Ministar pravi uslove da se radna mjesta otvaraju, zar to nije mantra koju svi ponavljaju kao papagaji?
Od početka pandemije do danas je izgubljeno puno radnih mjesta. Ako rad ministra nema za rezultat da se ta radna mjesta vrate, ili da se kreiraju nova na koja će biti zaposleni ljudi kaoji su posao izgubili, kao da nije ništa uradio.
Naime, sve ono šta je nabrojano kao rezultat dobrog rad ministra nekome ko je zbog pandemije izgubio posao a ima djecu da hrani, da plaća račune itd ne zači puno. Skoro ništa. A pandemija nije zaustavila ni elektroprivredu, ni toplane, ni vodovod, ni proizvođače hrane, odjeće, obuće, drugih stvari za kućanstvo, popravak pokvarenih bojlera, mašina za veš suđe, šporeta itd, dakle nije zaustavila ni jedno komunalno preduzeće niti privatnu firmu da šalju račune i naplaćuju svoje usluge i proizvode. Sa druge strane ministar u vladi koja donosi mjere lockdowna, blažeg ili strožijeg, direktno utiče na to da se tim lockdownom izgube radna mjesta.
I sada imamo situaciju da i zbog rada ministra (kao dijela vlade koja donosi mjere zabrane rada) u toku pandemije gubimo radna mjesta, vlada i taj ministar ne čine ništa da ljudima koji su zbog pandemije bez posla ostali olakšaju ili obustave plaćanje računa barem u kompanijama koje oni kontrolišu (komunalne) u toku pandemije, a sa druge strane ministar nije zadužen da radna mjesta kreira u toku pandemije.
Stvari se mogu gledati iz različitih uglova.
Da, nije posao ministra ni vlade da stvaraju radna mjesta, eventualno jeste da stvaraju uslove da ih neko drugi otvori. Ali, začudo, posao ministra, pa i vlade jeste da ta radna mjesta unište svojim odlukama. Makar te odluke bile odgovor na pandemiju. Interesantno.
Kako se čini, koja god vlada bila, jedno je isto: Ni jedna nije odgovorna ili kriva ni za šta. Zaslužna je za dobro, ali nije kriva za loše.
Barem po pisanjima korisnika sendviča koje obezbjeđuju stranke čiji članovi čine te vlade. Bilo koju.