika prof.dr. Senke Dinarević-Mesihović, nova direktorica UKCS-a Sebija Seka Izetbegović studirala je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu skoro 11 godina, a o ratnim specijalizacijama, pohađanjima postdiplomskih studija u Zagrebu je degutantno i suvišno govoriti.

Biografija prof. dr. Sebije Izetbegović.

Ipak, kakva politika čini čuda tako je uz pomoć prezimena Izetbegović dogurala do direktorice najveće medicinske ustanove u Bosni i Hercegovini.

Njen stručni i naučni rad je i više nego skroman, što dokazuje bilo koja relevantna naučna baza podataka. Nova direktorica bila je jedini kandidat za ovu poziciju. Njen muž Bakir je rekao da je dobro što je onda na toj poziciji jer ima dobre veze i uticajna je!?

Smjena prof. dr. Senke Mesihović-Dinarević je bila i očekivana jer navodno Sebija Izetbegović je oduvijek bila ljubomorna na naučni i stručni uspjeh akademika Mesihović-Dizdarević.

Manijakalna smjena i to ako ne prva, onda među prvim na UKCS, nakon što je ustoličena u direktorsku fotelju je samo još jedan dokaz u nizu koliko je Sebija Izetbegović ostrašćena, osvetoljubiva, ljubomorna i sujetna osoba.

Pogledajte sada ko je prof. dr. Senka Mesihović Dinarević i kako je jedna hoštaplerka koja je studirala 11 godina uspjela da ukloni ovakvog stručnjaka priznatog u cijelom svijetu:

http://freshpress.info/vijesti/zastrasu ... a-pa-onda/

[Innovation]

Laz, Senka nikad nije i niti bi dala takvu izjavu /primitivnu/.

[cyprus]

24 > 3

[Haman2]

SBB - GORI DIO VLASTI: Je li vrijeme da se Radončiću "dogodi narod"?!
S obzirom na rezultate koje ostvaruje njegova stranka na svim nivoima vlasti, Radončić bi se trebao "poklopiti ušima", a ne pozivati narod na ulicu, jer za stanje u zemlji odgovornost snose stranke na vlasti pri čemu je SBB nesumnjivo njen gori dio.


Fahrudin Radončić FOTO: MUHIDIN ŽIVOJEVIĆ Fahrudin Radončić FOTO: MUHIDIN ŽIVOJEVIĆ

Kao i prije tri godine lider SBB-a Fahrudin Radončić i njegov medijski stroj ponovo pokušavaju kreirati ambijent besperspektivnosti i sveopće propasti, a što se ne može zaustaviti bez uličnih protesta i "događanja naroda", piše Slobodna Bosna.

Znamo kako se to završilo prije tri godine. Razlika u tome je što je Radončićev SBB tada bio i u vlasti i u opoziciji (na državnom nivou su participirali u vlasti, ali na federalnom nivou su bili u opoziciji), dok sada participiraju u vlasti na svim nivoima, pa je i ova stranka među naodgovornijim za stanje u državi. Novinari Avaza, po Radončićevom nalogu, probleme pronalaze isključivo u resorima koji nisu u njihovoj nadležnosti, a ondje gdje je odgovornost SBB-ovih kadrova očigledna pravdaju se da oni hoće da rade kvalitetne stvari, ali ih, tobože, koalicioni partneri blokiraju i sapliću im noge u radu.

No, je li baš tako? Evidentan je, primjerice, zastoj u cestogradnji, a u toj oblasti dva ključna resora drži SBB. Njihov je direktor na čelu preduzeća Autoceste Federacije (najprije Dženan Salčin, a odnedavno Adnan Terzić), a njihov je i državni ministar prometa i komunikacija Ismir Jusko, poznat po tome što za godinu mandata nije uspio naučiti ni kako se zove koridor koji bi trebao da gradi, pa ga je nazvao "WC". U njegovoj nadležnosti osim cestogradnje je i naplata RTV takse, a po tom pitanju je jasno da vlada potpuni haos. Već godinama se zagovara reforma penzionog fonda u Federaciji BiH, a i taj resor kontrolira SBB, pa bi bilo zanimljivo pročitati na stranicama Avaza šta SBB-ov ministar Vesko Drljača namjerava i da li išta namjerava poduzeti po tom pitanju.

Dugo se priča i o širenju kapaciteta Sarajevskog aerodroma i u segmentu putnika i kargo saobraćaja. Svu vlast nad Aerodromom Sarajevo drži SBB, no njihov direktor Armin Kajmaković, imenovan u znak pažnje prema Radončiću sklonoj tužiteljici Diani Kajmaković još nije uradio ništa na tom planu. Dapače, prema saznanjima Slobodne Bosne oročio je šezdeset miliona maraka ostvarenog profita, i umjesto da taj novac stavi u funkciju razvoja aerodroma, on je umrtvio ogromne resurse državnog kapitala zbog skromnih prihoda od kamata. Toliko o njegovim menadžerskim sposobnostima i poslovnoj viziji.

Znaju li novinari Avaza kada pišu o problemima zagađenosti u BiH, da u Federaciji postoji Fond za okoliš na čijem je čelu kadar SBB-a Fuad Čibukčić (koji se još okitio i funkcijom predsjednika Nadzornog odbora BH Telecoma) koji raspolaže fondom od sedamdesetak miliona KM i da pored njega postoji i Federalno ministarstvo okoliša na čijem je čelu također kadar SBB-a Edita Đapo.

Po Dodikovoj logici tokom jedne od prošlih predizbornih kampanja da je Republika Srpska bolji dio BiH, mogla bi se uspostaviti i paralela prema kojoj i u Federaciji BiH postoji gori i bolji dio vlasti. Uprkos naručenoj propagandi na stranicama Dnevnog avaza, svaka ozbiljna analiza pokazala bi da bi upravo gori dio vlasti predstavlja SBB, sa svojim kadrovima okupljenim "s koca i konopca", krajnje upitne kompetencije, a u nekim slučajevima čak i elementarnog poznavanja činjenica u vezi sa resorima koji su im dodijeljeni.

Pa, ukoliko Radončić sa stranica svojih novina narod već poziva na ulice, nema sumnje da bi veći dio tog naroda trebalo uputiti prema tornju Avazu, a manji dio njih prema zgradi Vlade Federacije i BiH i kabinetu premijera Fadila Novalića.

smrdim/vijest/sbb-gori-di ... rod-233784

[Haman2]

Trasa koridora Vc je novi dokaz da je SDA prodala Mostar

Štetu će uzurpacijom i uništavanjem svog privatnog zemljišta imati Bošnjaci i Srbi u Gnojnicama, Ortiješu, Dračevicama, Blagaju, Malom polju.


Foto: 24sata.info

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić sastao se prije par dana s predstavnicima srpskih povratnika u Mostar. Na dnevnom redu sastanka bila je i trasa autoputa koridorom Vc južno od Mostara koja će direktno ugroziti imovinu i poljoprivredna dobra Srba povratnika u naselja južno od Mostara.

Osim srpskim povratnicima trasa koridora kako je zamišljena i najvjerovatnije kako će biti i usvojena najveću štetu prouzrokovati Bošnjacima u južnim mostarskim naseljima. I dok se Ivanić ovom problemu posvetio tako što je došao među Srbe u Mostar, bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović se nije udostojio doći među ljude u Mostar.

Umjesto njega već godinama žiteljima tih naselja prašinu u oči bacaju lokalni SDA-ovci predvođeni Salemom Marićem. Uzaludna su negodovanja mještana tih naselja koji su shvatili da im lokalni čelnici SDA Mostara lažu i zavlače ih do situacije kada se više ništa neće moći učiniti. Nastavak je to, dakle, politike SDA koja na tacni servira sve HDZ-u i ispunjava želje čelništva vodeće stranke bh.Hrvata.

Treba li uopšte napominjati da trasa autoputa južno od Mostara ne ugrožava teritorij koji je još ratom zaposjeo HDZ. Ovako će štetu uzurpacijom i uništavanjem svog privatnog zemljišta imati Bošnjaci i Srbi u Gnojnicama, Ortiješu, Dračevicama, Blagaju, Malom polju.

Bošnjačka SDA-ova podanička politika u Mostaru tako će još jednom ljude ostaviti na cjedilu, a takav scenarij u Mostaru imamo na sceni već skoro deset godina, odnosno otkada je SDA dobivene izbore u Mostaru pretvorila u poraz i upravljanje gradom prodala i predala HDZ-u.

(24sata.info)

- See more at: http://24sata.info/politika/281976-tras ... fTRP4.dpuf

[Haman2]

Ko "tjera" Hrvate iz BiH, Izborni zakon ili politika Dragana Čovića?
Autor: Nedim Pobrić
Livanjske ulice su sve praznije i praznije. Razlika u nekoliko hiljada stanovnika između posljednja dva popisa nije zastrašujuća, koliko je činjenica da je ta razlika nastala tek u posljednjih nekoliko godina. U protekloj 2016. godini je 130 porodica napustilo Livno. Bolji život su potražili van granica BiH, najčešće u Njemačkoj.



Novi Čovićev mandat u Predsjedništvu BiH važniji od ekonomskih reformi Novi Čovićev mandat u Predsjedništvu BiH važniji od ekonomskih reformi
- To nisu pojedinci, to su porodice, što znači da je broj ljudi koji su napustili Livno veći za tri ili četiri puta – kazala je u razgovoru za Faktor Zulka Baljak iz Centra za građansku saradnju u Livnu.

Livno je samo jedan od bh. gradova iz kojih se stanovništvo masovno iseljava. Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, od polovine 2013. godine do kraja 2016. godine je BiH napustilo oko 90.000 građana. Najviše se to odnosi na Hrvate iz BiH, a čelnici Hrvatskog narodnog sabora (HNS) uzrok iseljavanja Hrvata vide u Izbornom zakonu.

- Pravo da sami biraju svoje legitimne političke predstavnike dosad je bilo onemogućeno samo Hrvatima, a posljedice su ubrzano iseljavanje Hrvata iz BiH – kazao je nedavno Božo Ljubić, a slično objašnjenje za demografske promjene imaju i ostali čelnici HNS-a, odnosno Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH.

Borba za egzistenciju

U posljednjih 12 godina o građanima Livna računa vodi HDZ-ov načelnik Luka Čelan, a to će raditi još najmanje naredne četiri godine. Iz iste stranke se regrutuje najveći broj članova Vlade Livanjskog kantona. Ipak, Hrvati se masovno iseljavaju iz Livna, što nameće mogućnost da Izborni zakon BiH baš i nije razlog zbog kojeg napuštaju svoje domove.

- Razlozi su najprije nezaposlenost, a zatim i nesigurnost. Dešava se da i suprug i supruga rade, daju otkaz i presele se u Njemačku. Ljudi ovdje jednostavno ne vide perspektivu, ni za sebe ni za svoju djecu – smatra Zulka Baljak.

Legitimitet predstavnika Hrvata u Livnu i cijelom Livanjskom kantonu, iz perspektive čelnika HNS-a, nije upitan, ali je za građane Livna upitna njihova privrženost rješavanju problema koji dovode do iseljavanja.

- Oni su nezainteresirani za probleme građana i ne sarađuju sa nama. Mi smo imali radnike rudnika Tušnica, koji je zatvoren i u stečaju je. Bez posla je ostalo 76 radnika. Mi smo svim radnicima pomogli da naprave tužbe u sklopu naše besplatne pravne pomoći. Kantonalna vlada se slomila, ljude su hvatali po ulici da ih uplaše da skinu sa tužbe Vladu. To je primjer odnosa vlasti prema građanima – objašnjava naša sagovornica.

Borba za egzistenciju, a ne izborno zakonodavstvo, je motiv zbog kojeg građani kupuju jednosmjerne karte i napuštaju BiH. Iako nema dijela naše zemlje koji je imun na tu pojavu, statistika sugeriše da strmoglavi pad broja stanovnika ponajviše pogađa Hrvate. Aktuelna politika uslovljavanja koju vodi lider HDZ-a BiH Dragan Čović, a kojom se opstruišu ekonomske reforme kako bi se izborno zakonodavstvo prilagodilo potrebama stranke kojom predsjedava i njegovim ambicijama za osvajanje novog mandata u Predsjedništvu BiH, nosi negativne posljedice za sve građane BiH, ali posebno Hrvate čija bi brojka, ukoliko se takva politika nastavi, u narednim godinama mogla biti na nivou statističke greške.

Mogućnost zapošljavanja u EU

Učešće Hrvata u ukupnom broju građana koji su napustili BiH nije posljedica drugačijeg položaja u odnosu na ostale konstitutivne i nekonstitutivne narode, naročito ne u pogledu mogućnosti izbora predstavnika u institucijama vlasti, već činjenice da većina hrvatskog stanovništva u BiH posjeduje pasoš susjedne Hrvatske, koji im omogućava neometano kretanje u zemljama Evropske unije, te neometanu mogućnost zasnivanja radnog odnosa u nekim zemljama Evropske unije. Primjera radi, od 1. jula 2015. godine je Njemačka ukinula sva ograničenja pristupu tržištu rada hrvatskim državljanima, što je značajno doprinijelo i iseljavanju Hrvata iz BiH.

Neodoljivost njemačkih prirodnih ljepota i infrastrukture nije razlog zbog kojeg Hrvati odlaze u tu zemlju, već činjenica da u njoj mogu obezbijediti svoju egzistenciju, koju ne osigurava Izborni zakon već ekonomske reforme. Ukoliko pozicija Dragana Čovića u Predsjedništvu BiH ima prioritet u odnosu na te reforme, onda bi hrvatsko stanovništvo u BiH u budućnosti mogla činiti isključivo ekonomski osigurana HDZ-ova stranačka infrastruktura infiltrirana u institucije vlasti.

Tagovi: Hrvati Dragan Čović Božo Ljubić HDZ HNS iseljavanje

http://forum.klix.ba/posting.php?mode=r ... 3&t=144462

Napomena: Iz Livna su otjerani svi Bosnjaci i Srbi. Vlast drze Hrvati, biraju svoju vlast i namecu volju gradjanima Livna. To sto svaki Hrvat iz Livna ima HTVATSKU PUTOVNICU i sto mnoze svakog trenutka napistiti BiH Covicu nije toliko vazno, vazno je da su Hrvati "svagdje ugrozeni." Ljudi odlaze trbuhom za kruhom jer nemaju posla, a nece ga ni imati dok hrvatski politicari pricaju iskljucivo o jednakopravnosti i trecem entitetu a zapostavljaju ono od cega se zivi. Naravno, oni zive iskljucivo od svojih politickih prica.

[Haman2]

HIGIJENSKE RUKAVICE
Nije tesko primijetiti da radnici u supermarketima koriste higijenske rukavice ali na njima specifican nacin. Rukavice im sluze da zastite svoje ruke. Tako radnik koji slaze robu u police ako kupujete hljeb, dodje na odjel hljeba i istim rukavicama uzima hljeb i stavlja ga u papirnu vrecicu. Radnik sa odjela meso i sir takodje istim rukavicama uzima hljeb i stavlja ga u papirnu vrecicu. Neki radnik skine rukavice ali ih ne bac u kantu za smece nego iste ostavlja na pult. Kad dodje kupac i trazi hljeb, radnik uzima te prljave rukavice, navlaci na ruke i uzima sa njima hljeb, i pakuje ga u papirne vrecice. Iz tig razloga se cesto pitam, cemu sluze higijenske rukavice i da li su radnici prosli edukaciju. Po svoj prilici rukavice im sluze za zastitu njihovih ruku a ne za zastitu potrosaca-kupaca. Iole obrazovan covjek zna da radnik sa odjela meso ne moze prodavati hljeb, ili da radnik sa odjela sir i suho meso ne moze prodavati hljeb, da na odjelu sir ne moze biti zajedno sir i suho meso i to meso koje nije hermeticki upakovano. Gdje smo mu u svijetu kad je u pitanju higijena namirnica, da li zbog toga imamo tolika trovanja kupaca posebno ljeti.

[insomnia78]

Kakva trovanja?

[Edin H.]

Kakva trovanja?

To je ono kada te zaboli stomak.

[Haman2]

Vlasnik N1 televizije Dragan Šolak i njegovi medijski planovi podjarmljivanja BiH
17/02/2017
Vlasnik televizije ¨N1¨ kragujevački tajkun Dragan Šolak je 2014. godine osnovao televizijski program kojeg emituje u svojim sistemima, putem grupacije ¨Telemach¨ sa ciljem ispunjavanja vlastitog medijskog plana čijom bi provedbom preuzeo monopol na medijskom prostoru Bosne i Hercegovine i sa te pozicije štitio sve radnje firme Telemach.

[img]http://www.prvenovine.com/slike/2017/02/šolak3.jpg[/img]

Televiziju N1 osnovao je za to da, kada sudovi, inspekcija ili SIPA počnu pretraživati njegove poslove, poput nelegalnog emitovanja kanala, neplaćanja poreza, uzurpiranja elektro stubova u vrijednosti preko 11 miliona maraka, nepoštivanja sudskih presuda u slučaju Sport Klub, putem informativnog programa televizije N1, napada službenike organa koji ga istražuju i optužuje ih da rade protiv interesa stranog kapitala i da će ih i dalje javno osuđivati i šikanirati šaljući tako svima poruku, da ne smiju ni kažnjavati niti istraživati njegov Telemach.

Prenosimo navode našeg izvora bliskog Telemachu:

“Uvidjevši da zakon u BiH djeluje bolje nego u Srbiji, Dragan Šolak je došao na ideju da otvori N1 televiziju koja se finansira ilegalnim emitovanjem NetTV-a (sa sjedištem u poreskoj oazi). Šolak je otvorio televiziju N1 u Luksemburgu, kako bi izbjegao kažnjavanje od strana organa države BiH (Regulatorne agencije i organa drugih država gdje se emituje).”

Pošto se nelegalno stečeni novac od Net TV-a nalazi u poreskoj oazi, Šolak lako finansira televiziju sa sjedištem u drugoj poreskoj oazi – Luxemburgu – jer mu nije potrebno dokazivati porijeklo novca, a ujedno ne plaća porez na transfer novca.

Kako Šolakova N1 televizija u praksi štiti Telemachove radnje?

Kada inspekcija zaustavi nelegalnu radnju Telemacha, tada Šolak, u akciju na opštinu, šalje N1 televiziju u cilju zastrašivanja opštinskih službenika. Ako službenici ne odustanu, tada slijedi prilog u dnevniku N1 televizije. Sličan postupak je i sa tužilaštvom. Kada tužilaštvo istražuje nelegalne radnje Telemacha u dnevniku N1 televizije se emituje prilog – imovinska karta predmetnog tužioca – sve u cilju odustanka tužioca od istraga protiv Telemacha.

Podsjećamo da je cijela država mogla pratiti slučaj “Zenica”

Kada je Kantonalni sud Zenica presudio, da je čak 73 kilometra Telemachove nelegalne mreže nakačeno na stubove Elektroprivrede, krenula je ofanziva N1 televizije na opštinu i sud. Čak 12 puta su novinari njegove televizije obilazili opštinske službenike kako bi im poslali poruku: Ako na osnovu presude zabranite rad Telemachove nelegalne mreže postavljene na stubovima Elektroprivrede BiH – što je sud pravosnažno utvrdio – sljedeći dan mogli biste se naći u prilogu centralnog dnevnika N1 televizije. Neki razlog bi se već našao , a po potrebi i izmislio?

Kada treba Regulatorna agencija za komunikacije oduzeti dozvolu za rad N1 televiziji zbog blaćenja ljudi i institucija, tada do izražaja ponovo dolazi smišljeni plan Dragana Šolaka – Regulatorna agencija ga ne može kazniti, jer je sjedište N1 televizije izvan Bosne i Hercegovine (u Luksemburgu).

Tu priči nije kraj. Kada naš portal javno objavi informacije o koruptivnim i nelegalnim radnjama, tada hakeri pokušaju srušiti naš sajt. Stoga smo uvjereni, da će poslije objave ovog teksta, ponovo pokušati cenzurisati naš portal.

Iz svega navedenog postavlja se pitanje ko u ovoj državi daje mandat Draganu Šolaku da se ponaša kao vlasnik Bosne i Hercegovine i da na takav način štiti nelegalne radnje?

U cilju kvalitetnog obavljanja svojih poslova država je dužna zaštititi svoje službenike, na način na koji bi Šolak bio onemogućen da ih zastraši i vrši pritisak putem svojih medija.

Radi eventualnog reagovanja i objavljujemo vijest da je medijski plan Dragana Šolaka prešao u višu fazu, kada je 15.januara u Beogradu dogovorio prodaju i preuzimanje lokalnog zeničkog web portala Zenicablog.ba.

Prelazak portala pod kontrolu Dragana Šolaka trebao je ostati tajna, ali smo za njega saznali u našem uredništvu, dok se o vrijednost posla špekuliše sa cifrom od 6.000,00 KM.

Preostaje nam samo još da vidimo da li će Šolak svoj plan uspjeti realizovati do kraja i zavladati medijskim prostorom Bosne i Hercegovine ili ipak neće?
http://www.prvenovine.com/vijesti/1747/ ... vanja-bih/

[Haman2]

VLAŠ(IČ)KI BRABONJAK Bazdulj: Zašto pišem na srpskom jeziku

19.02.2017. u 06:57

"Atmosfera u društvu je do te mjere nezdrava i naelektrizirana da ima ljudi koji svoje umjetničke, filmske ili literalne preference unapred prilagođavaju," kaže Bazdulj


FOTO:Printscreen, N1

Najjača koheziona sila među južnoslovesnkim narodima, dok je postojala Jugoslavija, bila je sila koja je postojala unutra srpskog naroda, rekao je pisac Muharem Bazdulj.

"Nije bio problem da srpska književnost inkorporira i Mešu, i Andrića, i Desnicu, zato što nije postojala ideja da se pripadnost srpskoj kniževnosti bazira na mestu rođenja ili na etničkom poreklu, več se bazirala na na jeziku i jednoj vrsti identiteta autora. A veoma često, manje, nesigurnije i nezrelije kulture otežavaju piscu da se izbori za pripadnost njima“, kaže Bazdulj u intervjuu za Novosti.

Bazdulj je odgovorio i na pitanje na kom jeziku piše, rekavši da piše na srpskom jeziku, naravno, iako se u školi u njegovo vreme zvao srpskohrvatskim.

"Mislim da je to isti jezik i nemam problem sa tim da ga zovem onako kako ga zove većina njegovih govornika. Važno mi je samo da imam sigurnost i sposobnost da vladam i ijekavskom i ekavskom varijantom srpskog jezika. U poslednje vreme, ako hoćete, i pišem mahom na toj 'istočnoj' varijanti srpskog jezika, ekavici," kaže Bazdulj.

Govoreći o svojim jasno izraženim stavovima o politici i društvu, i odgovarajući na pitanje zašto se to ne vidi u njegovoj literaturi, Bazdulj kaže: "Atmosfera u društvu je do te mere nezdrava i naelektrisana da ima ljudi koji svoje umetničke, filmske ili literalne preference unapred prilagođavaju."

"Književnost nije disciplina u kojoj bi trebalo da isteruješ svoju političku i ideološku poziciju. Dobri pisci su oni koje ti u tom smislu ne vidiš – naročito prozni, jer proza podrazumeva višestruku vizuru, a ideološki i politički stav izbegava višestruku vizuru. Ako pokušaš da pišeš roman ili priču koja se slaže sa tvojim političkim stavom, po definiciji pišeš pamflet, a pamflet nije umetnička forma“, zaključio je Bazdulj.

(TBT)

[Haman2]

Skandal u Dubrovniku: Slavnog glumca Jamiea Foxxa vrijeđali na rasnoj osnovi

Poznati holivudski glumac Jamie Foxx već nekoliko dana boravi u Dubrovniku, gdje će snimati filmski spektakl "Robin Hood". Sa svojom ekipom Foxx se provodi u gradu, a rado posjećuje i fine restorane.


Foxx je objavio snimak incidenta na Instagramu Foxx je objavio snimak incidenta na Instagramu

U jednom takvom dubrovačkom restoranu Jamie je sinoć večerao i pritom se sjajno proveo. Ipak, uživanje u vrhunskoj gastronomiji poremetila su dva posjetioca restorana, koji su došli su do njegovog stola i vrijeđali ga, piše Dnevnik.hr.

O incidentu je progovorio sam Foxx na svom Instagram Storyju, gdje je objavio nekoliko videosnimaka u kojima govori o rasističkim opaskama dva gosta.

- Došao sam za sto i oni su lupali po nama: "Kurvin sine! Crnčugo!" - opisao je Foxx.

Ako je suditi po videu, osoblje restorana brzo je reagiralo i ispratilo dvojicu muškaraca te tako spriječilo daljnje incidente, a Foxx je nastavio uživati u večeri s društvom.

smrdim/vijest/skandal-u-d ... ovi-236887

[Haman2]

Kako će Ivanić objasniti Međunarodnom sudu pravde da zastupa državu koju BiH tuži za genocid


Najubjedljiviji argument za sudije Međunarodnog suda pravde u Hagu treba da u potpunosti ignorišu svo Ivanićevo osporavanje zahtjeva Bosne i Hercegovine za reviziju jeste činjenica da taj isti Ivanić, koji bi trebao da zastupa interese Bosne i Hercegovine, danas odlazi kod premijera države koju Bosna i Hercegovina tuži, da se sa njim otvoreno konsultuje i dogovara kako zaustaviti zahtjev Bosne i Hercegovine za reviziju.


Mladen Ivanić / 24sata.info

Takav apsurd i takvo moralno dno nikada nije zabilježeno u istoriji Međunarodnog suda pravde. To će sigurno šokirati sudije ovog Suda i za njih biti najbolji dokaz da Ivanić uopšte ne zastupa interese države u čijem Predsjedništvu sjedi i od koje prima platu, već interese tužene Srbije. To je isti Ivanić koji je u emisiji Pressing na N1 na početku svog mandata, na pitanje voditelja za koga bi navijao kada bi Bosna i Hercegovina igrala fudbalsku utakmicu protiv Srbije, odgovorio: Za Srbiju, naravno!

Dakle, moglo bi se kazati da je Sakib Softić ovlašteni agent Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim sudom pravde, a Mladen Ivanić ovlašteni agent Srbije pred Međunarodnim sudom pravde.

Udruženja žrtava obavještavaju javnost da će od nadležnih istuticija Bosne i Hercegovine na čelu sa Tužilaštvom BiH zatražiti procesuiranje svih onih koji onemogućavaju legalni proces Revizije pred Međunarodnim sudom pravde. Mladen Ivanić optužuje Bakira Izetbegovića za neustavno i vaninstitucionalano djelovanje, a Mladen Ivanići Igor Crnadak zloupotrebljavaju svoj položaj da Međunarodnom sudu pravde šalju pisma koja nisu odobrena od Predsjedništva BiH.

Tražimo od v.d. Glavne tužiteljice Tužilaštva BiH da se hitno uključi u dokumentovanje očiglednog kršenja zakona BiH i međunarodnih prava i obaveza BiH koje su zagarantirane međunarodnim ugovorima.

Saopćenje potpisuju:

1. Pokret Majek enklave Srebrenica i Žepa
2. Udruženje žrtva i svjedoka genocida
3. Udruženje ŽENA – ŽRTVA RATA
4. Udruženje Žena Podrinja-Bratunac
5. Udruženje građana za pravdu mir i povratak
6. Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995
7. Udruženje porodica nestalih općine Vogošća
8. Udruženje porodica nestalih općine Ilijaš

(24sata.info)

- See more at: http://24sata.info/vijesti/bosna-i-herc ... 6mVwm.dpuf

[petunija]

HIGIJENSKE RUKAVICE
Nije tesko primijetiti da radnici u supermarketima koriste higijenske rukavice ali na njima specifican nacin. Rukavice im sluze da zastite svoje ruke. Tako radnik koji slaze robu u police ako kupujete hljeb, dodje na odjel hljeba i istim rukavicama uzima hljeb i stavlja ga u papirnu vrecicu. Radnik sa odjela meso i sir takodje istim rukavicama uzima hljeb i stavlja ga u papirnu vrecicu. Neki radnik skine rukavice ali ih ne bac u kantu za smece nego iste ostavlja na pult. Kad dodje kupac i trazi hljeb, radnik uzima te prljave rukavice, navlaci na ruke i uzima sa njima hljeb, i pakuje ga u papirne vrecice. Iz tig razloga se cesto pitam, cemu sluze higijenske rukavice i da li su radnici prosli edukaciju. Po svoj prilici rukavice im sluze za zastitu njihovih ruku a ne za zastitu potrosaca-kupaca. Iole obrazovan covjek zna da radnik sa odjela meso ne moze prodavati hljeb, ili da radnik sa odjela sir i suho meso ne moze prodavati hljeb, da na odjelu sir ne moze biti zajedno sir i suho meso i to meso koje nije hermeticki upakovano. Gdje smo mu u svijetu kad je u pitanju higijena namirnica, da li zbog toga imamo tolika trovanja kupaca posebno ljeti.

Ovo sa rukavicama se i ja pitam.
Gledam nebuloze po raznim objektima i vidim da rukavice nemaju veze sa zaštitom potrošača.

[Haman2]

Mostarci uzalud zovu inspekciju: Divlja deponija ugrožava i Bunu, a niko ne reaguje
Mještani naselja Kosor u južnom dijelu Mostara obratili su se mostarskom odboru Naše stranke s inicijativom da se hitno sanira divlja deponija u njihovom mjestu.



Na lokaciji gdje se nekad kopao pijesak i šljunak zadnjih godina stvorila se divlja deponija Na lokaciji gdje se nekad kopao pijesak i šljunak zadnjih godina stvorila se divlja deponija
Na lokaciji gdje se nekad kopao pijesak i šljunak posljednjih godina stvorila se divlja deponija koja postaje ozbiljna ekološka prijetnja. Zna se da se lokalitet nalazi u neposrednoj blizini korita rijeke Bune, što dodatno usložnjava potencijalnu opasnost.

- Tražimo od nadležnih gradskih organa hitno saniranje ove divlje deponije, te uspostavljanje kvalitetnijeg sistema odvoženja smeća i komunalnog otpada, nego je to sada slučaj. Naša stranka Mostar i ranijih godina se oglašavala po sličnim problemima u južnim dijelovima mostarske općine, ali nismo primjetili da su nadležni organi poduzeli bilo kakvu akciju po tom pitanju - kazali su iz Naše stranke u Mostaru.

Istakli su da ih posebno brinu tvrdnje mještana da na poziv inspekcijskih organa niko ne reaguje.

- Razgovarajući sa građanima iz Kosora upoznati smo da su oni u više navrata pozivali inspekcijske organe i prijavljivali deponiju nadležnim gradskim organima, ali niti ko od vlasti reaguje, niti se navike nesavjesnih građana koji ovdje odlažu otpad mijenjaju. Takva praksa jednostavno mora biti prekinuta, jer divlja deponija u Kosoru samo je jedna od mnogih koje predstavljaju ozbiljan ekološki i komunalni problem na prostoru grada Mostara - dodali su iz Naše stranke.

Situaciju sa deponijom u Kosoru dodatno komplikuje blizina rijeke i upozorenja stručnjaka iz ekološke oblasti koji kažu da ekosistem rijeke i život flore i faune već pati zbog hemijskih spojeva koji od deponije kroz zemlju završe u vodotoku Bune.

- Taj dio rijeke Bune mrijestilište je zaštićene vrste ribe – mekousne pastrmke, te je sanacija ove deponije i zbog te činjenice dodatni prioritet - zaključili su iz Naše stranke u Mostaru.

smrdim/vijest/mostarci-uz ... uje-237836

[Haman2]

KAKO SE KALIO DODIKOV DEKAN ĆERANIĆ: Univerzitet u Banjaluci “naučno” dokazao da je Vasković Vehabija...

Piše: Slobodan Vasković

Nakon inauguracije Predraga Ćeranića u v.d. dekana Fakulteta bezbjednosnih nauka i spiska njegovih “naučnih” radova, na osnovu kojih je stekao tu visoku poziciju, sasvim je razumno upitati se da li je Milan Mataruga, rektor Univerziteta u Banjaluci, ekvivalent Miroljuba Petrovića, “doktora” prirodne medicine, poznatog po svojim “antisatanističkim”, anticivilizacijskim stavovima.



“Dr” Petrović, između ostalog, predlaže izgradnju Poligona za Kamenovanje Satanista u Borči, kod Beograda (spaljivanje nakon kamenovanja u šinteraju-Borča), a kao način rada Izvršiteljima Kamenovanja preporučuje tehnike ISIL-a. Kojima se Izvršitelji mogu podučiti, prema “naučnom” Petrovićevom mišljenju, gledajuči video-materijale i fotografije egzekucija koje vrše ISIL-ovci.

“Satanisti” su u Petrovićevim očima svi oni koje on navede kao Neprijatelje Srba. Spisak je pogolem.

Ćeranićev spisak Satanista
Jedan takav spisak upravo je poslužio rektoru Univerziteta u Banjaluci Milanu Matarugi da Predraga Ćeranića inauguruiše u v.d. dekana FBN-a u Banjaluci, dok je drugi razlog, kako je Mataruga naveo, to što je “Ćeranić htio da bude dekan”.

Ovdašnji Miroljub (Mataruga) gotovo da je prevazišao svog uzora “Dr” Petrovića.

Mataruga je Ćeranićeve tekstove, pune mržnje prema svim kritičarima Režima, Savezu za promjene, Zapadu…, objavljene u listu “Press”, kao i na portalima “Fond strateške kulture” i “Pravda” prihvatio/vrednovao kao načune radove.

Iz izvještaj Komisije, koja nije bila ni kompetentna za odlučivanje o dekanu, uočljivo je da je Ćeraniću, mimo Zakona i Pravilnika, vrednovano 130 novinskih članaka kao naučni radovi.

Čak je i jedan Ćeranićev intervju vrednovan kao naučni rad i dobio je za njega 2 poena, od ukupno 327 bodova koliko je skupio i postao v.d. dekan.

Ćeranić “naučno” dokazao da je Vasković Vehabija
Ćeranić je dva boda dobio i “naučnoj obradi” potpisnika ovih redova u svojoj škrabotini “Ruski specijalci u Banjaluci i njihovi domaći protivnici”.


Ja, Slobodan Vasković, nepoznatim naučnim metodama, koje su primijenjene na meni i mojim tekstovima, u Ćeranićevom “naučnom” radu označen sam: 1) Eksplicitno kao Pero Luković; 2) Eksplicitno kao Momo Joksimović; 3) Implicitno kao Vehabija, da bi se, metodologijom svojstvenom Ćeraniću i MatarugiMiroljubuPetroviću ustvrdilo i to eksplicitno da sam pod 4) rado viđen gost na prijemima koje američka ambasada organizuje u Banjaluci.

Čitav pomenuti “naučni rad” pada na tački 4., jer sam rado viđen gost i na prijemima koje američka ambasada organizuje i u Sarajevu, tako da je jasno da “Istraživač” Ćeranić nije ovaj “naučni” rad sproveo temeljno, nije istražio sve aspekte prijema, njihovu rasprostranjenost, kako geografsku, tako i svaku drugu; Nema ni riječi o Prototipu Gosta na tim prijemima, posebno ni slova šta se služi kao iće i piće.

Dalje, Ćeranić “Istraživani Subjekt Vasković” implicitno dovodi u vezu sa Vehabijama, jer Subjektove tekstove prenosi “Saff”, za koji navodi da je “najčitaniji i najpoznatiji vehabijski portal”.

Vasković na Miroljubovom Poligonu
Implicitni Vehabija Vasković, zaključak je, treba završiti na Miroljubovom Poligonu za Kamenovanje kao Satanista, a Momci koji kamenuju mogli bi bi biti i sam Rektor Mataruga, edukovan na video snimcima i fotografijama egzekucija u režiji ISIL-a, zajedno sa članovima Komisije, koji su “naučnika” Ćeranića predložili za v.d. dekana!!!

Uputio sam pitanja MatarugiMiroljubuPetroviću, putem SMS-a, da mi objasni kojim “naučnim metodama i metodološkim pristupima” je Ćeranić došao do navedenih zaključaka, ali odgovor od Miroljuba Mataruge nisam dobio.

Čak sam ga i pozivao, ali telefon je samo zvonio i zvonio i zvonio…

Shvatio sam da Rektor izučava video zapise i fotografije, uzvikujući po uzoru na svog idola “Dr” Miroljuba: Mač, bre, Bato! Mač!

Izvinjenje
Očekujem da mi se Rektor Mataruga javno izvini, jer je priznao laži, klevete i objede kao naučni rad i doveo me u realnu opasnost da budem kamenovan, odrubljene glave, strijeljan, mučen, razapet…, jer sam Implicitni Vehabija, što je, kako je on prihvatio, potvrdio i “Saff”, prenošenjem mojih tekstova!

Očekujem da mi se Rektor Mataruga javno izvini, jer me je Univerzitet u Banjaluci, koji bi trebao biti nezavisan, zahvaljujući njegovoj zavisnosti od politike, javno deklarisao kao Neprijatelja Srba, Rusa, Rusije, Srbije, Republike Srpske, Dragana Lukača, Željke Cvijanović, Ruskih Specijalaca, Specijalnih jedinica RS i Srbije…, što nije istina.

Lično se smatram njihovim prijateljima, sa akcentom na Lukača i Specijalce. Ž.C. smatram prijateljicom i posjedujem zajedničke fotografije sa njom!

Očekujem da mi se Rektor Mataruga javno izvini, jer sam bio Subjekt neuspjelog eksperimetnisanja Režima da od Ćeranića napravi bar donekle suvislog skribomana, i to bez moje volje i htijenja.

Očekujem da se Rektor Mataruga javno izvini svima, kompletnom Društvu, jer je kao naučne radove prihvatio proseravanja o Obojenim revolucijama, Hibridnim ratovima; Jer je Jezik Mržnje inaugurisao u Naučni Jezik; Jer je Targetiranje Nepodobnih okarakterisao kao Nauku, koja zaslužuje najviše akademske funkcije.

Ćeranić potvrdio da je Sorošev Plaćenik
Važno je navesti još nekoliko oblasti na kojima je Ćeranić dobio bodove neophodne za titulu dekana: Tri boda je dobio, jer je 2007. godine bio angažovan “kao istraživač u studiji koja se bavi radom agencija za provođenje zakona u BiH, sa posebnim osvrtom na položaj službi bezbjednosti”.


Studiju je, kojeg li iznenađenja, radio za Transparency International (TI BiH)!!!

Jedan od finansijera TI BiH je i Fond Otvoreno Društvo, iza kojeg stoji Džordž Soroš, koji je Glavni Negativac u brojnim “naučnim radovima” Ćeranića; Tu je i podrška USAID-a i NED-a, američkih organizacija, plus podrška Evropske komisije, koje Ćeranić em “naučno”, em “satire”.

Da ne povjeruješ: Ćeranić je od Soroša uzeo pare da bi ga kritikovao! I optuživao za Obojene revolucije i Hibridne ratove i za sve što mu je palo na um…

Neko će reći da je Ćeranić shvatio! Hehehehehe…

Ćeranić je javno priznao da je Sorošev Plaćenik. Hibridni i Obojeni!

Dvica od Radovana
Ćeranić je dva boda dobio objavljujući “naučne radove” u SNSD-ovom glasilu “Argumenti”, potom još dva boda za “naučni tekst” - “Savez za promjene u kontekstu obojenih revolucija”.


Dva Velika Boda dobio je i za potvrdu da ga je Radovan Karadžić Ukazom Predsjednika Republike 1993. odlikovao Ordenom Miloša Obilića, dok ne piše ništa koliko je dobio bodova učestvujući u naporima da uhapsi Karadžića.

Budimo realni - nije do Ćeranića; Tip je bolesno ambiciozan i tu nema popravke.

Do Mataruge je koji je ovim potezom uništio i zadnju mrvu slobode Univerziteta, imenujući šarlatana za dekana.

Mataruga je mnogo opasniji od Miroljuba Petrovića, čijim psihotičnim “naučnim” radovima i dokazima se može i gorko nasmijati, podvodeći ih pod Najcrnji “humor”; Petrović je samostalni strijelac; Mataruga je opasan, jer je na čelu Univerziteta i spreman je na njegovo satiranje i najcrnju zloupotrebu u propagandističke svrhe jednog opasnog ubilačkog Režima!

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/477 ... abija.html