Narod i njegovi običaji

[piupiu]

Ponukana ovim komentarom, a da ne bismo offtopičili na temi o jelkama, otvaram novu temu da protabirimo ovo pitanje:

Narod koji zna zašto šta obilježava ima svoj identitet, sve ostalo je vještačka konstrukcija koja ne traje dugo.

Ovo je jako zanimljiva tema, ta ideja da narod ima neki svoj primordijalni identitet koji je narodu 'dobro poznat od postanka', a sve ostalo je vještačka konstrukcija. U odgovoru koji htjedoh ostaviti forumašu kritichar na drugoj temi, napisala sam ovo:

Pa, i narod je vještačka konstrukcija. Sve što 'narod' smatra svojim identitetom vještačka je konstrukcija koja se mijenja i dogradjuje s epohama. Koji su to 'vječni običaji' i markeri našeg naroda koji ga čine 'narodom', a koji nisu vještačka konstrukcija? Kada počinje 'narod', a kada 'vještačka konstrukcija'? Jesu li 'naši običaji' oni od prije 500 godina? Ili oni od prije 1000? Ili oni od prije 20? Ili svi oni zajedno? Jesu li moji običaji isti kao i običaji nekakvog 'pra-naroda' kojem navodno pripadam ili s njima nemam nikakve veze, već su moji običaji danas sličniji običajima nekog Amerikanca, nego neke moje čukun-čukunbabe? I šta mu ga uopšte dodje taj 'narod', kao neki metafizički fenomen koji odolijeva 'vještačkim konstrukcijama'? A, šta mu ga dodje 'vještačka konstrukcija'?

Odmah da vam kažem, ovo je sociološko-antropološka tema, a ne tema za istresanje medjunacionalnih frustracija. Svakoga ko na nju udje s namjerom da se istrese na 'anamo onoga' čeka teška sudbina forumsko-banovićkog rudara. Budite fini, ako ništa a ono zato što bi mogla biti zanimljiva tema.

[sezma]

Prvi ce se javiti Zviz, da objasni kako je u Danskoj.
A potom Hrle da kaze sta je sustina u Ceskoj.

[Boateng]

Prvi ce se javiti Zviz, da objasni kako je u Danskoj.
A potom Hrle da kaze sta je sustina u Ceskoj.

Zviz je trajno banovan.

[plain vanilla]

100 sela, 100 obicaja

Moze se onako naivno reci da jedan narod ima iste obicaje, i sigurno je i da ima neke zajednicke. Ali krenes li dublje u neku analizu, shvatis da se obicaji razlikuju 'od sela do sela'. Vjerovatno je da se neki temelje na pripadnosti narodu, ali vjerujem da geografske odrednice nisu nimali zanemarljive.

Mozemo uzeti najjednostavniji primjer-svadbe u BiH. Koliko je samo obicaja vezano za svadbe, cisto sumnjam da se mogu svesti samo pod narod/naciju. Za BiH je karakteristicno da su razliciti narodi zivjeli zajedno i tako su se na neki nacin i obicaji spajali i stvarali neki novi.

Isto se moze rezi i za obicaje vezane uz vjeru, za proslave bajrama, uskrsa ili bozica...

Ljudi nisu nekakav hemijski spoj pa da mogu uvijek reagovati isto. Stosta je utjecalo na tradiciju i obicaje, pa su se tako i mijenjali. I sigurno da mi je bliza tradicija za koju znam, nego ona od prije 500 godina (mada volim slusati i citati o tome).

[sezma]

Prvi ce se javiti Zviz, da objasni kako je u Danskoj.
A potom Hrle da kaze sta je sustina u Ceskoj.

Zviz je trajno banovan.

Hahahaha, sta je uradio ? Sigurno su napokon skontali da nikad u zivotu nije izasao iz BiH, te da svo vrijeme laze.

[Fudo387]

Ukudanje predrasuda, pravi orgazam

wtf

[dječak sa šibicama]

la prikazon

stari narodni obicaj svih naroda i narodnosti, sisanje motke

[dustaban]

Obicaji su lijepa stvar ali se s time dobro pretjeruje. Nevjerovatno je kako velik znacaj dajemo necemu od prije par stotina godina, nego ovome sto nam se desilo u zadnje dvije decenije. Nekad je trebalo sto godina da se promjeni dizajn grncarije, a nama se sad za godinu dana desavaju dramaticnije promjene nego nekad u ljudskom vijeku. Svi mi ovdje imamo obicaj - sta? Naravno - forumati. I naravno chatati. Trebamo li se umjesto toga drzati lijepog obicaja - sijela jer su tako radili nasi stari?!

Slijepo pridrzavanje obicaja kadsto poprimi karakter bolesti.

I naravno, najvece zasluge za tu nazadnost pripadaju religijama. Jer religije bez "starih obicaja" nema...

[plain vanilla]

Obicaji su lijepa stvar ali se s time dobro pretjeruje. Nevjerovatno je kako velik znacaj dajemo necemu od prije par stotina godina, nego ovome sto nam se desilo u zadnje dvije decenije. Nekad je trebalo sto godina da se promjeni dizajn grncarije, a nama se sad za godinu dana desavaju dramaticnije promjene nego nekad u ljudskom vijeku. Svi mi ovdje imamo obicaj - sta? Naravno - forumati. I naravno chatati. Trebamo li se umjesto toga drzati lijepog obicaja - sijela jer su tako radili nasi stari?!

Slijepo pridrzavanje obicaja kadsto poprimi karakter bolesti.

I naravno, najvece zasluge za tu nazadnost pripadaju religijama. Jer religije bez "starih obicaja" nema...

Nemam nista protiv obicaja, pa ni onih vjerskih. Inace zivim po principu da me ne smeta nista sto ne ugrozava druge ljude - zivi i pusti druge da zive. To sto mi se neki obicaju svidjaju manje, a neke i sama prakticiram, to je stvar mog licnog izbora.

Inace, cim upoznam nekog iz drugog kraja, krenem ispitivati o obicajima i tradiciji.

[dustaban]

Obicaji su lijepa stvar ali se s time dobro pretjeruje. Nevjerovatno je kako velik znacaj dajemo necemu od prije par stotina godina, nego ovome sto nam se desilo u zadnje dvije decenije. Nekad je trebalo sto godina da se promjeni dizajn grncarije, a nama se sad za godinu dana desavaju dramaticnije promjene nego nekad u ljudskom vijeku. Svi mi ovdje imamo obicaj - sta? Naravno - forumati. I naravno chatati. Trebamo li se umjesto toga drzati lijepog obicaja - sijela jer su tako radili nasi stari?!
Slijepo pridrzavanje obicaja kadsto poprimi karakter bolesti.
I naravno, najvece zasluge za tu nazadnost pripadaju religijama. Jer religije bez "starih obicaja" nema...

Nemam nista protiv obicaja, pa ni onih vjerskih. Inace zivim po principu da me ne smeta nista sto ne ugrozava druge ljude - zivi i pusti druge da zive. To sto mi se neki obicaju svidjaju manje, a neke i sama prakticiram, to je stvar mog licnog izbora.
Inace, cim upoznam nekog iz drugog kraja, krenem ispitivati o obicajima i tradiciji.

Ma danas nije potrebnu ispitivati. Iz prvog pogleda i prve recenice sve ti je jasno...

[Danguba]

Obicaji k'o obicaji.
Jedne pamtim i vise se ne postuju(ispoljavaju), drugi su dosli.

U ovoj drugoj sredini cudni mi svi njihovi obicaji ali ih postujem.

[S4mpion]

Običaji su ono što te razlikuje od drugih, ono što pravi razliku između tvog i nekog drugog naroda.

Naš problem je što smo izrazito skloni zatiranju svoje tradicije i kulture, a, s druge strane, raširenih ruku, često bez mnogo razmišljanja, prihvatamo tuđu. (govorim o nama, iako ni drugi narodi nisu pošteđeni ovoga)

Dovedemo se na taj nivo da, kad te neko pita "Odakle vam to?", možemo samo reći:"Vidjeli od Amerikanaca(npr)."

[Danguba]

Običaji su ono što te razlikuje od drugih, ono što pravi razliku između tvog i nekog drugog naroda.

Naš problem je što smo izrazito skloni zatiranju svoje tradicije i kulture, a, s druge strane, raširenih ruku, često bez mnogo razmišljanja, prihvatamo tuđu. (govorim o nama, iako ni drugi narodi nisu pošteđeni ovoga)

Dovedemo se na taj nivo da, kad te neko pita "Odakle vam to?", možemo samo reći:"Vidjeli od Amerikanaca(npr)."

Svako vrijeme nosi svoje breme.

Zamisli tradiciju i obicaje oko jedne svadbe prije 50 god. Kako ces to danas ispoljavati?

[S4mpion]

Običaji su ono što te razlikuje od drugih, ono što pravi razliku između tvog i nekog drugog naroda.

Naš problem je što smo izrazito skloni zatiranju svoje tradicije i kulture, a, s druge strane, raširenih ruku, često bez mnogo razmišljanja, prihvatamo tuđu. (govorim o nama, iako ni drugi narodi nisu pošteđeni ovoga)

Dovedemo se na taj nivo da, kad te neko pita "Odakle vam to?", možemo samo reći:"Vidjeli od Amerikanaca(npr)."

Svako vrijeme nosi svoje breme.

Zamisli tradiciju i obicaje oko jedne svadbe prije 50 god. Kako ces to danas ispoljavati?

Tuđeg se ne stidimo k'o svog.

[sheilak]

tudje uzimamo svoje nemamo (r)

[1946--1987]

Obicaji su da se nose opanci, zasto onda oblace airmax i stikle ovi veliki postovaoci ?

[Vitezanin]

Zbog nekog razloga većina naroda (prije svega mislim na Balkan) da su njihovi običaji unikat i da se radi o narodnom proizvodu koji je vezan direktno za zemlju kojoj hodaju, a zapravo takvo nešto ne postoji. To je sve isprepleteno i nastaje kao posljedica kontakta raznih ljudi i prenošenja stvari uglavnom nesvjesno ili "s koljena na koljeno".

BiH je očit primjer gdje su ljudi spremni da doslovno ubiju za svoje običaje i zaštitu nekakvih identiteta, a radi se o tome da su samo usvojili to od nekoga drugog. Ovo važi za sve narode ovdje.

Običaji i mentalitet nisu spali s neba nego nastaju kao posljedica životnog (dugogodišnjeg) iskustva s nečim i ljudi se jednostavno tome prilagode svjesno ili nesvjesno.

Šta je uopće običaj u BiH, a da je samo Bh stvar? Šta je običaj Bošnjaka, Hrvata ili Srba, a da nije običaj nekog drugog tu negdje bliže ili dalje? Mnogi običaju vezani su za religiju npr i tu se misli da se radi o unikatu, a malo dubljim kopanjem se shvati da je taj neki običaj bio bitan prije dolaska današnjih religija na područje BiH i onda su naši preci svjesno ili nesvjesno iskombinirali nova vjerovanja i ostavili nešto od starih. A danas se na to gleda kao običaj koji je direktno vezan za religiju koju slijedimo. Primjeri svetkovanja svetaca često imaju elemente koji nemaju veze s kršćanstvom npr.

To su sve konstrukti, nešto što se može opet promijeniti (i hoće) u skladu s kretanjima u društvu. Eto, pogledajte stvari koje nazivamo običaji prije 50-100 godina i pogledajte neke običaje danas. Neki ostaju, neki nestaju, a neki nastaju.

Sve u svemu, sve je isprepleteno i mi nemamo pojma niti o tradiciji niti i običajima niti kako smo sve to naslijedili, a ti običaji i ono "tako je kod nas" je meni samo još jedno veliko neistraženo područje koje je izvor uglavnom stvaranja mržnje i zidova među ljudima. A paradoks je da ništa od toga nije "čista" tradicija i običaj nekog naroda nego je naslijeđeno od nekoga i modificirano kako se vrijeme mijenjalo.

Također, pozivi za "očuvanje tradicije i običaja" nemaju skoro nikakvo opravdanje jer će se bez obzira na to običaji, tradicije itd mijenjati i to je ciklus koji ne prestaje. Svijet se stalno mijenja i običaji nisu nikakav fiksirani element.

[mousstapha]

Da li se ispijanje kafe/kahve/kave smatra narodnim obicajem?

[Drvosjeca iz Dejcica]

Da li se ispijanje kafe/kahve/kave smatra narodnim obicajem?

Nemam pojma ali ja je upravo pijem i to ne bih dao za nizašta na svijetu. Jedna anegdota. Došao poznanik iz Australije i mi tako razrađujemo neki posao i kaže on idemo popiti kafu, reko može vala. Kaže gdje ćemo uzeti, reko šta uzeti? Pa kafu, onu za ponijeti "to go", pa ćemo u autu popiti dok se vozimo. Reko druže nemoj se ljutiti ali to je skrnavljenje kafe, ja takvu kafu sa 40 i kusur godini sigurno neću popiti, hvala ti. On stao i gleda... Onda mu objasnim kako stvari hodaju, da se kafa pije polako sjedeći, natenane, sa prijateljom, poznanikom, da se uz nju razgovara...to je gotovo kao pripremanje čaja kod Japanaca...cijeli ritual i ništa te ne smije omesti. Od tada mi je zahvalan na tom savjetu i kaže da sam bio u pravu. Eto to je neki moj običaj kojeg se držim. Nekima može biti naopak ali se držim tih nekih sitnih principa.

[piupiu]

Da li se ispijanje kafe/kahve/kave smatra narodnim obicajem?

Nego! Mi smo medju prvima na evropskom tlu imali kafane, imali smo ih prije pariških kafea - koji su čuveni u svijetu - a koji dolaze iz iste tradicije kao i naše kafane i mehane ... orijentalne. Eh, to je, valjda, kada su se ti prvi kafei u Francuskoj pojavili bilo običaj za 'niže klase', što bi se reklo za francuski nOrod. Neki kažu da je prva kafana u Evropi otvorena u Beogradu 1522., a prva naša 1534. negdje oko Bentbaše, drugi izvori opet da je prva otvorena u Sarajevu 1554. odmah nakon pojave istih takvih kafana u Stambolu (u koji su iste došle iz Meke preko Sirije, valjda - prvu je kafanu u Stambolu otvorio neki Sirijac po imenu Hakem). Onda su se širile - prvo u Marseju, pa Londonu, pa Parizu, pa Beču ... A, kad se pojavilo, ispijanje kafe su prvo praktikovale sufije, a ulemi se to nije baš svidjalo, bilo je, kažu, i odsijecanja glava u početku ... a, ko je prvi kod nas pio kafu - nOrod ili ovaj učeniji svijet - ne znam, ali pretpostavljam ... Zna li ko ostatak priče?

[piupiu]

Da li se ispijanje kafe/kahve/kave smatra narodnim obicajem?

Nego! Mi smo medju prvima na evropskom tlu imali kafane, imali smo ih prije pariških kafea - koji su čuveni u svijetu - a koji dolaze iz iste tradicije kao i naše kafane i mehane ... orijentalne. Eh, to je, valjda, kada su se ti prvi kafei u Francuskoj pojavili bilo običaj za 'niže klase', što bi se reklo za francuski nOrod. Neki kažu da je prva kafana u Evropi otvorena u Beogradu 1522., a prva naša 1534. negdje oko Bentbaše, drugi izvori opet da je prva otvorena u Sarajevu 1554. odmah nakon pojave istih takvih kafana u Stambolu (u koji su iste došle iz Meke preko Sirije, valjda - prvu je kafanu u Stambolu otvorio neki Sirijac po imenu Hakem). Onda su se širile - prvo u Marseju, pa Londonu, pa Parizu, pa Beču ... A, kad se pojavilo, ispijanje kafe su prvo praktikovale sufije, a ulemi se to nije baš svidjalo, bilo je, kažu, i odsijecanja glava u početku ... a, ko je prvi kod nas pio kafu - nOrod ili ovaj učeniji svijet - ne znam, ali pretpostavljam ... Zna li ko ostatak priče?

Evo ovih Francuza kako kahvenišu ...

[dustaban]

Trebalo bi razdvojiti pojmove OBICAJA i KULTURNOG NASLIJEDJA.

Obicaji su nesto promjenjivo, ne bi valjalo kad se ne bi mijenjali i prilagodjavali vremenu i okolnostima.
E kulturno naslijedje je nesto drugo. To treba njegovati ali ne na nacin bukvalnog odrzavanja u svakodnevnom zivotu. Lijepo je cuvati folklor ali nije sramota i ne primjenjivati danas nesto sto je prevazidjeno.

Meni se jako dopada ovo sta radi Bozo Vreco, ali i ove varijacije na sevdah i opcenito narodne pjesme. Ovo sta radi Divanhana i Damir Imamovic naprimjer. Taj "fusion-sevdah" je najbolji nacin cuvanja sevdaha.

I tako dalje. Sve je to fino ali treba naci mjeru i najbolje moduse kako njegovati kulturno naslijedje bez robovanja obicajima...

[_BataZiv_0809]

Evo ovih Francuza kako kahvenišu ...

A znas li da je dozvoljeno da otresaju pepeo na pod

[piupiu]

Trebalo bi razdvojiti pojmove OBICAJA i KULTURNOG NASLIJEDJA.

Obicaji su nesto promjenjivo, ne bi valjalo kad se ne bi mijenjali i prilagodjavali vremenu i okolnostima.
E kulturno naslijedje je nesto drugo. To treba njegovati ali ne na nacin bukvalnog odrzavanja u svakodnevnom zivotu. Lijepo je cuvati folklor ali nije sramota i ne primjenjivati danas nesto sto je prevazidjeno.

Meni se jako dopada ovo sta radi Bozo Vreco, ali i ove varijacije na sevdah i opcenito narodne pjesme. Ovo sta radi Divanhana i Damir Imamovic naprimjer. Taj "fusion-sevdah" je najbolji nacin cuvanja sevdaha.

I tako dalje. Sve je to fino ali treba naci mjeru i najbolje moduse kako njegovati kulturno naslijedje bez robovanja obicajima...

I meni se isto svidja ova renesansa sevdaha, sevdah je meni nekad bio 'neki' Zaim Imamović i 'neki' Nedeljko Bilkić koje je slušala moja nana. Kod njega, na primjer, evo u ovoj pjesmi opet odjekuje narodna poezija ... naki ranjeni hajduci, krčme, ljuba što ga poji ...



... i sve je to zajedno bilo 'za nane i dede' ... i predivno je što se taj 'fusion' danas "in" kod mladje raje i 'raznosi' se po svijetu. To jeste kulturno naslijedje, ali sam baš nešto danas razmišljala otkud našem narodu da toliko pjeva i piše poeziju? Jer to je moralo biti dijelom svakodnevnog života generacijama, dakle, nešto što je uslovljeno nekim običajima ... da bi se zadržalo kao neko trajnije obilježje naše kulture.

[piupiu]

To su sve konstrukti, nešto što se može opet promijeniti (i hoće) u skladu s kretanjima u društvu. Eto, pogledajte stvari koje nazivamo običaji prije 50-100 godina i pogledajte neke običaje danas. Neki ostaju, neki nestaju, a neki nastaju.

Sve u svemu, sve je isprepleteno i mi nemamo pojma niti o tradiciji niti i običajima niti kako smo sve to naslijedili, a ti običaji i ono "tako je kod nas" je meni samo još jedno veliko neistraženo područje koje je izvor uglavnom stvaranja mržnje i zidova među ljudima. A paradoks je da ništa od toga nije "čista" tradicija i običaj nekog naroda nego je naslijeđeno od nekoga i modificirano kako se vrijeme mijenjalo.

Upravo tako. Kultura na području kao što je naše je u pravom smislu te riječi bosanski lonac.