NASA POSLA

Locked
User avatar
cadburry
Posts: 1291
Joined: 27/04/2013 13:40
Location: Šeher

#176 Re: NASA POSLA

Post by cadburry »

Haman2 wrote:PA LJUDI MOJI DA LI JE TO MOGUCE?
Da li je to moguce, da neko ko psuje Boga, ne ide u dzamiju, ne kladnja, ne posti, pije alkohol, jede svinjetinu i jos kako neki kazu nije ni osunecen postane hadzija. To nigdje nije moguce izuzev u BiH.

Image
„Komunistički hadžija“ Zlaja, sa svojim „ljevacima“
Iako smatram da je Lagumdzija govno koje je zasluzeno nabijeno nogom iz politike, te se iskreno nadam da ce ostati bloger i profesor, bez ikakvog daljeg politickog angazmana, kakve su ovo gluposti?

Cuj psuje Boga i nije osunecen? Cuj ne klanja i jede svinjetinu? :lol: :lol: :lol: Osim ako mu nisi guzni haver, kako ti znas kakav mu je i koliki mu je, sta jede, sta radi u kuci?

A ova slika nije sa hadzdza, nego sa sluzbene posjete Saudijskog Arabiji kad je odlucio umru da obavi. Slika se pojavila u javnosti nekoliko godina nakon sto vise nije politicki aktivan, sto znaci da je nije licemjerno koristio da se ulize mentalnom degenericnom dijelu glasackog tijela koje bi radije skapalo od gladi, ali da mu je politicki predstavnik hadzija, a sto jako cesto rade SDA kriminalci i ostali sljam nastao od SDA (poput Konakovica). O ovom svemu je Lagumdzija pisao po facebooku, pa tako znam. Uglavnom ne znam koja je poenta razvlacenja ovakvih stvari po forumu.

A gledajuci iz pozicije islama, cak i da jede svinjetinu, bolje jesti svinjetinu i ici na umru, nego samo jesti svinjetinu. :D
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#177 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

Zasto umru nisu obavili neki predsjedniuci zapadnoevropskih zemalja koji se izjasnjavaju kao krscani za vrijeme posjete S. Arabiji. Zar to moze obaviti neko ko se ne izjasnjava kao musliman. Prof. Dr. Lagumdzija nije musliman on je ateist. Kod nas moze sve da psuje Boga, jede svonjetinu, ne ide u dzamiju, ne posti itd . Iz tog razloga i kazemo NASA POSLA.

:izet: :roll: :zzzz:

Mario Mandžukić vodi porijeklo iz Brnjica kod Kaknja! Pravo prezime mu je

Image

Najbolji napadač Hrvatske fudbalske reprezentacije, donedavno igrač njemaačkog prvaka Bayerna iz Minhena, trenutno igrača Atletico Madrida Mario Mandžukić je Bosanac. Do ovog saznanja smo došli nedavno nakon što smo razgovarali sa grupom navijača reprezentacije BiH u Zenici.
Jedan od momaka s kojim smo razgovarali o kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Brazilu nam je rekao kao ima prijatelja u Kaknju, tačnije u mjestu Brnjic koji mu je ispričao nevjerovatnu stvar, a to je da je Mario Mandžukić, jedan od najpopularnijih hrvatskih nogometaša njegov rođak. Kopajući za informacijama doznajemo kako amidža Marija Mandžukića i dalje živi u pomenutom selu i da se zove Hilmo Mandžuka. Potražili smo gospodina Mandžuku i zatekli ga na njegovom dobrostojećem imanju veličine pet dunuma. Hilmo je poljoprivrednik koji se bavi stočarstvom. Na svom imanju ima deset krava, četrdeset ovaca, četiri konja i dvadeset i pet koka nosilja.
Gospodin Hilmo Mandžuka kada nas je vidio, sišao je sa svog traktora dok je orao njivu. Njegova hanuma Fata nam je skuhala kahvu i počastila rahat-lokumom. Nakon kraće besjede, upitasmo Hilmu za Marija Mandžukića.
Bježeći od granata do svjetske slave
„Bilo ti je to sinko moj 95′ godine kad je moj brat Mirsad sa ženom Mensurom otiš’o u Švajcarsku. Bježali su od rata ispod granata tražeći bolji živo. U Švajcarskoj su se fino snašli. Mirsad je radio k’o šofer kamiona a Mensura je bila domaćica. Tamo su ti živjeli godinu dana pa su otišli u Hrvatsku kod ženinog brata Vedrana.“ – rekao nam je u svojoj priči Hilmo.
„Vedran je u Hrvatskoj živio već duži niz godina. Kad je došao tamo predio si je ime, a inače se zvao Vehbija. Rat je učinio svoje pa se nije osjećao sigurno“- nastavlja Hilmo.
Nas je zanimalo koliko je zapravo istine u tome da je Mario Mandžukić zapravo iz Kaknja?
Mario je zapravo Mahir
„Mahir Mandžuka ti je njegovo pravo ime. On se rodio 86′ sjećam se k’o danas. Kad su oni otišli u Hrvatsku promjenili su imena kako ne bi bili sumnjivi, ipak rat je, a mi bošnjaci muslimani gdje god se pojavimo svi misle da smo teroristi. Tako ti je Mahir postao Mario, Mirsad i Mensura su postali Mato i Marija Mandžukić“ – rasvjetlio nam je Hilmo.
Mnogo mu pomogao.
U razgovoru sa Mariovim amidžom Hilmom saznajemo da se ne viđaju toliko često, ali da ipak navrate.
„Bili su mi predprošle godine u posjeti. Od kako je Mahir post’o popularan, svako malo mi nešto pošalje. Ovo imanja što imam je i Mahirova zasluga. Recimo prošle godine mi poslao para da mogu kupit’ dvije krave, a ove da mogu napraviti štalu. On ima veliko srce i uvijek pomaže onoliko koliko stigne.“ – rekao je za kraj Hilmo Mandžuka, amidža Marija Mandžukića.
Tako smo došli do istinite informacije. Mario Mandžukić je zapravo Mahir Mandžuka iz mjesta Brnjic kod Kaknja. Rođen je 1986.godine u porodilištu u Kaknju. Njegovi roditelji su Mirsad i Mensura Mandžuka koji su za vrijeme rata pobjegli u Švajcarsku. Nakon pet godina su otišli u Hrvatsku kod Mensurinog brata Vehbije koji je u međuvremenu promjenio ime u Vedran. Tako su Mandžuke postali Mandžukići, a mali Mahir, sada Mario, je postao jedan od najboljih igrača Hrvatske reprezentacije u fudbalu.
Kakanj-x.com
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#178 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

ISPOVIJEST SRPSKOG VOJNIKA: "Bila je neka čudna tišina, bili smo u šoku, tek nakon 12 dana u BANJOJ LUCI saznali smo da je bila OLUJA"
"Bila je neka čudna tišina, a onda smo na kninskoj tvrđavi vidjeli šahovnicu. Bili smo u šoku"


Image
Screenshot YoutubeScreenshot Youtube

Mladen Šorgić Tigar (56), metalostrugar iz Benkovca, kasnije vojnik i izbjeglica, danas stanovnik Srpskog Miletića u Bačkoj, jedan je od zadnjih srpskih vojnika koji je napustio Krajinu tijekom akcije Oluja 1995. godine. On i njegovi suborci više od 20 dana nisu uopće znali da se Oluja dogodila.
Proveli su pod oružjem u Hrvatskoj 12 dana i još devet u Bosni, dok nisu stigli u Banja Luku i saznali što se dogodilo.

"Bila je neka čudna tišina nad Krajinom, popeli smo se na vrh Klekovaču da vidimo što se događa, kad na kninskoj tvrđavi vijori se šahovnica. Bili smo u šoku. Šahovnica je značila da je Knin pao, ali što je bilo s Krajinom, nismo znali. Moja borbena grupa od pet vojnika imala je specijalne zadatke na čuvanju promatračnica po Dinari i bili smo odvojeni od svih. Kretali smo se po šumama i gorama, teren smo odlično poznavali. Hranili smo se na terenu, a samo kad smo po kuririma dobivali pozive za nove zadatke išli smo u jedinicu. Baš u zadnje vrijeme nas nitko ništa nije obavještavao", ispričao je Šorgić svojevremeno za beogradske medije.

Kaže da su, čim su ugledali šahovnicu na Kninom, odmah su krenuli za Bosnu.
"Išli smo planinama, zaobilazeći sela i gradove, prošli smo kraj Livna, Grahova, Petrovca... To je trajalo danima jer smo hodali samo noću, a danju smo se skrivali po šumama. U Banja Luku smo stigli 26. kolovoza i tu smo prvi put čuli priču o porazu vojske i egzodusu naroda", prisjetio se Šorgić.

U Srbiji se oženio i sa suprugom otišao živjeti u Bačku.
"Živimo u velikoj neimaštini i ne znam više kako preživljavamo, valjda po inerciji. Zdravlje mi je loše, imamo dvoje djece, sve smo izgubili, a ništa nismo dobili. Čak i kuća u kojoj živimo pripada UNHCR-u i ako je ne isplatimo, morat ćemo se seliti", ispričao je Šorgić.

Mladen Šorgić je bio Martićev specijalac, iz Morpolače, pripadnik tzv. peručke skupine. Protiv njega se vodio kazneni postupak zbog ratnih zločina u Hrvatskoj, a za njega je svjedok Milan Stojsavljević rekao da je "bio dobar ratnik", gdje je god "vojska harala". Prema prikupljenim podacima Šorgić se posebno iskaljivao na vjerskim objektima, pa je zajedno sa Petrom Krunićem uvježbavao vještinu rušenja crkava.

Njih dvojica su bili u istoj postrojbi, pa su tako u Vrlici minirali i dizali u zrak vodovod vježbajući na taj način rušenje vjerskih objekata. Optuženi Marko Rnić rekao je da su nakon miniranja brane Peruča ostali bez položaja što je revoltiralo Mladena Šorgića koji je onda otišao do Kijeva i tamo minirao crkvu Sv. Mihovila.
Isto tako sa Petrom Krunićem srušio je crkvu u Ježeviću pošto su je prethodno rušili Mile Četnik, Stevo Četnik i Dragan Barišić. Optuženi Željko Dragić rekao je da je čuo priče da su hrvatske kuće pljačkali i palili Zoran Knez i Mile Četnik zv."Prčko" a da je "tigar" iz Morpolače kod Zadra minirao crkvu u Kijevu i crkvu u Ježeviću.

(SB / Exprss)
http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/886 ... oluja.html
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#179 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

LJEPOTICA U MUŠKIM VODAMA
Autor: Eset Muračević

Image

Od kako zna za sebe, dvadesetšstogodošnja, Edita Belkić, student prava iz Živinica i jedan od dopisnika živiničkog portala, bavi se sportom. Umjesto da se igra sa lutkicama i drugim ženskim igračkama, kao nogometaš, trčkala je za loptom. U Žovinicama nije bilo mogućnosti da te svoje vještine značajnije ispoljava u nekoj nogometnoj ekipi jer su klubovi, uglavnom, bili vezani samo za muškarce. Otuda se uključila u rad Ženskog nogometnog kluba „Sloboda“ iz Tuzle, dok ljubav za atletikom ispoljava u Trkačkom rekreativnom klubu „Živnice“. U Tuzli je naišla na svesrdnu podršku uprave kluba. Pitamo je otkuda ona u sportu u kojem dominiraju muškarci.

-Za razliku od mojih koleginica, kao djevojčica nisam ganjala lutkice i krpice već krpenjače sa dječacima sa kojima sam se više družila, kaže Edita Belkić. U mom okruženju dominirali su muškarci i sve je bilo po njihovom. Nastojali su da svima nama nametnu ono što oni vole. Naravno, mnogima je kasnije bila povrijđena sujeta kad su vidjeli da žene bolje od njih barataju loptom, da su bolje u nekim drugim poslovma za koje se smatralo da su isključivo „muški“. Po prirodi sam samouvjerena i ne volim podjele na „muške“ i „ženske“ poslove.

Kako te je, kao nogometašicu, prihvatila okolina?

- U početku su se zgražavali nad mojim izborom. Međutim, kada su vidjeli da to ne radim samo iz hira već iz ljubav, počeli su mi davati maksimalnu podršku. Uostalom, oni znaju da sport nikoga, a pogotovo ženu, nije odveo na krvi put. Primjećujem da je mojim prijateljima simpatično to što se bavim fudbalom. Istina, u početku su ljudi razmišljali u stilu: evo jedne čvaknute curice koja pokušava iskočiti iz ustaljenih klišea. Međutim, kad vide da pred sobom imaju mladu, lijepu, zgodnu, samouvjerenu i obrazovanu djevojku, počnu nuditi pomoć. Sve mi to daje snage i podstiče me da ostvarujem što bolje rezultate da ih svojim ponašanjem ne bih razočarala. Istina, ženski nogomet ne nailazi na odgovarajuću pažnju medija. Nastojat ću da, zajedno sa svojim klegnicama, ostvarujem što bolje rezultate da bismo odnos medija prema ženskom nogometu doveli na bolji nivo.

Uporedo sa svojom velikom ljubavlju, nogometom, ne zapostavlja ni svoju drugu ljubav vezanu za muziku i poeziju.
- Sviram klarinet što je neobično za žene jer su rijetke one koje su nastojale da sviraju ovaj duvački istrument. Sa 13.godina postala sam član gradskog duvačkog orkestra „Konjuh“ Živinice gdje još uvijek sviram. Uživam u prezentaciji naše izvorne pjesme sevdalinke koja u mom srcu zauzma posebno mjesto tako da ni jedan moj nastup ne može proći be neke numere oz bogate riznice našeg izvornog muzičkog stvaralaštva. Sa klarnetom pratila sam mnoge estradne zvijezde. Pored klarineta sviram i harmoniku. Uporedo sa muzikom pišem i pjesme. Mnogi od mjih tihova obučeni su u muzičko ruho i pjevaju ih poznate estradne zvjezde. U mojoj riznici mnogo je stihova i polko razmišljam da ih ukoričim u jednu od knjiga tak ih prezentiram široj javnosti. Uporedo se bavim i sportom.

Kažu da se aktivno baviš i humanitarnim radom?

- To je nešto što mi posebno ispunjava dušu. Nema veće radosti od saznanja da ste nekog svojim radom usrećili.

Život je nije mazio. Vrlo rano ostala je bez rodteljske pažnje i kroz život se morala probjati sama.

- Odrasla sam, tako reći, sama. Cio život su mi falili otac i majka. Otac više jer je slabo bio tu. Majka je podizala nas četvero djece i jedva je stizala da nam priušti sve no što nam je trebalo.Ipak, pored svega, uspjela sam ostati na pravom putu. Odrastala sam jako brzo. Život me naučio da volim i pomažem svima, da ljude gledam i djelim na dobre i loše. Moj san se ostvario. Uspjela sam ostati na pravom putu, putu kojim me usmjeravala moja rahmetli majka. Da je danas živa ponosila bi se sa onim što činim i radim, kaže Edita Belkić.

http://bosnjaci.net/prilog.php?pid=65300
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#180 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

LIKVIDACIJA BLAŽA KRALJEVIĆA: Žrtva dogovora Bobana i Karadžića
Četiri godine nakon ovog ubistva Franjo Tuđman je odlikovao Blaža Kraljevića; za ovaj zločin niko nije procesuiran

Image
Blaž Kraljević (Ilustracija: NAP)

Blaž Kraljević, pukovnik HOS-a Hercegovine početkom augusta 1992. izdao je Javni proglas u kojem poziva Hrvate i Muslimane da ne dozvole podjelu BiH, piše bh. novinska agencija Patria. „Ili ćemo svi izginuti ili ćemo biti slobodni“, pisalo je u Proglasu.

Već 9. augusta 1992. poslije početnih uspjeha jedinica HOS-a pod komandom Kraljevića, pripadnici vojne policije HVO-a su u zasjedi, u mjestu Kruševo na magistralnom putu od Mostara prema Čitluku, ubili Blaža Kraljevića i 8 pripadnika HOS-a.

Blaž Kraljević rođen je 17. septembra 1947., u mjestu Lisice, blizu Ljubuškog. Po dolasku u Hercegovinu iz Australije krajem 1991., postao je šef Hrvatske stranke prava, odnosno ogranka HSP-a za BiH, a 15. januara 1992., imenovan je zapovjednikom ratnog štaba HOS-a za Hercegovinu, sa činom pukovnika HOS-a.

Politika hrvatskih odbrambenih snaga, na čelu sa Kraljevićem, bila je usmjerena na političko i vojno savezništvo Hrvata i Muslimana Bošnjaka u BiH protiv velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Već se znalo da je dogovor Bobana i Karadžića iz Graca, od 5.maja 1992. srpsku i hrvatsku stranu ujedinio i okrenuo protiv BiH. U tački 5. tog dogovora je stajalo: “Insistira se da se arbitražno razgraničenje (između Srpske Republike i Herceg Bosne) izvrši u dogovorenom roku do 15. maja 1992. godine.”

U tački 6. ovog sporazuma stoji: “Slijedom naprijed dogovorenog, prestaju razlozi za oružane sukobe Hrvata i Srba na cijeloj teritoriji BiH.” Dakle, svi sukobi tada prestaju. Borbe koje su do kraja juna na nekim mjestima vođene u Hercegovini između Bobanovih i Karadžićevih jedinica bile su potpuno bespotrebne i mladost je ginula bez ikakvog razloga.

Mediji u Srbiji i Hrvatskoj su za sve dotadašnje zločine optuživali jedinice HOS-a. Te jedinice su bile dežurni krivci, pa su često optuživane i za izazivanje rata između Srba i Hrvata.

HOS je vodio borbe mimo politike i strategije Bobana i Tuđmana. Upravo zato je Kraljević brutalno likvidiran sa čitavom svojom pratnjom od osam boraca.

Prema tvrdnjama onih koji su dobro poznavali političke prilike, likvidaciju Blaža Kraljevića naredio je Gojko Šušak, tadašnji ministar odbrane Hrvatske. Tvrdi se da je Mate Boban organizirao izvršenje ovog zločina. Ubistvo se dogodilo odmah nakon njegovog susreta sa Kraljevićem u Hercegovini.

Tijela ubijenih HOS-ovaca stavljena su na kamion, odvezena prvo u Široki Brijeg ispred sjedišta Kažnjeničke bojne, te potom proslijeđena prema Splitu, navodno s namjerom da se bace u more. Kamion je zastao u Omišu, pa su prolaznici primijetili kapanje krvi iz kamiona. Vozač je pobjegao, a nakon otvaranja kamiona uslijedio je šok. Nakon toga, ubijeni su proslijeđeni na Patologiju Splitske bolnice.

Četiri godine nakon ovog ubistva Franjo Tuđman je odlikovao Blaža Kraljevića. Za ovaj zločin niko nije procesuiran.

(NAP)
http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/892 ... dzica.html
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#181 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

[quote.
NAJVEĆI SARAJEVSKI UBLEHAŠI: Ovaj tekst u SB-u smo objavili 2009., a vidjećete da se ni do danas ništa nije promijenilo, osim funkcija: svi su živi, a moguće da su još i gori...

Ublehaši, a neki istraživači ih zovu i „lavordžije“, specifična su socio-kulturna pojava isključivo vezana za sarajevsko podneblje i niko do sada nije ozbiljnije tretirao ovaj nezaobilazni trend sarajevskog folklora: urednik SB-a upustio se u nezahvalnu avanturu istraživanja ovog folklornog, lokalnog fenomena i napravio osobni izbor vodećih sarajevskih ublehaša - uglednih ljudi bez pokrića

Image
Zlatko Lagumdžija
Piše: Dino Bajramović


Glagol ublehariti nastao je i razvija se u Sarajevu. I vezan je isključivo za stanovnike glavnog grada Bosne i Hercegovine, premda se može primjenjivati bilo gdje. Njegovo značenje je višestruko. Presipati iz šupljeg u prazno; prosipati folove koje niko „ne konta“ i smijati se tim istim folovima, žarg. provalama; prodavati maglu i kad je dan čist i bistar kao suza; varati, malo ili puno, no ne nužno; truditi se da sa što više riječi kažeš što manje; ne zvati nikad turu pića, a da za to u kafani, opet nikad, ne budeš kritikovan; misliti da si neko i nešto, ali baš nikad ne pomisliti da si ništa; dosađivati, a u isto vrijeme truditi se da budeš interesantan; zajebavati pošten svijet; širiti demagogiju, čak i u najvišim institucijama zakonodavne vlasti.

Ublehaš je, pak, izvedenica od glagola ublehariti. Sarajevski ublehaši, ili samo ublehaši, posljednjih godina doživljavaju renesansu. Drobe, trune, naprđuju, krevelje se, mrljave gdje god stignu. I uvijek nailaze na plodno tlo. I uvijek postoji neko ko ih doživljava i shvata ozbiljno. Evo, naprimjer, jednog profesora sa Univerziteta u Sarajevu...

ZDRAVKO GREBO

Profesora Pravnog fakulteta u Sarajevu još jedino ozbiljno shvata urednica Informativnog programa Federalne televizije Duška Jurišić. Pa ga je zato i pozvala u svoju emisiju Pošteno, koja je emitovana u četvrtak, 7. maja. Da dr. Zdravko Grebo kaže koju visokom predstavniku međunarodne zajednice u BiH Valentinu Inzku. Od kojeg valjda očekuje da riješi sve naše probleme. Pa i one na Grebinom Pravnom fakultetu. Nikakav njemu, profesoru, problem nije bio da savjetuje Austrijanca šta da se radi po Bosni, no Grebo nikada slova nije zucnuo o seksualnoj aferi koja potresa njegov fakultet. Aferi gdje su glavni akteri bili dekan ove visokoškolske ustanove dr. Fuad Saltaga, te Grebine kolege Golić i Lučić. Ispred kamera Javnog servisa BiH sramno se ogradio od vehabijskog divljanja na otvaranju prvog Queer Sarajevo Festivala. Kao, osuđujem ja to, ali se baš i ne bih usudio da to osudim. No, zato uživa pričajući o studentskim protestima 1968. i dočecima 1. maja. Baš kao da je gladnim radnicima, koji od usta odvajaju da bi školovali djecu koju će podvoditi Grebine kolege, uopšte stalo do tog praznika.

GRADIMIR GOJER

Evo dvije friške misli aktuelnog direktora Narodnog pozorišta Sarajevo. „«Ljudi koji nisu svjesni prošlosti, prave greške u sadašnjici“, i: „U našim medijima, uz iznimke i častan odnos prema iznimkama, ono što nije negativno nije vijest.“ Uz častan odnos prema Gradimiru Gojeru, naglasiti treba da je riječ o jednom od najvećih ublehaša. Mostarac koji navija za FK Željezničar iz Sarajeva, napisao je tekst za himnu ovog kluba, Željo srca mog, što je nešto najgore što se moglo čuti na stadionima u fudbalskoj historiji. Ta himna jedan je u nizu dokaza da ubleharenje Gradimira Gojera seže dokle god vam pogled može dobaciti. Redovni je gost NTV Studio 99 iz Sarajeva. Najvjerovatnije da u životu nikada nije radio ništa osim što je bio direktor.

MIRSAD PURIVATRA

Visokokalorični ublehaš! Za kojeg nikada nije stigla zvanična potvrda da uopšte voli film. Prije svakog od Sarajevo Film Festivala, čiji je direktor, govori uvijek jedno te isto. Recimo: ove godine će SFF biti bolji od prethodnih zato što će naš Regionalni program doživjeti punu afirmaciju; za sve ove godine uspjeli smo izgraditi status profesionalnog festivala koji pruža dobar uvid u filmove i razvija kinematografsku industriju; važan je i podatak o porastu interesa gledalaca i filmadžija za SFF iz godine u godinu... Pa, kako mu više ne dosadi, pobogu! A, na činjenice objavljene u Slobodnoj Bosni - o njegovom kriminalu, malverzacijama, prevarama, lažima, otimačini..., od prije dvije godine, nikada nije odgovorio. Jeste sa dva plaćena oglasa u Oslobođenju i u Dnevnom avazu. Što, naravno, nije platio iz svog džepa, jer taj ništa ne plaća. Izgleda da ćemo oba teksta iz prvog kvartala 2007. trebati objaviti još jednom!

BRAĆA LATIĆ, DŽEMALUDIN i NEDŽAD

Džemaludin i Nedžad Latić poznati su i kao braća Dalton. Zato što razaznaju samo zelenu i još poneku nijansu ove boje. Borili su se protiv Djeda Mraza, protiv mješovitih brakova, protiv... Obojica bi voljeli da bošnjačka omladina, za drugo i drugačije ionako ih nije briga, pohađa časove guljenja jabuka na kućnim sijelima. Kao što su i oni, vjerovatno, nekada. Džemaludin je pjesnik, a Nedžad pisac, novinar i političar. Prvi je rođen 1957., a drugi dvije godine kasnije, u Pridvorcima kod Gornjeg Vakufa, „selu smještenom između Crnog vrha i Vranice“. Autori su nekoliko knjižica. Stalno se nešto oglašavaju, filozofiraju, seciraju... Doduše, mlađi više nego stariji, ali su obojica klasični ublehaši.

ADIN HEBIB

Već spomenuti Mirsad Purivatra, dok je obavljao funkciju direktora BHT-a, dobio je 16. marta 1999. pismo Udruženja likovnih umjetnika BiH u kojem je, između ostalog, pisalo: „Ovaj umjetnik (Adin Hebib, op.a.) u okvirima BiH ne postoji, a šire da i ne govorimo. Radi se o čovjeku koji je prije rata sudski gonjen zbog obmanjivanja javnosti i nekorektnih postupaka. Tokom rata je napravio nekoliko gafova vezanih za organiziranje izložbi naših umjetnika u inostranstvu, tako da je Ambasada Njemačke u BiH, preko kancelarije Udruženja, tražila i zahtijevala naplatu duga od 15.000 DEM.“ Najuporniji posjetioci raznoraznih evenata u Sarajevu ne sjećaju se da je Adin Hebib fulio ijedan. Počesto ga pitaju za mišljenje koje je, u svim sferama, potpuno irelevantno. Naročito u likovnoj umjetnosti. Najbolja mazarija koju je ikada napravio su mu lakirani nokti na prstima.

ZLATKO LAGUMDŽIJA

Teško zemlji koja ima ovakvu opoziciju. A personifikacija opozicije u BiH je dr. Zlatko Lagumdžija, redovni profesor na Univerzitetu u Sarajevu i predsjednik bosanskohercegovačkog SDP-a. I dragi vođa, poput Kim Jong Ila u Sjevernoj Koreji. Socijaldemokrata i borac za prava ugnjetenih raširio se na cirka hiljadu kvadrata stambenog prostora. I još stotinjak poslovnog prostora, što sebi, što supruzi Amini. Nek' se nađe. Grandiozan ublehaš. Vrlo narcisoidan i egoističan tip. Voli truniti bez ikakve veze. Sklon ismijavati druge, drsko i bezobrazno, no elementarno neduhovit. Bio i ministar vanjskih poslova BiH, te predsjedavajući Vijeća ministara u našoj državi. Danas je poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH. Kada se malo bolje razmisli, umjesto njega će na čelo SDP-a doći samo neko ko neodoljivo liči na Zlatka. Neko iz njegovog „pozlatka“, kako se nazivaju „mladi lavovi“ SDP-a, načelnici općina sa stanovima po makarskoj rivijeri i novim passatima. i tjelohraniteljima.

DAMIR MAŠIĆ i JAN ZLATAN KULENOVIĆ

Damir Mašić portparol je SDP-a i poslanik ove stranke u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH. Tokom nedavnog boravka predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića u Sarajevu, na Tribinu u Bošnjački institut došao u pratnji dva tjelohranitelja?! Baš k'o da će ga neko prepoznati na ulici, a kamoli napasti. Stalno se nešto buni i galami, fol on nešto vehementan. O svemu ima mišljenje: od stanja u Razvojnoj banci Federacije pa do izgradnje mosta kopno - Pelješac. Ublehaš u razvoju, baš kao i Jan Zlatan Kulenović, izvršni direktor Omladinske informativne agencije BiH. Kakva omladina, kakva informacija, kakva agencija?! Od čega on uopšte živi? Kao da su Dubravko Merlić i Željka Ogresta osmislili Piramidu upravo zbog tipova kao što su Damir Mašić i Jan Zlatan Kulenović. Naravno, obojica su sudjelovala u istoj. Kulenović nedavno pričao za Radio Slobodna Evropa. Na sajtu njegov govor dobio i naslov: Na mladima BiH ne ostaje. Čuj? Pa, kako će na njemu i ostati!

FUAD DEEN BACKOVIĆ

Bio dobar učenik u II gimnaziji u Sarajevu. Onda ga grupa 7 UP zamolila da im se pridruži. Pa se kasnije odlučio na samostalnu karijeru. A trebao se školovati. Veze nema s pjevanjem. Njegovi falseti zaista su iritantni. Sve uspijeva zahvaljujući moćnom ocu Zaimu. Nikada u Sarajevu nije održao ozbiljan koncert. Evo, ovako: neka Deen Backović organizuje koncert u, recimo, Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, i neka cijena ulaznice bude 10 KM. Potpisnik ovih redova, to izjavljuje pod punom moralnom i materijalnom odgovornošću, platiće svaku ulaznicu poslije stote! A tek što ovog dečkića pitaju za mišljenje... (Pogledati stavku 2 značenja glagola ublehariti.) Mnogo, ali zaista mnogo, perspektivan ublehaš.

ADIL KULENOVIĆ

Auuuu... Genije ublehe! Naprđuje povazdan na nedavno održanom Sajmu knjiga u Sarajevu, dok se njegovim radnicima, uposlenicima NTV Studio 99 manta od gladi. Jer, platu nisu primili još od vremena kad je Carlos Westendorp bio visoki predstavnik. Autor čuvenih pitanja u serijalu Intervju dana, kao što su, naprimjer, sljedeća: „Gospodine ambasadore, osnovi ruske politike mnogi tumače kao panpravoslavni. Haa, ako nije takooo, kako onda objasniti da Sloveni islamske vjr... vjeroispovijesti ili, pak, Sloveni katolici, aaaaa, na Balkanu nisu imali zaštitnički odnos ruske politike, haaha, kao što su to imali Sloveni pravoslavne vjeroispovijesti?“ Ili: „Gospodine ambasadore, da li je uuu strateškom, eee, ruskom interesu, eee, ruske spoljne politike, haa, stvaranje velike Srbije na Balkanu? U tom slučajuu velika bi Srbija bila vaš partner na Balkanu ili, pak, hhh, puno, tako da kažem, bolja politika koja bi se bazirala na tome da se stvara više, i da se stvori više samodr... samoodrživih država na Balkanu, u kojima bi jedna izbalansirana ruska spoljna politika mogla uvijek naći svoj strateški interes?“ Maestralno!

SMAIL ČEKIĆ

Autor teze o 11 genocida nad Bošnjacima. Barem je tako bilo do kraja prošlog vijeka. Moguće da se u međuvremenu desilo još pet-šest. Profesor na predmetu Historija BiH na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Pisali u prošlom broju o njemu... Evo dijela tog teksta: Prije nekoliko godina vlastiti intervju objavljen u dnevnom listu Oslobođenje povodom Dana državnosti BiH Smail Čekić je doslovce i prigodno prepisao iz knjige ZAVNOBiH - izgradnja bosanskohercegovačke državnosti, autora Nikole Babića i Dušana Otaševića! Prepisivač, spreman i da fotokopira, jer mu je mrsko prekucavati. Počesto ublehari... I, mudro zbori, samo ga gadno slušati.

EMIR ĐIKIĆ

Prošle godine, 1. septembra, Emir Đikić izabran je za novog predsjedavajućeg Odbora direktora Transparency Internationala BiH. Zamijenio Borisa Divjaka. Ne zna se koji je veći ublehaš. Sam naziv funkcije koju obavljaju, ili su, ne sluti na dobro. Predsjedavajući Odbora direktora! Really? Emir Đikić ublehaški je izdanak SDP-a. Nedavno dao intervju kući BHT 1. Ko je od početka do kraja odgledao taj ultradosadni razgovor zaslužio je nagradu Transparency Internationala. Šta ono oni dodjeljuju svake godine?

ZLATKO HURTIĆ

Praotac ublehe u tranziciji. Kako je samo jadna zemlja taj Afganistan kad im je Svjetska banka poslala Zlatka Hurtića da im utaba staze ekonomskog razvoja. A tek Sijera Leone i Liberija, gdje je također (nekoga) savjetovao. Autor genijalne rečenice: „BiH će ekonomski biti spremna za ulazak u Evropsku uniju već 2007., kada će imati samoodrživu ekonomiju“, kojom je gromogalsno najavljivao rezultate svoje Srednjoročne razvojne strategije BiH. Potrošio na to 600 hiljada maraka!?, no i danas tvrdi kako će ona, dakle, strategija, dati rezultate u junu. Samo još ne znamo koje godine. A onda se proslavio još genijalnijim promišljanjem hude umirovljeničke sudbe. „Ne razumijem zašto uživamo da budemo bjedniji nego što jesmo? Mi smo koristili pokazatelje svjetske metodologije. Postoji subjektivno i objektivno siromaštvo. Šta, primjerice, znači kad spomenete da je nečija penzija 250 maraka? Možda taj penzioner ima i suprugu a ona penziju 300 maraka?“ To, Hurtiću, znači da penzionerima od onoga što im poštar donese na vrata ostaje dovoljno da kupe kanafu da se objese. Jer im je od gladi presporo umirati.

NIJAZ SKENDERAGIĆ

Danas predsjednik Upravnog odbora Univerzitetskog sportskog društva Bosna. U toj porodici je i, je li, košarkaški klub. E, jednom su igrale dvije školske ekipe košarku. U Čajniču, tamo gdje je Nijaz Skenderagić pohađao osnovnu školu. Rezultat je na kraju bio 0:0. Kako to? Pa, eto, košarkaška lopta nikako nije mogla kroz obruč. Ne zbog nepreciznosti aktera, valjda bi ubacili nešto, već zbog toga što bi obruč trebao biti tako zaokružen da lopta i matematički kroza nj može proći. Zvanično, kao poslanik u Parlamentu Federacije BiH, Nijaz Skenderagić je u julu 2006. posjetio Bosansku piramidu Mjeseca, gdje ga je dočekao gazda „ublehe stoljeća“ Semir Osmanagić. Skenderagić, očaran, tada reče: „Ja se nadam da ćemo i u Parlamentu probati donijeti neku rezoluciju ili neko zakonsko rješenje da se dio, recimo takse koja se izdvaja za turističke zajednice odvoji namjenski za istraživanje ove doline piramida.“ Skenderagić još nije bio doživio punu afirmaciju u funkciji „ublehaša“ u vrijeme kada je bio glavni omladinski operativac, „po pitanju kretanja Štafete mladosti“. Ostaće upamćen dijalog između radnika-omladinca Skenderagića i režisera ceremonije polaska Štafete mladosti iz Mostara, prije četvrt stoljeća: Režiser: „Štafeta mladosti mora biti na vidnom mjestu da je uvijek možemo zumirati.“ Skenderagić: „Dok se ja budem pitao, niko Štafetu mladosti neće konzumirati!“[/quote]

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/898 ... _gori.html
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#182 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

OVAKO JE PISAO JOSIP ŠIMIĆ: Radončićeva “Cosa Nostra” - sin ubojica, glasnogovornik pedofil, revolveraš golman Olimpica…
Novinar Josip Šimić nedavno je zaprijetio tužbom "Slobodnoj Bosni" jer smo objavili informaciju koju je dostavio Tužilaštvu BiH o "kriminalnim aktivnostima Fahrudina Radončića", s kim je danas u dobrim odnosima a koga je do jučer napadao na pasija preskakala. Šimić se pita odakle "Slobodnoj Bosni" kopija informacije, zaboravljajući da je svoje tekstove protiv Radončića u nastavcima objavljivao na portalu Dnevno ba.
Kako bismo mu osvježli sjećanje, objavljujem tekst koji je Šimić napisao 7. rujna 2016. godine pod naslovom "Radončićeva “Cosa Nostra” – sin ubojica, glasnogovornik pedofil, revolveraš golman Olimpica…"

Image

Autor: Josip Šimić

Mafija ili još ispravnije Cosa nostra, a kad se prevede na hrvatski jezik, doslovno znači "naša stvar", jest naziv kako bi se njime označili različiti oblici kriminalnog udruživanja i organiziranog kriminala. Naime, sami analitičari kažu, kako su kriminalne aktivnosti mafije u uskoj povezanosti sa funkcionerima države, tužiteljima, a ta se mafija ogleda u nemilosrdnosti, pljačkanju bez presedana i predanom ubijanju nevinih!

Ovo je itekako vidljivo zadnjih dana u Tužiteljstvu BiH. Sam Sveti Otac papa Franjo, a kako sam to već i ranije navodio u svojim Otvorenim pismima, poziva na obraćenje dvije vrste ljudi: One koji su u zločinačkim organizacijama i one koji podržavaju zločinačke organizacije, tj. one koji šute na djelovanje Zla u našem društvu!

U ovome Otvorenom pismu, a na temelju operativnog rada i informacija dobijenih iz sigurnosnih agencija u BiH otkrivamo: kako je sin Fahrudina Radončića prije dvije godine u blizini hotela “Radon Plaza” u Sarajevu ubio ženu, pregazivši ju autom, kako je to sve zataškano, saznajte imena onih koje je plaćao Fahrudin Radončić da pale zgrade državnih institucija, nadalje, saznajte kako je glasnogovornik Fahrudina Radončića Omer Čevra osuđivan za pedofiliju u SAD-u i još mnogo toga… U Otvorenim pismima od 12 – 14 posvetio sam se raskrinkavanju zločinačkih organizacija okupljenih oko Radončića i Ekrema Lekića, a sa ovim 15. pismom to isto činim.

Nakon ubojstva žene Irhad Radončić prebačen iste noći iz Sarajeva u Tivat u jahtu “Haya” u vlasništvu Fahrudina Radončića, koja je u tom periodu bila parkirana na vezu broj 11. u luci Porto Montenegro
Te kobne večeri, 1. travnja 2014. godine, dok je Fahrudin Radončić još uvijek obnašao funkciju državnog ministra (ne)sigurnosti BiH, njegov sin Irhad Radončić “na pravdi Boga” u “crno” zavi porodicu Dovadžija, ubivši ženu (kod hotela “Radon Plaza”) po imenu Hava Dovadžija (1987. – 2014.), iza koje je ostalo jednogodišnje dijete. Pod utjecajem alkohola, Irhad Radončić vozivši se u svojem sivom golfu 6 zatamlnjenih stakala, reg. oznaka E44 – 997, s kojim je bio i njegov vjerni prijatelj Semir Rastoder pregazili su autom ženu koja je na licu mjesta smrtno stradala.

Napomene radi, Semir Rastoder je većinu svoga vremena, kao “uhljeb” provodio na 32. katu Avazovog tornja, družeći se sa svojim prijateljem Irhadom Radončićem. Prema policijskim izvještajima, konstatirano je, da je te kobne noći u gore spomenutom automobilu bio sam Semir Rastoder, ne navodeći uopće Irhada Radončića. Budući da je Fahrudin Radončić u to vrijeme bio ministar sigurnosti BiH, stoga i ne čudi, kako je to sve zataškano.

Naime, podmukao je dogovor bio, da se policijskim strukturama izjavi, da je te kobne noći vozio Semir Rastoder i da Irhad Radončić nije bio s njim, premda je, te kobne noći vozio Irhad Radončić koji je pod velikom brzinom usmrtio na licu mjesta ženu iza koje je ostalo jednogodišnje dijete. Nakon što je Irhad Radončić usmrtio ženu, Radončićev pratitelj Amel Salčin, po nalogu Fahrudina Radončića, Irhada te iste kobne noći izmješta na Tivat, kako bi se malomu stvorio alibi, i tamo ostaju nekoliko dana, a Semir Rastoder, vrlo naivan, prihvaća na sebe krivicu, kojemu je prethodno Fahrudin Radončić osobno obećao, da će ga “ubrzo iščupati iz zatvora”, budući da je tada Fahro bio ministar.

No međutim, ima jedna izreka koja kaže: “Čovjek snuje, ali Bog određuje”! Samo jedan ili dva mjeseca kasnije od te kobne večeri, državni Parlament BiH ruši s fotelje ministra sigurnosti BiH Fahrudina Radončića. Tako je naivni Semir Rastoder doslovno “izrađen” od porodice Radončić, a Fahrino “čupanje” Semira Rastodera iz zatvora bilo je: “lijepo obećanje, ludom radovanje”! Na ovaj su način, gore navedeni prevarili su sistem, dali lažne izjave i još se više ukopali, tako da se pravi krivac ovoga zločina, zapravo tamo negdje, poput kriminalca Kemala Čauševića “bućka” na moru.

Kako su lažni heroji i patriote palili zgradu Predsjedništva po nalogu Fahrudina Radončića?
‘Ko je zapravo Samir Čajić Čaja?!

U cilju objektivnog informiranja javnosti, Samir Čajić Čaja je umišljeni dezerter i patriota iz Gračanice. Bio je kursista u Centru za obrazovanje kadrova unutarnjih poslova “Mijo Kreošević Guja” na Vracama u Sarajevu. Nakon završetka kursa, biva raspoređen u jedinicu za specijalne namjene tadašnjeg gradskog SUP-a. Nakon završetka rata, vraća se u Sarajevo, gdje zasniva radni odnos u MUP-u CSB Sarajevo kao jedan od starješina u tadašnjoj novoformiranoj jedinici za podršku. Zbog loših međuljudskih odnosa sa pripadnicima spomenute jedinice i sprovođenja bespotrebne sile, ugledni tadašnji ministar policije Ismet Dahić zahvaljuje se Samiru Čajiću na službi i srdačno mu uručuje otkaz!

Nakon toga, Čajić “zaskače” direktora tadašnjeg prvog novootvorenog tržnog centra “Merkator” u Sarajevu, gdje u istom osniva službu unutarnje zaštite, satkanu od bivših kontroverznih policajaca njemu sličnih, krimogene i sumnjive biografije. On se po preporuci tadašnjeg direktora Avaza Roto Pres Faruka Čardžića upošljava kao bezbjednjak u kompaniju Avaz, kod Keljimendijevog prvog prijatelja Fahrudina Radončića.

Kako su svi notorni kriminalci utočište našli kod Fahrudina Radončića, Čajić se uključuje u predizbornu kampanju SBB-a i tada nastaju problemi za državnu sigurnost BiH! Kao čovjek od povjerenja Fahrudina Radončića, Čajić se uključuje u direktne demonstracije rušenja i kamenovanja Vlade F BiH za vrijeme premijera Mustafe Mujezinovića, gdje Čajić skupa sa Dževadom Radžom tada predvodi i koordinira demontracijama koje je organizirao prvi čovjek Nasera Keljimendija Fahrudin Radončić.

Podsjećanja radi, Radžo je prije nekoliko godina kod Livna usmrtio ženu pregazivši je autom, a nedugo nakon toga je amnestiran. Tijekom demoliranja Vlade F BiH, tada je načinjena velika šteta Vladi F BiH, a troškovi štete, pali su na teret građana BiH. U tim demonstracijama, uhićen je i Radončićev kadar Dževad Radžo kojeg je u tom slučaju zastupao upravo sadašnji Radončićev odvjetnik Asim Crnalić. Koja koincidencija

Nakon kamenovanja zgrade Vlade, u februarskim demonstracijama 2014. godine, a koje je također organizirao Fahrudin Radončić uz pomoć Čajića, Radže, Švrakića i Solakovića koji su imali konkretne zadatke, pri tome je šteta od ovih kvazi patriota načinjena od preko 50 milijuna KM!

Fahrudin Radočić je dugo vremena skrivao svoju diplomu i što je po zanimanju. Ovaj čovjek, blizak najvećem narko bosu Naseru Kleljimendiju, je u stvari ništa drugo doli “nastavnik likovnog vaspitanja”, kako i piše u ćiriličnoj diplomi, tamošnje učiteljske škole. Samim time i ne čudi, što je u vrijeme njegovog nezakonitog imenovanja za ministra sugurnosti, a obzirom na stručnu spremu i zvanje, zapaljena skoro cijela BiH, pa čak i zgrada Predsjedništva!

Ovaj nastavnik likovnog je mudro i radosno promatrao sa svog i Keljimendijevog tornja, (a pozivajući se na akte sigurnosnih agencija), kako plamte državne institucije, koje su palili ološi i huligani predvođeni kvazi herojima Samirom Čajićem, Dževadom Radžom i pokojnim Adnanom Solakovićem. Fahrudin Radončić je uvijek na svojim predizbornim skupovima narodu govorio: “Trebamo vratiti struku”! Ako je tako, neka se on onda vrati u Gusinje i počne đacima stručno držati nastavu.

Radončićev glasnogovornik Omer Čevra optužen za pedofiliju

Našim dopisom prema okružnom Sudu u Michiganu (SAD), glasnogovornik Fahrudina Radončića Omer Čevra posjeduje kriminalni dosije u SAD-u. Ogrizao je veoma dobro u kriminalnim radnjama, tako da je Radončićev glasnogovornik na kraju depešom američkih vlasti i prislino deportiran iz SAD-a!

Tajne službe s kojima surađujem, odlučile su do u tančine ispitati što se krije u kriminalnom dosjeu SBB-ovca Omera Čevre?! Kako smo saznali, protiv Omera Čevre, pred okružnim Sudom u Michiganu vođena su 4 krivična postupka, kao što su seksualno nasilje nad malodobnom djecom. Ovi kriminalni postupci gore imenovanog su uredno dokumentirani u sudskim institucijama države Michigan. U posjedu smo gore navedene dokumentacije, a koje je našim dopisom Sud u Michiganu iste nama i dostavio:

Slučaj br. 1 – 2001 – FY – 0001170 – Okružni Sud 61, Grand Rapids, Michigan;
Slučaj br. 2 – 2001 – SM – 0002306 – Okružni Sud 61, Grand Rapids, Michigan;
Slučaj br. 3 – 2001 – CT – 0004794 – Okružni Sud 61, Grand Rapids, Michigan;
Slučaj br. 4 – 2003 – OM – 0001787 – Okružni Sud 61, Grand Rapids, Michigan.

Od svih monstrouznosti, posebno se izdvaja kriminalni slučaj br. 1. Ovdje se nalazi pravni opis djela. Tijekom ovog predmeta, Omer Čevra optužen je za dva slučaja seksualnog nasilja nad maloljetnom osobom i ugrožavanje i prisilu na spolne odnose maloljetne osobe. Prema objašnjenju dostupnog odvjetnika, navodi se: “treći stupanj seksualnog nasilja u državi Michigan, kvalificiran je kao oblik teškog kriminala, a posljedice po osuđeno lice ostaju trajno nepopravljive. Za ovakvo što u SAD-u je zaprijećena kazna do 15 godina. Ovaj monstrouzni slučaj najbrutalnijeg seksualnog nasilja podrazumjeva statutarno silovanje (seksualna penitracija maloljetne osobe bez njenog pristanka, masturbaciju po licu bez pristanka maloljetne osobe)! Dakle, Omer Čevra doslovno je počinio silovanje!

Prema nauku Katoličke crkve, a kad je u pitanju silovanje, kaže se slijedeće po pitanju povrede čistoće:
2356 Silovanje znači nasilan ulazak, grubom silom, u spolnu intimnost neke osobe. Ono krši i pravdu i ljubav.

Silovanje duboko vrijeđa pravo svakoga na poštivanje, slobodu, fizičku i moralnu cjelovitost. Ono nanosi tešku štetu koja može obilježiti žrtvu za cijeli život. U sebi je uvijek zao čin. Još je teže silovanje kad ga počine bliži srodnici (usp. rodoskvrnuće ili incest) ili odgojitelji nad pitomcima koji su im povjereni.

Radončićevi revolveraši u FK Olimpik

‘Ko je golman Benjamin Salčin?!

Pokušaj ubojstva sina bivšeg specijalca Amara Šljive, usred Ferhadije u najmanju ruku je zastrašujući. Brojne pucnjave, pljačke i ulični obračuni sve su više intezivirani na sarajevskim ulicama. ‘Ko je kriv? Nitko čini se?! Radončićev ministar Vedran Mulabdić (SBB) udobno sjedi u svojoj fotelji, a k tomu je veoma sklon ometanju istraga koje se tiču njegovog šefa Fahrudina Radončića.

Naime, Radončićev tjelohranitelj Amel Salčin, vrlo dobro poznat policijskim organima, čak je i svog sina Benjamina Salčina “uključio” u revolveraše i ulične razbojnike. A k tomu u prilog ide i neoboriva slika na FB profilu, gdje ga je uslikao sa razornim pištoljem za profesionalna ubojstva – Sig Sauer!

Benjamin Salčin (1998.) u noćnim satima, s tatinim Sig Sauerom otima mobitele na autobuskim stajalištima u Gornjim Valešićima, a za što je više puta privođen pa pušten. Njegov otac Amel Salčin je više puta privođen kao što sam o tome i ranije pisao, a privođen upravo na okolnosti krađe, ugrožavanja sigurnosti, paljenja automobila…

Benjamin Salčin je 1. listopada 2015. u prostorijama registracijskog Fudbalskog Saveza KS (FSKS) uz prisustvo Generalnog tajnika FSKS potpisao amaterski ugovor sa FK “Olimpik”. Valjda i nogometnim klubovima nedostaje uličnih razbojnika i revolveraša?! Iako je bivši trener Edin Prljača bio obavješten da mu revolveraš stoji na golu, te imao namjeru poduzeti određene mjere, spriječila ga je njegova ostavka u veljači 2016. Novi trener je Milomir Odović, te se nadati s Božjom pomoći da će počistiti Radončićeve revolveraše iz FKKS!

Amelova supruga Dženita Salčin, uposlenica MUP-a KS, kao referent za registraciju motornih vozila, te je ista indicirani suradnik spomenute kriminalne grupe. Postoje osnovi sumnje da Dženita Salčin istima preko svoga muža ustupa adrese traženih automobila registriranih na KS, za što bi nakon otuđenja istih bila nagrađena, kao što je zabilježeno npr. u jednom slučaju, skupocjenom zlatnom narukvicom “za passata”!
Poratal Dnevno ba (07. rujan 2016. )
http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/900 ... mpica.html
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#183 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

Malo sam razmisljao pod koji naslova da stavim ovaj tekst, intervju ili nasa posla. Odlucio sam se za naslov "Nasa posla" jer ponekada znamo biti bas ovakvi kakvi nikad ne treba da budemo. Bez jedinstva i promisljene politike nema opstanka Bosnjaka na ovim prostorima. I danas smo razjedinjeni i danas gledamo tudje interese, nki svijesno zbo manjeg ili veceg sicara a neki zbog neznanja i karatkovodosti.

:izet: :izet:
POVODOM 140 GODINA OD UBISTVA MOSTARSKOG MUFTIJE KARABEGA: VIZIONARSTVO PLAĆENO ŽIVOTOM

Image

Činjenica da 140. godišnjica od ubistva muftije Karabega protječe u tišini, bez naučnih skupova, okruglih stolova ili tribina, jasan je pokazatelj da Bošnjaci Mostara i Bosne i Hercegovine u cjelini još nisu dovoljno svjesni svoje historije i identiteta. O muftiji Karabegu knjigu piše dr. Ibrahim Kajan, koji u razgovoru za Stav govori o veličini Karabegove žrtve, zapostavljanju muftije Karabega od strane istraživača i institucija, te o svom romanu

Piše: Sanadin VOLODER

Drugog augusta 2018. godine navršilo se 140 godina od ubistva mostarskog muftije Karabega. Dešavanja nakon njegova ubistva pokazala su da su muftija Mustafa Sidki Karabeg i još četvero gradskih dužnosnika jedine žrtve smjene carevina u Mostaru.

Činjenica da 140. godišnjica od ubistva muftije Karabega protječe u tišini, bez naučnih skupova, okruglih stolova ili tribina, jasan je pokazatelj da Bošnjaci Mostara i Bosne i Hercegovine u cjelini još nisu dovoljno svjesni svoje historije i identiteta.

Muftijin mezar godinama je bio zaboravljen. Nalazi se pored džamije u mostarskom naselju Brankovac, koju je srušila komunistička vlast 1950. godine. O istraživanjima i aktivnostima na obnovi džamije izvještavao je i Hasan Eminović, koji, između ostalog, piše da su džamiju u Brankovcu srušili Bošnjaci s muslimanskim imenima i fesom na glavi. Desetljećima je taj lokalitet u Mostaru bio mjesto na kojem su bili postavljeni kontejneri i na kojem se povremeno formirala manja deponija smeća. Kraj ove sramote označili su arheološki radovi koje je pokrenuo Medžlis Islamske zajednice Mostar u saradnji s prof. dr. Enverom Imamovićem.

Stručni tim predvođen prof. Imamovićem pronašao je krajem januara 2009. godine temelje Sinan-pašine džamije na Mejdanu i Hadži Baline džamije u Brankovcu. Prva je već napravljena, ove godine u njoj je klanjana i teravija, a druga još čeka na izgradnju.

Karakteristično za obje džamije jeste to da su se kontejneri za smeće godinama nalazili tačno na mjestu temelja džamijske munare.

Tokom arheoloških iskopavanja od znatiželjnih komšija koji su s oduševljenjem podržavali projekt “povratka” porušenih džamija došli smo do karakterističnih i zanimljivih podataka o njihovom rušenju. Tako se za Hadži Balinu džamiju, o kojoj Hivzija Hasandedić piše da je porušena u ljeto 1950. godine, kaže kako je radove rušenja izvodio Alija Ačkar, i to s fesom na glavi, dok je u ime mahale Brankovac poslove nadgledao Ćamil Alagić. Kamen od džamije potpuno je zdrobljen, za što je bila angažirana firma iz zapadne Hercegovine, a šut odvezen da posluži kao nasip lokalnih puteva.

Mostarci su se tokom arheoloških iskopavanja prisjetili i anegdote s Đurom Pucarom Starim. Kažu kako je Pucar došao u Mostar, a neki Mostarci požurili da dokažu koliko su odani sistemu, pa mu rekli: “Pogledajte, druže Stari, šta smo uradili od džamije!” Pucar im je odgovorio: “Još porušite Stari most, pa da ostanete bez igdje išta!”

Lik i djelo muftije Karabega, nažalost, nisu dovoljno istraženi i predstavljeni javnosti. Muftijinu biografiju napisao je njegov učenik hafiz Abdullah Riđanović. To je djelo obradio i priredio akademik Omer Nakičević.

O muftiji i porodici Karabeg pisao je i hercegovački hroničar Hivzija Hasandedić, a Nedžad Ibrišimović dramu Karabeg, iz koje izdvajamo pasus: “Pretežnoj sili se ne možemo oduprijeti i ja ne znam kako to ne uviđate… Opremo li se, oni će udariti, udare li, grad će uništiti i spržiti i pri tome nećete stradati samo vi nego će i mnogi drugi uzalud izginuti. Na bigajri-hak. Svrhu nećemo postići nikakvu… Da sve žrtvujemo što imamo i da svi izginemo do jednog, sudbinu Bosne i Hercegovine u ovom času nećemo izmijeniti ni za dlaku. I ja ne znam kako to vi ne vidite…. Ovaj rat nije farz, Allah nam ga zabranjuje.”

Na Bošnjačkom kongresu 27. septembra 1993. godine u opkoljenom Sarajevu Alija Isaković u svom historijskom govoru spominje muftiju Karabega riječima: “U austrijskim okupacijskim nedoumicama pojavljuje se umni muftija Karabeg i razularena mostarska svjetina.”

Knjigu o muftiji Karabegu piše dr. Ibrahim Kajan, koji u razgovoru za Stav govori o veličini Karabegove žrtve, zapostavljanju muftije Karabega od strane istraživača i institucija, te o svom romanu.

STAV: Šta je suština sukoba koji je rezultirao ubistvom muftije Karabega i da li mi danas svjedočimo sličnim zvjerstvima na nekim drugim područjima?

KAJAN: Svirepo ubistvo muftije mostarskog Mustafe Karabega odigralo se 2. augusta 1878. godine od razjarene rulje koja je nekoliko dana uoči dolaska 30.000 austrougarskih vojnika u Mostar “ustala” protiv dolazeće sile. Muftija ih je uvjeravao da njih nekoliko stotina, ili hiljadu‑dvije uvrh glave, nenaoružanih i neuvježbanih ustanika, nema nikakve šanse povesti bitku protiv savršeno moderne, svjetske armade. Tumačio im je da Osmanska država više ne stoji iza njih, po sporazumu velikih sila na Berlinskom kongresu. Da se sultan, u pitanjima Bosanskog ejaleta, više ništa ne pita – jer je pristao da Bosnu “privremeno preuzme” Austro‑Ugarska. Ustanicima je muftija negativno odgovorio na dva njihova zahtjeva: odbio je biti na čelu pobunjenika (da bude emir dobrovoljaca) i odbio je zahtjev emira Alijage Hamzića da mu izda fetvu da se mogu boriti “pod Allahovim bajracima”, jer “Bosna više nema sultana kao zapovjednika”. U palači suda, Hukmetu, i ispred palače, u dvorištu, ubili su petero ljudi “duhovnog i upravno-političkog vrha”: mostarskog mutesarif-pašu, dvojicu kajmekama, mostarskog kadiju i muftiju Karabega. Svirepost kakvom su mučeni i ubijani u nekim elementima asociraju na zločine o kojima smo slušali da su ih u našem vremenu počinili ISIL‑ovci. Kroz historiju je zabilježeno više ovakvih prevrata kad ulogu mudrih i učenih preuzmu nedoučeni i poluinteligentni.

STAV: U knjizi Grad velike svjetlosti, Mostarske vedute jedno poglavlje posvetili ste muftiji Karabegu. Sad radite na novom djelu u kojem ćete obraditi život i smrt muftije Karabega. Šta Vas je motiviralo da pišete ovaj roman i koji je njegov cilj?

KAJAN: Moje interesiranje za mostarskog muftiju Mustafu Karabega javilo se još prvom objavom priče, pa poslije i romana i drame Nedžada Ibrišimovića. Njegov Karabeg bio je i u formalnom smislu novum: to je romaneskna struktura koja rasprostire historijsku sliku, ali i vremensku proceduru “kroz oči meleka”, poetskog diskursa, odlično primljena od naše publike 70-tih godina – ali uvijek u velikoj sjenci Ugursuza. A, onda se ispostavilo da su historičari potpuno zaobišli Karabega, da se cijela ta historijska drama, kroz svih 140 godina, svela na nekoliko vrlo kratkih biografskih tekstića (Bašagić, Handžić, Šabanović) i jednog spomena vrijednog djela, autora Hivzije Hasandedića, objavljenog u NDH Sarajevu 1941. godine. Ali, ni ta brošurica od 32 stranice nije iza 1945. godine bila u opticaju – jer joj je na korici pisalo Nezavisna Država Hrvatska. Nedžad je imao samo taj historijski Hasandedićev tekst. Međutim, to nije izvoran rad, nego doslovno prepričan sažetak rukopisa Menakib Abdulaha Riđanovića, učenika, pa asistenta i kasnijeg prisnog prijatelja muftije Mustafe Karabega. To Riđanovićevo djelo, prvorazredni izvor za konstituiranje biografije i stradanje muftije Karabega, ostalo je neprevedeno sve do 2001. godine, kada ga je preveo, priredio za štampu i opremio iscrpnom studijom prof. dr. Omer Nakičević.

Postojao je i još jedan privatni podsticaj da se pozabavim Karabegom. Duže od 30 godina poznavao sam dr. Fatimu Karabeg-Mašović, kćerku Ali-Rize Karabega, sina muftijina kojeg su umalo ubili ustanici (kao bebu u naramku!) kad su došli opljačkati i pobiti sve u kući Karabega. Također sam prijatelj sa sinovima bečke porodice Fatiminog brata, rahmetli dr. Esada Karabega, Erduanom i Edinom… Najposlije, to mi je bila i dužnost kao Mostarca.

STAV: Možete li nam ukratko predstaviti roman?

KAJAN: Nemam namjeru govoriti o svom sirovom rukopisu romana. Nedavno sam na snažnu sugestiju jednog poznatog novinara ustupio fragment njegovu portalu. Dok su izlazili književni časopisi, bilo je uobičajeno da pisci u njima objavljuju nove rukopise, pa i romane u cjelini, u nastavcima – prije pojave knjige. Razlog “puštanja” odlomka romana o sudbini Mustafe Karabega jeste da najavi – od historičara nenajavljenu 140. godišnjicu jedne velike tragedije – po svireposti i po izboru ubijenih. Tragediju naučno potpuno netaknutu, neproučenu, neobrađenu! Ni okruglog stola, ni naučnog simpozija!



Ibrahim Kajan
UMORSTVO MUFTIJE KARABEGA


(Fragment. Posveta rahmetli dr. Fatimi Karabeg-Mašović)

Vođi ustaša lice je postalo modro poput čivita. Plameni bijes mu je siktao iz očiju. Usmjerio je svoj prsti prema muftiji Mustafi Karabegu, poput džehennemskog tužitelja. Muftija ga je promatrao bez kapi krvi u licu.

O muftija, o Mustafa, o efendijo! Hoćeš li dati fetvu da smo slobodni boriti se pod Allahovom zastavom ili je nećeš dati?

Muftija mu je odgovorio tiho, ali potpuno jasno, bez ikakve dvoumice:

Ne mogu ti izdati fetvu za boj pod Allahovim bajrakom. Ne izdajem ih već pola godine. Ne mogu, jer nad ovom se zemljom, u stvarima rata i mira, više ne pita sultan. A fetve se ne izdaju u zemljama gdje nema halife… Ne mogu je izdati i neću je izdati.

Emir mostarskih ustaša reče: Ne možeš izdati fetvu. Ne možeš, ali Bosnu možeš predati din-dušmaninu! Sad si je, kjafire, predao u ruke Austrije!

U tom trenutku iz dvorišta fijukne kuršum, razbi staklo na prozoru i zari se u Fadil-begovo rame, kajmekamovo, Fadila, zeta mutesarrifova koji je do njega sjedio.

Vani se tutnjalo: ljudi su oborili kapiju i nasrnuli, trčeći po velikom dvorištu između Hukumeta, mutesarrifove rezidencije i zgrade vojne komande…

– Fetva! Fetva!

– Puške, noževe, puške, noževe!

U dvorani je nastao muk. Svi su polegli po podu…. a potom, puzajući ili potpuno prignuti, pokušali naći spasa u susjednim prostorijama Hukumeta.

Hamzić je, praćen svojim pomoćnicima, pojurio prema izlaznim vratima, imajući samo jedno na umu: da smiri svoje pristalice nad kojima je on emir, da smiri i usmjeri kako mu se prilike otvore i pokažu. S uzdignutog stepeništa vriskale su njegove komande ljudima koji ga nisu čuli, raspomamljenim, što od glasova, što od lomljenja prozora i lupanja kundacima po vratima rezidencija brigadira i mutefasarrifa koje su im bile na putu. Pojurio je prema tabiji, gdje je u pripravnosti čekao trubač da pozove u pomoć travničke rezerviste rasute po mostarskim baščama i kafanama. Naredi trubaču da zatrubi zbor, jer nema druge! Mora obuzdati nezaustavljivo! On je emir! U nestrpljenju, posla i jednog momka da ih traži po čaršiji i požuruje u Hukumet, da im kaže da muftija nije donio fetvu protiv Austrije, da se pripreme za sve!

Pored njega, vrti se džube hodže Drače. Urla on na sav glas:

O Ummet-i-Muhammede, vrata Dženneta se otvoriše, požurite i pobijte kjafire u palači!

A onaj momak što ga posla Hamzić ode skupljati raštrkane askere i razglasi po Mostaru i ono što nije mogao čuti – da je muftija donio fetvu o predaji!

Potom je nastao lom. Hamzićeve bande su krenule s palicama i dugim noževima, sabljama i kuburama prema Hukumetu. Uzvikivali su imena gradskih ajana – mutesarrifa, kajmekama, kadije i muftije. Tražili su da izađu iz dvorane i polože svoje vratove, njihovo je vrijeme na kraju – jer oni idu prema njima.

Prijatelji ajana potrčaše u palaču suda da ih pokušaju spasiti od razbojnika, ili bar razdvojiti u presudnom hipu da ih ne smaknu na pravdi Boga jedinoga, a Allah je odredio kako će najposlije biti.

Dvojica prihvatiše muftiju ispod lakata, pa ga žurno izvedoše i krenuše dvorištem prema Ali-pašinoj palači. Uspjeli su pretrčati, a da ih niko ne susretne. Ali, ne vidješe, u zao čas, da je pred vratima jedan bradati Hamzićev pristalica. Čim ih taj evbaša opazi, dreknu koliko je mogao, urličući poput pijane hulje:

O, vas dvojica nevjernika, gdje bježite s kjafirom?! Danas njemu nema bijega! On ne može pobjeći!

Pijani hamzićevac potrča prema Tabiji da javi ustanicima da je muftija tu, ali da će pobjeći krmak ako se ne požure i zgrabe ga.

Spasioci izvedoše muftiju uz stepenice Ali-pašine rezidencije, prihvatiše kvaku vrata; vrata su bila zaključana!

Pogledaše prema bašči i opaziše grupu pobunjenika kako ih promatraju. Puške su im bile naslonjene na zidić.

Muftijini se spasioci odluče ponovno vratiti u mutesarrifovu palaču, pa joj se počeše, prignuti, primicati. U taj tren, iznenada, cijelim se dvorištem prosu desetine haramija rezervnog sastava travničkog tabora. Zapucaše sa svih stane i niko nije znao hoće li preživjeti ovaj zlokobni dan na početku vrelog mjeseca augusta 1879. godine.

Utrčali su u palaču. Sjetiše se hamama pa muftiju gotovo odvukoše do vrata, s još trojicom koji im pristadoše, kadijom i jedan od ajana imenom Mustafa hadži Šakir ef. Džabić. Ali, i tu – na vratima – katanac! Kadija ga silom otrže. Uđoše i jedva zatvoriše vrata, a mutesarrif i njegov šura nisu mogli ući…

Odmetnici navališe na muteserrifa Mustajbega i na ranjenog Fadil-bega, koji im je pod nogama samrtnički hroptao. S Fadil-bega su bijesno trgali dijelove odjeće, pa ga – dok mu je duša bila između neba i zemlje – svukoše, zajedno s mutesarirf-pašom, niz stepenice i zaklaše ih kao dvije ovce. S mejita su skinuli svu odjeću i ostavili ih gole pred samim ulazom u palaču pravde! Allah im se smilovao!

Kad su ih zaklali, obrisaše noževe i ruke vezenim mahramama koje su im djevojke vezale oko vrata, da ih se sjete i ne zaborave ih u boju protiv dušmanina u koji su naumili krenuti. Krvave jagluke baciše pod noge i okrenuše se stepenicama. Ustrčaše uz njih pa hodnikom do vrata hamama. Nasrnuše na njih poput razjarenih risova.

Uza svu silu, vrata nisu mogli otvoriti. Jedan, zapjenjen, uperi pušku i opali prema vratima. Krik iza vrata jasno je govorio da je u hamamu, kao u klopci, neko žestoko ranjen.

Tada uspiju otvoriti vrata. Ustaše životinjski nasrnuše, zaglavljujući se u usku ramu vrata, posrćući i jašući jedan preko drugog, urlajući.

Jebat ćemo vas kjafiri!

Glave ćemo vam oderati!

Muftiju na kolac nabiti!

Gazili su po ranjeniku, skakali mu po trbuhu, tukli ga drškom velikog noža po lubanji, dok nije izdahnuo bljujući slapove potamnjele krvi, očiju koje samo što nisu iskočile iz svojih koštanih čašica. Svukli su nešto odjeće s njega, pa ga odgurnuli nogama do zida, podižući svoje plamteće poglede prema obamrlom muftiji i kadiji koji je potpuno zanijemio i krkljao samo neke mukle, zastrašujuće, izgubljene glasove koje niko od ljudi nije čuo.

Jedan je čeličnom šakom, kao maljem, raspalio usred kadijina lica, da ga je cijelog krv oblila. Kadija se stropoštao na pod, pod noge katila. Drugi ga zgrabi za nogu pa ga odvuče kroz hodnik, preko ulaznog praga i izvuče na terasicu s koje su se spuštale stepenice u dvorište. Na terasi mladi krvolok uze još živa kadiju na svoje ruke, nasmiješi se poput smrtonosnog mladoženje, pa odbaci tijelo uvis, urličući: U Džehennem naglavu! – pa tijelo pade na basamake i prelomi se. Čulo se lomljenje kostiju. Košćani patrljci izvirili su iz skršenih noga i polomljenih ruku nesretnika.

A onda su se okrenuli vrhu stepenica i vidjeli svog trećeg bradatog druga kako oštricu dugog noža upire u muftijin podbradak, ne dopuštajući mu ni da se milimetar pomakne, ako nije sam odlučio da, bez Božijega halala, otputuje na ahiret.

Svedi nam kjafira… – reče onaj bezdušnik koji je ubio kadiju. Sišavši, počeše ga udarati nogama i rukama, drškama noževa i kratkim lancima.

Ali tada grupa gradske eškije s Tabije vidje kako ona ološ, evbaše, iz zindana pušteni, pripremaju posljednji čas mostarskom muftiji, pa im povikaše:

Mi ćemo ubiti nevjernika! Stanite, mi ćemo to uraditi, nema njemu spasa!

Pritrčavali su im s velikim noževima u rukama.

Muftija, Allah mu se smilovao, smogne još toliko snage za zaviče:

Braćo, ne ubijajte me iz straha od Allaha! Allah uzvišeni kaže da će onom ko ubije vjernika kazna biti Džehennem! U njemu će vječno ostati! Allah će na njega svoj gnjev spustiti! Proklet će ga Allah i patnju mu veliku pripremiti!

Hrsuz mu reče: Ti nisi vjernik, o muftija!

Muftija, gušeći se, na to reče: Vjernik sam, hvala Allahu, džellešanuhu!

Hrsuzov mladi drug u zločinu zapara vrhom noža muftijino lice i reče mu: Ti si krmak nad krmcima, o muftija!

Samo što su sišli sa stepenica, svukoše s muftije odjeću, a mladi ga ustaša udari sabljom od vrha glave prema lijevom uhu i ozlijedi mu mozak. I drugi ga je udarao po glavi i mišici! A onda je ponovno zamahnuo – i mišicu mu potpuno odsjekao. I treći ga je posjekao sabljom iza šake i lijevoga zgloba, presjekao mu tetivu, ponovno uzeo isukani mač, gurnuo ga od sebe i odsjekao mu kožu s prstiju i same prste. Jedan od njih udari ga nožem po glavi i rasiječe koliko dva prsta. Drugi ga je odmetnik uzeo za bradu i zareza ga vrškom oštrice od uha do uha kao janje kad se kolje – ali koje se još, šejtanskim naumom, ne usmrćuje. Bradati mladići koji su sve iz blizine promatrali, ustadoše s trave i visokim glasom donesoše tekbire: Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber!

Prema krvavom klupku jurišao je dugokosi, stasiti čovjek s isukanim handžarom, bez košulje, samo u šalvarama. Oko čela je povezao zelenu traku s vezom u zlatnu koncu: Allah je Velik! Zovu ga Memac. Njega, junaka mostarskih mahala. S lica mu je sijala zla radost Iblisova osvetnika – i on, svom silom zari u muftijina leđa handžar dugački – razorivši mu posljednje tragove života!

Odmetnici ponovno zaurlaše tekbire, grleći onoga što ga je konačno rastavio od ovog svijeta. Ljubili su ga u čelo, podizali ga na ruke i bacali u velikom veselju uvis, kličući mu: Sretan bio gazija! Blagosloven bio! Iz loze gazija, gazija si od gazija! Memac!

Zaučio je ezan… Pored golog zgrčenog mejita mostarskog muftije Mustafe Karabega, prolazili su hodža Drače i hafiz Sefić, oni koji su bacali “drva na vatru” i na koje se emir pobunjenika Alijaga Hamzić potpuno oslanjao. Nisu ni svrnuli pogleda na svog svirepo likvidiranog muftiju i prijatelja iz djetinjstva i sa stambolskih studija, na kojima je Mustafa bio najsjajnija zvijezda.

U trenu nailaska hodže i hafiza, Memac iznenada stade ispred Drače: Oprosti moj dobri hadžija. Daj mi taj Zakonik Mudri…, pa ga uze hodži iz ruke i baci na mrtvo, masakrirano tijelo muftije Mustafe Karabega.

Evo ti Zakonik! Sad piši fetve koliko god hoćeš!

To reče Memac.

Ezan je pozivao vjernike koji se Boga boje da ne zakasne na namaz, na ikindiju.
Stav.ba
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#184 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

NAPOMENA: Nasa posla, ko je prav a ko kriv za stradanja naroda. Mozda nam ovaj tek bar malo otvori oci. Tekst je poucan za sva tri naroda u BiH.
ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ O OCU SAVI JANJIĆU: Kad srbende utihnu
Ovih dana, Sava je prozvan izdajnikom jer ne igra na Kosovu kako politika iz Beograda svira, što je dovoljan signal smeću od medija i novinara da ga ne skidaju sa naslovnih strana danima

Image
Otac Sava Janić (Foto: Buka)

Virtuelne i ine kvazisrbende obračunavaju sa ono malo neistomišljenika svakodnevnim prijetnjama i nipodaštavanjem. Samopotrvđuju se odanošću Velikim Vođama zbog kojih je Srba sve manje, kao i zemlje na kojoj su živjeli. Te junoše i siledžije same velike vođe, sa to malo riječi s koliko barataju, pominju rijetko ili nikako.

Proglašavaju ti malopametni jurišnici proameričkim i prozapadnim plaćenicima svakog osim Vođa, koje su doveli srpski narod u klečeći položaj pred američkim i evropskim finansijskim institucijama zadužujući se stotinama miliona eura i dolara godišnje, koje uskoro neće imati ko da vrati. Bježi nacija u stampedu, opet u te mrske evropske i američke zemlje.

Ali se zato mjesecima najbrutalnije razvlači Otac Sava Janjić, Iguman Manastira Visoki Dečani, čovjek koji se godinama bori protiv albanskih ekstremista, upozoravajući na posljedice tog ekstremizma međunarodne organizacije, čiji je čest sagovornik. Kao što je, kada to nije bilo popularno, štitio svoje komšije Albance od nasilja Srba, sakrivajući ih u manastirskim odajama, pozivajući na suživot i nenasilje.

Iste manastire zapaljene požarima, u godinama poslije, gasio je i obnavljao, dokumentujući kako ih zapišavaju.

Ovih dana, Sava je prozvan izdajnikom jer ne igra na Kosovu kako politika iz Beograda svira, što je dovoljan signal smeću od medija i novinara da ga ne skidaju sa naslovnih strana danima.

On se i dalje bori kako zna i umije, naviknut da bude sam, izdan, prepušten.

Ne odustaje, kako su odustali od njega.

Sa Ocem Savom vojsku je služio Miljenko Jergović, i u svom autorskom tekstu on se sjeća tih dana: "U proleće 1999. otac Sava je spasavao jedne ljude, da bi već nakon nekoliko meseci spasavao druge ljude. Ne zna se, zapravo, koliko ih je spasao. Kao što se ne zna ni koliko ih je, vlastitim primerom, spasao da ne postanu zločinci. Mogli su ubijati i paliti, a zbog njega, eto, nisu. U strašna vremena sačuvao je Dečane, svojom ih dobrotom čineći Visokima. Ili je dobrota, i onda u Kninu, već bila njegovo monaštvo."

Sinoć je na Twitteru Otac Sava objavio jedinu logičnu poruku onima koji nas brane, čineći da nas bude sve
manje. Nema joj se šta dodati.

Image

Jasno je i njemu da se svemu ovom bliži kraj.

Kvazisrbende sakriveni u sigurnim dubinama većine će do zadnjega kritikovati pogrešne, ono malo pameti je već otišlo ili će otići, na sve strane saučesnici sami sebi aplaudiraju u potpunom porazu jedne nacije, koja je mogla proći mnogo bolje, a nije.

Nacija što svoje najveće poraze slavi kao pobjede, najgore bira za vođe, izabrala je svjesno da na bis poziva najlošije predstave i najlošije glumce svoje istorije, psihopate za jednokratnu upotrebu, plativši tu kartu, permanentnog biranja pogrešne i katastrofalne politike, u jednom pravcu preskupo.

(Buka)
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#185 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

ZA SVE JE KRIV VUČIĆEV VELIKI DRŽAVNIK: Nadomak Beograda otkrivena 744 leša kosovskih civila, do danas niko nije odgovarao za gnusan ZLOČIN
Portal „Slobodna Bosna“ nastavlja svoj uspješni serijal iz povijesti, pročitajte našu današnju priču...

Image

Od 2001. godine do danas, na teritoriji Republike Srbije su na četiri lokacije otkrivene masovne grobnice
sa 941 tijelom Albanaca ubijenih na Kosovu 1999. godine, prevashodno civila koji su stradali izvan borbe.
Prema podacima UNMIK-ove Kancelarije za nestala lica i sudsku medicinu (KNLSM), u Batajnici nadomak
Beograda otkrivena su 744 leša kosovskih Albanaca, u Petrovom Selu najmanje 61 tijelo, a kod jezera Perućac

masovna grobnica s 84 tijela. Naknadno, u masovnoj grobnici Rudnica otkrivena su još najmanje 52 leša.
Prve informacije o tajnom premiještanju tijela kosovskih Albanaca s Kosova u Srbiju i njihovom
pokopavanju u masovne grobnice objelodanila je Radna grupa Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije
(MUP) 25. maja 2001. godine u dokumentu pod nazivom Informacija. Ubrzo nakon toga počinju prva
iskapanja na lokalitetu Batajnica, potom u Petrovom Selu i pored jezera Perućac.

Prvi posmrtni ostaci u masovnoj grobnici Rudnica pronađeni su 13.
decembra 2013. godine.

Već u Informaciji Radne grupe saopćeno je da je odluka o skrivanju tragova zločina isplanirana
najkasnije u martu 1999. godine na najvišem državnom nivou i da je tada na jednom sastanku tadašnji
predsjednik Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević naložio ministru unutrašnjih poslova
Vlajku Stojiljkoviću preduzimanje mjera kako bi se prikrili dokazi o izvršenim zločinima nad albanskim
civilima.

Na sličan zaključak o operaciji isplaniranoj u vrhu vlasti upućuju i drugi dokazi izvedeni pred
Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju i Vijećem za ratne zločine Okružnog suda u
Beogradu koji su analizirani u ovom dosijeu.

Analizirani su iskazi i propratne izjave svjedoka koji se mogu podijeliti u dvije grupe: prvu čine očevici
zločina i preživjele žrtve, a drugu, brojniju – insajderi, uglavnom pripadnici policije i javnih poduzeća
koji su učestvovali u transportu i pokopavanju tijela. Pored toga, analizirani su i brojni dokumenti
policije i vojske, prevashodno dostupni preko baze MKSJ, ali i oni do kojih je Fond za humanitarno
pravo došao nezavisno od sudova.

Osim potvrde zaključka Radne grupe o tome da je operacija planirana i naređena iz samog vrha vlasti
SRJ i Srbije, iz dokaza proizlazi da su u prikrivanju leševa učestvovali pripadnici oba resora MUP-a
Srbije sa svih nivoa policijske hijerarhije – od najviših oficira do policajaca sa najnižeg nivoa. U uklanjanju leševa sudjelovala je i Vojska Jugoslavije preko svojih odjeljenja za asanaciju terena. Osim njih, najčešće po nalozima koji su stizali od lokalnih policijskih zvaničnika, u uklanjanju leševa učestvovali su i civili i radnici javnih poduzeća, čije mašine i druga logistika su također korišteni.

Iz izjava i iskaza svjedoka, kao i iz dostupne dokumentacije iz tog vremena, uočljivo je da je termin
„asanacija terena“ ili „sanacija terena“ obilato korišten unutar političkih, vojnih i policijskih struktura
da bi se označilo nelegalno uklanjanje leševa i njihovo pokopavanje u tajne masovne grobnice, s
ciljem prikrivanja zločina.

Na osnovu izjava svjedoka koji su učestvovali u transportu ili pokopavanju leševa može se uočiti da
su ubijeni kosovski Albanci čija su tijela otkrivena u masovnim grobnicama bili civili, što je potvrđeno
iskazima očevidaca zločina i naknadnim forenzičkim analizama.

U grobnicama su, osim muškaraca, pronađena i tijela žena i djece, a najčešći uzrok smrti su prostrjelne rane,
u najvećem broju slučajeva na glavi, što ukazuje da žrtve nisu stradale tokom borbi već u egzekucijama
izvan borbi.

Šesnaest godina nakon otkrića masovnih grobnica u Batajnici, u Petrovom Selu i kod jezera Perućac i
više od tri godine po otkrivanju masovne grobnice Rudnica, na tim lokalitetima ne postoje nikakva
obilježja koja bi ukazala na to da su na teritoriji Srbije pronađene stotine leševa žena, djece i muškaraca,
civila stradalih u brojnim masovnim zločinima na Kosovu.

Do danas niko u Srbiji nije odgovarao za opsežnu operaciju skrivanja tijela kosovskih Albanaca u
masovne grobnice.
NAPOMENA: Kliknite na lik da pogledate video.
http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/924 ... ochin.html
kiligonzales
Posts: 5436
Joined: 01/12/2016 10:32
Contact:

#186 Re: NASA POSLA

Post by kiligonzales »

Haman2 wrote:Zasto umru nisu obavili neki predsjedniuci zapadnoevropskih zemalja koji se izjasnjavaju kao krscani za vrijeme posjete S. Arabiji. Zar to moze obaviti neko ko se ne izjasnjava kao musliman. Prof. Dr. Lagumdzija nije musliman on je ateist. Kod nas moze sve da psuje Boga, jede svonjetinu, ne ide u dzamiju, ne posti itd . Iz tog razloga i kazemo NASA POSLA.

:izet: :roll: :zzzz:
Otkud ti znaš šta je izmedju covjeka, njegovog srca i Boga?
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#187 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

Ja ne znam sta je izmedju covjeka i Boga ali znam da Lagumdzija nije musliman. Ne ide u dzamiju, ne klanja, ne posti, pije alkohol, jede svinjetinu itd.
:izet:


MEHANIZAM KOORDINACIJE RADONČIĆ - DODIK: Zašto su Dodik i Radončićev bilten "Avaz" zajednički nastupili oko financiranja OSA-e?!
Fahrudin Radončić u kampanji za izbor u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine ponavlja kako mu je svejedno koja će druga dva člana sjediti sa njim u državnom vrhu tokom naredne četiri godine

Image

Iz pojedinih izjava i postupaka moglo bi se naslutiti da, kada je riječ o budućem članu Predsjedništva BiH, Radončić i njegovi suradnici preferiraju Milorada Dodika u odnosu na njegovog protivkandiata Mladena Ivanića.

Da se Radončić i Dodik dobro razumiju, sporazumijevaju i koordiniraju javne nastupe svjedoči i najsvježiji primjer rasprave o povećanju budžeta državne Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA), o čemu se ovih dana raspravljalo na Vijeću ministara BiH. Milorad Dodik je, kako smo već pisali, na novinarsko pitanje o odbijanju povećanja budžeta jučer kazao kako OSA-i "ne treba davati dodatni novac, nego je treba raspustiti". On je dodao i da "je ona antiustavna organizacija koja je nametnuta kršenjem međunarodnog sporazuma od strane visokih predstavnika".

Image

Radončićev "Dnevni Avaz" nije mnogo čekao da bi se (još jednom) složio sa tvrdnjama Milorada Dodika. Podržavajući odluku Vijeća ministara BiH da se odbije zahtjev direktora OSA-e Osmana Mehmedagića o povećanju budžeta toj agenciji za 60 hiljada KM, "Avaz" se koristi gotovo identičnim manipulacijama i izmišljotinama koje upotrebljava Milorad Dodik.

Radončićev bilten tvrdi da budžet OSA-e od 35 miliona maraka niko ne kontrolira osim direktora Osmanagića, budući da OSA "duže od godinu radi bez nadzora Zajedničke komisije za nadzor nad OSA-om, što je protivno Zakonu o OSA-i". "Avaz" bezočno laže i konstruira da „su blokadu uzrokovali SDA i SDS kako bi te dvije stranke imale potpunu i isključivu kontrolu nad obavještajnim - sigrnosnim sektorom".

Image

Indikativno je da gotovo identičnu laž o uzrocima blokade OSA-e posljednjih dana ponavlja Nikola Špirić, najbliži Dodikov suradnik i "prvi komšija" sa američke Crne liste. Istina je, koja je poznata svima osim Dodiku, Radončiću i njihovim satelitima, da je do blokade došlo nakon što je Nikola Špirić smijenjen sa mjesta predsjednika Zajedničke komisije za nadzor nad OSA-om, a smijenjen je zbog falsifikata službenog dokumenta. Kako je ovih dana otkrio portal "Žurnal" razlog za njegovu smjenu bilo je Špirićevo špijuniranje za jednu stranu obavještajnu službu. Članovi komisije koji su glasli za Špirićevu smjenu, su za "Avaz" i Dodika krivi jer su zaustavili antidržavnu djelatnost Nikole Špirića i tako "blokirali rad komisije".

No, očito je da lidera SBB-a Radončića i Milorada Dodika već dugo približavaju brojni zajednički interesi, zajednički porijatelji ali i neprijatelji. Državna Obajveštajno-sigurnosna agencija, svakako je jedan od tih zajedničkih neprijatelja jer je u ranijem periodu uspješno dokumentirala njihove nezakonite radnje. "Neće mi biti problem da sarađujem sa Dodikom", ponavlja tokom predizborne kampanje Radončić. Sigurno da neće: nije to problem ni Željki Cvijanović.

(SB)
User avatar
DaysleepeR
Posts: 14330
Joined: 29/05/2003 00:00
Location: Rajvosa

#188 Re: NASA POSLA

Post by DaysleepeR »

kakav je ovo smetljarnik od teme?

:run:
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#189 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

Velis " smetljarnik od teme". Pa govorimo o smecu u nasem ponasanju. Vrati se na pocetak teme pa procitaj kakvi smo, kako se ponasamo. Ukazivanje na te probleme sigurno nekima smeta.
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#190 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

VJEROVAO JE OBEĆANJIMA: Stočar poklanja Vladi RS-a posljednje jagnje - „Kad su već pojeli njih 400...“
„Tražim samo to što mi pripada, ali mislim da je sve to velika prevara“


Image
Foto: Siniša Pašalić/Buka

Stočar sa Manjače, Rade Grgić, kome je 2015. godine uništeno cijelo stado, donio je danas jagnje u park “Mladen Stojanović” u Banjoj Luci, kako bi ga predao u Vladu RS-a, da im, kako kaže, da i to što mu je ostalo.

„Kad su mi već sve uzeli, evo im i ovo jedno. Bio sam čovjek sa bogatim stadom, sad sam ostao sa jednim psom. Sve su mi uništili, a obećano još nije isplaćeno“, rekao je Rade.

Rade tvrdi da mu je stado uništeno zbog bolesti, a šteta koja mu je trebala biti isplaćena još nije.

„Dali su mi 30 odsto, a duguju mi još oko 60.000 KM. Ubili su stado zbog bruceloze i napisali zapisnik koliko je isplata. Tražim samo to što mi pripada, ali mislim da je sve to velika prevara“, keže Rade.

Dodaje da su ljudi na Manjači prevareni jer je to meso, tvrdi, završilo u klaonicama.

Jagnje će odnijeti u Vladu za dan-dva. Kaže, kad su već pojeli njih 400, eto im i ovo jedno.

(Buka)
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#191 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

ŽELJAVA NEKAD I SAD

FAHRUDIN VOJIĆ 10.10.2018.

Plamen i eksplozije uništili su jedan od najutvrđenijih aerodroma u Evropi. Nekadašnje vojno čudo putem kojeg se sijao strah u srcima eventualnih neprijatelja danas je obična pećina ispunjena vlagom i toksičnim plinovima. Bivši aerodrom u punoj funkciji bio je od 1968. do početka agresije 1992. godine. Pojedini dijelovi tunela danas su u vrlo lošem stanju, pa im prijeti opasnost od potpunog urušavanja

Image

Iako je onesposobljen već više od dvadeset godina, aerodrom Željava kod Bihaća i danas je tema različitih komentara, procjena i često nevjerovatnih priča. Aviobaza bivše JNA za brze zračne odgovore, s koje su eskadrile lovaca polijetale za dvije minute, danas izgleda sablasno. Tunele objekta u podzemnom dijelu i piste aerodroma Željava miniranjem su 16. maja 1992. godine, prilikom povlačenja, teško onesposobili vojnici JNA. Aerodrom Željava kod Bihaća slovio je za jednu od najviše čuvanih vojnih tajni bivše SFRJ.

“Bila je subota kada je u 5 sati i 30 minuta odjeknula prva eksplozija, a pet minuta prije 6 sati začula se serija eksplozija na pistama i svih pet pisti prekrio je gust dim. Trinaest minuta prije 8 sati Bihać se zatresao od snažne eksplozije, planina je gorjela, a plamen je dosezao samo nebo”, ispričao nam je jedan od očevidaca, bivših pripadnika jugoslavenske vojske.

Plamen i eksplozije uništili su jedan od najutvrđenijih aerodroma u Evropi. Aerodrom je uništen s oko šezdeset tona najmoćnijeg eksploziva. Nekadašnje vojno čudo putem kojeg se sijao strah u srcima eventualnih neprijatelja danas je obična pećina ispunjena vlagom i toksičnim plinovima. Bivši aerodrom u punoj funkciji bio je od 1968. do početka agresije 1992. godine. Pojedini dijelovi tunela danas su u vrlo lošem stanju i prijeti im opasnost od potpunog urušavanja. Cijeli objekt onečišćen je PCB spojevima i opasan je po zdravlje, a ionizacijski detektori dima, kojih je bilo na stotine po stropovima tunela, prijete sadržajem radioaktivnog americija-241, koji se lahko apsorbira u plućima i može izazvati karcinom i genetska oštećenja u ekstremnim slučajevima.

Uništavanjem aerodroma pričinjena je i velika ekološka šteta. Otkrivena je visoka koncentracija hemijskih spojeva, polikloriranih bifenila, osobito u tunelu 1, gdje je im je koncentracija 164 ppm (čestica na milion). Oko samog kompleksa još ima zaostalih mina.

MILIJARDE DOLARA POD ZEMLJOM

Nedžad Jahić, koji je bio vodnik prve klase na aerodromu Željava od 1989. do početka 1992. godine, kaže da je izgradnja aerodroma na ovom mjestu produkt geostrateških ispitivanja i planiranja.

“Lokacija i pozicija iznimno je dobro postavljena da bi se mogla lahko braniti, jer su ovdje najpovoljnija zračna strujanja na području cijele bivše Jugoslavije. Aerodrom je bio smješten na udaljenosti dovoljnoj da avioni mogu brzo odgovoriti u slučaju bilo kakve povrede granice na strani prema Italiji i Austriji, jer je Jugoslavija s blokom nesvrstanih tada predstavljala balans između NATO bloka i Varšavskog pakta, te se morala osigurati u slučaju eventualnih napada”, pojašnjava Jahić, koji je na Željavi radio kao tehničar za avion i motor na MiG-u 21 u 125. lovačkoj avijacijskoj eskadrili.

Bišćanin Jusuf Midžić je nakon završenog Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu 1972. godine počeo raditi kao profesor fizike u Medicinskoj školi Bihać. Još dok je bio gimnazijalac, sjeća se da se među lokalnim stanovništvom pričalo o izgradnji tajnog aerodroma u blizini grada. Ni slutio nije da će desetak godina kasnije na njemu dobiti posao.

“Sjećam se tog mita o aerodromu Željava u trenutku kad se on 1954. godine počeo graditi. Izgradnjom aerodroma Željava grad Bihać počeo se urbanizirati i poprimati sasvim drugi oblik. U to vrijeme u Bihaću počela je gradnja modernih stambenih objekata za vojne osobe koje su trebale tek doći i raditi na aerodromu Željava. Nicali su još neki drugi objekti i infrastruktura se počela znatno mijenjati i modernizirati”, ističe Midžić.

Naši sugovornici kažu da niko sa sigurnošću ne može potvrditi koliko je novca uloženo u izgradnju ovog, navodno tada trećeg vojnog aerodroma u svijetu. Ističu da je sasvim sigurno riječ o milijardama američkih dolara.

“Teško je to procijeniti zato što je u to vrijeme dinar bio platno sredstvo, a u Jugoslaviji je vladala dogovorna ekonomija i mogao si napisati bilo koju cijenu, ona bi bila prihvaćena. Niko nije ni pitao za broj već se tako radilo i dogovaralo, a ako bi zafalilo novca, on bi se doštampao”, dodaje Jusuf Midžić.

Izgradnja je trajala sve do 1968. godine, kad je došlo do poznate “češke krize”, uslijed koje su sovjetske trupe s članicama Varšavskog pakta, izuzev Rumunije, tenkovima upale u Čehoslovačku i okupirale je. Predsjednik SFRJ Josip Broz Tito našao se u neizvjesnosti i ubrzano otvorenje aerodroma Željava otpočelo je. Nakon što je i zvanično otvoren, a slika gotovo mitske jačine odaslana u svijet, bivša Jugoslavija bila je koliko-toliko sigurna i era lovačkog zrakoplovstva i aviovježbi nadomak Bihaća uveliko je počela.

“Aerodrom je bio strogo čuvan i nije mu se moglo prići. Dežuralo se 24 sata i bili smo tako izvježbani da avion u slučaju uzbune može poletjeti za dvije minute. U svakom trenutku aerodrom Željava mogao je odgovoriti u slučaju povrede teritorija ovog sjeverozapadnog prostora bivše Jugoslavije. Moja jedinica radila je na pripremi aviona za letenje. Uhodana procedura uzlijetanja i slijetanja dovedena je do savršenstva. Vrata na koja su se izvozili avioni bila su pancirna i nisu bila direktno na ulazu već su bila pomjerena malo u dubinu iz sigurnosnih razloga i slučaja udara na aerodrom, a ispred njih su bili neki dihtunzi za suzbijanje tih eksplozija. Aerodrom je imao svoju posebnu stanicu za struju i rezervoare s gorivom. Imao je kuhinju i restoran ispod kojeg su bili smješteni prirodni izvori vode. Bio je osposobljen da određeno razdoblje može izdržati zatvoren”, objašnjava Nedžad Jahić.

PRESRETANJE NEPRIJATELJSKIH LETJELICA

Jusuf Midžić kaže da je aerodrom korišten za razne vježbe u slučaju napada. Avioni su uglavnom služili za presretanje neprijateljskih letjelica. Postojale su dvije eskadrile, plus jedna izviđačka ili strateška, koja je vršila izviđanje i skeniranje granica.

“Uglavnom su vršili bočno skeniranje duž granica. Ta eskadrila imala je do dvanaest aviona i nisu svi bili u dnevnoj upotrebi. Kompleks aerodroma sastojao se od 117. puka, koji se isključivo bavio letenjem i avionima. Osim njih, bila je i jedinica koja je logistički opsluživala taj puk i dnevno je moglo biti u kompleksu do 2.000 ljudi maksimalno, iako je teško reći koliko je ustvari vojnika bilo u aerodromu tokom dana”, pojašnjava Midžić.

Nedžad Jahić navodi kako je u vrijeme kad je otvoren 1968. godine aerodrom bio opremljen avionima treće generacije koji su se mogli oduprijeti i biti ozbiljan takmac u toj hladnoratovskoj krizi.

“Izviđačka eskadrila bila je opremljena uređajima za izviđanje i snimanje, a operacijski centar bio je na Golovrhu, gdje je bio radarski sistem smješten. Taj sistem imao je opseg oko 800 kilometara zračne linije. Tu je bilo i postrojenje Savezne uprave za kontrolu letenja. Sve to bilo je sami vrh u to vrijeme, može pričati ko šta želi, ali tako je. Aerodrom je bio branjen iznimno jakom protuzračnom odbranom, pogotovo pred sami početak rata u Sloveniji i Hrvatskoj. Ratno zrakoplovstvo je isprva bilo opremljeno avionima tanderboltima i tanderdžetovima američke proizvodnje i, kako svakom avionu istekne rok trajanja, tako je i tim avionima došlo vrijeme da budu zamijenjeni. Budući da je u međuvremenu došlo do smirivanja situacije između SSSR-a i Jugoslavije, Tito je došao u poziciju da povoljno dobije te avione i opremi aerodrom s tridesetak MiG-ova 21. Ti MiG-ovi 21 već su bili planirani da se zamijene novim verzijama MiG 29, koji su došli pred sami rat u Beograd i bili smješteni na Batajnici. Radilo se o jednoj eskadrili od šesnaest aviona. Galerija na Željavi već je bila preuređena za njih i oni su mogli sletjeti i smjestiti se unutar aerodroma. Zanimljivo je da se pričalo u to vrijeme kako su MiG-ovi 21 bili već zastarjeli, da se ne mogu odbraniti od F16, a interesantno je da se oni i danas koriste”, kaže Jahić.

PRED RAT IZBUŠENE RUPE ZA MINIRANJE AERODROMA

Prema Midžićevim riječima, taktika ratnog zrakoplovstva JNA bila je da se aerodrom koji se ne može braniti uništi, a takva vrsta naredbe mogla je doći isključivo iz vojnog vrha u Beogradu. Kad je JNA uvidjela da se Jugoslavija neće moći sačuvati u granicama u kakvim je do tad bila, tokom maja 1992. godine napušta aerodrom Željava i ruši ga sa šezdeset tona eksploziva. Detonacije su počele rano izjutra i probudile lokalno stanovništvo. Tad je već svima bilo jasno da je priča o elitnoj aviobazi okončana.

“Pet godina prije, rat se već slutio i među oficirima se osjetila podjela, u smislu da li ćemo s Rusima ili s Amerikancima. Budući da je bivši SSSR bio sve slabiji, očekivao se vojni udar u SSSR-u, što su nam govorili i na brifinzima, te se postavljalo pitanje: Da li možemo zajedno s Rusima sačuvati socijalizam? Tako da su prije rata bile pripremljene taktike za rušenje aerodroma u slučaju nemogućnosti njegove odbrane. Pred rat su već bili izbušili rupe u zidovima aerodroma, u slučaju povlačenja da se aerodrom minira. Prvo je došla naredba da se aerodrom evakuira, jer je propala ideja da se Bosna i Hercegovina priključi krnjoj Jugoslaviji. Tokom maja su avioni odletjeli u Beograd, a transport ostatka opreme krenuo je kroz Bihać, što je rezervni sastav pokušao spriječiti. Međutim, tadašnja JNA je zaprijetila bombardiranjem Bihaća, što je rezultiralo sporazumom između tadašnjeg načelnika Nenada Ibrahimpašića i starješina JNA i vojska je evakuirana iz grada”, prisjeća se Midžić.

Nedžad Jahić smatra kako je odluka o dizanju aerodroma u zrak, unatoč strategiji koju je JNA imala u tom pogledu, bila preuranjena i tvrdi da je tu bilo riječ o nečem drugom: “Aerodrom je bio smješten na samoj granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, što mu je zapečatilo sudbinu.” Jahić dodaje da je aerodrom u konstrukcijskom smislu uništen oko trideset posto, ne računajući opremu i instalacije.

“Galerije u kojima su bili smješteni avioni i podloga po kojoj su voženi ispravni su. Operativni centar je uništen. Što se tiče pancirnih vrata, neka su uništena, a neka poluuništena. Po pitanju granica bilo je određenih pomjeranja u prošlosti, pa je aerodrom jednim dijelom bio nekad u teritoriji Bosne i Hercegovine, pa se onda postepeno pomjerao u hrvatski teritorij, tako da je na kraju kompletan aerodrom sada na hrvatskoj teritoriji. Mislim da je to urađeno zbog određenih prebjega preko granice kojih je uvijek bilo i onda se pristupilo dogovoru u kojem su naši ljudi potpisali to pomjeranje da se ne zamaraju osiguranjem tog dijela granice, već da to prepuste Hrvatima da se oni s tim bakću”, pojašnjava Jahić.

Neko vrijeme govorilo se o renoviranju aerodroma Željava, koji bi se koristio za civilne svrhe. Sve je i ostalo na pričama. Neki smatraju da je realno da se aerodrom, u sadašnjem stanju, pretvori u muzej i da služi kao turistička atrakcija.

“Ono što je moguće jeste napraviti turističku atrakciju od toga ili, kako se priča, u svrhe odlaganja nuklearnog otpada, što bi bilo katastrofalno za ovaj kraj. Sve su to sad problemi koji su ostali iza aerodroma Željava”, kaže Midžić.

Trenutno aerodrom Željava obilazi samo grupa entuzijasta i zaljubljenika u taj kompleks i ono što je on nekad predstavljao u zajedničkoj državi. Prema riječima Nedžada Jahića, svake godine ekipa ljubitelja Željave okupi se na aerodromu i druži se uz roštilj, piće i razgovor. Prilika je to, ističe, da se oni koji su radili na Željavi prisjete vremena kad je elitni zrakoplovni kompleks bio u funkciji i privlačio znatiželju ljubitelja avijacije. Hrvatska i Bosna i Hercegovina su se u više navrata pokušavale dogovoriti oko obnove ovog kompleksa, a u jednom trenutku Željava je ponuđena i na prodaju strancima. Čini se, kažu stručnjaci, da su tuneli Željave ovako kako danas izgledaju pogodni za uzgoj gljiva.
http://stav.ba/zeljava-nekad-i-sad/
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#192 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

KUPOVINA BOŠNJAČKIH GLASOVA U SUĆESKI: KOLIKO KOŠTA GENOCID U SREBRENICI

Filip Mursel BEGOVIĆ

Pa koliko košta genocid nad Bošnjacima, jer očito kod dijela Bošnjaka on ima cijenu? Je li 50 KM ili je milion KM, ili nikako ne može imati cijenu, što se zdravoj pameti nameće kao jedini mogući zaključak. Za svaku puštenu suzu fening, za svaku pronađenu kost fening, i eto vam pišljivih 50 KM da neki Bošnjak u Sućeskoj glasa za Dodika

Image

Sućeska se nalazi petnaest kilometara od Srebrenice i u njoj stopostotni sastav stanovništva čine Bošnjaci. Riječ je o prvom povratničkom mjestu na području srednjeg Podrinja. Mjesto gdje je tokom genocida u Srebrenici ubijeno gotovo hiljadu Bošnjaka. Danas broji nekih 600 stalnih i prijavljenih stanovnika.

Na biračkom mjestu Sućeska u nedjelju je na Općim izborima Milorad Dodik dobio 52 bošnjačka glasa kao kandidat za Predsjedništvo BiH.

Od 462 birača, na izbore je izašlo njih 271, a važećih listića bilo je 188. Budući da Bošnjaci u RS-u ne mogu glasati za bošnjačkog kandidata, očekivano je najviše glasova (125) odnio Mladen Ivanić, koji se percipira kao “manje zlo”. Budući da se Milorad Dodik nasuprot njega percipira kao “ultimativno zlo”, očito se neko potrudio da Dodik dobije glasove, na što je nedavno upozoravao reisul-ulema Husein ef. Kavazović. Nezvanično doznajemo da su se “sporni” bošnjački glasovi u mjestu koje je preživjelo genocid mogli kupiti za pišljivih 50 KM.

Još jedna zanimljivost jeste to da je Sućeska rodno mjesto Sadika Ahmetovića, bivšeg SDA-ovca, a na izborima 2018. godine kandidata Šepićevog Nezavisnog bloka. U njegovom rodnom mjestu Ahmetovića je Dodik prešišao ravno za 15 glasova. Pobjedu je ipak odnio Ramiz Salkić (SDA) sa 105 osvojenih glasova, a u stopu ga prati Ćamil Duraković (nezavisni kandidat) s osvojena 103 glasa.

No, to nije kraj. Kada se letimično pregledaju rezultati glasanja u Podrinju, može se zaključiti da je Dodik u svim bošnjačkim mjestima dobio glasove (negdje više, negdje manje) i taj se broj penje na nekoliko stotina na području Srebrenice. Djeca šehida koji leže u Potočarima glasaju za onog koji negira genocid.

Pa koliko košta genocid nad Bošnjacima, jer očito kod dijela Bošnjaka on ima cijenu? Je li 50 KM ili je milion KM, ili nikako ne može imati cijenu, što se zdravoj pameti nameće kao jedini mogući zaključak. Za svaku puštenu suzu fening, za svaku pronađenu kost fening, i eto vam pišljivih 50 KM. Ili je nešto drugo u pitanju, neki inat, neka trauma koja se pretvorila u štokholmski sindrom. Malo vjerovatno da je SNSD-ov izborni inžinjering u pitanju jer vjerovatno ni sam Dodik nije toliko bahat i lud da si u 100% bošnjačkom mjestu nabaci 52 glasa. Dakle, šta god bilo, van je razumnog.

Međutim, oni koji su utjecali na ovakve porazne podatke iz Sućeske su ili vuku porijeklo iz Sućeske. Da neformalno pitate bilo koga u tom mjestu, ljudi će vam rezolutno odgovoriti da nikad u životu ne bi glasali za negatora genocida. Međutim, činjenice govore drugačije.

Sve ovo samo pokazuje kakvo je stanje bošnjačke politike u Srebrenici. Rascjepi u SDA, formiranje Kukićeve stranke, formiranje Nezavisne liste, mreža loših odnosa često na ličnoj razini doveli su do dezorijentiranosti naroda. SDA je ostvarila dobar rezultat, što daje nadu za optimizam. Pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da konkurenti nisu ni blizu dobrog i zadovoljavajućeg rezultata.

U izbornoj jedinici broj sedam (Srebrenica, Bratunac, Milići, Vlasenica, Zvornik) koalicija Zajedno za BiH osvojila je jedan direktni mandat u NSRS-u, prije svega zahvaljujući energičnom, u narodu prihvaćenom i poštovanom Edinu Ramiću. Međutim, dobar rezultat nije razlog za slavlje, bar ne dugoročno. Naprotiv, u ovakvoj situaciji, kažu upućeni, nemaju razloga za slavlje. U Srebrenici je na izbore izašlo 5.514 osoba, od tog broja, oko 2 hiljade su Bošnjaci.

Srebrenica ima izuzetan simbolički značaj za Bošnjake kao nulto mjesto stradanja bošnjačkog naroda. Međutim, Srebrenica neće imati svog predstavnika u Vijeću naroda RS-a, ni u Parlamentarnoj skupštini BiH, a u Narodnoj skupštini RS-a jedan bi mogao doći s kompenzacijske liste. Iz Srebrenice neće biti niko na nekoj od značajnih funkcija u RS-u.

Ono što vjerojatno slijedi, i o čemu se već šuška, jeste da će se dio onih koji su izašli iz SDA i koji trenutno obnašaju neke od funkcija, ili su bili kandidati za visoke pozicije kao što su Sadik Ahmetović i Ćamil Duraković, vjerovatno udružiti nakon što su izgubili na ovim izborima. Poznato je da interesne ljubavi u politici ne traju dugo, ali dokazano je da iza sebe ostavljaju mnoštvo nereda, loših glasina i nepovjerenja. Doznajemo da se u Srebrenici sve više govori o drugom političkom bloku koji će izaći na lokalne izbore u Srebrenici za dvije godine.

Ako se dogodi da imamo dvije bošnjačke liste na izborima, to će nesumnjivo biti pogubno za Bošnjake i male su šanse da u Skupštini imaju više od pet odbornika. Stoga, još jednom treba upozoriti da je potrebno hitno djelovati kada govorimo o pripremi za lokalne izbore 2020. godine.

Kandidat za načelnika koji ima izgleda za uspjeh može biti isključivo ličnost koja nije kompromitirana kod naroda. Kandidat koji živi u Srebrenici, koji bi trebao biti mlađi i prepoznat kao pozitivna pojava od tamošnjih Bošnjaka. Kandidat kojeg ne možete kupiti ni za 50 KM, ni za milion KM, kandidat koji nema cijene.
http://stav.ba/kupovina-bosnjackih-glas ... rebrenici/
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#193 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

KRVNICIMA NEMA TKO DA SUDI: ŠTO SE TO DOGAĐA U INSTITUCIJI KOJA JE NASLIJEDILA HAŠKI TRIBUNAL Suci i tužitelji od ljeta se bombardiraju podnescima
AUTOR: Snježana Pavić

Image
Ratko Mladić (lijevo) i Radovan Karadžić (desno)

Suci i tužitelji od ljeta se bombardiraju podnescima. Ključne su osobe spora francuski sudac Jean Claude Antonetti i Amerikanac Meron

Haaško tužiteljstvo usprotivilo se micanju američkog suca Theodora Merona iz žalbenog vijeća koje će izreći pravomoćne presude Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Prije najnovije komplikacije presuda Karadžiću je bila najavljena za prosinac, ali je pitanje hoće li se zbog najnovije haaške svađe rokovi ponovno morati produljiti. Presuda Mladiću očekuje se iduće godine.

Povlačenje Amerikanca Merona prvo su tražili odvjetnici Ratka Mladića, jer ga smatraju pristranim, i tome je udovoljio francuski sudac Jean Claude Antonetti, koji je donio odluku o isključenju tri suca jer su se bavili Mladićem u drugim haaškim slučajevima. Nakon toga je 88-godišnji Meron sam odlučio povući se iz drugog žalbenog postupka, onog protiv Radovana Karadžića. Imenovao je i svoju zamjenu i oko toga se sukobio s Antonettijem. Tužiteljstvo pak smatra da su u krivu i jedan i drugi, i traži poništenje odluke o povlačenju Merona i druge dvojice sudaca iz slučaja Mladić, upozoravajući da je ta odluka bez presedana u povijesti Haaškog suda.

Tužiteljstvo smatra da je odlukom o povlačenju trojice sudaca Antonetti stvorio atmosferu nestabilnosti na sudu, tim prije što se Meron nakon toga sam povukao iz procesa Radovanu Karadžiću, samo nekoliko mjeseci prije izricanja presude.

Radovan Karadžić i Ratko Mladić su odvojeno pred Haaškim sudom osuđeni za ratne zločine. Mladić je u studenome prošle godine osuđen na doživotni zatvor, a Karadžić 2016. godine na 40 godina zatvora: Mladićev postupak je u predžalbenoj fazi, a Karadžićev u žalbenoj i presuda bi mu trebala biti izrečena u prosincu. Nakon Mladićeve presude, Haaški sud (ICTY) je prestao s radom, a nekoliko nedovršenih slučajeva preuzeo je Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove, koji sudi i za zločine u Ruandi. Meron je predsjednik tog Mehanizma, a Antonetti po rangu drugi iza njega.

Je li se Meron smio izuzeti?

Suci i tužitelji od ljeta se bombardiraju podnescima. Čini se da su u sukobu francuski sudac Jean Claude Antonetti, poznat po tome što je sudio šestorci za Herceg-Bosnu, ali i po tome što je uspio privesti kraju suđenje Vojislavu Šešelju, koji je prije toga izludio nekoliko drugih sudaca. Meron je dugogodišnji predsjednik Haaškog suda.

Neki ga prozivaju zbog iznenađujućeg niza oslobađajućih presuda na kraju rada Haaškog suda. Zajednički im je slučaj Šešelj: Antonetti je Šešelja 2016. oslobodio, a onda ga je Meron u travnju ove godine u žalbenoj presudi osudio na 10 godina zatvora. U Šešeljevom Žalbenom vijeću sjedio je portugalski sudac kojeg je Meron sada imenovao za svoju zamjenu u procesu protiv Karadžića.

Po podnescima izgleda da su Meron i Antonetti, Amerikanac i Francuz, zaratili oko tog portugalskog suca. Istog dana, 27. rujna, Meron je potpisao svoje povlačenje i naveo da će ga zamijeniti Portugalac Ivo Nelson de Caires Batista Rosa. “Ne, nisi bio ovlašten za to, povuci to imenovanje”, piše Antonetti. U sukob se upliće i tužiteljstvo, koje traži da se stvar vrati na početak, i da se povuče odluka o izuzeću Merona i još dva suca u slučaju Mladić.

Mali broj sudaca

Mladićevi odvjetnici uspjeli su u zahtjevu da se iz žalbenog procesa isključe iskusni suci Meron, Carmel Agius i Liu Daquin, i to zbog moguće pristranosti. Mladićevi odvjetnici istaknuli su da je Meron sjedio u 13 žalbenih vijeća i predsjedao u njih šest u kojem su se razmatrale činjenice relevantne i za slučaj Mladić.

Nakon toga je Karadžić 25. rujna tražio Meronovo povlačenje. Umjesto da na taj zahtjev odgovori Jean Claude Antonetti, koji je kao najstariji nakon Merona odgovorio i na prethodni zahtjev za Meronovo izuzeće, potez je povukao Meron. Theodor Meron je dva dana kasnije, 27. rujna, objavio da se povlači iz slučaja Karadžić, ali ne zato što se smatra pristranim nego zato da se ne bi odugovlačio postupak Karadžiću zahtjevima za njegovo izuzeće.

Meron je objavio da se povlači, navodeći kako prihvaća argument da se činjenica da je sudio u sličnim postupcima protiv nižerangiranih osoba tretira kao temelj za postojanje pristranosti. Istoga dana, 27. rujna, donio je nalog da na njegovo upražnjeno mjesto u Žalbenom vijeću dođe portugalski sudac Ivo Nelson de Caires Batista Rosa.

Drugi suci u slučaju Karadžić su William H. Sekule, Vagn Pruesse Joensen, Jose Ricardo de Prada Solaesa, Graciela Susana Gatti Santana. Sudac Sekule je među ostalim bio član Žalbenog vijeća kod donošenja pravomoćne presude srpskom generalu Zdravku Tolimiru za genocid u Srebrenici, pa bi se po istoj logici moglo tražiti i njegovo izuzeće. Zbog malog broja haaških sudaca, gotovo je nemoguće naći nikog tko nije sudio u povezanim postupcima.

Beogradski mediji prenose nagađanja kako bi Antonettijeve odluke mogle dovesti do oslobađanja Ratka Mladića, no to je gotovo isključeno, jer u Žalbenom postupku se ne sudi ispočetka, nego se rješavaju uglavnom proceduralne žalbe.

Trenutno Mladićevo Žalbeno vijeće vodi sutkinja iz Zambije Prisca Matimba Nyambe, članovi su Aminatta Lois Runeni N’gum iz Zimbabvea, Gberdao Gustave Kam iz Burkine Faso, Seymour Panton s Jamake te Elizabeth Ibanda-Nahamya iz Ugande. Samo posljednje dvoje sudaca je iz starog žalbenog vijeća. Mladićevim odvjetnicima znakovito se čini to što je na čelo Žalbenog vijeća u slučaju Mladić došla Prisca Matimba Nyambe, sutkinja iz Zambije koja se protivila osuđujućoj prvostupanjskoj presudi generalu Tolimiru za genocid u Srebrenici. Ostali nemaju iskustva s ICTY-ja, ali su sudili na sudu UN-a za ratne zločine u Ruandi.
https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ ... a/7961470/
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#194 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

Vec dugo i duga ponavljamo iste oprice o ovom ili onom politicaru a najcesce o Fahrudinu Radocicu kao covjeku koji je svojevremeno radio sa KOS a danas navodno radi porotiv interesa BiH i Bosnjaka, jer je sklon dijeliti misljenja Covica i Dodika. Da li u ovim pricama ima istine.Tesko je to znati bez otvaranja arhiva a to od nas mnogi nece docekati. Ako je izdajnik molimo argumente i sudimo mu, ako to nije tacno pustimo covjeka da radi svoj posao.

Evo jedne price koja se u nekim dijelovima i ponavlja.
:izet:
OZNAČITI RADONČIĆA KAO “ŠĆEPU” NIJE KLEVETA

Edib KADIĆ 22.10.2018.

U presudi Općinskog suda u Sarajevu iz 2017. godine piše da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je Fikret Muslimović došao do saznanja da je Fahrudin Radončić bio saradnik kontraobavještajne službe bivše JNA, što je i naveo u tekstovima svoje knjige, pa da se u tom dijelu Muslimovićevo pisanje, po ocjeni Suda, ne može smatrati klevetom

Image

Tempirano, na isteku posljednjeg dana i posljednjih sati kampanje političkih stranaka pred izbore održane 7. oktobra 2018. godine, predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić gostovao je na Face TV. Sve je izgledalo da je Radončić sebi osigurao da u predizbornoj kampanji ima posljednju riječ, kako se poslije njegovog nastupa na Face TV, a prije glasanja, zbog nastanka predizborne šutnje ne bi mogao pojaviti demanti na njegove teške laži protiv SDA i njenog predsjednika Izetbegovića.

U tom intervjuu voditelj Senad Hadžifejzović tražio je da Radončić odgovori na optužbe da je bio tajni agent KOS-a pod tajnim imenom “Šćepo”. Odgovarajući na to pitanje, Radončić je pokazivao neke papire i tvrdio da ima pravosnažne presude o tome da je neistinitu tezu o njemu kao saradniku KOS-a plasirao Fikret Muslimović, kojeg je uvredljivo nazivao “kosovcem”, iako dobro zna da je Muslimović general Armije RBiH koji je prije rata bio oficir u Službi vojne bezbednosti JNA, a u toku odbrane RBiH (1992–1995) u Generalštabu bio je načelnik Uprave sigurnosti, načelnik Uprave za moral i savjetnik u Predsjedništvu RBiH za vojna pitanja.

Međutim, Radončić je, prema svojoj ustaljenoj propagandi, prikrivao činjenice ili je činjenice iskrivljeno predstavljao. U presudi Općinskog suda u Sarajevu od 23. maja 2017. godine stoji niz izjava i svjedočenja koja govore upravo suprotno od Radončićeve tvrdnje u intervjuu za Face TV. Jedan od svjedoka izjavio je da je 1994. godine, kada je došao u Sarajevo, Mustafa Čandić, putem pismene izjave date Službi vojne bezbjednosti Armije RBiH, iznio svoja saznanja da je Fahrudin Radončić bio saradnik KOS-a pod pseudonimom, odnosno tajnim imenom “Šćepo”, uz čuđenje kako je Radončić kao takav mogao biti u Generalštabu Armije RBiH. Svjedoci su na Sudu potvrdili da je ta informacija koju je dao Čandić o Radončiću za Službu vojne bezbjednosti Armije RBiH bila vrlo interesantna. Čandić je kao svjedok potvrdio i bliže objasnio sve što su iznosili drugi svjedoci. Objasnio je niz detalja iz ličnih zapažanja o saradnji Fahrudina Radončića sa Službom vojne bezbednosti bivše JNA, a do takvih saznanja Čandić je došao neposrednim uvidom jer je radio u Beogradu kao oficir u toj službi. Najbitniji sadržaji iz Čandićevog i drugih svjedočenja navedeni su u presudi kojom je Radončić mahao obmanjujući javnost.

Prema tome, Radončić je u intervjuu Senadu Hadžifejzoviću iznio laž, prikrivajući da u papirima koje pokazuje javnosti stoji zaključak Suda da je Muslimović imao osnova da u svojoj knjizi napiše činjenice iz iskaza svjedoka da je Radončić bio saradnik KOS-a i da je u tom svojstvu imao tajno ime (pseudonim) “Šćepo”, pa da se to Muslimovićevo pisanje ne može smatrati klevetom. Muslimović je u svoju odbranu od Radončićevih optužbi pred Sudom iznio niz dokumenata koji potvrđuju ono što je o Radončiću kao o saradniku “Šćepi” napisao u svojoj knjizi. Sadržaj tih dokumenata Radončić nije mogao osporiti niti je osporavao, ali je isticao da ta dokumenta nisu upotrebljiva za postupak na Sudu jer s njih nije skinuta klauzula stroge povjerljivosti. Proizlazi da sve što je o tome Radončić iznosio u intervjuu sa Senadom Hadžifejzovićem i da papiri kojima je mahao pred TV kamerom nisu nikakav sudski dokaz da on nije bio KOS-ov agent pod kodnim imenom “Šćepo”.

U ovoj presudi također se navodi kako je svjedok Armin Cibra, nekadašnji lični vozač i pratilac Fahrudina Radončića, kazao da se Radončić družio s Naserom Keljmendijem, te kako je on lično vidio da su se grlili i ljubili u hodniku Hotela “Casagrande”. “Isto tako, Keljmendi je dolazio u kabinet kod Radončića s Ekremom Lekićem više puta, kao i u kuglanu, te na 15. sprat rotirajućeg restorana Hotela ‘Radon Plaza’, gdje bi se više puta sastajao s Radončićem, Senadom Šahinpašićem Šajom, Ekremom Lekićem i Šejlom Turković. Također mu je poznato da je od Nasera Keljmendija Fahrudin Radončić kupio tri vozila koje je svjedok (Cibra) preuzeo u ‘Casagrande’, i to džipa Grand Cherokee, a dva Audija A8 također je kupio od Nasera Keljmendija. (…) Svjedok (Cibra) je izjavio da je bio na svjedočenju od 12. do 19. septembra 2015. godine, te da je svjedočio organiziranju i ubistvu Ramiza Delalića u Sarajevu, kao i Radončićevih i Keljmendijevih susreta”, stoji u ovoj presudi.

U istoj presudi piše i to da je u Muslimovićevoj knjizi i dokumentima koje je predstavljao u četvrtom dijelu knjige (Lažovi i ubice) navedeno da je Fahrudin Radončić tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu podstrekivao Ramiza Delalića Ćelu da izvrši likvidaciju Muslimovića, odnosno, nagovarao ga da ubije Fikreta Muslimovića.

Na osnovu takvih dokumenata, čija je autentičnost nepobitna, u intervjuu kojeg je Fikret Muslimović 2017. godine dao za Stav, broj 141, objasnio je “da sve ono što je Radončić radio i što i danas radi pripada metodologiji i sadržajima djelovanja osoba koje su oslonci stranim obavještajnim službama, kojima je cilj da u sredinama bošnjačkog naroda ima što više nereda, sukoba, sumnjičenja, kleveta, mržnje i razdora”.

“To pripada metodologiji specijalnog rata. Radončić je toliko očitog zla nanio društvu i državi Bosni i Hercegovini da zaprepašćuje činjenica da neki patrioti BiH mogu na izborima glasati za njega. To je ilustracija kakvu štetu proizvode mediji pod kontrolom Radončića. U jednom sudskom predmetu kroz obrazloženje presude navedeno je da sam ja imao osnova za pisanje u svojoj knjizi da je Radončić bio saradnik Službe vojne bezbednosti s tajnim imenom ‘Šćepo’. O tome postoje uvjerljiva svjedočenja koja su precizno poznata široj javnosti. Također, u knjizi Lažovi i ubice predstavio sam razna dokumenta koja potvrđuju da je Radončić upleten u izazivanje nereda i sukoba između pojedinih dijelova sistema odbrane RBiH u toku najteže ratne 1993. godine, da je podstrekivao na ubistva, da je Radončić bio saradnik Službe bezbednosti JNA s tajnim imenom ‘Šćepo’ i slično. Žao mi je što prilikom pisanja knjige Lažovi i ubice nisam imao Radončićevo pismo prijetnje ubistvom Harisa Silajdžića, ali znam da su dokumenta o tome sada poznata javnosti. Radončić je Silajdžiću putem pisma zaprijetio da će biti ubijen po zakonu Leke Dukađinija iz 15. stoljeća. Građanima ove zemlje sve to treba objasniti, pa neka odluče da li je patriotski ili ne takvom Radončiću dati svoj glas, da li BiH treba ići unatrag u 15. stoljeće, u pravni sistem krvne osvete Leke Dukađinija, ili treba ići u evropsku budućnost”, stoji u ovom intervjuu.

Muslimović je dodao da je Radončićeva propaganda veoma surova, te da je riječ o sadisti koji želi ljude psihološki i moralno uništiti.

“Suvišno je da ukazujem da je Fahrudin Radončić glavni nosilac izazivanja, širenja i produbljivanja moralne i političke krize i negativnog stanja među Bošnjacima. Patriotske snage odgovorne su da narodu objasne karakter Radončićeve destrukcije. Ako društveni i politički faktori ispune tu vrstu svoje odgovornosti, onda ostaje samo odgovornost na narodu. Ako se problem Fahrudina Radončića ne objasni narodu, onda za posljedice nije odgovoran narod, već će biti odgovorni politički i društveni faktori koji su trebali a nisu narod osvijestili o opasnostima Radončićevog neprijateljskog djelovanja. Moj vrijednosni sud o njemu jeste da je on vrlo, vrlo opasna osoba. Zaštita od Radončićeve propagande nije više političko pitanje, već je važno pitanje moralnosti, etičnosti i odgovornosti Bošnjaka. Oni koji podržavaju Radončićevu propagandu snosili bi odgovornost za eventualnu propast države BiH, što patrioti neće dozvoliti”, poručio je Muslimović o Radončiću prošle godine.

Narod je patriotskim refleksom odgovorio i treći put zaredom prepoznao Fahrudina Radončića kao “Šćepu” kojem neće dati u ruke svoju sudbinu i sudbinu svoje države. Predsjednik i osnivač SBB-a završio je ovaj put na trećem mjestu, sa svega 74.178 glasova. Osvojio ih je tri puta manje nego prije četiri godine. A da nije bilo glasova Kukićeve PDA, vjerovatno bi bio i četvrti, iza političkog anonimusa Mirsada Hadžikadića. Nakon ovog izbornog debakla, vjerovati je da je i sam Randočić svjestan svog političkog kraja.
http://stav.ba/oznaciti-radoncica-kao-s ... e-kleveta/
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#195 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

O cemu mi uporno razmisljamo, o podjela, raspadima, ratovima itd. Opravdano ili ne pokazat ce vrijeme?

:roll: :roll: :roll: :roll:
PROVJERITE JE LI BIH NA TOM SPISKU: Deset država svijeta koje neće postojati za 100 godina
Iako su države najčešće nestajale tako da su bile osvojene i podijeljene između njihovih neprijatelja, čini se kako će zemlje u budućnosti imati prije neke druge probleme koje će ih razjediniti, odnosno uništiti.Od prijetnji kao što su podizanje morske razine do kulturalnih i etničkih podjela unutar samog društva, pitanje je hoće li ovih 10 država preživjeti u sadašnjem izdanju narednih 100 godina.

Image

Ako su kroz stoljeća mogla padati jaka carstva i države, realnost je kako će se to događati i ubuduće
Kroz povijest su padala brojna carstva i države, nacije su nestajale ili se transformirale - a taj proces nije gotov.

Politički analitičari objašnjavaju kako pojam nacije, odnosno države, nije trajan, a svakako niti vječan.

Iako su države najčešće nestajale tako da su bile osvojene i podijeljene između njihovih neprijatelja, čini se kako će zemlje u budućnosti imati prije nego druge probleme koje će ih razjediniti, odnosno uništiti.

Od prijetnji kao što su podizanje morske razine do kulturalnih i etničkih podjela unutar samog društva, pitanje je hoće li ovih 10 država preživjeti u sadašnjem izdanju narednih 100 godina.

Na spisku 10 država kojima se iz ovog ili onog raazloga predviđa neki oblik cijepanja, ne nalazi se BiH, uprkos još uvijek snažnim centrifugalnim silama.

1. HOLANDIJA

Većina teritorija ove države nalazi se ili na morskoj razini ili tek jedan metar iznad. Upravo zbog te činjenice globalno zatopljenje jest pitanje opstanka za Holandiju. Oni se već godinama bore s rastućom razinom mora povišenjem svojih nasipa i njihovim proširivanjem. Uprkos tome, skloni su poplavama.

2. SJEVERNA KOREJA

Budući da se ova zemlja nalazi pod diktaturom još od 1940-ih, čini se kako je samo pitanje vremena da nezadovoljstvo unutar društva kulminira i eksplodira. Postoje razna govorkanja o pokušajima nekoliko vojnih pučeva koji se se krili od medija. Brojni analitičari vjeruju kako će do urušavanja sistema doći i zbog nezadovoljstva unutar samog političkog vrha (Kim Jong-un je već nekoliko puta proveo čistke među svojim najbližim suradnicima pokazujući da za nikog nema milosti). Dobre vijesti za državu su svakako činjenica da nakon pada dinastije Kim, Južna Koreja je spremna ulagati u popravak štete i ujedinjenje nacije.

3. BELGIJA

Iako je ova država dom mnogih institucija EU. sama Belgija možda neće biti tako ujedinjena za 100 godina. Ona je podijeljena u sukobu etničkog pitanja podjele na Flamance i Valonce. Budući da ne dijele isti jezik te imaju brojne druge kulturološke raznolikosti, za očekivati je da Valonci uspiju u svojim nastojanjima stvaranja neke vrste saveza s Francuskom ili postizanja vlastite nezavisnosti, kao i Flamanaca koji to ne žele dopustiti već ciljaju na apsolutno nezavisnost zajedničke države. Zbog rastućih napetosti, brojni analitičari nagađaju da će do podjele zemlje doći već u sljedećih 20-ak godina.

4. MALDIVI

Za sve one koje ne vjeruju u koncept globalnog zatopljenja, Maldivi su stvaran primjer na koji trebaju obratiti pažnju. Ta ostrvska nacija locirana između Indije i Afrike suočava se s ozbiljnom opasnosti potonuća. Prijetnja je postala toliko velika da je bivši predsjednik države razmatrao opciju kupovine zemlje u južnoj Aziji gdje bi preselio cjelokupno stanovništvo ako se morska razina nastavi podizati. Prema projekcijama, Maldivi su prva zemlja koja će nestati zbog globalnog zatopljenja, a to bi se moglo dogoditi oko 2085. godine.

5. VELIKA BRITANIJA

Budući da se radi o uniji različitih država u kojima postoje jake težnje za neovisnosti, moguće je kako će raspad zateći i ovu svjetsku silu. Škotska je imala neuspjeli pokret za neovisnost 2014. Kako je Velika Britanija prošle godine odlučila izaći iz Evropske unije i taj postupak nije jednako odobren iz svih dijelova države - i to će postati tačka sporenja. Vjeruje se kako će zbog toga neke države izaći iz Ujedinjenog kraljevstva te se kao neovisne pridružiti EU, a taj će proces biti razriješen u sljedećih 20 godina.

6. IRAK

U ratnom stanju od 2011., ova je država pravi primjer svakodnevnog raspadanja. Nakon hvatanja i egzekucije Sadama Husseina koji je držao zemlju na okupu, stanovništvo je danas žestoko podijeljeno. Rast popularnosti ISIS-a privukao je pažnju na ovu podjelu te je poprilično očito kako se zemlja na jedvite jade umjetno održava. Irak je podijeljen na tri grupacije: Sunite, Kurde i Šiljite, za koje je poprilično nevjerojatno da će se ujediniti te se očekuje kako će se zemlja raspasti na tri manje tvorevine.

7. KIRIBATI

Ta je ostrvska država u centralnom dijelu Tihog okeana do 1979. bila britanska kolonija, a čine je tri sasvim odvojene ostrvske grupee raspršene na golemom prostoru Tihog okeana - Gilbert, Phoenix i Line. Smatra ih se oličenjem tropskog raja, no svako ko ga želi iskusiti trebao bi to brzo učiniti, jer je povišena razina mora već preplavila 2 ostrva. Nastavi li se taj trend, velik dio države bi mogao postati more, a ostatak više neće moći pružati osnovne uvjete za život. Predsjednik države već je tražio pomoć od Novog Zelanda i Fidžija da započnu prihvaćati ljude s Kiribata kao stalne izbjeglice.

8. ŠPANIJA

Kad je ekonomska kriza pogodila Španiju 2008., učinila je toliko štete da je zemlju dovela na sam rub raspada - a još uvijek se nije oporavila. Nezaposlenost je iznosila 24 posto u januaru 2015, a do danas nije ništa značajno bolja. Kao da to nije dovoljno, postoji i duboka podjela među stanovništvom. Regija Katalonija na sjeveroistoku Španije planira stjecanje nezavisnosti uz veliku podršku u javnosti. Na sjeveru zemlje nalazi se baskijska regija sa svojim terorističkim ćelijama, koji pokušavaju steći vlastitu neovisnost. Ako se ekonomska kriza ne riješi te ove regije nastave dobivati popularnost u borbi za neovisnosti, velike su šanse da je Španiji kakvu je danas poznajemo vrijeme odbrojano.

9. SAD

S obzirom na povijest, činjenica kako je američko stanovništvo podijeljeno s dubokim kulturalnim razlikama te političkim stavovima između sjevera i juga još od Građanskog rata. U 2012. svih je 50 država zaprimilo na hiljade pisma svojih građana koji traže izuzimanje od unije. Ako se ne dogodi nešto što će ujediniti zemlju te se nastave događaji koji samo produbljuju razlike - poput odabira Trumpa za predsjednika, velike su šanse da će se SAD preoblikovati. Najvjerovatnije je kako će se Aljaska i Teksas prvi odvojiti.

10. KINA

Uprkos tome što Kina ima jednu od najvećih ekonomija na svijetu i jaku vojsku, to ne znači da je zaštićena od kolapsa u sljedećih 100 godina. Kina ima i ogroman problem ekološkog zagađenja koji je toliko prijeteći da čak 250 hiljada Kineza zbog njega prijevremeno umire svake godine. Previđanja same kineska vlade otkrivaju kako bi ta zemlja mogla ostati bez pitke vode do 2030., velike su šanse da država u sadašnjem obliku ne doživi 2050. godinu.
http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/959 ... odina.html
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#196 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

Image

ANTIFASIZAM NA PRIMJERIMA

Skoro sam citao intervju o antifasizmu gdje Omer Karabeg razgovara sa dva ugledna profesora univerziteta iz Beogarada Zageba govore o antifasizmu u Sbiji i Hrvatskoj pa kazu "Antifasizam je perverzija".
I sam ponekad slusam domace ali i strane politicare kojima su usta puna antifasizma. Hajde sto to pricaju nasi politicari.To im dodje kao neko predstavljanje pred izbore, ali kad to pricaju strani politicari koji cine strasne nepravde ljudima i drzavama u svijetu, ona to to ne moze a da svakog od nas ne zabrine.
Primjeri:

Pdjele Palestine gdje je:

- 20% Zidova dobilo 60% teritirije Palestine, a
- 80% Palestinaca 40% teritrije Palestine.

Sve ovo urdise oni kojima su usta puna antifasizma, a niko se ne pita da li u njihovom odlukama ima rasizma, nacional-sovinizma i islamofobije i zasto su Palestinci ostali bez domovine itd.

Ista stvar je i sa BiH. I nju su dijelili antifasisti, gdje je:

- 17% Hrvata dobilo 28% teritorije BiH,
- 32% Srba dobilo je 49% teritorije BiH a
- 44% Bosnjaka 22-23% teritorije BiH.

Pravicno ili ne hajde ga znaj. Da li u ovoj podjeli ima izrazenog nacional-sovinizma i islamofobije. Gdje je tu pravda.

Da stvar bude jos tragicnija pokazuju nam podaci vlasnistva nad zemljom BiH 1910 godine, to jest za vrijeme Austro-Ugarske. Tamo lijepo pise da su:

- Hrvati imali 2,8% teritorije BiH,
- Srbi 6,0% teritorije BiH a
- Bosnjaci cak 91.0% teritorije BiH.

Kao sto vidimo Bosnjaci su:

- od 1910.godine sa 91% spali na 23% teritirije BiH,
- a Hrvati su sa 2,8% dosli na 28% teritirije BiH,
- dok su Srbui sa 6.0% dosli cak do 49% teritorije BiH,

a sve voljom antifasista kako stranih tako i domacih, pa se spravm posavlja pitanje, STA TO RADE ANTIFASISTI.
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#197 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

JEDNO PODSJECANJE

Image

Neki dan prolazim pored bivseg Expres restorana u Tuzli. Gledam objekt koji je nekad krasio svojom ljepotom, danas rusevina koju niko ne obnavlja, valjda nema interesa. Nekad lijepa basta u kojoj su sjedili ljudi zeljni odmora i druzenja, pili kafu ili neko pice, a u vecernjim satima slusali dobru muziku, danas zarasla u travu, pokrivena liscem koje niko ne cisti.
Sjetim se kako sam svaki dan isao u Expres restoran da kupim sutliju. Tu mi je nakako bila najbolja, a sutliju volim i danas. Sve me to podsjeti na mladost i vrijeme koje prodje. Pogled na tu nekada lijepu zgradu vrati me u moju mladost. I tako dok idem tom ulicom pocinjem da razmisljam, da kompariram tu zgradu sa mojom mladoscu. Stari ljudi kazu "svaka mladost je lijepa" Slusao sam tu tvrdnju kao mladic ali iskreno receno nisam u to vjerovao, jer svi mladi nisu bili lijepi. Sad vidm da sam pogresno razmisljao.
I Exspres restoran u Tuzli nekad je bio lijep kao mladi covjek ili zena, a sad je starac na koga niko ne obraca paznju. Zapustena zgrada koja propada svakim dana isto onako kako propada stariji covjek, posebno u Tuzli gradu u kome ne vidim nista lijepo, gradu koga Tuzlaci vole a ja ne znam zasto, gradu bez ijedne fine ulice uzuzev donekle Ul. Maka Dizdara na Stpinama, a i nju je unakazila socijalsticka gradnja ( gradnja istih zgrada poredanih kao sibice bocnom stranom prema ulic)i.
Bas ta ulica najbolje pokazuje sadasnjost i proslost, ali samo ta ulica. Slijeve strane gledajuci od Hotela Tuzla prema Slavinovicima imamo moderne lijepe zgrada a sa desne staru socijalisticku gradnju o kojoj sam vec nesto kazao. Stari dio Tuzle unisten je propadanjem, novi dio gradjen bez ideja koje su mogle oplemeniti grad lijepim zgradama, parkovima, fontanama itd.
Tuzla je neuredan grad, pocev od Jale, parkova zaraslih u travu, polomljenih klupa, mladih sadnica, unistene rasvjete, grad isaranih fasada, itd
Nekom drugom prilikom jos o Tuzli ali iz mog ugla, jer svako ima svoje vidjenje ljepote u cemu se ja i Tuzlaci nikako ne slazemo.
Last edited by Haman2 on 04/11/2018 21:33, edited 1 time in total.
User avatar
salik79
Posts: 27013
Joined: 16/09/2013 13:15

#198 Re: NASA POSLA

Post by salik79 »

Haman2 wrote:JEDNO PODSJECANJE

Image

Neki dan prolazim pored bivseg Expres restorana u Tuzli. Gledam objekt koji je nekad krasio svojom ljepotom, danas rusevina koju niko ne obnavlja, valjda nema interesa.
Pretpostavljam zbog imovinsko-pravnih odnosa. Nekada je na tom mjestu bila sinagoga.
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#199 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

NAKON ŠTO JE OSUMNJIČENOG MINISTRA PREVELA U SVJEDOKA: Gordana Tadić zaposlila snahu u Federalno ministarstvo pravde

Federalni ministar pravde Mato Jozić prijavljen za ratne zločine, a glavna državna tužiteljica Gordana Tadić mu dala status svjedoka. U istom periodu, Jozić zaposlio njenu snahu
Piše: Avdo Avdić

Image

Uz pomoć HDZ-a, zna se, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić zaposlila je svoju snahu Eminu Tadić u Ministarstvo pravde FBiH.

„Bio je natječaj“, objasnit će u kratkom razgovoru za Žurnal ministar pravde FBiH MatoJozić.

Uistinu, natječaj je raspisan baš onda kada je Emina Tadić, zbog sukoba na relaciji Dalida Burzić - Gordana Tadić, ostala bez posla u Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo. Prvo je vršiteljica dužnosti glavne državne tužiteljice pokušala suprugu svog sina zaposliti u jednu pravosudnu instituciju, ali kada je taj posao propao – okrenula se, zna se, matičnoj stranci.

„Natječaj je raspisan samo formalno, a o svemu je, uz formalnosti Agencije za državnu službu FBiH, odlučivao ministar Jozić. Emina Tadić je zaposlena u sektoru za lokalnu samoupravu“, pojasnio je drugi izvor Žurnala iz Ministarstva pravde FBiH.

Mnogo spornije od navedenog je nešto drugo. Po nalogu glavne državne tužiteljice SIPA je krajem 2016.godine u Orašju uhapsila deset osoba osumnjičenih za ratne zločine na srpskim civilia i zarobljenicima. U pitanju su bili ratni oficiri HVO-a i čelnici policijskih struktura iz Orašja. Iako je ime Mate Jozića bilo navedeno u Izvještaju o počinjenom krivičnom djelu kojeg je MUP Republike Srpske dostavio Tužilaštvu, federalni ministar pravde ipak nije uhapšen za svojih deset kolega i prijatelja. Naprotiv, Tužilaštvo BiH je odlučilo da Mato Jozić u ovom slučaju može biti samo svjedok, iako je u optužnici navedeno da su zločine počnili pripadnici HVO-a, Vojne i civilne policije. Upravo se u junu ove godine ministar Jozić pojavio u statusu svjedoka pred Sudom BiH predmetu “Orašje” gdje je o policijskim zločinima svjedočio kao tadašnji načelnik Policijske uprave Orašje. Potvrdio je tada na Sudu BiH da je „civilna policija obezbjeđivala zarobljenike u Srednjoškolskom centru“, gdje su i počinjeni zočini koji su obuhvaćeni ovim predmetom.

No, umjesto optuženja ministra Jozića, Gordana Tadić je, očito, imala drugi plan, koji je realizirala u periodu kada je federalni ministar pripreman za svjedočenje na Sudu BiH.

Inače, vršiteljica glavne državne tužiteljice posljednjih godina intenzivno je radila na prikrivanju krivičnih djela u kojima su osumnjičeni bili kadrovi HDZ-a BiH i SNSD-a. Gordana Tadić je obustavila istrage protiv Milorada Dodika i Željke Cvijanović zbog slučaja referendum. Gordana Tadić nije poduzela ništa protiv Ilije Lasića policijskog komesara HNK koji je spriječio prebacivanje migranata iz Sarajevo u Hercegovinu. Gordana Tadić nije poduzela ništa po prijavama SIPA-e i CIK-a o krađi identiteta najmanje 800 državljana BiH prilikom fiktivnih registracija birača za protekle izbore.Tokom njenog vd mandata, najmanje osam predmeta protiv Milorada Dodika je arhivirano, dok se nijedan zvaničnik HDZ-a BiH nije našao pod istragom.


(zurnal.info)
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#200 Re: NASA POSLA

Post by Haman2 »

Svi znamo da BiH nije pravna drzava. Memamo dobru policuju i pravosudje a bez policje i pravosudja nema pravne drzave. Kriminala caruje a drzava nemocna.
Kriminalci ubijaju policajce i nikom nista, u Tuzli ljudi cekaju 10 godina na davno placene stavnove i opet nikom nista. Imamo zakone koje niko ne sprovodi. Pogledajte isaranost zgrada u nasim gradovima. Mislim da Tuzla i Sarajevo prednjace u BiH.
Ljudi se lako upustaju u kriminal svjesni cinjenice da ih niko nece goniti. Evo jedan primjer.

Kliknite na link ispod.

http://stav.ba/mirsad-kacila-sakrio-opr ... u-milione/
Locked