NASA POSLA

Haman2 · Post by **Haman2** » 29/07/2019 21:27

NIJE KRIVA KRISTINA LJEVAK, ODNEDAVNA DIREKTORICA TV SARAJEVO
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 26. July 2019. 19:07:48

Nije Kristina kriva što joj je promaklo da nauči da je simbolika jača od svake riječi i od svake prazne isprike. Kriv je onaj koji se poziva na simboliku jedanaestog jula, kad ima toliko dana u godini. Ali, ovaj dan, 11. juli, Kristini je bio važan da se bugarski film o negaciji srpskog genocida prikaže na Kantonalnoj televizija Sarajevo kako bi Bošnjacima, posebno Sarajlijama, bilo jasno da priča o genocida nije ispričana, niti je ponavljanje genocida skroz isključeno. Jer, da jeste ne bi se genocid negirao na TV Sarajevu i to baš na dan kada se desio - u Srebrenici.
DR. MUSTAFA ECRIĆ:
Kriv je onaj koji je problematizirao objavljivanje bugarskog filma: “Tužitelj, branitelj, otac i sin” na Kantonalnoj televiziji Sarajevo baš na 11. juli, film iz kojeg se dade zaključiti da prvoosuđeni, kao prvorođeni, ratni zločinac Radislav Krstić nije skroz kriv, pa je Kristini bilo "logično" da je "normalno" da se solidariše sa negatorima srpskog genocida nad Bošnjacima i to baš u sred multikulturnog i kosmopolitskog Sarajeva, otvorenog za sve ideje pa i za ideju negacije genocida ili samonegacije. Šta fali malo ili dosta poigrati se s osjećajima žrtava genocida na dan sjećanja na genocid u Srebrenici? To je, ono, baš cool.

Nije Kristina kriva što joj je promaklo da nauči da je simbolika jača od svake riječi i od svake prazne isprike. Kriv je onaj koji se poziva na simboliku jedanaestog jula, kad ima toliko dana u godini. Ali, ovaj dan, 11. juli, Kristini je bio važan da se bugarski film o negaciji srpskog genocida prikaže na Kantonalnoj televizija Sarajevo kako bi Bošnjacima, posebno Sarajlijama, bilo jasno da priča o genocida nije ispričana, niti je ponavljanje genocida skroz isključeno. Jer, da jeste ne bi se genocid negirao na TV Sarajevu i to baš na dan kada se desio - u Srebrenici.

Nije Kristina kriva što nije pažljivo pratila dnevne izvještaje TV Sarajevo sa IV dvodnevne međunarodne konferencije u Sarajevu o negiranju genocida i holokausta ("Stop negaciji genocida i holokausta") pa nije dobro shvatila poruke Jevrejke Debore Lipstadt, borca protiv negacije Holokausta, da se "negatorima genocida i holokausta ne treba dati prilika da iznese svoje stavove o negaciji genocida, jer tako ulaze u javni prostor i postaju relevantni", kao ovaj bugarski film. Krivi su oni koji su organizirali tu konferenciju i na taj način skrenuli pažnju na opasnost negacije srpskog genocida u Bosni, ne sa puškom i granatama po Sarajevu, već sa kravatom i parfemom u sarajevskim salonima i TV foteljama.

Nisu krivi oni koji brane Kristinu, pravdajući to slobodom mišljenja i govora. Već, su krivi oni koji ju kritikuju što je zloupotrijebila položaj direktorice TV Sarajevo i objavila nešto što nije smjela objaviti ni po Božjim ni po ljudskim zakonima. Jer, poigrati se sa osjećanjima žrtava na dan genocida u Srebrenici je grijeh, koji traži pokajanje od žrtava genocida, a ne, kao Norvežanin Andres Brejvik, da se prkosi žrtvama genocida tim svojim grijehom.

Nisu krivi ni sarajevski multikulturnjaci što šute, jer njih se to ne tiče. Krivi su oni koji njih uznemiravaju svojom pričom. Jer, dobri su oni u Bošnjaka, koji njih ne diraju, koji im ništa ne prigovaraju dok oni rade što hoće, uključujući i ono što je protivno poznatoj i priznatoj bosanskoj tradiciji u vjeri i moralu.

Nije kriv ni Goran Bregović što će ovih dana poslati u svijet tri pisma, tri slike, iz Bosne od kojih je jedna na njegovoj glavi s prepoznatljivim arapskom likom, koji nem nikakve neze s Bosnom, ali ima veze s promocijom, koja je štetna i opasna po naš grad i našu zemlju... Krivi su oni koji su mu to omogućili da se dodatno širi strah u Europi od nekih čudnih likova i tipova u Bosni...

Niko nije kriv osim onih koji su krivi što su još uvjek živi u Bosni i što imaju hrabrosti da dignu svoj glas protiv negacije genocida i širanje straha od Bosne.

Allahu Svemnogući, osnaži nas u borbi protiv laži, straha i beznađa!
Allahu Sveznajući, pouči nas da volimo svoju vjeru, svoj dom i domovinu!
Allahu Milostivi omili nam istinu i pravdu!
Amin!

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=68029

Haman2 · Post by **Haman2** » 12/08/2019 19:56

Code: Select all

[color=#0000BF]IZABRAN NAJSKUPLJI: Blok 7 za Dodikovog kuma"[/color]

Građanima BiH, koji će vraćati milionske rate kredita, nije objašnjeno zašto je javno preduzeće pristalo na ovakvu odluku Kancelarije, iako prijete novi sudski sporovi. Takođe, ostalo je nejasno zašto Kancelarija, s obzirom na neregularnosti u ponudama vrijednim milione KM, nije poništila tender

Piše: Žana Gauk

[img]http://www.slobodna-bosna.ba/img/vijesti/2019/08/blok.jpg[/img]

“U Elektroprivredi Bosne i Hercegovine vjeruju da će početkom jeseni početi pripremni radovi za izgradnju Bloka 7 Termoelektrane Tuzla”, javili su krajem jula ovdašnji mediji.

U izvještaju o kapitalnom projektu naveli su i da će za ovaj dio posla biti zadužen konzorcijum “ITC Zenica”, “Integral ineženjering” Slobodana Stankovića i “Prijedorputevi” Dragana Čorokala. Sve to za 21.059.998 KM sa uračunatim PDV-om, što je za čak pet miliona KM skuplje od prvorangirane ponude.

Dogovor je pao 23. jula i to pod kumovskom palicom Kancelarije za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine. Nakon više od godine vijećanja, odlučeno je da je ranije odabrana ponuda konzorcijuma “Jata Group” Srebrenik, “Roading” Gračanica, “Rial-Šped” Doboj Istok, “Putovi” Grude, “Gradnja 1” Tešanj i “Regeneracija” Velika Kladuša sada neprihvatljiva. Ove firme građevinske usluge za pripremne radove nudile su za 16.029.672 KM.

Međutim, jesenje planove, bar zasad, poremetile su upravo odbačene firme, jer su 1. avgusta poslale novu žalbu na adresu KRŽ BiH.

NEKADA DAVNO…

“Elektroprivreda Bosne i Hercegovine” 20. juna prošle godine, među sedam ponuđača, za pripremne radove odabrala je najpovoljnijeg, konzorcijum na čelu sa “Jatom”.

“ITC Zenica”, “Integral” i “Prijedorputevi” završili na šestom mjestu.

NAPOMENA: Cijeli tekst ako kliknete na link ispod.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/123 ... _kuma.html

Haman2 · Post by **Haman2** » 12/08/2019 19:57

IZABRAN NAJSKUPLJI: Blok 7 za Dodikovog kuma"

Građanima BiH, koji će vraćati milionske rate kredita, nije objašnjeno zašto je javno preduzeće pristalo na ovakvu odluku Kancelarije, iako prijete novi sudski sporovi. Takođe, ostalo je nejasno zašto Kancelarija, s obzirom na neregularnosti u ponudama vrijednim milione KM, nije poništila tender

Piše: Žana Gauk

“U Elektroprivredi Bosne i Hercegovine vjeruju da će početkom jeseni početi pripremni radovi za izgradnju Bloka 7 Termoelektrane Tuzla”, javili su krajem jula ovdašnji mediji.

U izvještaju o kapitalnom projektu naveli su i da će za ovaj dio posla biti zadužen konzorcijum “ITC Zenica”, “Integral ineženjering” Slobodana Stankovića i “Prijedorputevi” Dragana Čorokala. Sve to za 21.059.998 KM sa uračunatim PDV-om, što je za čak pet miliona KM skuplje od prvorangirane ponude.

Dogovor je pao 23. jula i to pod kumovskom palicom Kancelarije za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine. Nakon više od godine vijećanja, odlučeno je da je ranije odabrana ponuda konzorcijuma “Jata Group” Srebrenik, “Roading” Gračanica, “Rial-Šped” Doboj Istok, “Putovi” Grude, “Gradnja 1” Tešanj i “Regeneracija” Velika Kladuša sada neprihvatljiva. Ove firme građevinske usluge za pripremne radove nudile su za 16.029.672 KM.

Međutim, jesenje planove, bar zasad, poremetile su upravo odbačene firme, jer su 1. avgusta poslale novu žalbu na adresu KRŽ BiH.

NEKADA DAVNO…

“Elektroprivreda Bosne i Hercegovine” 20. juna prošle godine, među sedam ponuđača, za pripremne radove odabrala je najpovoljnijeg, konzorcijum na čelu sa “Jatom”.

“ITC Zenica”, “Integral” i “Prijedorputevi” završili na šestom mjestu.[/code]

NAPOMENA: Cijeli tekst ako kliknete na link ispod.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/123 ... _kuma.html

Haman2 · Post by **Haman2** » 15/08/2019 16:36

AUTORSKI TEKST ŠTEFICE GALIĆ: "26 godina šutnje o zločinima nad Bošnjacima u Ljubuškom"

Na današnji dan, 15.8.1993. godine počeo je progon ljubuških Bošnjaka od strane HVO i HV, za Herceg Bosnu, čistu od nehrvata a sve po zločinačkom planu Šuškovom i Tuđmanovom; svi muškarci od 18 do 60 godina potrpani su na kamione i otjerani u logor Heliodrom u Mostar

Štefica Galić (Foto: Radišići Portal)Ilustracija: Sirokibrijeg.infoLjubuški (Foto: Vijesti.ba)
Piše: Štefica Galić

Dobijanjem garantnih pisama koja su stizala iz inostranstva, izlazili su jedan po jedan i za 48 sati morali su napustiti Ljubuški. Ljudi su prodavali što su imali i odlazili sa familijama. Oni koji nisu mogli ići zbog bolesti nekog bližnjeg ili zbog financijskih problema, ostali su.

U to vrijeme po gradu harala je nekakva uniformisana naoružana banda, pljačkala i ubijala koga je htjela. Zvali su ih tutinovci. Tako su upadali po kućama u Samirovu, Munibinu, Ramizinu... prijeteći da će ih pobiti ako im ne daju pare, nazivajući ih balijama... Zlikovci su pucali cijelu jednu noć sve do 5 sati ujutro dok nisu došli specijalci iz Mostara i priveli ih.

Kad sam došla ujutro do Munibinih, bila sam u šoku. Kuća je bila potpuno izbušena mecima vani i unutra.

Prelazila sam preko hrpa žbuke i dijelova vrata, zidova, betona...tražila sam ih. Nina i Sandra se sjećaju samo vojničkih čizama koje su hodale gore-dole po sobi dok su bile skrivene u drugoj sobi. Pitale su Munibu - je li ovo bako film? Je, je...govorila je prestrašena, grleći ih. Svi su preživjeli tu paklenu noć.

Vraćajući se od njih još u šoku od svega što se događalo začula sam Ćelebijin plač ispred kuće njene majke Ramize. Skočila sam u vrt i potrčala prema kući.

Pred vratima je stajala Ćelebija i jedan policajac a napola spaljena dva Kur’ana ležala su na zemlji malo dalje od njih. Ubili su Ćelebijinu majku Ramizu Delalić, staricu devedesetih godina koja je živjela sama u toj maloj kućici. Ležala je, sitna i mršava, sklupčana u krvi između stola i kauča a cijela prostorija je bila izbušena mecima. Gledala sam zaprepaštena u njeno beživotno tijelo i hiljade praznih čahura od metaka, sve mi se zamaglilo pred očima.

Zašto su je ubili, samo sam ponavljala u sebi. Nitkovi! Grlila sam Ćelebiju pokušavajući je utješiti a nisam nalazila riječi. Prekoputa je bila Samirova kuća u kojoj su odavno izbjeglice na jednom katu a Tutini razbojnici na drugom. Ćelebija je glasno plakala a jedna žena iz te kuće je ljutito doviknula: šta je šta plačeš, koliko su naših pobili u Bosni...

Ćelebija je ostala zbog majke u Ljubuškom, a sestra i braća sa familijama bili su u Njemačkoj. Nije znala kako će sahraniti majku, nikog nije bilo više od komšija, svi su već otišli. I hodža i svi. Ne boj se, govorila sam joj, zajedno ćemo. Bilo je to 18. 9. 1993.

Majku Ramizu smo sahranili sutra u Zorbinovacu. Meho Osmić je vozio kamion sa kovčegom a ja i Ćelebija smo išle iza. Jedan stari BMW sa nekim likovima kružio je oko nas prijeteći cijelim putem do harema. Samo sam ga "pozdravila" srednjim prstom i išla dalje. Nikog nije bilo okolo, sve je bilo pusto. Na haremu je došlo još nekoliko ljudi. Sjećam se kako su pogureni i šunjajući se pretrčali cestu i utrčali u harem Marko i još dvojica ljudi s Mostarskih Vrata. I tako smo je sahranili svi pomažući. Ćelebija je samo plakala i zahvaljivala svima.

A Ivo Lučić, hercegbosanski SIS-ovac je u izvještaju Miroslavu Tuđmanu tadašnjem HIS-ovcu, napisao 4.12.1993.: „Dana 17. na 18.09.1993. godine u Ljubuškom skupina vojnika iz Kažnjeničke bojne je napala obiteljsku kuću Omera Zagića kojom prilikom je došlo do pucnjave iz pješadijskog vatrenog oružja i bacanja bombi. Tom prilikom je poginula Ramiza Delalić. Slučaj je u cijelosti predat VP.„

Kako Ivo predade slučaj VP tako nikada više ni riječi o tome.

U Ljubuškom su ’93 svi Srbi i Bošnjaci dobili otkaze na poslu, oduzeta su im auta, ubijeni su ni za što krivi: Ibro Osmić, Zaim Konjhodžić, Huso Karailo, Ramiza Delalić.

Njihove obitelji ne smiju upitati ko ih je ubio ni danas zbog straha što bi im se moglo dogoditi. Ubijene su još dvije osobe, također Bošnjaci, Mačak i Sabrina za koje su počinioci odslužili kazne. Ubijeni su i Mijo Grbavac i njegova supruga u tom periodu. Nikad nitko za to nije odgovarao, koliko ja znam. Srušene su dvije džamije u Vitini i Gradskoj i pravoslavna crkva u Ljubuškom. Zapaljene su kuće familija Konjhodžić, Muminagić, Delalić, Mahić, Mesihović, Ibrulj, Biuk…, te poslovni objekti familija Špago, Ćeško, Pajo… Opljačkana je svaka njihova kuća u kojoj niko nije bio.

Bošnjaci su odvedeni u logor na Heliodrom u Mostar. Tamo su bili pošteđeni od kopanja rovova na prvoj liniji jer je neko od dobrih Ljubušaka urgirao za njih. U Gradskoj su sve kuće opljačkane i stoka odvedena. Tutine horde su harale Ljubuškim. Zastrašivan je svak.

Ivo Lučić danas kaže - laže: "Herceg Bosna je imala svoje grijehe – ratni zločini na tom prostoru se jesu dogodili. Logori za ratne vojne zarobljenike jesu postojali. Civili jesu stradavali. Mnogi od njih jesu protjerani, ali to se nije radilo sustavno. Naime, bošnjački civili jesu protjerivani iz zapadnog dijela Mostara, ali nisu ni iz Livna ni iz Tomislavgrada ni iz Ljubuškog. K tomu, na teritorij Herceg Bosne ljudi su se nesmetano vratili, što se ne može reći ni za današnju Republiku Srpsku a niti za teritorij koji se tad zvao RBiH".

A pravosuđe ne kaže ništa.

Rutina u "Herceg Bosni".

(izvor: Facebook)

(Vijesti.ba)

Haman2 · Post by **Haman2** » 15/08/2019 16:40

Mehmed beg Kapetanović Ljubušak

Eto tako nekako se vrsilo etnicko ciscenje da bi bila stvrena Republika Srpska i Herceg Bosna. Dobro razumijem tu politiku ali ne razumijem ljude, ne razumijem svoje dojucerasnje komsije, komsije koje su do juce bile prave komsija a sad odjednom nisu, nisu komsije, nisu prijatelji, nisu nista, jer zele da odem i da se nikad vise ne vratima, jer oni zele da zive sami, jer ih svako drugi ih ugrozava. Tako bilo juce, tako je i danas. Ko je svemu ovome kumovao. Sigrno nasi politicari ali ni medjunarodna zajednice nema ciste ruke, jer nije imala ciste namjere.

Haman2 · Post by **Haman2** » 28/08/2019 20:54

ZAŠTO NAS TAMO NEMA?

Hasan EMINOVIĆ

Između slavne prošlosti i krvavog stradanja Bošnjaci u istočnoj Hercegovini ostali su bez budućnosti

Šta je ostalo od Bošnjaka Ljubinja? Imaju li Bošnjaci ikakvog razloga otići u istočnu Hercegovinu? U Bileću već decenijama od Bošnjaka ne ide niko. U Gacko tek pokoji rijetki nostalgičar. Nevesinje kao da je prekriženo na mapama. Udahnimo duboko i recimo sebi: Bošnjaka tamo više nema. Umjesto razgovora sa živim ljudima koji su u pravno-ekonomskom položaju marginalizirani do stepena nestajanja, reporteru preostaje otjelovljena nostalgija i rezignacija, žal i jed svekolike nemoći. Doprinos je Bošnjaka istočne Hercegovine u afirmaciji i očuvanju države Bosne i Hercegovine nemjerljiv. Istočna Hercegovina nije zaslužila ovoliko, a skoro stoljeće i po dugo bošnjačko ignoriranje.

Haman2 · Post by **Haman2** » 01/09/2019 12:41

Bošnjacima osporavati jezik je manipuliranje

Foto: FENA - Vijesti.ba

Akademik Dževad Jahić tvrdi da se "Bosna historijski nalazi u klinču između dvije države, Srbije i Hrvatske" koje ne odustaju, kako kaže, od svoje trajne historijske strategije da demontiraju i razvlaste Bosnu i Hercegovinu koja im iz više razloga ne odgovara.

On je, povodom 830. godišnjice potpisivanja Povelje Kulina bana, prokomentirao za Fenu konstantno negiranje bosanskog jezika, što, kako ističe, nema veze sa samim jezikom, njegovim historijskim naslijeđem niti pravom na vlastitu kulturu.

Osporavanje bosanskog jezika, smatra Jahić, je samo sredstvo osporavanja nečega drugog, a "tu onda ulazimo u naše nesretne prostore ideologije, politike, historijske sudbine BiH koja je na razmeđima interesa ispresijecana, iskorištavana i na žalost, to svi zaboravljaju".

- Bošnjacima osporavati jezik to je samo manipuliranje i sredstvo da se nekome ko postoji i ko živi jezik da mu se kaže da ne postoji i ne živi. Što je, malo je reći, balkanski nonsens i to je tragedija, ali ne samo naša bosanska, nego šira u kojoj mi intelektualci pretenciozno kažemo, svaki put duboko se zabrinemo nad tim, govorimo o tome i pokušavamo apelirati na javnost i odgovorne ljude da napokon shvate šta jeste kultura, naslijeđe, historija, a šta jeste manipuliranje tim naslijeđem i tom historijom – naglasio je Jahić.

Smatra da su nauka i ideologija najkrupnija i najvažnija tema koja se tiče svih.

- Odgovorni ljudi, u političkom smislu, vrlo su skromne spremnosti da shvate šta je šta. Jer današnji dan (Dan potpisivanja Povelje Kulina Bana, 29. augusta) je dan BiH, dan o kojem treba samo o tome govoriti na svim nivoima, hijerarhijski: država, Akademija nauka i umjetnosti BiH, univerzitet, pa tek onda, na primjer, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) – mišljenja je Jahić.

Davno su svi shvatili, naglašava on, da bez jezika nema naroda, države i oni uporno "negiraju" historijsko naslijeđe, jezik, a Povelja Kulina bana je prvi sačuvani spomenik na maternjem jeziku, dok je jezički kontinuitet postojao i prije Povelje.

- Taj jezički kontinuitet može razumjeti i objasniti samo dublja nauka, a hoće li društvo i protivnici Bosne to primiti i shvatiti, hoće li biti civilizirani ili neće, hoće li politički raditi kako treba ili neće i koje će ciljeve sebi - strategijske, političke, ideološke, postaviti, to je sasvim drugo pitanje - smatra Jahić.

Po njegovim riječima, postoji hijerarhija u nauci, a Akademija nauka i umjetnosti BiH je ta koja najprije treba da govori o jeziku i suštinskim stvarima, problemima, jer je najodgovornija.

- ANUBiH ne samo da nije odgovorna, ne samo da šuti, iako bismo se pomirili sa šutnjom, ali iza te šutnje postoji djelovanje koje je usmjereno protiv onoga što je bosanski jezik. Mi smo u strahovitom ćorsokaku u nauci, morali bismo srediti nauku pa vidjeti zašto je to tako – ističe akademik Dževad Jahić.

Povelja Kulina bana je nastala 29. augusta 1189. godine. Pisana je autentičnim bosanskim pismom, bosančicom i to je najstariji dokument južnoslovenskih naroda i država i prvi je poznati diplomatski dokument koji je bosanski vladar izdao vladaru druge države. Njome su regulisani trgovački odnosi srednjovjekovne Bosne i Dubrovnika.

Vijesti.ba

muha_sa · Post by **muha_sa** » 06/09/2019 07:45

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/125 ... tinga.html

KULTURA JE COOL: Skaka je rekao: "Dovedite mi Stinga!"

Kurić dolazi i tipski je reprezent jednog nekultivisanog političkog i trivijalnog "kulturnog" miljea, on je svojevrsni izdanak i emanacija estradnjačkog subkulturnog polusvijeta kao privjeska populističkoj, postrtranzicijskoj bosanskoj šikari uništenih vrijednosti.

Piše: SENAD AVDIĆ

Aktuelnim vlastima, gotovo na svim razinama, uz izuzetak Republike Srpske gdje stvari nisu sasvim čiste, niti vidljive (kao posljedica samohvalisave galame tamošnjeg Gospodara ) nedostaje svega osim novca! Nemaju ovdašnje bitange na vlasti ni znanja, ni vizije, stručnosti, niti kompetitivnosti, ni poštenja, pogotovo morala, naročito odgovornosti, ali, para im, hvala na pitanju i šućur Allahu, nikad ne usfali. Potvrđuju to i izvještaji financijsko-fiskalnih institucija koji redovno ispostavljaju rezultate koje ukazuje permenentan i ozbiljan rast bužetskih prihoda po svim osnovama, od indirektnog oporezivanja, akciznog harača, izvornih prihoda lokalnih zajednica. Budžetski rebalansi se u ovdašnjim institucijama ne rade zbog dubioza, nego, naprotiv, zbog preraspoređivanja viškova para. Da ne fali novca u državnim kasama možda najbolje ilustrira ovlašan pogled na glupe, nepotrebne, pa i štetno-štetočinske , najčešće neracionalne, "projekte" koji se finansiraju državnim, odnosno parama poreskih obveznika: ne bi se tako parama razbacivao neko ko novca nema.

Ako smo se lako dogovorili da vlast ne oskudijeva (našim)novcem, ostaje nam još jedna sitnica oko koje bi se trebali složiti: je li to (što ne fali javnog novca) dobra, ili je loša vijest?! Ako mene neko pita, to se pokazuje kao loše, jako loše. U sistemu (sistemu?!) u kojem ne postoji efikasna institucionalna kontrola trošenja novca, u uvjetima kapilarnog klijentelizma, zatvorenih stranačkih i familijarno-nacionalisičkih hranidbenih lanaca u kojima se o tokovima novca odlučuje u uskim umreženom klanovima, u poretku u kojem je pravosuđe žarište i generator, a ne brana kriminalnim skandalima, ...višak novca po pravilu znači i višak kriminala, korupcije, nepravde i socijalnih nejednakosti i urušavanja građanskih i demokratskih normi.

KULTURA IZNEĐU SLIKARA MEME I "MAHALAŠICE"
Mada nije neophodno, jer je uglavnom riječ o općepoznatim "nepravlnostima", ipak ćemo navesti neke od najsvježijih i najirintnijih slučajeva olakog, nekontroliranog rasipanja novca poreskih obveznika samo u jednoj sferi, takozvanoj oblasti kulture i umjetnosti. Nakon što je prije mjesec-dva objelodanjeno da Ministarstvo kulture Kantona Sarajevo planira potrošiti 200 hiljada maraka na financiranje izvjesne, pokazat će se fantomske, institucije pretencioznog naziva i sumnjivog djelokruga aktivnosti (ni manje, ni više nego Institut za kulturu i umjetnost, žalosna ti majka!?) resorni ministar Mirvad Kurić je potvrdio da je riječ o uobičajenom propustu i uhodanom nemaru, ali da to nije jedini slučaj, niti je on vezan samo za njegov mandat. Još se, po njegovim riječima, barem dvije kulturne manifestacije godinama nalaze na spisku budžetskih korisnika sa odobrenim sredstvima, iako su davno upokojene: izvjesni "Teatar fest" i još anonimniji "Decembarski dani". Na te tri, što propale, što izmišljene budžetske "pozicije" izdvojeno je skoro 400 hiljada maraka. To čini skoro desetinu budžetskog novca ( 5, 4 miliona) namijenjenog kulturi kojima ministar Kurić potpuno samostalno, izvan ikakve ozbiljne kontrole i utjecaja, osim eventualno vlastitog stranačkog vrha i nadzora godišnje raspolaže. Dodali se tome još 7.6 miliona koliko godišnje isto ministarstvo izdvaja za sport, dolazimo do respektabilne brojke od okruglih 13 miliona maraka kojima suvereno, autonomno, po vlastitom ćejfu i dubinski netransparento, ne polažući nikome račune raspolaže i od čibuka troši ministar Kurić.

Kurić dolazi i tipski je reprezent jednog nekultivisanog političkog i trivijalnog "kulturnog" miljea, on je svojevrsni izdanak i emanacija estradnjačkog subkulturnog polusvijeta kao privjeska populističkoj, postrtranzicijskoj bosanskoj šikari uništenih vrijednosti. Taj je svijet u javnoj sferi okupljen oko stranačkog lidera sa umjetničkim pedigreom stečenim na opskurnoj provincijskoj likovnoj akademiji u Crnoj Gori. Duhovni horizonti tog polit-kulturnog kruga su omeđeni realiti pornografijom, blasfemičnim, petparačkim televizijskim serijama, imbecilnim pozorišnim jednočinkama čiji junaci i autori direktno uskaču u paralamentarne klupe, ministarske fotelje i kulturne institucije, kreiraju kuturnu pllitiku po mjerilima umjetničkog kiča i političkog dogovornog šunda. (Ne treba smetnuti s uma da je kič estetska, a šund etička kategorija).

"Građani ne znaju kako se pravi budžet", kazat će usred afere sa fantomskim "Institutom" ministar Mirvad Kurić. Pri tom će dodati kako svako ima pravo da konkuriše sa svojim projektom, te da će njegovo Ministarstvo procijeniti vrijednost i društvenu i kulturnu relevantnost ponuđenog projekta. Ministarstvo kulture i sporta tako se pretvara u ogromni šalter, ili bankomat, ispred kojeg nepregledne kolone svevremenskih kulturtregera, menadžera, dovitljivih pehlivana i slatkorječivih hrsuza u kulturi čeka da im čika ministar, kao neki moderni mecena, odobri "projekte" i šakom i kapom podijeli budžetske pare. Ministarstvo kulture ne provodi nikakvu, a kamo li smislenu, osmišljenu kulturnu politiku, ne planira, ne kreira, ne usmjerava, ono je adresa na koju se slijevaju "projekti" i odlijevaju silni novci.

NEMA STINGA, IMA BREGOVIĆA
Nevezano sa ovim, ili možda ipak vezano više nego što se čini, u vrijeme otkrtivanja skandala sa budžetskim financiranjem nepostojećeg "Instituta", društvenim mrežama je prostrujala facebook-jadikovka gospođe Zlate Gerin Kurić. Priča je i blesavo zabavna i gorko poučna, i za suze i za smijeh, pa ću je ukratko predočiti. Gospođa Kurić-Gerin je supruga ministra Kurića i na društvenim mrežama je otkrila kako je spriječena u plemenitoj misiji organiziranja koncerta velike svjetske rock zvijezde Stinga u Sarajevu. Gospođa ministarka, za koju ne znamo čime se bavi i šta joj je osnovno zanimanje (provjerio sam, diplomirana je zubarka, ali se tim poslom ne bavi, valjda jer nije dovoljno "fensi") nakon njegovog koncerta negdje u Hrvatskoj zaskočila je Stinga, predstavila mu se i pitala ga bi li održao koncert u Sarajevu. Slavni muzičar je bio hem obradovan, hem počastvovan što je upoznao "gospođu Riletovicu", rekao joj da se javi njegovim menadžerima i da ne bi trebalo biti problema. Gospođa Ministarka piše da je potom ideju o Stingovu koncertu prenijela gradonačelnuku Abdulahu Skaki, koji joj je u prvi mah rekao: "Dovedi mi Stinga!", a onda se popišmanio i prestao joj se javljati. Na kraju balade Zlata Kurić- Gerin tugaljivo lamentira: "Evo, danas je 04.06., Sting je večeras u Ljubljani i ja cijeloj ekipi želim da im bude predobro...Gradonačelnik je u velikom durštvu izjavio da će Sting doći, ali neće da ga dovede Zlata Gerin Kurić".

Pokondirena gospođa ministarka, za koju ne znam čime se bavi, dakle, želi organizirati koncert Stinga u Sarajevu državnim novcima, a onda je gradonačelnik Skaka poručio da i on to isto može podjednako dobro i sa više javnog novca upriličitti. To dvoje besprizornih i ambicioznih uljeza u kulturi, bez ikakvog političkog legitimeta i minimuma autoriteta u poslovima kulture i umjetnosti, se naprosto utrkuju ko će organizirati rock koncert , što, inače, može organizirati bilo ko ko ima dovoljno novca da iskešira britanskog muzičkog maga.

Na rock koncertima se može zaraditi, a može i izgubiti: prije 35 godina u taze otvorenoj "Zetri" nastupio je Elton John koji je tada bio možda i atraktivniji i masovno popularniji izvođač nego što je "Sting" danas: samo je dvije hiljade ljudi imalo novca da plati do tada neviđeno skupu ulaznicu za koncert koji je doživjeo komercijalni bankrot. Sjedio je je pop velikan, fanatik britanskog kluba "Watforda" dan-dva pred koncert u svečanoj loži stadiona "Grbavica", ogrnut "Željinim" šalom, okružen svim važnim poltičarima tog doba, Branko Mikulić, Uglješa Uzelac, Anto Sučić, ali nikom od njih nije padalo na pamet da spašavaju koncert Eltona Johna državnim novcem od komercijalne katastrofe.

Oblijetali su posljednjih mjeseci i nedjelja gradski i drugi čelnici oko Gorana Bregovića i prostrli se pred njega. Trošio je gradonačelnik Skaka gradske novce po Italiji da bi se našao i uslikao sa proslavljenim glazbenikom. Pripreme za Bregovićev koncert imale su najveći državni značaj i priorititet, mobilisana su javna preduzeća i javni resursi, a da nikom nije poznato ko je i gdje donio odluku da je koncert nenadmašnog đon-obraza i najtalentovanijeg sarajevskog "hadži-uzimagu" visoko na listi prioteta sarajevskih vlasti svih razina. Nije previše sporno to što je država, odnosno tih nekoliko geliptera, netaknutih općom kulturom, koji je personificiraju, logisticirala (i) Bregovićev organizacijski zahtjevan dogašaj.. Prije dvije godine, uzmimo samo taj primjer, grad Zagreb, odnosno njegov gradonačelnik Milan Bandić organizirao je i platio Bregovićeva "Tri pisma iz Sarajeva" koje je izveo uz pratnju "Zagrebačke filharmonije".

U Sarajevu je Bregović također nastupio sa lokalnom filharmonijom. Nakon što je vidio u kakvoj se tehnički jadnom i kukavnom stanju nalazi, čak i na tuđi kokuzluk, neosjetljivi muzičar, donirao je nekoliko instrumenata Filharmoniji. (Ukoliko se ne radi o komercijalno-propagandnoj zvrčki poput one ne toliko stare koliko zaboravljene sa njegovim humanitarnim koncertom za talenirane romske učenike!) I u tom strašnom, ponižavajućem detalju sadržana je cijela propast i potpuno ogoljavanje laži i obmane zvane "sarajevsko kulturno čudo". Država koja nema para da osigura umjetničko dostojanstvo i materijalnu sigurnost svojim bazičnim kulturnim resursima i institucijama , poput filharmonije, muzeja, spomenika kulture i umjetnosti, koja nema sredstava za okup umjentičkih djela likovnih autora, a ima za koncerte Stinga ili novogodišnjih jebivjetara poput Harija Varešanovića, vatromete, švedske stolove i perverzno raskošne evente na SFF-u retardirana, krivo vođena, u pogrešnom smjeru koji vodi direktno u propast.

Ne treba ići daleko da bi se vidjelo kako ozbiljne države, ozbiljne institucije, temeljiti ljudi planiraju kulturnu politiku i budućnost svoje zajednice; možemo se u to uvjeriti iz vlastitih, svjesno pogaženih, i ciljano zaboravljenih iskustava. Hasan Grapčanović, svojevremeno (pogotovo od beogradskih nacionalističkih krugova) ozloglašeni kulturni komesar, tvorac kluturne, umjetničke i naučne strategije socijalističke BiH, pričao mi je tokom opsade Sarajeva, kako je odmah nakon rata riješeno pitanje kadrovskog i tehničkog kompletiranja Sarajrevske filharmonije. "Negdje u Krajini je prilikom povlačenja na kraju rata uhapšena kompletna muzička četa njemačke vojske. Sve ozbiljni, školovani muzičari, sa instrumentima. Tražio sam da ih se, umjesto u zatvor, dovede u Narodno pozorište i odmah angažira u Filharmoniji u nastajanju". Njemački muzičari ostat će u Sarajevu narednih decenija, gdje će uživati visoko status i ogoman društveni ugled i utjecaj na muzičku scenu.

SARAJEVSKI MAJSTORI DOBRIH DERNEKA I GROZNIH FILMOVA
Također, otkrio mi je tada Grabčanović, on je organizirao dolazak u Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu nekih velikih umjetnika koji se tokom Drugog svjetskog rata nisu držali najmoralnije u svojim sredinama. U tom "prelaznom" roku iz Zagreba je u Sarajevo došao/doveden živjeti i raditi muzički genije i aristokrat, kompozitor i pedagog, Boris Papandopulo koji je bukvalno revolucionirao ondašnju muzičku scenu, na noge postavio Muzičku akademiju koja je kvalitetom bila ravnopravna svim sličnim institucijama u Jugoslaviji. U Hrvatskoj je "ulovljen" još jedan umjetnički "kapitalac", Jurislav Korenić, teaterski mag, kojem Sarajevo i BiH imaju zahvaliti za potpunu promjenu paradigme i teatarske filozofija, vizonar iza kojeg je pored stotina predstava, ostao Kamerni teatar, teatarski festival MESS.... Na taj način, ozbiljnim uvidom u umjetničke i kulturne tokove, planiranjem (zašto je ta riječ danas proskiribirana kao relikt komunističkog nazadnjaštva?) kulturne politike, osiguranjem stabilnog financiranja stvorena nužna, nezabilazna baza za izgradnju kulturnog identiteta Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

U razumijevanju tog tipa kulturne i umjetničke politike, kultura je (pod)razumijevala kao proces, dinamičan i dalekosežan, kao opće dobro, shvaćana je u najširem, jedinom ispravnom ključu. Današnja percepcija i prezentacija kulture, sastoji se od isprekidanog niza kulturno-umjetničkih, festivalskih "spektakluka", festivala i gostovanja. Nedavno završeni Sarajevo film festival je grandiozan spomenik tom pervertiranom, skorojevićkom, glamuroznom, potrošaćkom viđenju kulture, on je svjedočanstvo o provincijalnoj bijedi ovdašnjeg doživljaja i manifestiranja kulture. Purivatrin "najveći filmski festival u regiji" ima smisla, što nije mala stvar, samo kao okidač za desetodnevnu konzumerističku i eskapističku karnevalizaciju Sarajeva, grada u koji je većinu godine uškopljen grmećim, represivnim, rigidnim klerikalističkim dogmatizmom, sredine opustošene postranzicijskom devastacijom svih elemanatarnih urbanističkih, socijalnih, ekoloških i moralnih standarda i kanona.

U susjedstvu, Hrvatskoj i Srbiji, istina, nemaju tako skupocjene noge na crvenim ćilimima filmskih smotri, ali, eto, imaju proizvedenih, Hrvati desetak, a Srbi duplo više filmova koje prikazuje ovoga ljeta na nacionalnim festivalima.
Bosna i Hercegovina je na SFF-u imala jedan film naporno snimljen (kažu, nažalost tanak) autorski rad Ines Tanović. Ako je suditi prema jedinom filmofilu koji SFF shvata kao filmski festival, a ne besposličarsko šepurenje po after partijima, Nisadu Selimoviću, kritičaru "Oslobođenja", pobjednički, film "Take Me somewhere Nice" režiserke Ene Sendijarević je blagi užas, ali je za nagradu "koju je dobila očito presudilo mišljenje Purivatre koji ga je ocijeni "fantastičnim". Nećemo sitničariti niti kalkulirati sa tim ima li ova nagrada ikakve veze sa tim da je reižiserkin otac jedan od najglasnijih boraca za "bošnjačko-bosansku" stvar u Holandiji i cijeloj dijaspori...

Svojedobno je Veseljko Tenžera, fenomenalni hrvatski novinski pisac i kolumnista, kritizirao organiziranje grandioznih i skupih sportskih manifestacija u bivšoj SFRJ (Olimpijada, Univerzijada, Mediteranske igre, brojna svjetska i evropska prvenstva) zaključujući kako bi mnogo bolje i korisnije bilo da je da je toliki novac utrošen na razvoj domaćeg sporta. "Naši se ljudi na ovim pompeznim manifestacijama pojavljuju tek u ulozi nosača jastuka na kojem su medalje koje će neki svjetski uglednik okačiti oko vrata međunarodnim šampionima", tako je nekako pisao i rezonirao veliki Tenžera.

Tako nekako stoje stvari sa domaćom kulturnom "strategijom". Ima li nešto što je potencijalno opasnije od toga da doživotno naši "kulturni radnici" nosaju jastučiće za "srcima" i drugim organima i namijenjene stranim gostima? Vjerovali, ili ne ima: da se novac poreskih obveznika i javnih preduzeća (što mu dođe isto) baca na filmske gluposti, megalomanske projekte ovdašnjih majstora lošeg filma i lokalnih inačica američkog majstora tresha Johna Vood-a. Takav pogibljan scenarij (i režiju) već najavljuje gradonačelnik Skaka, obećavajući snimanje filma o "opsadi Sarajeva". Znate ko je prvi podržao ovakvu bulajićevizaciju, odnosno vrdoljakizaciju ovdašnje kulture: Ademir Kenović, onaj filmski genije koji je potrošio 30-40 miliona maraka na film kojeg je toliko uhelaćio da nikad nije viđen, odnosno jeste na nekim televizijskim i bioskopskim, ali bi bilo po njega i gledatelje bolje da nije. Zato i kažem, to što u budžetima ima novca i što se taj novac u većim iznosima nego ranije izdvaja za kulturu nije nužno dobra vijest za umjetnički ugled i reputaciju ove sredine.

Haman2 · Post by **Haman2** » 06/09/2019 09:28

Izbrisao pogresno prezentiran tekst.

Haman2 · Post by **Haman2** » 08/09/2019 19:46

NEMA ŠALE S ALBANCIMA: Čeh brutalno pretučen u Prištini zbog skandiranja "Kosovo je Srbija"...
Reprezentacija Kosova je jučer u kvalifikacijama za Euro 2020. upisalo jednu od najvećih pobjeda u svojoj povijesti. U Prištini je pala Češka s 2:1

Izvor: Instagram

Nekoliko navijača Kosova presrelo je navijača Češke sa zastavom, prebilo ga i pobjeglo. Video se pojavio na društvenim mrežama, no ubrzo je obrisan jer se radi o nasilnom sadržaju.

Prepucavanja i sukobi između Čeha i Kosovara traju danima. Jučer je u Prištini uhićena državljanka Češke koja je imala svu opremu kod sebe kako bi ubacila dron na stadion sa zastavom i natpisom "Kosovo je Srbija", no spriječena je zbog brze reakcije policije.

Inače, Česi i Srbi su se udružili prije utakmice i jedni drugima slali poruke podrške. No Srbija je izgubila protiv Portugala 4:2 na Marakani, a Češka od Kosova.

Česi su se prije utakmice slikali s natpisom "Kosovo je Srbija" i skandirali "Kosovo je srce Srbije", a Srbi su im jučer s tribina zahvalili porukom "Hvala braćo".

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/126 ... 4N48Uyyyn0

NAPOMENA: Kliknite na lin da pogledate i druge fotografije.

Haman2 · Post by **Haman2** » 16/09/2019 20:53

Ne znam kad ce na Forumu prestati stalno ponavljanje ranije otvorenih tema. Dokle tako? Nekada na jednoj stranici imamo po dvije slicne teme. Ja imam svoje misljenje zasto to cinimo?

Haman2 · Post by **Haman2** » 19/09/2019 15:40

HRVATI IZ NJEMAČKE DOŠLI NA LJETOVANJE NA KORČULU S KOJE VUKU PORIJEKLO PA OSTALI U NEVJERICI 'Mama, molim te pogledaj ovaj račun za kavu...'

AUTOR: Jutarnji.hr

Scena iz jednog korčulanskog kafića ovoga ljeta: na kavu dolazi njemačko-hrvatska obitelj, mama Hrvatica, porijeklom s Korčule, otac Nijemac, djeca koja govore i hrvatski i njemački i prijateljica Njemica.

JOŠ JEDAN RAČUN IZ DALMACIJE 'ZAPALIO' DRUŠTVENE MREŽE Što mislite, je li primjereno ovoliko naplatiti dva sladoleda na štapiću i jedan cappuccino?
Mama sjeda za jedan stol jer se dogovorila sa svojom hrvatskom prijateljicom koja ljetuje u Korčuli, a ostatak obitelji se smješta za drugi stol. Nakon što su platili račune, svaki za svojim stolom, djevojčica kaže mami: "Ovdje je kava s mlijekom duplo skuplja nego u Veloj Luci. Platili smo je 20 kuna!"

"Kako", čudi se mama, "pa ja sam istu tu kavu platila 10 kuna."

Ispostavlja se da je obitelj platila različite račune jer su ih konobari "smjestili" u različite kategorije gostiju - u lokalne i strane, piše Deutsche Welle.

Neugodno iznenađena ovim iskustvom, majka ga dijeli sa svojom poznanicom koja živi u Korčuli.

"Nemoj mi ništa govoriti", kaže joj ona. "Ja sam sa svojim dečkom (Korčulaninom, op.a.) bila ovo ljeto u jednom restoranu gdje smo uvijek jeli urnebesno dobar i urnebesno veliki tatarski biftek, a konobar (sezonac na privremenom radu u Korčuli, op.a.) nam je donio svakome po jednu mini-pašteticu na tanjur.

Kad smo ga pitali što se dogodilo s porcijama, on nam je rekao: 'Aaa, vi ste domaći!' Uzeo je tanjure i vratio nam ih s duplo većom porcijom!"

Dečko Korčulanin je, zaključila je svoju priču prijateljica, "propao u zemlju od srama".

Praksa naplaćivanja različitih cijena u kafićima i restoranima nije, međutim, samo pitanje srama, tj. moralne dvojbenosti. DW se različitim mjerodavnim institucijama u Hrvatskoj obratio želeći znati je li takva praksa uopće legalna.

U Ministarstvu gospodarstva su rekli, citirajući odgovarajući zakon, da se na "primatelja usluge ne smiju primjenjivati diskriminirajući zahtjevi uvjetovani državljanstvom te mjestom prebivališta ili boravišta". Ali svaki zakon, kao što znamo, ima i svojih "rupa". U tom istom zakonu stoji, naime, i kako su iznimke dozvoljene samo kada postoje "objektivno opravdani različiti uvjeti pristupa usluzi". Pogađate: Zakon o uslugama ne definira što su ti "objektivno opravdani razlozi".

Ono što je očito nedvojbeno je da se naplaćivanjem viših cijena u kafićima i restoranima strancima krši odgovarajuća uredba EU kojom je propisano da trgovac "ne smije primjenjivati različite opće uvjete pristupa svojoj robi ili uslugama zbog razloga povezanih s državljanstvom, mjestom boravišta ili mjestom poslovnog nastana klijenta".

To zvuči logično - i jednoznačno.

Damir Krešić, direktor Instituta za turizam u Zagrebu, međutim smatra da nije. On je, na upit DW-a, rekao kako je u načelu protiv cjenovne diskriminacije, ali kako je moguće da postoje neke situacije u kojima bi takva praksa mogla biti opravdana. Kao primjer navodi različite cijene ulaznica za određene turističke atrakcije kao što su zaštićena prirodna područja ili muzeji, jer lokalno stanovništvo izdvaja jedan dio sredstava nužnih za financiranje tih atrakcija kroz fiskalna i parafiskalna davanja. Priznaje, međutim, da je jake argumente za različite cijene ugostiteljskih usluga teže naći.

"Zanimljivo je da se u Hrvatskoj sustav dualnih cijena češće može naći tamo gdje ga ne bi trebalo biti, npr. u ugostiteljstvu, a tamo gdje bi takvu praksu mogli lakše opravdati, tamo je ona rjeđe prisutna", konstatira Krešić.

On upućuje na dva argumenta koji se obično koriste da bi se opravdao sustav dualnih cijena: nižu platežnu moć domaćeg stanovništva i održivi razvoj turizma koji je moguć samo uz potporu lokalnog stanovništva.

U tom smjeru ide i odgovor koji je DW dobio iz Hrvatske gospodarske komore. Njihov je stav da se na ovu pojavu ne bi trebalo gledati "isključivo kroz prizmu domaćeg i stranog gosta nego stalnog cjelogodišnjeg gosta i gosta na privremenom boravku u destinaciji".

Ali ta distinkcija je u praksi izrazito problematična, jer od konobara zapravo čini - detektiva. On bi, i u ludilu ljetnih gužvi, trebao svakog gosta osobno poznavati i znati jer li on "cjelogodišnji gost" ili je na "privremenom boravku u destinaciji". I što je, uopće, "privremeni boravak u destinaciji" - ako je gost „na destinaciji" samo jednom godišnje ili u tu kategoriju spadaju i "lokalci" iz susjednog mjesta koji dođu samo tri puta u godini?! To sigurno funkcionira u zimskim mjesecima na otocima poput Korčule kada se "stranac" prepozna na tri kilometra, ali ne i u špici sezone kada je i konobarska ekipa i klijentela po kafićima šarena. Postavlja se i pitanje spada li u kategoriju, ako ne cjelogodišnjeg, a ono "lojalnog gosta" stranac, turist, koji već nekoliko godina tijekom svog odmora "privremeno boravi u destinaciji"? I nije li "održivi razvoj turizma" moguć samo ako se turist koji je "privremeno boravio u destinaciji", recimo, u Korčuli ili bilo kojem drugom hrvatskom mjestu koje živi od turizma - tamo iduće godine i vrati?

Praksa nagrađivanja lojalnih gostiju, podsjeća u svom odgovoru Hrvatska gospodarska komora, poznata je u svijetu kroz programe učestalosti kupnje ili programe lojalnosti. To je istina. Ali u slučaju našeg korčulanskog primjera - a on sigurno nije usamljen - nije se radilo ni o jednom niti o drugom. Radilo se o vrlo jednostavnom "programu" - utemeljenom na grubom detektiranju državljanstva gosta i na temelju toga još grubljoj procjeni njegove platežne moći.

U hrvatskom Društvu za zaštitu potrošača, gdje potrošače ne razlikuju prema putovnici ili prebivalištu, načelno su, kako su rekli, protiv dualnog sustava cijena jer ga smatraju diskriminacijom. Pučka pravobraniteljica pak upozorava u svom očitovanju za DW, da se pravno o "diskriminaciji" ne može govoriti jer niti državljanstvo, a niti prebivalište nisu diskriminacijske osnove obuhvaćene Zakonom o diskriminaciji.

Da, hrvatski ugostitelji krše zakone kada strancima samo zato što su stranci naplaćuju više cijene, ali teško da će zbog toga biti suočeni s morem prijava Tržišnoj inspekciji ili "nekom drugom nadležnom tijelu" kako preporučuju u Društvu za zaštitu potrošača, piše DW.

Kako bi strani turist, kada bi nekoga i htio prijaviti, uopće znao koje je tijelo za to nadležno? Ali ono što će sigurno znati je - da se vratimo primjerima s početka našeg teksta - da se neće ponovno vratiti u restoran u kojemu mu je servirana upola manja porcija nego gostu za susjednim stolom koji govori hrvatski. Drugi put će otići u neki drugi restoran - ili u neku drugu zemlju - gdje mu se to nikada nije dogodilo. Jer tako funkcionira tržišno "održivi turizam" - s ugostiteljima i trgovcima koji "održivo" razmišljaju, lokalnim stanovništvom koje to podržava i gostima koji to cijene.

Haman2 · Post by **Haman2** » 29/09/2019 17:37

SEKS SKANDAL POTRESA SDP: Mašić čeka dijete s nesuđenom snahom stranačkog šefa Nermina Nikšića!
Zbog svega je, naravno, Nikšić došao u žestok sukob s Mašićem, što je i glavni uzrok posljednjih dešavanja unutar stranke.

Foto: Instagram

Iako Slobodna Bosna već nekoliko sedmica posjeduje ova saznanja, o cijeloj temi nismo željeli pisati držeći se uređivačkog principa da, osim u slučaju kada ne postoji viši interes, ne zadiremo u privatne živote političara i ostalih javnih ličnosti. Međutim, zbog činjenice da su posljednje seksualno-ljubavne spletke unutar SDP počele ozbiljno politički da uzdrmavaju ovu stranku, te da samim tim posredno prijete da preko SDP-a kao jedne od vodećih partija u BiH utječu i na politički život u cijeloj zemlji, smatramo da je potrebno otkriti pozadinu najnovijeg političkog sukoba koji se odvija unutar još uvijek vodeće stranke ljevice u FBiH.

Kanton Sarajevo potresa skandal s imenovanjem Envera Zornića, osuđenog za učešće u ubistvima tokom rata u BiH, za direktora Toplana Sarajeva kao kadra SDP-a. Odmah nakon što je objavljena ova skandalozna vijest istaknuti članovi ove stranke Lana Prlić i Vojin Mijatović, u cilju čuvanja navodnog moralnog kredibiliteta SDP-a, javno su zahtijevali da zbog ovog propusta predsjednik kantonalnog odbora SDP-a Damir Mašić podnese ostavku na funkciju.

No, Zornić je u ovom slučaju bio samo povod, a stvarni motiv zahtjeva za smjenu i uklanjanje leži u višemjesečnom sukobu koji se odvija između Damira Mašića i predsjednika SDP-a Nermina Nikšića. Ono što posebno daje na zanimljivosti ovom sukobu su ljubavno-švalerske avanture živahnog Mašića koje stoje iza njih. Naime, posljednjih mjeseci Mašić je ušao u ljubavnu vezu s izvjesnom fitness-instruktoricom, s kojom u međuvremenu očekuje i prinovu. Njegova bračna nevjera dovela je do razvoda od dugogodišnje supruge Sakibe. No, tu ne staju problemi koje je svojim avanturama uzrokovao SDP-ov Don Juan sa stajlingom Jale Brata. Naime, fitness instruktorica s kojom čeka dijete bivša je vjerenica Harisa Nikšića, sina stranačkog šefa Nermina Nikšoća. Atraktivna fitnes instruktorica navodno se počela viđati s Mašićem još dok je bila u vezi s Nikšićem juniorom.

Zbog svega je, naravno, Nermin Nikšić došao u žestok sukob s Mašićem, što je i glavni uzrok posljednjih trzavica unutar stranke. Naime, naprasna odluka Irfana Čengića da se ponovo ne kandiduje za poziciju genseka, kao i onemogućavanje Damiru Mašiću da bude imenovan na bilo koju funkciju u vrhu stranke pod izgovorom da već obnaša funkciju u kantonu, zapravo je bio manevarski pokušaj da se Mašić potpuno ukloni iz partije. Naime, Čengić je žrtvovao svoju poziciju generalnog sekretara da bi za ljubav svog predsjednika od Mašića preoteo poziciju predsjednika kantonalnog odbora i tako Mašića eliminisao iz političkog života. Ipak, plan se izjalovio jer je na posljednjim izborima Mašić uspio pobijediti Čengića u utrci za predsjednika KO SDP-a Sarajevo, što nakon Tuzlanskog kantona pokazuje i da Nermin Nikšić nema podršku ni unutar većeg dijela sarajevske stranačke baze.

Sam sukob između Čengića i Mašića unutar Kantona Sarajevo, međutim, traje već znatno duži period. I opet su u pitanju žene. Ovaj put glavni protagonist je Lana Prlić, potpredsjednica i svojevrsna trojanska Helena u SDP-u. Naime, nedugo nakon učlanjenja u stranku mlađahna Lana je zapala za oko i Mašiću i Čengiću koji su se međusobno počeli nadmetati za njenu naklonost. Lana Prlić bila je sklonija Čengiću s kojim, upućeni u dešavanja unutar stranke tvrde, ima vrlo „bliske“ odnose, zbog čega se u Mašiću javio animozitet prema Čengiću, koji je rezultirao tihom podjelom sarajevske frakcije stranke na dvije struje – Mašićeve i Čengićeve. S obzirom na kasnije „ljubavne poduhvate“ koje je Mašić izvodio, razumljivo je da je Nikšić u cilju osvete, za sada bezuspješno, pokušavao iskoristiti pomoć Prlić i Čengića da se riješi Mašića.

(Foto: Irfan Čengić i Lana Prlić, screenshot)

Podsjetimo da ovo nije prvi slučaj da ljubavna afera podijeli jednu stranku ljevice. Prije nekoliko godina istu sudbinu je doživjela Naša stranka. Tadašnji generalni sekretar ove stranke Albin Zuhrić se zbog veze sa drugom istaknutom članicom ove stranke Dinom Duraković razveo od svoje tadašnje supruge Amile Karačić, bivše SDA-ovke i današnje perjanice NVO sektora u BiH. No, zbog činjenice da je Karačić istovremeno i najbolja prijateljica Sabine Ćudić, potpredsjednica Naše stranke je zahtijevala da se Zuhrić zbog svog ponašanja ukloni iz stranke. U odbranu Zuhrića je direktno stao tadašnji predsjednik stranke Dennis Gratz, dok je Predrag Kojović stao na stranu Ćudić. Sve to rezultiralo je podjelom strankom na dvije frakcije, Kojovićeve i Gratzove, a nakon što su shvatili da su u manjini, Gratz i Zuhrić zajedno s njima bliskim kadrovima tiho su napustili stranku.

Naredni mjeseci će pokazati da li će i SDP imati snage da svoj vlastiti ljubavni skandal tiho prebrodi poput Naše stranke

(S.B.)

insomnia78 · Post by **insomnia78** » 29/09/2019 18:29

Pjano sito sta ce drugo nego se karati

Haman2 · Post by **Haman2** » 01/10/2019 15:05

Mini hidroelektrana Mirze Teletovića: Građani faulirani na Doljanki

Institucije su izdale dozvole za izgradnju mini hidroelektrane „Zlate“, a mještani okolnih naselja tvrde da su bili uskraćeni reći svoje mišljenje o tome, što im je zagarantovano propisima i konvencijama.
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Jablaničanin Samir Šišić se neugodno iznenadio kada je na obali rijeke Doljanke uz imanje svog oca zatekao mašine koje su raskopavale korito, praveći otvore za cjevovode na novoj mini hidroelektrani (MHE).

Šišić je prethodno uspio zaustaviti početak gradnje preko svoje parcele pa je Općina Jablanica, promjenom urbanističke saglasnosti, radove spustila u korito rijeke. Uprkos tome, sistem za navodnjavanje malina na Šišićevom imanju je tokom radova uništen.

NAPOMENA:Cijdli tekst ako kliknete na link: https://vijesti.ba/clanak/462851/mini-h ... a-doljanki

Haman2 · Post by **Haman2** » 06/10/2019 16:14

PROFESOR MILOŠ KOVAČEVIĆ OPTUŽIO REKTORA UNIVERZITETA U ISTOČNOM SARAJEVU: "Kulić bi da UKINE srpski jezik"!?

Miloš Kovačević, redovni profesor za savremeni srpski jezik i opštu lingvistiku na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu i rukovodilac Odjeljenja za srpski jezik Andrićevog instituta u Višegrad, žustro je reagovao na stavove prof. dr. Milana Kulića, rektora Univerziteta u Istočnom Sarajev, koji je u intervjuu za Glas Srpske na pitanje kako bi se trebao riješiti problem upisa malog broja studenata na studij srpskog jezika odgovorio kako prijedlogom "da se na te smjerove određeni period ne upisuju studenti ili da dva javna univerziteta naprave dogovor pa da na jednom upisujemo jedne, a na drugom sljedeće godine”. Negovu kolumnu za Glas Srpske donosimo vam u cjelosti.

Još pošteno nije ni zasjeo u rektorsku fotelju Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a već drugoga dana nakon što je preuzeo funkciju rektora prof. dr Milan Kulić predstavio se javnosti Srpske intervjuom, čiji dijelovi u najmanju ruku otvaraju pitanje: koje nužne osobine rektor mora imati, a koje ne smije nikako imati. Svaki rektor svakog državnog univerziteta u bilo kojoj zemlji, a posebno u Republici Srpskoj, mora biti nacionalno orijentisan i uz to mora biti rektor koji će podjednako uvažavati sve grupacije nauka unutar Univerziteta.

U intervjuu koji je dao novinarki “Glasa Srpske” 3.10.2019. godine naslovljenom “Otimanje za studente ruši obrazovni sistem” - novoustoličeni rektor odmah je pokazao da ne posjeduje nijednu od navedenih nužnih osobina. U intervju, naime, više govorio o Medicinskom fakultetu u Foči negoli o Univerzitetu. Iz intervjua bi se moglo čak zaključiti da rektor Kulić Univerzitet vidi kao ekvivalent Medicinskom fakultetu i da će sve učiniti kako bi sve nauke “utrpao” u kalup medicinskih.

A šta tek reći o njegovom odnosu prema nacionalnom utemeljenju i Srba i Republike Srpske. A upravo to je povod za ovo reagovanje.

Rektor prof. dr Milan Kulić, na novinarkino provokativno, a činjenički utemeljeno pitanje da se “već godinama broj brucoša na odsjeku za srpski jezik broji na prste jedne ruke. Da li će doći do zamrzavanja nekih programa?” - odgovara baš kao da je sjedio na posljednjem Kongresu SDA i ruku digao za na tom kongresu izglasanu “deklaraciju”, u kojoj se kao jedan od glavnih ciljeva djelovanja SDA navodi “iskorak ka bosanstvu i njegova afirmacija”, jer “bošnjaštvo i bosanstvo nikako ne mogu biti u koliziji”. A afirmacija “bosanskog” jezika znači ukidanje srpskog, kao što afirmacija unitarne bosanske države znači ukidanje Republike Srpske.

Na te stavove oko unitarne Bosne i ukidanja srpskog jezika reagovao je i najpozvaniji i najpoznatiji od srpskih političara Milorad Dodik, ali i najuže rukovodstvo Republike Srpske. U tim reagovanjima istaknuto je da je srpski jezik zajedno sa ćiriličkim pismom osnovni identitetski kriterijum svih Srba, a i nacionalno identitetsko uporište Republike Srpske.

A šta o tome kaže novoustoličeni rektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Kaže da razmišlja “da se na te smjerove određeni period ne upisuju studenti ili da dva javna univerziteta naprave dogovor pa da na jednom upisujemo jedne, a na drugom sljedeće godine”.

Ingeniozna ideja nema šta, kao da je iz glave Bakira Izetbegovića!

Treba ostaviti konkurentskom bošnjačkom univerzitetu u Sarajevu da školuje profesore srpskog jezika indoktrinirane “bosanstvom” i antisrpstvom. Treba ukinuti srpski jezik baš na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu. Upita li se novoustoličeni rektor da li će Bošnjaci ukinuti “bosanski” ili bar srpski na Univerzitetu u Sarajevu, ma kakvo interesovanje za te studijske programe bilo.

Umjesto da se u intervjuu bavi ozbiljnim problemima koje je naslijedio od prethodnog rektora i koji ruše dignitet samog Univerziteta, kakvi su npr. slučajevi nekriterijalnog izbora nastavnika - Kulić bi da ukine srpski jezik, zasad istina privremeno. A na Univerzitetu su za vrijeme bivšeg rektora birani u redovne profesore i kandidati koji su imali samo dva člana komisije (je li to ikad i na jednom univerzitetu sem u Istočnom Sarajevu bilo moguće!?) ili kojima su među bitne naučne doprinose za redovnog profesora uvrštavani “in memorijami” (što je bez sumnje svjetski raritet, po kome će Univerzitet u Sarajevu biti spominjan?!).

Ne mogu da vjerujem da na ovu izjavu rektora istočnosarajevskog Univerziteta neće reagovati resorni ministar ili sam Milorad Dodik, jer ona pokazuje skučenu nacionalnu svijest rektorovu i namjeru da se na Univerzitetu za njegova mandata oživotvore nacionalno pogubne izetbegovićevske ideje. To posebno zbog toga što je problem studija srpskog jezika i književnosti tako lako rješiv, na način kako to rješavaju druge zemlje, Slovenija na primjer. Ali nikako da se srpski jezik rješava po medicinskom modelu ili po modelu Bakira Izetbegovića, modelu Bosne bez srpskog jezika, a samo sa “bosanskim”. Rektor vjerovatno ne zna da su fakulteti nastavno-naučne ustanove, a da Republici Srpskoj danas najviše fali tekstova u odbranu nacionalnih identitetskih kriterijuma.

Sve ovo napisah kao najstariji profesor Katedre za srpski jezik i književnost, kao rukovodilac Odjeljenja za srpski jezik Andrićeva instituta i kao lingvista, koji je kao sudski jezički vještak branio nacionalne filološke interese Republike Srpske na sudovima Federacije BiH. A napisah zato da rektor stvarno ne bi, zaljubljen u Izetbegovićeve ideje, pokušao i da ih sprovodi na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/129 ... jezik.html

Haman2 · Post by **Haman2** » 11/10/2019 13:53

DNEVNIK ZLOČINCA: "Hrvati su mi plaćali rat s Bosancima"!

Na sastanku s delegacijom Hrvatske održanim 5. oktobra, 1992. u Pečuhu, Mladić je zapisao riječi generala HVO-a Slobodana Praljka, kojeg naziva "zamjenikom ministra odbrane Hrvatske":

- Hrvatski cilj je Banovina iz 1939., ako to ne dobijemo, nastavljamo rat. Treba razmijeniti stanovništvo, iseliti Hrvate iz Vojvodine, rekao je Praljak na razgovorima u kojima se težilo uspostavljanju primirja između Srba i Hrvata u BiH.

Ratni dnevnik osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića skriva odgovore na mnoga pitanja. Ponovno je aktualiziran tokom suđenja Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću iz srpske tajne službe. Stanišiću, bivšem šefu SDB-a, i Simatoviću, bivšem zapovjedniku SDB-ove jedinice za specijalne operacije, na teret se stavlja uspostava, organizacija i naoružavanje specijalnih jedinica koje su kasnije počinile brojne zločine po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, piše hrvatski Express.

U Mladićevom dnevniku stoji zapis o sastanku s kraja septembra 1995. godine gdje su on, Stanišić i Momčilo Perišić raspravljali o Arkanovim Tigrovima koji su došli o Bosnu i Hercegovinu. Vodstvu bosanskih Srba smetalo je što je Arkan uopće došao na ratište koje je bilo pred pucanjem, ali nikome na ovom suđenju nije bilo potpuno jasno zašto bi Stanišić raspravljao o tome. Tužbi je to još jedan u nizu dokaza da je Miloševićev režim preko svojih tajnih službi zapravo kontrolirao sve te silne paravojne jedinice.

Mladićevi dnevnici zaplijenjeni su tokom njegovog hapšenja, a posebno je zanimljivo da praktično niko nije osporavao vjerodostojnost bilješki koje su potvrđivane iz nekoliko izvora, a postoje čak i snimke nekih sastanaka koje dokazuju da je Mladić vjerodostojno prenosio sve o čemu se raspravljalo.

Za Hrvatsku je i dalje problematično što je on detaljno bilježio vojnu suradnju između HVO-a i Vojske Republike Srpske u napadima na Armiju BiH.

U ranije objavljenim Mladićevim bilješkama je i zapis s pregovora političkih vođa bosanskih Hrvata i Srba koji su na štetu Bošnjaka vođeni u mađarskom Pečuhu i u Njivicama u Crnoj Gori, opisao je Večernji list. Na sastanku s delegacijom Hrvatske održanim 5. oktobra, 1992. u Pečuhu, Mladić je zapisao riječi generala HVO-a Slobodana Praljka, kojeg naziva "zamjenikom ministra odbrane Hrvatske":

- Hrvatski cilj je Banovina iz 1939., ako to ne dobijemo, nastavljamo rat. Treba razmijeniti stanovništvo, iseliti Hrvate iz Vojvodine, rekao je Praljak na razgovorima u kojima se težilo uspostavljanju primirja između Srba i Hrvata u BiH.

Isti sugovornici sastali su se tri sedmice kasnije u Njivicama gdje je Praljak rekao kako su na dobrom putu da prisile Aliju Izetbegovića na podjelu BiH.

- Mi ćemo što logistički, što prisilom natjerati Aliju da sjedne za stol s Matom Bobanom (tadašnjim vođom Hrvata u BiH) i Karadžićem. Tuđman je već pristao na razgovor s Karadžićem, Dobricom Ćosićem i Bobanom.

Njivice su bile poprište i, kako ga je Jutarnji svojevremeno opisao, financijski najtežeg sastanka. Tada je Mladić zabilježio da je od hrvatske strane dobio 1.191.246 tadašnjih njemačkih maraka i dvije cisterne dizela za oružje i "učinjene usluge". Dogovoreno je da Hrvatska plati i dodatnih osam milijuna maraka. Istini za volju, službeno su transakcije išle preko HVO-a, ali budući da ih se tada financiralo iz Zagreba, novac je došao iz Hrvatske, podsjetio je tada Jutarnji list.

Arhiva pokojnog generala Praljka, dostupna i preko interneta, samo prisnažuje takve tvrdnje. Praljak je objavio čak i detaljni cjenik dogovoren između HVO-a i 1. Igmanske brigade VRS-a. Tamo stoji čak i cijena koju će HVO platiti za eventualno uništene tenkove ili artiljeriju. Jedna od stavki kaže ovako:

"Topništvo 1. Igmanske brigade VRS će u vremenu od 20.11.1993. godine sa svojih vatrenih položaja podržati naše snage sljedećim oruđima i streljivom
- Top 130 mm H-46 .... 1 kom. sa 100 metaka TF .... 350.000 DEM
- Top 88 mm .......... 1 kom. sa 100 metaka ....... 287.000 DEM

Ove količine streljiva se stavljaju na raspolaganje zapovjedništvu OG-2 i bit će utrošeno na njihov zahtjev do 20.11.1993. godine"

Srpski Helsinški odbor za ljudska prava objavio je svojevremeno i transkripte presretnutih Mladićevih razgovora gdje on detaljno opisuje kako će prodavati oružje hrvatskoj strani i na tome jako dobro zaraditi.

RAZGOVOR MLADIĆ-KARADŽIĆ, 1994.
MLADIĆ: Ovi se tuku jako između sebe, u reonu ovog, ovog vraga, Žepča, Maglaja tamo i Zavidovića
KARADŽIĆ: Aha
MLADIĆ: I intenzivna su im dejstva. Oko Kiseljaka.
KARADŽIĆ: A ha
MLADIĆ: I Kreševa. Oni tamo traže svega i svačega.Ja ne znam da li da im to prodajemo. Ja sam to bio uvećo. Dali smo im jednu količinu 7-9 i to po tri puta većoj ceni.
KARADŽIĆ: A ha
MLADIĆ I to su nam platili u gotovu; nabavićemo mi sebi i njima
KARADŽIĆ; Dajte, dajte. Proizvođač je proizveo, pa ćemo dobiti. Ja sam to sredio.
MLADIĆ: Pa da uzmem i da onda to prodam po nešto. Ovako, da Vam kažem, tražili su nam sto pušaka 7,62 onih automatskih.
KARADŽIĆ: da da da
MLADIĆ: Ja sam im odredio cenu pet hiljada po komadu oni su se odlučili da kupe 30. Predaju u keš lovi.
KARADŽIĆ: Da pa dobro. Možda je skupo to.
MLADIĆ: Nije, nije, Nije predsedniče za ustaše. Ništa se ne sekirajte. Bolje da mi njima uzmemo, da im i krv uzmemo ako možemo,
KARADŽIĆ: Dobro, ajde, al oni nisu nikad bili s nama u sukobu.
MLADIĆ: I sledeće, imo bi jednu molbu.
KARADŽIĆ: Reci
MLADIĆ: Ovaj Tomo Kovač, taj se ponaša ko ždrebe u žitu.
KARADŽIĆ: Je li?
MLADIĆ: Prvo uzme vojnike iz Drinjskog korpusa, i to su vojnici ovaj iz Birača.koje je on uzo tamo prema Zelenom Jadru, (Srebrenica). I sad to on hoće da povuče. Postavio ultimativni neki zahtev direktno Živanoviću. Ne može on da korespondira sa Živanovićem. On. ministar može preko mene da korespondira sa Živanovićem.
KARADŽIĆ: Za šta ih traže? Oni traže iz Korpusa da ih prekomanduju u u ---
MLADIĆ: Ma ne. On je uzeo iz Korpusa te ljude i sada s njima tamo na položaju oće da ih muva negde ko zna kuda on oće to da vodi. Međutim, ja nemam druge ljude prema Zelenom jadru (Srebrenica), već to njegovo. I neka smenjuje tu jedinicu i taj deo fronta što drži kako god zna. Faktički, radi se o tome da mi moramo tamo nešto raditi. On čim vidi da je, da predstoji borba, on odmah uvati tutanj.
KARADŽIĆ: Da da, ne može, ne može to radit.
MLADIĆ J... li ga ćaća. Daj ga malo pritegnite i neka nađe smenu da ne dira tu jedinicu nipošto, molim vas.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/129 ... ncima.html

Haman2 · Post by **Haman2** » 19/10/2019 16:53

JELENA TRIVIĆ, NOVO POLITIČKO LICE ISTE SABLASTI: Ja sam nova generacija političara, da li vam se sviđam?
Doktorka ekonomskih nauka u žižu je dospjela britkim jezikom i kritikom vlasti, što i jeste posao opozicionara, ali se ovdje ta kritika izdvaja kao nešto naročito. Jer kritike i opozicionari ovdje su sve rjeđi. I sve prevrtljiviji. Ko ne vjeruje, neka traži

Jelena Trivić je političarka nove generacije, kako to vole tepati mediji licima koje upamtimo, i koje konačno prepoznamo kao nove u plejadi uvijek istih likova na našoj političkoj sceni. Doktorka ekonomskih nauka u žižu je dospjela britkim jezikom i kritikom vlasti, što i jeste posao opozicionara, ali se ovdje ta kritika izdvaja kao nešto naročito. Jer kritike i opozicionari ovdje su sve rjeđi. I sve prevrtljiviji. Ko ne vjeruje, neka traži pod Dragan Čavić.

Trivić je, kako joj i vokacija nalaže, u javnosti uglavnom figurirala slovom o ekonomskim temama, podsjećajući građane da je dug veći nego što se prikazuje, da su investicije nedovoljne, a plate daleko od obećanih. Lice nove generacije se, takoreći, pristojno držalo svoje teme kao školarac pismenog zadatka. Ideološki je to zvučalo kao zazivanje ekonomskog liberalizma i tržišnih pravila. Ponekad u populističkom duhu, a ponekad ozbiljno u profesorskom maniru. Trivić je u prvom redu i kada treba izaći na ulicu, pa je s još nekoliko saboraca najglasnija u organizovanju protestnih skupova koji su u Banjaluci nimalo naivna rabota otkako su zavladali policijska represija i strah režima od drugomišljenika.

Zvijezda vodilja, Reagan i Kolindin jogurt

Sve je bilo regularno i predvidivo u političkom životu opozicionarke u usponu do njene oktobarske objave na društvenoj mreži, kada je s nama podijelila svoj naglo otkriveni ideološki uzdah nad đeneralom Dražom. Mihailović je, prema Jeleni Trivić, žrtva istorijske nepravde koja je samo donekle ispravljena njegovom sudskom rehabilitacijom. I više od toga, njegov patriotizam, kako veli, i danas može biti zvijezda vodilja. Na kraju, lice nove generacije posegnulo je za starim trikom – citiranjem slavnih prethodnika s ciljem opravdanja vlastitih stavova. U njenoj izvedbi ta je čast pripala američkom predsjedniku i neokonzervativcu Ronaldu Reaganu, koji je četničkog vojvodu navodno vidio kao usamljenog borca protiv dvostruke tiranije koja se okomila na njegov narod – nacizma i komunizma. Do te oktobarske objave Trivić je bila perspektivno, istorijom neopterećeno lice i usamljeni glas opozicije na kraju Evrope u ambijentu nabujale policijske represije. Nije bila bez greške, ali je u odnosu na protivnike izgledala kao svježi povjetarac. Ili svjetiljka koja treperi u sve mračnijoj avliji. Da ne kažemo njenim patetičnim rječnikom, zvijezda vodilja. Jedna od njenih najvećih greški, ali i njenih suboraca, bila je glasno i olako postizborno obećanje da će vratiti poslanički mandat narodu kao znak podrške porodici ubijenog Davida Dragičevića. Ubrzo je Trivić sjela sa svojim protivnicima u iste udobne skupštinske fotelje, odustavši od gerilske borbe, čime je sigurno izgubila dio podrške. To se moglo pripisati političkom neiskustvu, ili promjeni taktike u strateški napornoj borbi s vlašću koja postaje sve opasnija. Ipak, promjena taktike ostaje zapamćena.

Kako si sada objasniti listopadski lament nad sudbinom kvislinga koji i kao rehabilitovan ostaje, najblaže rečeno, sporna historijska figura? Stranka kojoj pripada Trivić sebe naziva modernom strankom desnog centra. Da li moderna stranka desnog centra slavi i sprovodi historijski revizionizam? Da, i to se zbiva u nekim europskim državama, ali te stranke gube prefiks desnog centra, i sve ih se više posmatra kao (polu)ekstremističke grupacije koje ugrožavaju demokratiju i političke sisteme svojih zemalja. Da li i drugi lideri modernog desnog centra izjednačuju nacizam i komunizam kao dvije iste tiranije? Da, dovoljno je saslušati hrvatsku predsjednicu koja veli da pod komunizmom nije mogla birati koji će jogurt jesti. To je ono doba kada Trivić kaže u svojoj objavi „godinama su nam servirali laž kao istinu“. Samo, u njenom slučaju laž je brzo postala istina jer već devedesetih, kada je ona još djevojčica i kada je hrvatska predsjednica mogla birati jogurt, kvisling i njegov patriotizam postaju ono što bi nam, kako ona kaže, i danas mogli biti. Zvijezda vodilja. I to je bilo mnogo prije sporne sudske rehabilitacije na Višem sudu u Beogradu, koju pažljivo bilježi u svom lamentu doktorica ekonomskih nauka. U tim godinama kada je ovdje još nerehabilitovani kvisling bio zvijezda vodilja, što sada Trivić opet predlaže, formacije i pojedinci koji su slijedili njegovu zvijezdu počinili su najteže ratne zločine ispisujući krvavu istoriju čiji teret i danas živimo. Ta zvijezda vodilja nije (bila) ništa drugo do zločinačka ideologija, i praksa u kojoj se sprovode etničko čišćenje i masovna ubistva.

Ekstremisti iz ubjeđenja vs. ekstremisti iz računa

I šta je onda to naše lice nove generacije kada vadi kosture iz ormara? Ili mlada, obrazovana političarka Jelena Trivić? Moderna desničarka s programom ekonomskih reformi? Neustrašivi borac za demokraciju i europske vrednote u zemlji s ruba? Ili apologeta kvislinga i historijskog revizionizma? Ekstremna desničarka koja ne vidi razliku između nacizma i komunizma? Neke njene starije kolege koje već uvježbano nazivamo ekstremnim desničarima teško da bi bile tako poetične i nadahnute u svom sjećanju na Dražu Mihailovića. Probajte zamisliti Dodika kako piše o zvijezdi vodilji i Reaganu. Razlika između njega i mladih nada je što su ovi drugi ideološki ekstremi iz ubjeđenja, dok je on to uglavnom po potrebi i računici. Razlika između njega i njih je što je on u školama učio da je stvar elementarne pristojnosti ne hvaliti ubojice ili ulogu četnika, dok su njegove mlađe kolege prošle kroz obrazovni sustav koji ih je učio da su komunizam i nacizam od iste majke rođeni. I kako onda očekivati da ubijeđeni učeni ekstremisti svrgnu proračunate ekstremiste? Kako će izgledati ekstremizam prvih ako i kada svrgnu druge? Hoće li se opet slijediti ista zvijezda vodilja čiji nas je put odveo u civilizacijski ponor? Možda bi nam o tome mogla nešto napisati mlada političarka u svojim budućim objavama. Samo neka idući put dobro razmisli šta govori i piše, jer ideološka zastranjenja se teško praštaju.

(SB/Analiziraj.ba)

Napomena: Jedno su stranacka prepucavanja a drugo je opste politicko opredjeljenje koja imaji gotovo svi politicari u Rep. Srpskoj bez obzira kojoj straci pripadali. Klasican primjer je mlada gospodjica ili gospodja

Haman2 · Post by **Haman2** » 23/10/2019 15:57

UBIJALI SU DJECU I SPALJIVALI ŽIVE LJUDE: Danas uživaju na plažama Jadranskog mora

Prije 26 godina, 23. oktobra 1993. godine, u ranim jutarnjim satima postrojbe HVO Vareš, te jedinice iz Kiseljaka „Maturice“ i „Apostoli“, opkolili su selo Stupni Do i napali još neprobuđene mještane, isključivo civile bošnjačke nacionalnosti.

Za nekoliko sati bojovnici HVO-a su ubili 38 mještana, među njima petero djece. Najmlađa Sabina Likić imala je tek dvije godine, a Indira Žutić i Enis Likić po tri godine. Ubijeno je i sedamnaest žena i staraca. Bojovnici HVO-a su žive ljude zapalili u njihovim kućama.

Tog 23. oktobra 1993.godine, smrt je prošla kroz Vareš. Desetak dana su zločinci ubijali i mučili ljude po Varešu. Otvoreno je nekoliko logora u koje su odvođeni muškarci i premlaćivani do smrti, a žene silovane. Ukupan broj žrtava zločinačkog HVO pohoda na Vareš su četrdeset četiri ubijena čovjeka, njih trideset i osam u Stupnom Dovu i šest u gradu Varešu.

Bježeći pred Armijom RBiH bojovnici HVO-a zapalili su čitav kompleks stambenih jedinica u samom centru Vareša, hotel Ponikve, silos, džamiju u selu Daštansko, pedeset osam kuća sa džamijom u Stupnom Dolu...

Zločinima u Varešu prethodilo je naređenje generala HV i HVO-a Slobodana Praljka pretpostavljenom: “Sredi stanje u Varešu i nemoj imati milosti ni prema kome”.

Ni do danas, dvadeset pet godina od zločina, malo toga je urađeno da se bar djelimično zadovolji pravda i da se ukaže poštovanje žrtvama.

Osuđen za zločine u Stupnom, Dolu Dominik Ilijašević Como je pobjegao u 2013. godine u Zadar. Prema posljednjim informacijama, i danas se nalazi u Republici Hrvatskoj, slobodno živi i uživa u slobodi.

“Smatram da u Bosni i Hercegovini više nemam što tražiti. Mi Hrvati iz Bosne i Hercegovine ponosimo se što imamo dvije države, i zašto ja ne bih imao pravo biti tu?” – izjavio je Como za Večernji list nakon bijega iz zatvora u Bosni i Hercegovini.

Ivica Rajić, jedan od ključnih naredbodavaca brojnih zločina u Kiseljaku i srednjoj Bosni je priznao krivicu oktobra 2005. godine i osuđen na 12 godina zatvora. Jedno vrijeme prije hapšenja bio je čak i pod zaštitom hrvatske policije. U Španiji je odslužio dvije trećine kazne i nakon toga pušten na slobodu. Njegovo priznanje krivice uključeno je u presudu Republici Hrvatskoj za agresiju na Bosnu i Hercegovinu.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/130 ... _mora.html

Haman2 · Post by **Haman2** » 23/10/2019 19:23

ČAK 30 GODINA JE RADIO U VLADI HRVATSKE, A SADA PORUČUJE: "Prijateljski odnosi Hrvatske prema BiH su notorna laž, neka vrate otetu imovinu"

Napominje i da Hrvatska zapravo pokušava zaštiti sve one koji su nezakonito "upali unutraW kada je riječ o vlasničkim strukturama, jer je to establišment HDZ-a Hrvatske i Hercegovine, ali da odgovornost snosi i establišment u BIH.

Sulejman Tabaković (Foto: NAP)Foto: ArhivFoto: N1

Sulejman Tabaković, porijeklom iz BiH, nezavisni je pravnik, specijaliziran za pitanja sukcesije.

Trideset godina je radio u Vladi Republike Hrvatske, od toga je deset bio načelnik pravnih poslova u Uredu za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade RH. Stavlja se na raspolaganje Predsjedništvu BiH, Vijeću ministara da BiH vrati imovinu koja se nalazi u Hrvatskoj. Priča o tome kako je napuštenu bh. Vilu Aurora u Trstenom, inače elitnu vilu na Jadranu, Hrvatska dala na iznajmljivanje na period od 30 godina i tako ponovo otvorila Pandorinu kutiju i otkrila namjeru Hrvatske da bh. imovinu nikada ni ne vrati.

Tabaković tvrdi da će morati, ali veliki dio odgovornosti snose i bh. vlasti. Mogućnost Hrvatskoj da može iznajmljivati bh. imovinu dao je Zakon o raspolaganju državnom imovinom što ga je izglasao Sabor Hrvatske, a koji je sporan za BiH.

Procjena je da BiH ima oko 285 odmarališta na vrlo atraktivnim lokacijama širom hrvatske obale.

„Čitava priča se svodi o nehtijenju ljudi koji vode države na Balkanu, o nehtijenju da se provede Ugovor o sukcesiji, Aneks G, Aneks F i Aneks A. Niko ne želi riješiti tu situaciju, jer BiH je jedina država na Balkanu koja ima ugovorom riješene svoje granice još od 815. godine od pada Napoleona. BiH, koliko ja znam, vratila je Hrvatskoj negdje oko 96 posto, Srbiji 94 posto imovine, ni jedna ni druga zemlja nije vratila BiH njenu imovinu, a prema Članku 11 Ugovora o sukcesiji morali su reciprocitetno vratiti sve nekretnine, a to vam je negdje oko 10 milijardi eura samo u nekretninama.

Sad se oni u BiH prepucavaju, da li je to imovina Federacije, RS-a ili BiH. Ali to je imovina građana BiH, jer oni su vlasnici te imovine, oni su generacijama to stjecali, Upravo Ankes G to govori, o građanima. Čak i oni građani koji su stekli državljanstvo trećih država imaju pravo na imovinu, odnosno dio onoga što su oni stekli“, kaže Tabaković.

Kada je riječ o Vili Aurora koju je preuzela kompanija "Renesansa", čiji je vlasnik Mihail Šelkov, ruski poduzetnik Tabaković kaže da je lično pisao ministarstvu u Hrvatskoj da ne otvara javni poziv.

„Zdravko Marić je doveden na to mjesto kako bi, kao što ste vidjeli podijelio toliko nekretnina. Upozoravao sam ga lično da ne objavljuje javni poziv. On je još neke stvari stavio na natječaj, pa dobio po prstima i smijenjen je, jer je bila direktna intervencija od Američke vlade za njegovom smjenom, jer je američkim državljanima njihovu nekretninu koju su kupili stavio na natječaj“, ističe Tabaković.

Dodaje da je veliki problem u rješavanju ove problematike neznanje, kriminal i korupcija koji se proteže u svim institucijama BiH, Hrvatske.

„U Makarskoj nema gruntovnice, a pokriva se sve od Omiša do Neretve, vi dođete oni kažu nema gruntovnice. To je Državno odvjetništvo uradilo da bi blokiralo povrat imovine. Makli su gruntovne knjige. Međutim sva dokumentacija postoji i u BiH i u arhivama, a to je Aneks D Ugovora o sukcesiji.

A, ovu uzaludnost koju radi Hrvatska samo će koštati građane Hrvatske, jer će morati to platiti kao ratne reparacije, jer je BiH jedina proglasila ratno stanje i jedina ima pravo na reparacije i jedina je napadnuta od oba susjeda i jedina ima pravo i moralno i pravno i međunarodno na povrat imovine sa izuzetno visokim odštetama, jer Hrvatska već godinama ne dozvoljava da preuzme svoju imovinu“, kaže Tabaković.

Na strani BiH je činjenica da je Zakonom o raspolaganju državnom imovinom kojeg je usvojio Sabor priznato da bivše republike imaju imovinu u Hrvatskoj.

„Taj zakon kaže da će se imovina bivših republika staviti u funkciju na način da se podijele, a do tog zakona su govorili da je to sve imovina od Hrvatske, pa samim tim su poništili sve Uredbe, zakone i priznali da je to imovina svih republika i da će oni nasiljem tu imovinu stavljati u funkciju na način da će je dijeliti na 30 ili 50 godina, ali neće dati vlasnicima nego onima koji će ući unutra i to revitalizirati kao da je BiH nendonošče pa ne zna šta će s tim“, govori Tabaković.

Napominje da to nasilje traje već duže i da to „samo budala ne vidi“.

„Priča o dobrosusjedskim prijateljskim odnosima je notorna laž, a to se pokazuje upravo kroz imovinu. Jer nemoj ti mene zlatnom peruškom gladiti, a oteo si mi kuću auto, vikendicu. Ušao si u platni sustav i neću da ti radim. Pa kakav je to dobrosusjedski odnos i EU. Pa zato im ne daju šengen. Ovo što pričaju da je uspjeh nema veze s tim nego je veliki zastoj. Hrvatska je i dalje pod monitoringom“, istakao je Tabaković.

Napominje i da Hrvatska zapravo pokušava zaštiti sve one koji su nezakonito 'upali unutra' kada je riječ o vlasničkim strukturama, jer je to establišment HDZ-a Hrvatske i Hercegovine, ali da odgovornost snosi i establišment u BIH.

„Ja sam im dao prijedlog da se ponovo napravi Badinterova komisija. Dao sam prijedlog i Miloradu Dodiku i Željku Komšiću odnosno cijelom Predsjedništvu da se oformi ta Komisija u kojem predlažem rješenje koje je jedino moguće. Međunarodni multilateralni ugovor se mora provesti, kao što se moraju provesti i ratne ženevske konvencije, kao što se moraju provesti Nirnberški principi pa je tako napravljen Sud u Hagu koji je sudio ratnim zločincima, ali 6. i 7. princip još nije primijenjen, a to je upravo ovo, ratni zločin pljačke civilnog stanovništva temeljem donošenja zakona. I ovo je nastavak tog ratnog zločina pljačke koji je za vrijeme rata bio“, kaže Tabaković.

(NAP)

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/130 ... ovinu.html

Haman2 · Post by **Haman2** » 28/10/2019 10:03

Dačić: Srbija nikada nije bila agresor

Ivica Dačić / Vijesti.ba

Prvi potpredsjednik Vlade Srbije Ivica Dačić izjavio je da Srbija "nikada nije bila agresor" i da "srpski narod nikada nije vodio osvajačke ratove, već je uvijek žrtvovao sebe, možda čak i više nego što je trebalo".
Dačić je na svečanoj akademiji, povodom 100 godina od osnivanja Udruženja ratnih i mirnodopskih vojnih invalida Srbije, rekao da je odnos prema veteranima, ratnim i vojnim invalidima slika kojom Srbi govore koliko poštuju sami sebe, svoju državu i narod.

"Oni najiskreniji kažu da se u ratu za juriš javljaju najbolji, a u miru se za juriš i za busanje u grudi obično javljaju najgori", rekao je Dačić.

On je naglasio da je srpski narod uvijek reagovao na nepravdu, čak i kada je to bilo na njegovu štetu i uvijek se nalazio u prvim redovima u svijetu u borbi za slobodu, protiv fašizma, imperijalizma, prenose beogradski mediji.

Govoreći o dvojnim standardima u međunarodnoj politici, Dačić je podsjetio da su holandske vlasti bile žestoko protiv početka pregovora Srbije sa EU dok ne uhapsi i ne isporuči sve koje se nalaze na listi Haškog tribunala, a ista ta država odbila je da izruči njemačkog cara Vilhelma koji je u Prvom svjetskom ratu, zajedno sa austrougarskim carem Francom Jozefom, kriv za smrt milion Srba.

(Vijesti.ba)

Haman2 · Post by **Haman2** » 02/11/2019 19:20

DA LI „SAVO MOŽE POSTATI IMAM“
Autor: Velija Murić

U svemu tome, nameće se nekoliko važnih ali i razložnih pitanja: ako je država vlasnik zemljišta po namjeni groblja, logično je da bi ona, tj. Vlada bila ovlašćena da odlučuje kome će se groblja povjeriti na upravljanje, održavanje, uređivanje i sve drugo. Na protiv, sve što je u ovom slučaju rađeno mimo toga, nastale posljedice imaju sve atribute pravnog nasilja sa prepoznatljivm namjerama vršenja pritiska nad nezaštićenom manjinskom zajednicom.

Odavno se Islamska zajednica u Beranama nije našla u većem problemu od onoga što joj ga je nametnula izvjesna nedavna odluka lokalne samouprave, kojom su muslimanima praktično oduzeta mezarja / groblja, lokalnom imamu pravo a manjinskom narodu određena nova pravila ukopa / sahranjivanja, tj. mimio pravila tradicije, vjere i kulture. Čak šta više, po mjeri odluke, i nadgrobni nišani/spomenici se trebaju urediti „kako valja“ a ne kako su do sada izgledali. Očigledno, sa ili bez „zle“ namjere, sa nivoa lokalne vlasti, direktno ali i veoma jako, udarilo se u historijsko trajanje, kulturu, tradiciju a prvenstveno u način vjerovanja i odnos živih prema mrtvima. Bilo da je to propisano zakonom ili kakvom odlukom, u najblažem – što je mnogo, mnogo je, a ispostavilo se i bizarnim, da je odlukom i oduzimanjem prava na mezarja/grobljima, praktično razvlašćen lokalni beranski imam Rahim-ef., a da je sve ono što mu je po vjeri i kanonu pripadalo, prešlo u ruke izvjesnog Save, lokulanog komunalnog „moćnika“.

U ovom slučaju, nije sporno da su mezarja/groblja, osim objekata i mezara/grobova na njima, vlasništvo države Crne Gore, ali se i te kako čini spornim, da li je ustavno-pravno, pa ako se hoće i ljudski opravdano, da sve ono što se odnosi na muslimanska mezarja, trebalo biti povjereno lokalnoj DOO Komunalno. Konkretno, da li će lokalni imam u buduće morati da se obrati izvjesnom Savi, da mu on, radi vršenja vjerskog obreda, odobri da uđe na kapiju mezarja/groblja, koliko će se zadržati, ko će i na koji način vršiti iskop mezara/goba, dali će se obred obaviti u Gasalhani ili Kapeli, kako će izgledati nadgrobni nišani/spomenici i sve drugo.

Bez svake sumnje, ovakvim grubim „otimanjem“ mezarja/grobalja, pa makar donijeta odluka ali samo formalno, bila zakonita, jer često „ono što je zakonito ne mora biti i pravično“, može uzrokovati višestruke posljedice a posebno može poljuljati teško stečene i tradicionalno dobre međunacionalne i međuvjerske odnose na prostoru Berana.

Na drugoj strani, da li to što se u odnosu na muslimanska mezarja, ovih dana događa u Beranama, priziva neku nemilu prošlost, da li je riječ o već viđenom, te da li je zaista stvarnost ono što je Savo nedavno saopštio predsjedniku Islamske zajednice: „Rifate, ako mi nedaš ključeve od grobalja, eno ti Petnjica pa se tamo sahranjujte, za ovo se ja pitam i biće kako ja kažem“, što takođe indirektno stoji i u ultimativnom pismu potpisanom od toga Sava a dostavljenom tome Rifatu. Na žalost, beranske muslimane još uvijek opterećuju nemila sjećanja o utiru i bezrazložnom prekopavanju starog tzv. Ramusovskog mezarja/groblja, o kome na sadašnjoj lokaciji Elektro-distribucije i Autobuske stanice, nema ni traga. Isto tako, rušenje Haremske a potom i Čarši džamije, što je za beranske muslimane, praktično značilo vjersko obezglavljivanje naroda za čije ime se vezuje i samo osnivanje beranske naseobine, je dio pamćenja koje neminovno vraća akt lokalnle uprave i upornost DOO Komunalno. Kada je riječ o tom, ne tako davnom vremenu, zna se da je to bilo djelo onih poratnih ali „preobučenih“ komunista, koji se očigledno nisu bili odrekli ideologije „čistih“ prostora. Da li su ovi čija je „perjanica“ Savo, prvi čovjek u Komunalnom i oni što staviše potpis na većinski izglasanu odluku o lišavanju muslimana od njihovih mezarja/grobalja, sljedbenici te ideologije, skoro i da nije važno, ali je i te kako važno ono šta će se u najskorijem vremenu, ali veoma ozbiljno, događati u Beranama. Dakle i neminovno, na jednoj će se strani naći problematična lokalna odluka i Savo sa mašinama i tehnikom, a na drugoj, moralno i opravdano da brane mezare/grobove svojh mrtvih, građani, koji se u nijednoj varijanti neće složiti da im Savo preuzme ono što je (vjera, obredi, tradicija i kultura) portfelj imama.

U svemu tome, nameće se nekoliko važnih ali i razložnih pitanja: ako je država vlasnik zemljišta po namjeni groblja, logično je da bi ona, tj. Vlada bila ovlašćena da odlučuje kome će se groblja povjeriti na upravljanje, održavanje, uređivanje i sve drugo. Na protiv, sve što je u ovom slučaju rađeno mimo toga, nastale posljedice imaju sve atribute pravnog nasilja sa prepoznatljivm namjerama vršenja pritiska nad nezaštićenom manjinskom zajednicom. Što groblja, kako je to slučaj i u drugim crnogorskim sredinama, nisu povjerena onome ko se vjekovima o njima starao, već privrednom subjektu registrovanom kao Društvo sa ograničenom odgovornošću, koje u svom pisanom dostavljenom „ultimatumu“ u zaglavlju koristi atribute lokalne samouprave, niko nije dao pravi odgovor. Praktično, gaženjem već stečenih prava i statusa vakufske imovine, imovine donirane od vjernika i gradjana, a posebno one koja se tiče sopstvenog ulaganja u održavanje i uređenje Gasalhane (a ne Kapele) kako su one definisane odlukom i pravom Komunalnog, ali sve mimo sudske pravde, pa makar se radilo i o lokalnoj odluci, Islamska zajednica je grubo lišena svega toga.

Opšte je poznata činjenica da je staro beransko muslimansko mezarje/groblje vakufska imovina, ko zna još kada donirana Islamskoj zajednici a novo je od 2003. g. pa nadalje, rađeno uz aminovanje loklane uprave i sopstsvnim ulaganjima sredstava koja nisu manja od 120.000,00 €. Ako se tome doda, da je oko jedna trećina novog mezarja/groblja stečena donacijom dvije lokalne porodice, te okolnosti su i te kako spriječavale, ne samo donošenje odluke o oduzimanju mezarja/grobalja, već prije svega da DOO Komunalno (bez sudske odluke) uđe u posjed nečega što je drugi stekao. Upravo zbog toga, u nemogućnosti da spriječe donošenje odluke, (čije primjedbe nisu ni raspravljane), Islamska zajednica je ovih dana Osnovnom sudu u Beranama podnijela svojinsko-državinsku tužbu a posebno i prijedlog za obezbjeđenje nenovčanog potraživanja. Na žalost, i ako su zakonski rokovi za odlučivane o prijedlogu veoma kratki a sudsko postupanje po zakonu urgentno, na štetu Islamske zajenice, desila se neobjašnjiva sudska apstinencija.

Prema saznanjima autora ovog teksta, muslimani, pripadnici Islamske zajednice Berana, odlučni su da će se na svaki način suprostaviti činu pravnog i drugog nasilja, posebno što se u ovom slučaju radi o udaru na mezaja/groblja kao vjerske i nacionalne svjetinje. Isto tako, predstavnici Islamske zajednice riješeni su da radi upoznavanja i zaštite, traže urgentni prijem kod Predsjednika Vlade.

Zaključiću, gospodine Predsjedniče Vlade, javno vas pozivam a ujedno i podsjećam da su i beranski muslimani osvjedočeno odani državljani Crne Gore, što vas obavezuje da ih nećete prepustiti slučaju ili nasilju bilo koje vrste – jer njima je neodložno potreba državna zaštita.

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=68641

Haman2 · Post by **Haman2** » 05/11/2019 20:56

VLASTI SRBIJE I SPC STOJE IZA ORGIJANJA TERORISTIČKOG ČETNIČKOG POKRETA (VIDEO)
Autor: B.net
Objavljeno: 05. November 2019. 17:11:48

Anatimuslimanska origijanja četnika

U utorak, 5. novembra 2019., na YouTube kanalu, Facebooku… pojavio se video klip sa četničkog orgijanja koji je priređen u nedjelju, 20. oktobra 2019., u organizaciji Udruženja “Kraljevina Srbija”, kada je održan Četnički sabor u selu Riljac, Trstenik.

Da je pomenuti sabor četnika održan vjerovatno bi javnost bila uskraćena, jer bi o tome događaju znali samo oni koji su bili na njemu i koji podržavaju orgijanja srpskog terorističkog četničkog pokreta i paravojne formacije. Ali objavom video klipa, danas, 5. novembra, i sadržaj pjesme i urlikanja uz gusle, cijela javnost, posebno Bošnjaci nad kojima je izvršen genocid, trebaju im biti jasne namjere članova ovakve zlikovačke srpske terorističke organizacije.

Rad četničkih organizacija, postrojavanja u uniformama i orgijanja, podržavaju srbijanske državne vlasti, isto tako manjeg bh. entiteta koji je nastao na zločinima genocida nad Bošnjacima, u kojima su učestovale i četničke terorističke formacije.

Sobzirom da je skup održan u pomenutom trsteničkom selu, unutar i ispred Srpske pravoslavne crkve pod nadzorom sveštenika Vladimira Trošića, jasno da je iza ovog trorističkog četničkog pokreta stoji i srpska crkva sa svojim sveštenstvom. Poznato je da se SPC nikada nije izvinila za zločine genocida u kojem su učestvovali njeni članovi, koje su upravo popovi ispraćali iz crkvi da čine zločine nad Bošnjacima, kao i rušenju blizu 700 džamija u vremenu srpsko-crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Orgijanje uz gusle jasno ukazuje na otvorenu mržnju koju velikosrpski nacionalisti šire prema muslimanima Bošnjacima, te veličanje ratnog zločinca Radovana Karadžića koji je pred Tribunalom u Haagu osuđen na doživotnu robiju za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

[youtube]http://bosnjaci.net/prilog.php?pid=68733[/youtube]

Ovakav sadržaj stihova pjesme i urlikanje očituje koliko mržnje gaje prema muslimanima Pazara, ali i uopće:

Kad četničko grlo jekne,
u Pazaru bula strekne.
Hajrudine možeš li slanine,
kada ti četnik sa tavana skine.
Ja sam Srbin na čelu mi piše,
košulja mi tamjanom miriše.
Ovo ti je grupica mladića,
koja voli Rašu Karadžića.
Radovane da te nije bilo,
Pola bi se Srba poturčilo.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija poziva vlasti Srbije da se ograde od ovakvih orgijanja terorističkih četničkih paravojnih formacija, te da pohapse odgovorne vinovnike ovog skupa, sa kojeg su uputili govor mržnje prema muslimanikama i muslimanima, Bošnjacima Novog Pazara, Sandžaka…, te veličanju osuđenog ratnog zločinca.
Ako se državne vlasti ne ograde i odgovorne ne izvedu pred licem pravde, bit će dodatni dokaz da država Srbija, i SPC, stoji iza svih četničkih terorističkih paravojnih formacija i njihovih orgijanja na saborima, te da mržnju šire po naredbi iz vrha države i crkve, piše u saopćenju Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.

http://bosnjaci.net/prilog.php?pid=68733

Haman2 · Post by **Haman2** » 16/11/2019 19:32

BOSANSKE KRIZE UVOZNA SU ROBA

Sve ovo možda i ne bi bilo toliko alarmantno da nije činjenice da se baš u ovom kontekstu dešava gotovo sinhronizirano etiketiranje BiH kao “tempirane bombe” ili “legla džihadista” od mnogo važnijih političkih faktora iz Evrope i svijeta.

Svakim se danom sve više pokazuje da je migrantska kriza koja trenutno potresa dijelove Bosne i Hercegovine s bošnjačkom većinom u dobroj mjeri u funkciji specijalnog rata protiv BiH i Bošnjaka. Naravno, fenomen migracija nema bilo kakve veze niti s BiH niti sa specijalnim ratom protiv nje, no usmjeravanje rute kroz Bosnu i Hercegovinu te upumpavanje migranata u našu zemlju iz Srbije i njihov ilegalni pushback u BiH iz Hrvatske, uz istovremeno, nevjerovatno podlo i maliciozno optuživanje i etiketiranje i države i Bošnjaka, sasvim jasno pokazuje o čemu je zaista riječ.

Kakva je i kolika smiona drskost i bezobrazluk arhitekata ovog specijalnog rata, najbolje pokazuje Milorad Dodik. Nakon što je učinio sve u njegovoj moći da otvori istočnu granicu Bosne i Hercegovine prema Srbiji i usmjeri migrante prema Federaciji BiH, nakon što je onemogućio proširenje kapaciteta granične policije, spriječio angažiranje OSBiH na granici, odbio pomoć policijskih snaga iz Federacije BiH, stotinjak puta poručio da neće dopustiti smještaj migranata u manjem bh. entitetu, preko svojih marioneta prijetio balvanima i barikadama ako se migranti smjeste blizu prostora s većinskim srpskim stanovništvom u Federaciji BiH, Milorad Dodik je, vjerovali ili ne, za problem nedostatka adekvatnog smještaja migranata optužio “bošnjačke političke elite”.

Istovremeno, po Bosni i Hercegovini motaju se i kojekakvi ridikuli poput Ante Đapića, koji u pauzama vođenja vlastite kampanje za predsjednika Republike Hrvatske, a kroz zagovaranja formiranja “hrvatske republike” u BiH, problem migracija tretira tako da optužuje Bošnjake za “suradnju sa Srbima u namjeri islamizacije hrvatskih prostora”.

Đapić ispravno zapaža da “na prostorima Republike Srpske nema ‘muslimanskih’ migranata, iako svi u BiH ulaze iz Srbije ili iz Crne Gore, izravno preko Republike Srpske”, no onda, potpuno ignorirajući stvarnost, u napadu ekstremističkog ludila, tvrdi da se radi o “strateškom savezu svetosavlja i panislamizma”, i to zato “jer su strateške ambicije i jednih i drugih prodor na Zapad, na granice Jadranskog mora”.

Đapić možda jeste politička pojava s krajnjih margina hrvatske politike, no ta pojava šparta uzduž i poprijeko Bosne i Hercegovine šireći ovakve šovinističke stupidarije i pritom mu se stavovi o ovom pitanju ne razlikuju mnogo od stavova hrvatskog političkog mainstreama.

Sve ovo možda i ne bi bilo toliko alarmantno da nije činjenice da se baš u ovom kontekstu dešava gotovo sinhronizirano etiketiranje BiH kao “tempirane bombe” ili “legla džihadista” od mnogo važnijih političkih faktora iz Evrope i svijeta.

Sve to ne može biti i nije slučajno. Imamo situaciju da oni koji na ovaj ili onaj način proizvode migrantsku krizu, te usmjeravaju migrante prema Bosni i Hercegovini ili ih u Bosnu i Hercegovinu potiskuju dodatno koriste čitavu tu ljudsku tragediju kako bi nanijeli štetu Bosni i Hercegovini i Bošnjacima.

Bošnjačka javnost trebala bi razumjeti da pitanje migracija više nije čisto humanitarni već u prvom redu sigurnosni problem jer se migrantskom rutom i nesretnicima koji njom putuju aktivno manipulira, a sve u svrhu ostvarivanja najmračnijih ciljeva. /M. D./

https://stav.ba/bosanske-krize-uvozna-su-roba/

Haman2 · Post by **Haman2** » 24/11/2019 14:45

VANDALI U RUŠILAČKOM POHODU UOČI DANA DRŽAVNOSTI BiH: "Napad na Partizansko groblje je napad na državu"

UABNOR traži od svih državnih agencija i organa da se uključe u rasvjetljavanje "ovog terorističkog čina i pravdi privedu počinitelje, ali i inspiratore i podstrekače kontinuiranog atakovanja na državu, unošenja nesigurnosti među građane i podstrekavanje nacionalne mržnje"

Foto: Starmo.ba/FacebookFoto: Arhiv

Udruženje antifašista i boraca NOR-a (UABNOR) Mostar smatra kako je subotnje devastiranje Partizanskog spomen groblja u Mostaru napad na Bosnu i Hercegovinu te poziva nadležne institucije da pronađu počinitelje.

"Nacionalni spomenik Partizansko spomen groblje napadnuto je i devastirano uoči 25. studenoga - Dana državnosti Bosne i Hercegovine i najavljene mu posjete tim povodom.

Dakle, napad na Partizansko spomen groblje ovim povodom je napad na Bosnu i Hercegovinu, a napad na državu na ovakav način je teroristički čin", navode iz mostarskog UABNOR-a, prenosi Fena.

UABNOR traži od svih državnih agencija i organa da se uključe u rasvjetljavanje "ovog terorističkog čina i pravdi privedu počinitelje, ali i inspiratore i podstrekače kontinuiranog atakovanja na državu, unošenja nesigurnosti među građane i podstrekavanje nacionalne mržnje".

"Mi antifašisti Mostara nemamo više strpljenja za život u nesigurnosti, za kontinuirane laži i obmane. Mi sigurnosnim organima Hercegovačko-neretvanske županije ne vjerujemo, jer ne djeluju, a nedjelovanjem postaju suučesnici", ističe se u priopćenju UABNOR-a.

Na Partizanskom spomen groblju u Mostaru, prema pisanju medija, u subotu je polomljeno više kamenih ploča, a nekoliko postolja s pločama je iščupano iz zemlje.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/134 ... rzavu.html

NASA POSLA

#276 Re: NASA POSLA

#277 Re: NASA POSLA

#278 Re: NASA POSLA

#279 Re: NASA POSLA

#280 Re: NASA POSLA

#281 Re: NASA POSLA

#282 Re: NASA POSLA

#283 Re: NASA POSLA

#284 Re: NASA POSLA

#285 Re: NASA POSLA

#286 Re: NASA POSLA

#287 Re: NASA POSLA

#288 Re: NASA POSLA

#289 Re: NASA POSLA

#290 Re: NASA POSLA

#291 Re: NASA POSLA

#292 Re: NASA POSLA

#293 Re: NASA POSLA

#294 Re: NASA POSLA

#295 Re: NASA POSLA

#296 Re: NASA POSLA

#297 Re: NASA POSLA

#298 Re: NASA POSLA

#299 Re: NASA POSLA

#300 Re: NASA POSLA