naranche i nar,.. catallogue from Jabuka Divljaka
Moderator: anex
-
- Posts: 56
- Joined: 03/01/2007 13:33
- Location: dijaspora
- Contact:
#1 naranche i nar,.. catallogue from Jabuka Divljaka
sellam alleikum wr wb
Francesko Petrarca
Shto chutim, shto je, ako ljubav nije,
Al ako je ljubav, BOzhe, shto je onda?
Ako je dobra, zashto je zlu sklona,
Ako je zla, zbog chega slatka mi je?
Gorim li od sebe, chemu plach i tuzhba,
Kriv li sam tome, malo jauk vrijedi.
O zhiva smrti, slatkocho u bijedi,
Ako vas nechu, chemu ste mi druzhba?
Ali ako vas hochu, zdvajat nema prava,
Suprotni me vjetri , kroz shum i bjesnochu,
Tjeraju u chamcu vrh bezdana plava.
Slab razbor i grijesi razlog su mi sjeti,
Tako da ne znam sam stvarno shto hochu,
Te se znojim zimi, a cvokochem ljeti.
Johan Wolfgang Goethe
Mignon
Poznash li zemlju, gdjeno limun cvate?
U tamnom lischu naranche se zlate,
Sa plavog neba laki vjetrich piri,
Shumor lovor, mira uz njeg miri,
Da li je znash?
O, pochi s tobom tamo,
Ljubavi mooja, zelja mi je samo.
Poznash li kuchu? Krov joj nose stupi,
U odajama mramor blista skupi.
Kipovi blijedi gledaju me milo:
Kakvo se zlo, o jadno dijete, zbilo?
Da li ga znash?
O, pochi s tobom tamo,
Zhashtito moja, zhelja mi je samo.
Poznash li brijeg i oblachne mu staze?
Tu konji trazhech put u magli gaze.
U pechinama zmajevi su skriti,
I slap se rushi preko strme liti.
Da li znash?
O, pochi tamo, tamo,
Shto prije, oche, zhelja mi je samo.
(prev.Dobrisha Cesarich)
Jabuka Divljaka
Francesko Petrarca
Shto chutim, shto je, ako ljubav nije,
Al ako je ljubav, BOzhe, shto je onda?
Ako je dobra, zashto je zlu sklona,
Ako je zla, zbog chega slatka mi je?
Gorim li od sebe, chemu plach i tuzhba,
Kriv li sam tome, malo jauk vrijedi.
O zhiva smrti, slatkocho u bijedi,
Ako vas nechu, chemu ste mi druzhba?
Ali ako vas hochu, zdvajat nema prava,
Suprotni me vjetri , kroz shum i bjesnochu,
Tjeraju u chamcu vrh bezdana plava.
Slab razbor i grijesi razlog su mi sjeti,
Tako da ne znam sam stvarno shto hochu,
Te se znojim zimi, a cvokochem ljeti.
Johan Wolfgang Goethe
Mignon
Poznash li zemlju, gdjeno limun cvate?
U tamnom lischu naranche se zlate,
Sa plavog neba laki vjetrich piri,
Shumor lovor, mira uz njeg miri,
Da li je znash?
O, pochi s tobom tamo,
Ljubavi mooja, zelja mi je samo.
Poznash li kuchu? Krov joj nose stupi,
U odajama mramor blista skupi.
Kipovi blijedi gledaju me milo:
Kakvo se zlo, o jadno dijete, zbilo?
Da li ga znash?
O, pochi s tobom tamo,
Zhashtito moja, zhelja mi je samo.
Poznash li brijeg i oblachne mu staze?
Tu konji trazhech put u magli gaze.
U pechinama zmajevi su skriti,
I slap se rushi preko strme liti.
Da li znash?
O, pochi tamo, tamo,
Shto prije, oche, zhelja mi je samo.
(prev.Dobrisha Cesarich)
Jabuka Divljaka
Last edited by Jabuka Divljaka on 04/01/2007 20:53, edited 1 time in total.
-
- Posts: 56
- Joined: 03/01/2007 13:33
- Location: dijaspora
- Contact:
#2
Torquato Tasso
Ni svjezhe stablo nema takve kose,
Kad ih rasplete,il mraz ih stegne leden,
Il kad se nochna koprena razvede-
Ko te, shto mrezhe Amorove nose.
Ni zvijezda jutra, vlazhne josh od rose,
Na chistom nebu, privlachne i blijede
Nisu ko ochi, shto me zhegu, lede,
Ko usnice, gdje grimiz skupio se.
Da, to je svijet, visoko u ljepoti
I kreposti, kog Ilirija rodi.
Al amo ga je prevezao Amor:
Tu uzdasi mu nashi laki lahor,
A mjesto toplih voda-tu od placha
Ljepota mu je i zamamnost jacha.
Ni svjezhe stablo nema takve kose,
Kad ih rasplete,il mraz ih stegne leden,
Il kad se nochna koprena razvede-
Ko te, shto mrezhe Amorove nose.
Ni zvijezda jutra, vlazhne josh od rose,
Na chistom nebu, privlachne i blijede
Nisu ko ochi, shto me zhegu, lede,
Ko usnice, gdje grimiz skupio se.
Da, to je svijet, visoko u ljepoti
I kreposti, kog Ilirija rodi.
Al amo ga je prevezao Amor:
Tu uzdasi mu nashi laki lahor,
A mjesto toplih voda-tu od placha
Ljepota mu je i zamamnost jacha.
-
- Posts: 56
- Joined: 03/01/2007 13:33
- Location: dijaspora
- Contact:
#3
Rabindranath Tagore
Vrtlar
Miruj, srce moje, nek slatko
bude vrijeme
rastanka.
Nek ne bude smrt vech
ispunjenje.
Neka se ljubav u uspomene
pretopi,
pretopi patnja u jesme.
Neka let nebom zavrshi
sklapanjem krila nad gnijezdom.
Neka posljednji dodir tvojih ruku
bude blag poput nochnoga cvijeta.
Zaustavi se na chas, o Lijepi Kraju,
shutnjom iskazhi svoje posljednje rijechi.
Naklonom te pozdravljam, svjetiljku podizhuchi
da ti obasjam put.
Paul Fort
Ta djevojka je mrtva,....
Ta djevojka je mrtva, mrtva od ljubavnih rana,
U zemlju su je odnijeli, odnijeli prije dana,
U zemlju mi je stavili, stavili u svem krasu.
Stavili sasvim samu, samu u treshkom chasu.
I vratili se veselo, veselo ko na piru,
I pjevali su veselo, veselo:"Sad je u miru,
Ta djevojka je mrtva, mrtva od ljubavnih rana."
I otishli su u polje, u polje ko svakog dana,...
[/size]
Vrtlar
Miruj, srce moje, nek slatko
bude vrijeme
rastanka.
Nek ne bude smrt vech
ispunjenje.
Neka se ljubav u uspomene
pretopi,
pretopi patnja u jesme.
Neka let nebom zavrshi
sklapanjem krila nad gnijezdom.
Neka posljednji dodir tvojih ruku
bude blag poput nochnoga cvijeta.
Zaustavi se na chas, o Lijepi Kraju,
shutnjom iskazhi svoje posljednje rijechi.
Naklonom te pozdravljam, svjetiljku podizhuchi
da ti obasjam put.
Paul Fort
Ta djevojka je mrtva,....
Ta djevojka je mrtva, mrtva od ljubavnih rana,
U zemlju su je odnijeli, odnijeli prije dana,
U zemlju mi je stavili, stavili u svem krasu.
Stavili sasvim samu, samu u treshkom chasu.
I vratili se veselo, veselo ko na piru,
I pjevali su veselo, veselo:"Sad je u miru,
Ta djevojka je mrtva, mrtva od ljubavnih rana."
I otishli su u polje, u polje ko svakog dana,...
[/size]
-
- Posts: 56
- Joined: 03/01/2007 13:33
- Location: dijaspora
- Contact:
#4
Sergej Aleksander Jesenjin
Kachalovljevu psu
Za srechu, Đimi, daj mi shapu pruzhi,
jer takve shape nitko vishe nema.
Za mjesechine lajat chemo tuzhni
na ovo vrijeme koje tiho drijema.
Za srechu Đimi, daj mi shapu pruzhi.
Oprosti mi, ne lizhi krzno svoje
i shvati sa mnom jednostavne stvari,
jer ti i ne znash shto mogu da stoje
i shto sve zhivot mozhe da pokvari.
Gospodar tvoj je mio i znamenit,
i mnogi gosti rado k njemu dodju,
i svi bi oni, smijeshechi se, htjeli
da tvojim mekim krznom rukom prodju.
Kako su mile tvoje ochi pseche
i tvoja vjernost koju i ne skrivash.
Ti ni od koga niti kapi nechesh,
ko pijan drug se mazhish i cjelivash.
Moj Đimi, medju gostima, kraj njih,
raznovrsno je bilo, is va sila,
no ona, tisha, tuzhnija od sviih,
da sluchajno i ona nije bila?
No, dochi che. Kad vidish takvu zhenu
bez mene, upri u nju pogled zhiv,
i mjesto mene lizni ruku njenu
za sve shto jesam i nisam kriv.
Kachalovljevu psu
Za srechu, Đimi, daj mi shapu pruzhi,
jer takve shape nitko vishe nema.
Za mjesechine lajat chemo tuzhni
na ovo vrijeme koje tiho drijema.
Za srechu Đimi, daj mi shapu pruzhi.
Oprosti mi, ne lizhi krzno svoje
i shvati sa mnom jednostavne stvari,
jer ti i ne znash shto mogu da stoje
i shto sve zhivot mozhe da pokvari.
Gospodar tvoj je mio i znamenit,
i mnogi gosti rado k njemu dodju,
i svi bi oni, smijeshechi se, htjeli
da tvojim mekim krznom rukom prodju.
Kako su mile tvoje ochi pseche
i tvoja vjernost koju i ne skrivash.
Ti ni od koga niti kapi nechesh,
ko pijan drug se mazhish i cjelivash.
Moj Đimi, medju gostima, kraj njih,
raznovrsno je bilo, is va sila,
no ona, tisha, tuzhnija od sviih,
da sluchajno i ona nije bila?
No, dochi che. Kad vidish takvu zhenu
bez mene, upri u nju pogled zhiv,
i mjesto mene lizni ruku njenu
za sve shto jesam i nisam kriv.
-
- Posts: 56
- Joined: 03/01/2007 13:33
- Location: dijaspora
- Contact:
#5
Jabuka Divljaka
mrak
tishina mraka
nadilazi
strahove
male djece,..
posvecheno djeci u ratu
-
- Posts: 56
- Joined: 03/01/2007 13:33
- Location: dijaspora
- Contact:
-
- Posts: 56
- Joined: 03/01/2007 13:33
- Location: dijaspora
- Contact:
-
- Posts: 3972
- Joined: 05/06/2006 02:45
- Location: Šeher
#11
GORČIN
Ase ležit
Vojnik gorčin
U zemlji svojoj
Na baštini
Tuždi
Žih
A smrt dozivah
Noć i dan
Mrava ne zgazih
U vojnike
Odoh
Bil sam
U pet i pet vojni
Bez štita i oklopa
E da ednom
Prestanu
Gorčine
Zgiboh od čudne boli
Ne probi me kopje
Ne ustreli strijela
Ne posiječe
Sablja
Zgiboh od boli
Nepreboli
Volju
A djevu mi ugrabiše
U robje
Ako Kosaru sretnete
Na putevima
Gospodnjim
Molju
Skažite
Za vjernost
Moju
Ase ležit
Vojnik gorčin
U zemlji svojoj
Na baštini
Tuždi
Žih
A smrt dozivah
Noć i dan
Mrava ne zgazih
U vojnike
Odoh
Bil sam
U pet i pet vojni
Bez štita i oklopa
E da ednom
Prestanu
Gorčine
Zgiboh od čudne boli
Ne probi me kopje
Ne ustreli strijela
Ne posiječe
Sablja
Zgiboh od boli
Nepreboli
Volju
A djevu mi ugrabiše
U robje
Ako Kosaru sretnete
Na putevima
Gospodnjim
Molju
Skažite
Za vjernost
Moju
-
- Posts: 56
- Joined: 03/01/2007 13:33
- Location: dijaspora
- Contact:
#12
buraz, i meni je teshko, srce mi zadrhta,. prisjetila sam se askera, i svih vojnika koji su morali krenuti u rat,. tko zna gdje, kuda i za chiji interes.. jadna mladost,i teshki boji,..
ali , i mnoge ljubavi, koje su nasilnim zlom prekinute,.. ubijene.. i dushe im ozhaloshcene... i toje mladost,. haman pa gora od age Hasanage i jada u Hasanaginice..
Jabuka Divljaka
ali , i mnoge ljubavi, koje su nasilnim zlom prekinute,.. ubijene.. i dushe im ozhaloshcene... i toje mladost,. haman pa gora od age Hasanage i jada u Hasanaginice..
Jabuka Divljaka
-
- Posts: 56
- Joined: 03/01/2007 13:33
- Location: dijaspora
- Contact:
#13
smrt Omera i Merime
Dvoje su se zamilili mladih;
Omer momce, Merima djevojce,
U proljece kad im cvjeta cvijece,
Kad im cvjeta zumbul i karanfil;
Upazi ih jedna mala straza,
Mala straza Omerova majka;
Pa besjedi Omerova majka:
- Oj, Omere moje milo perje !
Hajd Omere, rano materina,
Hajd rano, da te zeni majka;
Ti se mani Merime djevojke,
Ljepsom ce te ozeniti majka,
Lijepom Fatom, Atlagica zlatom;
I ljepsa je i visa od Mere,
I bjelja je i rumenija je;
Nije vidla sunca ni mjeseca,
Niti znade na cem zito raste,
Na cem zito, na cemu li trava;
Niti znade sta je muska glava;
Jos je Fata od roda bogata,
I tebe ce potpomoci blagom.
Al' besjedi Omer momce mlado:
- Prodji me se, moja mila majko!
Necu Fate za zivota moga,
Vec ja hocu Merimu djevojku:
Nije blago ni srebro ni zlato,
Vec je blago, sto je srcu drago.
To ne slusa Omerova majka,
Vec na silu ozenila sina,
I na silu dovela djevojku.
Kad je bilo vecer o veceri,
Vecerase kiceni svatovi,
I svedose dvoje mladenaca.
Sam je sobom Omer besjedio:
- Sad ce meni moja Mera reci,
Da djevojki svilen kaftan skidam;
Nisam, duso, zivota mi moga !
Zivota mi i moga i tvoga !
Sad ce meni reci moja Mera:
- Sad moj Omer legao s djevojkom,
Pak djevojki bijelo lice ljubi !
Nisam, duso zivota mi moga !
Zivota mi i moga i tvoga !
I nasega prvog milovanja !
Pa govori Fatimi djevojki :
- Ao, Fato, ala ti si lijepa !
Moja Mera nije tako lijepa !
Al' je Mera mome srcu draga.
Oj, boga ti, Fatima djevojko,
Donesi mi divit i hartije,
Da napisem do dv'je do tri r'jeci,
Da te moja ne ob'jedi majka.
Ne pust glasa do bijela dana,
Dok se braca piva ne napiju
I sestrice kola naigraju,
Stara majka pjesme ne napjeva.
Pa on pise staroj majci svojoj:
- Nacini mi sanduk od simsira,
Kupajte me djulom rumenijem,
Obuc'te mi tananu kosulju,
Sto j' Merima u milosti dala;
Vezite mi vezenu mahramu,
Sto j' Mejrima u milosti vezla;
Kitite me cvijecem svakojakim,
Ponajvise cv'jecem karanfiljem,
Cim je mene Merima kitila;
Skupi meni, moja mila majko !
Skupi meni mlade nosioce,
Nosioce momke nezenjene,
Pratioce djeve neudate.
Nos'te mene kraj Merina dvora;
Nek me vidi Merima djevojka,
Nek me vidi i nek me cjeliva,
Kad me nije zivog cjelivala.
To napisa pa se rasta s dusom.
Kad ujutro bjel dan osvanu,
Visoko je oskocilo sunce,
Cudila se Omerova majka,
Da joj Omer ne dolazi dole;
Ona ide gore na cardake,
Nosi kitu sitnog bosiljka,
Da probudi dvoje mladenaca,
Pa udara pasmagom u vrata:
- Ustaj gore, Omer-beze sine !
Visoko je oskocilo sunce !
Nisi li se naljubio lica
L'jepe Fate sestre Atlagica ?
Kad djevojka otvorila vrata,
Suze roni niz bijelo lice;
Al' govori Omerova majka:
- Sto, Omere, zeljela te majka !
Sto djevojka grozne suze roni ?
Al' govori Fatima djevojka:
- Ne kuni ga, draga majko moja !
Joste si ga sinoc pozeljela,
Kad si ga silom ozenila.
Pa joj daje b'jelu knjigu citat.
Cita r'jeci Omerova majka,
Cita r'jeci, grozne suze roni.
Sto je reko Omer momce mlado,
Sto je reko to su i ucinili:
Nacinili sanduk od simsira,
Kupali ga djulom rumenijem,
Obukli mu tananu kosulju,
Sto j' Merima u milosti dala;
Vezali mu vezenu mahramu,
Sto j' Merima u milosti vezla;
Kitili ga cvijecem svakojakim,
Ponajvise cv'jecem karanfiljem,
Cim je njega Merima kitila;
Skupilu mu mlade nosioce,
Nosioce momke nezenjene,
Pratioce djeve neudate.
Nosili ga kraj Merina dvora.
Vezak vezla Merima djevojka
Na pendzeru na debelom hlatku;
Za glavom joj dva rumena djula.
Al' besjedi Merima djevojka:
- Djul mirise, moja mila majko,
Djul mirise oko naseg dvora,
Cini mi se Omerova dusa.
Al' besjedi l'jepe Mejre majka:
- Muc ne luduj, Mejrima djevojko !
Sad tvoj Omer drugu dragu ljubi,
A za tebe mladu i ne mari.
Al' besjedi Merima djevojka:
- Djul mirise mila moja majko,
Djul mirise, Omerova dusa.
K njoj dolazi najmladja snasica,
Al' besjedi Merima djevojka:
- Bogom tebi, mila snaho moja !
Dva mi djula na djerdjef padose,
Bog bi dao, da bi dobro bilo !
Vrlo miri cv'jece karanfilje,
A jos vecma zamirisa kosa,
Cini mi se mog milog Omera.
Al' govori mila snaha njena:
- Da Boga ti mila zaovice !
Zar ti ne znas za Omera tvoga ?
Omer ti se drugom ozenio,
Bas Fatimom lijepom djevojkom;
Sad Omer za te i ne znade,
Vec on ljubi Atlagica zlato.
Razljuti se Mejrima djevojka,
Od ljutine sva je prebledjela,
Od zestine malo potamnila,
A od tuge vece izumrla;
Vezec prebi iglu od biljura;
I zamrsi sest pasama zlata,
Pa oblaci na noge pasmage,
Ona hoce avliji na vrata;
Al' joj snaha mila govorila:
- Ne ljuti se, mila zaovice !
Omer ti se jeste ozenio,
Al' je jadan nocas izdahnuo
Od zalosti za tobom djevojkom,
Sada mrtva Omera ti nose.
Briznu plakat Merima djevojka,
Pa istrca pred bijele dvore,
Al' Omera nose na nosila;
Ona tuzi kao kukavica:
- Nosioci, braco nerodjena !
Nerodjena, kao i rodjena !
Spustite ga na zemljicu carnu,
Da ga jadna mrtva cjelivam,
Kad ga nisam zivoga ljubila !
To su oni za dobro primili,
Mrtvo tijelo na zemlju spustise.
K njemu Mera ziva primaknula,
Mrtva Mera crnoj zemlji pala.
Dok Omeru raku iskopase,
Dotle sanduk Merimi stesase,
U jednu ih raku sahranise,
Kroz sanduke ruke sastavisem
A u ruke rumenu jabuku,
Nek se znade da su dragi bili.
Malo vrijeme zatim postojalo,
Iz Omera zelen bor nikao,
Iz Merime zelena borika;
Borika se oko bora vila,
Kako svilja oko kite smilja,
Ko djevojka momku oko vrata:
Cemerika oko obadvoga.
_________________
Dvoje su se zamilili mladih;
Omer momce, Merima djevojce,
U proljece kad im cvjeta cvijece,
Kad im cvjeta zumbul i karanfil;
Upazi ih jedna mala straza,
Mala straza Omerova majka;
Pa besjedi Omerova majka:
- Oj, Omere moje milo perje !
Hajd Omere, rano materina,
Hajd rano, da te zeni majka;
Ti se mani Merime djevojke,
Ljepsom ce te ozeniti majka,
Lijepom Fatom, Atlagica zlatom;
I ljepsa je i visa od Mere,
I bjelja je i rumenija je;
Nije vidla sunca ni mjeseca,
Niti znade na cem zito raste,
Na cem zito, na cemu li trava;
Niti znade sta je muska glava;
Jos je Fata od roda bogata,
I tebe ce potpomoci blagom.
Al' besjedi Omer momce mlado:
- Prodji me se, moja mila majko!
Necu Fate za zivota moga,
Vec ja hocu Merimu djevojku:
Nije blago ni srebro ni zlato,
Vec je blago, sto je srcu drago.
To ne slusa Omerova majka,
Vec na silu ozenila sina,
I na silu dovela djevojku.
Kad je bilo vecer o veceri,
Vecerase kiceni svatovi,
I svedose dvoje mladenaca.
Sam je sobom Omer besjedio:
- Sad ce meni moja Mera reci,
Da djevojki svilen kaftan skidam;
Nisam, duso, zivota mi moga !
Zivota mi i moga i tvoga !
Sad ce meni reci moja Mera:
- Sad moj Omer legao s djevojkom,
Pak djevojki bijelo lice ljubi !
Nisam, duso zivota mi moga !
Zivota mi i moga i tvoga !
I nasega prvog milovanja !
Pa govori Fatimi djevojki :
- Ao, Fato, ala ti si lijepa !
Moja Mera nije tako lijepa !
Al' je Mera mome srcu draga.
Oj, boga ti, Fatima djevojko,
Donesi mi divit i hartije,
Da napisem do dv'je do tri r'jeci,
Da te moja ne ob'jedi majka.
Ne pust glasa do bijela dana,
Dok se braca piva ne napiju
I sestrice kola naigraju,
Stara majka pjesme ne napjeva.
Pa on pise staroj majci svojoj:
- Nacini mi sanduk od simsira,
Kupajte me djulom rumenijem,
Obuc'te mi tananu kosulju,
Sto j' Merima u milosti dala;
Vezite mi vezenu mahramu,
Sto j' Mejrima u milosti vezla;
Kitite me cvijecem svakojakim,
Ponajvise cv'jecem karanfiljem,
Cim je mene Merima kitila;
Skupi meni, moja mila majko !
Skupi meni mlade nosioce,
Nosioce momke nezenjene,
Pratioce djeve neudate.
Nos'te mene kraj Merina dvora;
Nek me vidi Merima djevojka,
Nek me vidi i nek me cjeliva,
Kad me nije zivog cjelivala.
To napisa pa se rasta s dusom.
Kad ujutro bjel dan osvanu,
Visoko je oskocilo sunce,
Cudila se Omerova majka,
Da joj Omer ne dolazi dole;
Ona ide gore na cardake,
Nosi kitu sitnog bosiljka,
Da probudi dvoje mladenaca,
Pa udara pasmagom u vrata:
- Ustaj gore, Omer-beze sine !
Visoko je oskocilo sunce !
Nisi li se naljubio lica
L'jepe Fate sestre Atlagica ?
Kad djevojka otvorila vrata,
Suze roni niz bijelo lice;
Al' govori Omerova majka:
- Sto, Omere, zeljela te majka !
Sto djevojka grozne suze roni ?
Al' govori Fatima djevojka:
- Ne kuni ga, draga majko moja !
Joste si ga sinoc pozeljela,
Kad si ga silom ozenila.
Pa joj daje b'jelu knjigu citat.
Cita r'jeci Omerova majka,
Cita r'jeci, grozne suze roni.
Sto je reko Omer momce mlado,
Sto je reko to su i ucinili:
Nacinili sanduk od simsira,
Kupali ga djulom rumenijem,
Obukli mu tananu kosulju,
Sto j' Merima u milosti dala;
Vezali mu vezenu mahramu,
Sto j' Merima u milosti vezla;
Kitili ga cvijecem svakojakim,
Ponajvise cv'jecem karanfiljem,
Cim je njega Merima kitila;
Skupilu mu mlade nosioce,
Nosioce momke nezenjene,
Pratioce djeve neudate.
Nosili ga kraj Merina dvora.
Vezak vezla Merima djevojka
Na pendzeru na debelom hlatku;
Za glavom joj dva rumena djula.
Al' besjedi Merima djevojka:
- Djul mirise, moja mila majko,
Djul mirise oko naseg dvora,
Cini mi se Omerova dusa.
Al' besjedi l'jepe Mejre majka:
- Muc ne luduj, Mejrima djevojko !
Sad tvoj Omer drugu dragu ljubi,
A za tebe mladu i ne mari.
Al' besjedi Merima djevojka:
- Djul mirise mila moja majko,
Djul mirise, Omerova dusa.
K njoj dolazi najmladja snasica,
Al' besjedi Merima djevojka:
- Bogom tebi, mila snaho moja !
Dva mi djula na djerdjef padose,
Bog bi dao, da bi dobro bilo !
Vrlo miri cv'jece karanfilje,
A jos vecma zamirisa kosa,
Cini mi se mog milog Omera.
Al' govori mila snaha njena:
- Da Boga ti mila zaovice !
Zar ti ne znas za Omera tvoga ?
Omer ti se drugom ozenio,
Bas Fatimom lijepom djevojkom;
Sad Omer za te i ne znade,
Vec on ljubi Atlagica zlato.
Razljuti se Mejrima djevojka,
Od ljutine sva je prebledjela,
Od zestine malo potamnila,
A od tuge vece izumrla;
Vezec prebi iglu od biljura;
I zamrsi sest pasama zlata,
Pa oblaci na noge pasmage,
Ona hoce avliji na vrata;
Al' joj snaha mila govorila:
- Ne ljuti se, mila zaovice !
Omer ti se jeste ozenio,
Al' je jadan nocas izdahnuo
Od zalosti za tobom djevojkom,
Sada mrtva Omera ti nose.
Briznu plakat Merima djevojka,
Pa istrca pred bijele dvore,
Al' Omera nose na nosila;
Ona tuzi kao kukavica:
- Nosioci, braco nerodjena !
Nerodjena, kao i rodjena !
Spustite ga na zemljicu carnu,
Da ga jadna mrtva cjelivam,
Kad ga nisam zivoga ljubila !
To su oni za dobro primili,
Mrtvo tijelo na zemlju spustise.
K njemu Mera ziva primaknula,
Mrtva Mera crnoj zemlji pala.
Dok Omeru raku iskopase,
Dotle sanduk Merimi stesase,
U jednu ih raku sahranise,
Kroz sanduke ruke sastavisem
A u ruke rumenu jabuku,
Nek se znade da su dragi bili.
Malo vrijeme zatim postojalo,
Iz Omera zelen bor nikao,
Iz Merime zelena borika;
Borika se oko bora vila,
Kako svilja oko kite smilja,
Ko djevojka momku oko vrata:
Cemerika oko obadvoga.
_________________
-
- Posts: 56
- Joined: 03/01/2007 13:33
- Location: dijaspora
- Contact:
#14
Zasto se meni javljaš tajno
Kada mi duša tiho sniva?
I zašto tvoje oko sjajno
Golemu tugu i jad skriva?
Zašto me kroz noć staneš zvati,
I šta ti jadno srce iste?
Ta ja ti nemam ništa dati,
O, ja sam pusto pepelište.
Sve što sam imo ja sam dao,
Nevjerno hladna ljubavi moje, -
Sve što sam svojim blagom zvao:
Mladost i oganj duše svoje.
Pa zašto meni stupaš snova,
Sta tražiš ovdje u mrtvaca?
Hladna je, hladna ruka ova
Ūto nekad na te ruže baca.
Pusti me! Pusti i ne mori!
Nek sam ovako trajem dane,
Sve dok mi srce ne izgori,
Sve dok mi duša ne izda'ne.
zasto
Kada mi duša tiho sniva?
I zašto tvoje oko sjajno
Golemu tugu i jad skriva?
Zašto me kroz noć staneš zvati,
I šta ti jadno srce iste?
Ta ja ti nemam ništa dati,
O, ja sam pusto pepelište.
Sve što sam imo ja sam dao,
Nevjerno hladna ljubavi moje, -
Sve što sam svojim blagom zvao:
Mladost i oganj duše svoje.
Pa zašto meni stupaš snova,
Sta tražiš ovdje u mrtvaca?
Hladna je, hladna ruka ova
Ūto nekad na te ruže baca.
Pusti me! Pusti i ne mori!
Nek sam ovako trajem dane,
Sve dok mi srce ne izgori,
Sve dok mi duša ne izda'ne.
zasto
-
- Posts: 56
- Joined: 03/01/2007 13:33
- Location: dijaspora
- Contact:
#15
Hasanaginica
Sta se b'jeli u gori zelenoj?
Al' je snijeg, al' su labudovi?
Da je snijeg, vec bi okopnio,
Labudovi vec bi poletjeli.
Nit je snijeg, nit su labudovi
Nego sator age Hasan-age.
On boluje od ljutijeh rana,
Oblaze ga mati i sestrica,
A ljubovca od stida ne mogla.
Kad li mu je ranam' bolje bilo,
On poruci vjernoj ljubi svojoj:
- Ne cekaj me u bijelom dvoru,
Ni u dvoru ni u rodu mome.
Kad kaduna r'jeci razumjela,
Jos je jadna u toj misli stala,
Jeka stade konja oko dvora;
Tad pobjeze Hasanaginica,
Da vrat lomi kuli niz pendzere;
Za njom trce dvije mile cerke:
- Vrati nam se, mila majko nasa !
Nije ovo babo Hasan-aga,
Vec daidza Pintorovic beze.
I vrati se Hasanaginica,
Ter se vjesa bratu oko vrata:
- Da moj brate, velike sramote!
Gdje me salje od petoro djece!
Beze muci, nista ne govori,
Vec se masa u dzepe svione,
I vadi joj knjigu oproscenja,
Da uzimlje potpuno vjencanje,
Da gre s njime majci u natrage.
Kad kaduna knjigu proucila,
Dva je sina u celo ljubila,
A dvje sceri u rumena lica,
A s malehnim u besici sinkom
Od'jelit se nikako ne mogla,
Vec je bratac za ruku uzeo
I jedva je sinkom rastavio
S njom grede dvoru bijelome.
U rodu je malo vr'jeme stala,
malo vr'jeme ni nedjelju dana,
Dobra kada i od roda dobra,
Dobru kadu prose sa svih strana,
A najvise imotski kadija.
Kaduna se svome bratu moli:
- Aj tako te ne zelila, braco !
Nemoj mene davat ni za koga,
Da ne puca jadno srce moje,
Gledajuci sirotice svoje.
Ali beze nista ne hajase,
Vec je daje imotskom kadiji.
Jos kaduna bratu se moljase,
Da napise listak b'jele knjige,
Da je salje imotskom kadiji:
- Djevojka te lijepo pozdravljase,
A u knjizi l'jepo te moljase:
Kad pokupis gospodu svatove,
I kad podjes njenu b'jelu dvoru,
Dug pokrivac nosi na djevojku,
Kada bude agi mimo dvora,
Da ne vidi sirotice svoje.
Kad kadiji b'jela knjiga dodje,
Gospodu je svate pokupio,
Svate kupi, grede po djevojku,
Dobro svati dosli do djevojke,
I zdravo se povratili s njome;
A kad bili agi mimo dvora,
Dv'je cerce s pendzera gledahu,
A dva sina pred nju ishodjahu,
Tere svojoj majci govorahu:
- Svrati nam se, mila majko nasa!
Da mi tebi uzinati damo.
Kad to cula Hasanaginica,
Starjesini svata govorila:
- Bogom brate, svate starjesina!
Ustavi mi konje uza dvora,
Da darujem sirotice moje.
Ustavise konje uza dvora.
Svoju jecu l'jepo darovala:
Svakom sinu noze pozlacene,
Svakoj ceri cohu do poljane,
A malome u besici sinku,
Njemu salje u bosci haljine.
A to gleda junak Hasan-aga,
Pak dozivlje do dva sina svoja:
- Hod'te amo sirotice moje!
Kad se nece smilovati na vas
Majka vasa srca kamenoga.
Kad to cula Hasanaginica,
B'jeli, licem u zemlju udrila,
Usput se je dusom rastavila,
Od zalosti gledajuc sirote
_________________
Sta se b'jeli u gori zelenoj?
Al' je snijeg, al' su labudovi?
Da je snijeg, vec bi okopnio,
Labudovi vec bi poletjeli.
Nit je snijeg, nit su labudovi
Nego sator age Hasan-age.
On boluje od ljutijeh rana,
Oblaze ga mati i sestrica,
A ljubovca od stida ne mogla.
Kad li mu je ranam' bolje bilo,
On poruci vjernoj ljubi svojoj:
- Ne cekaj me u bijelom dvoru,
Ni u dvoru ni u rodu mome.
Kad kaduna r'jeci razumjela,
Jos je jadna u toj misli stala,
Jeka stade konja oko dvora;
Tad pobjeze Hasanaginica,
Da vrat lomi kuli niz pendzere;
Za njom trce dvije mile cerke:
- Vrati nam se, mila majko nasa !
Nije ovo babo Hasan-aga,
Vec daidza Pintorovic beze.
I vrati se Hasanaginica,
Ter se vjesa bratu oko vrata:
- Da moj brate, velike sramote!
Gdje me salje od petoro djece!
Beze muci, nista ne govori,
Vec se masa u dzepe svione,
I vadi joj knjigu oproscenja,
Da uzimlje potpuno vjencanje,
Da gre s njime majci u natrage.
Kad kaduna knjigu proucila,
Dva je sina u celo ljubila,
A dvje sceri u rumena lica,
A s malehnim u besici sinkom
Od'jelit se nikako ne mogla,
Vec je bratac za ruku uzeo
I jedva je sinkom rastavio
S njom grede dvoru bijelome.
U rodu je malo vr'jeme stala,
malo vr'jeme ni nedjelju dana,
Dobra kada i od roda dobra,
Dobru kadu prose sa svih strana,
A najvise imotski kadija.
Kaduna se svome bratu moli:
- Aj tako te ne zelila, braco !
Nemoj mene davat ni za koga,
Da ne puca jadno srce moje,
Gledajuci sirotice svoje.
Ali beze nista ne hajase,
Vec je daje imotskom kadiji.
Jos kaduna bratu se moljase,
Da napise listak b'jele knjige,
Da je salje imotskom kadiji:
- Djevojka te lijepo pozdravljase,
A u knjizi l'jepo te moljase:
Kad pokupis gospodu svatove,
I kad podjes njenu b'jelu dvoru,
Dug pokrivac nosi na djevojku,
Kada bude agi mimo dvora,
Da ne vidi sirotice svoje.
Kad kadiji b'jela knjiga dodje,
Gospodu je svate pokupio,
Svate kupi, grede po djevojku,
Dobro svati dosli do djevojke,
I zdravo se povratili s njome;
A kad bili agi mimo dvora,
Dv'je cerce s pendzera gledahu,
A dva sina pred nju ishodjahu,
Tere svojoj majci govorahu:
- Svrati nam se, mila majko nasa!
Da mi tebi uzinati damo.
Kad to cula Hasanaginica,
Starjesini svata govorila:
- Bogom brate, svate starjesina!
Ustavi mi konje uza dvora,
Da darujem sirotice moje.
Ustavise konje uza dvora.
Svoju jecu l'jepo darovala:
Svakom sinu noze pozlacene,
Svakoj ceri cohu do poljane,
A malome u besici sinku,
Njemu salje u bosci haljine.
A to gleda junak Hasan-aga,
Pak dozivlje do dva sina svoja:
- Hod'te amo sirotice moje!
Kad se nece smilovati na vas
Majka vasa srca kamenoga.
Kad to cula Hasanaginica,
B'jeli, licem u zemlju udrila,
Usput se je dusom rastavila,
Od zalosti gledajuc sirote
_________________
-
- Posts: 56
- Joined: 03/01/2007 13:33
- Location: dijaspora
- Contact:
#16
sellam alleikum wr wb
ratna generacija,..
odlaze djechaci, vrachaju se
sijedi, mali ljudi,..
vihorom ratnim dushe nam zebu
majke uplakane, u srcima nose
sinovljevu cheznju,..
odlaze djechaci, vrachaju se sijedi ljudi,...
u suzama chekaju malene nevjeste,..
molitvama njihovim, vashe sanje, obavijene,..
i zhivot opet u Domovini, rumena jutra zarudi,...
u beshici dijete,zaplache...-
dok je nas, Bosona umrijeti neche,..
autor:Jabuka D.
ratna generacija,..
odlaze djechaci, vrachaju se
sijedi, mali ljudi,..
vihorom ratnim dushe nam zebu
majke uplakane, u srcima nose
sinovljevu cheznju,..
odlaze djechaci, vrachaju se sijedi ljudi,...
u suzama chekaju malene nevjeste,..
molitvama njihovim, vashe sanje, obavijene,..
i zhivot opet u Domovini, rumena jutra zarudi,...
u beshici dijete,zaplache...-
dok je nas, Bosona umrijeti neche,..
autor:Jabuka D.
- Abu FEED el-Castro
- Posts: 1655
- Joined: 19/04/2006 11:41
- Location: BH Teheran
#17
FIno fino, ti kako si kreno naslijedit ces naseg Helema
O Heleme nesreco gdje li tebe bespuca neta odnesose?!
O Heleme nesreco gdje li tebe bespuca neta odnesose?!
-
- Posts: 56
- Joined: 03/01/2007 13:33
- Location: dijaspora
- Contact:
#18
zaista, a sto bi s Hellemom, njega znam duzhi niz godina.. obili smo najjache politichke teme i knjizhevne na virtuelnim destinacijama..
Helem, odlichan sugovornik, Boshnjak, od glave do pete,..
p.s. ja nijesam On. ja jesam Ova,. upravo koja pishem.. Jabuka Divljaka
Helem, odlichan sugovornik, Boshnjak, od glave do pete,..
p.s. ja nijesam On. ja jesam Ova,. upravo koja pishem.. Jabuka Divljaka
-
- Posts: 56
- Joined: 03/01/2007 13:33
- Location: dijaspora
- Contact:
#19
vrata
ne stavljaj prst na ranu
jer u medjuvremenu
ako zacijeli
morat chesh je opet otvoriti.
***
Oblaci su
Zhrtve molitve za kishu.
Jabuka Divljaka
ne stavljaj prst na ranu
jer u medjuvremenu
ako zacijeli
morat chesh je opet otvoriti.
***
Oblaci su
Zhrtve molitve za kishu.
Jabuka Divljaka
-
- Posts: 56
- Joined: 03/01/2007 13:33
- Location: dijaspora
- Contact:
#20
iz mojih pjesama
"vodich za gromobran"
Gromobran
Za kuglaste munje.
Gromovi pucaju,
Gromobran ih pogadja.
Gromobran bi morao dobiti
Molitvu protiv munja.
Pitam se
Hoche li gromobran izdrzhati kad se
uzemljim u tvoje srce.
"vodich za gromobran"
Gromobran
Za kuglaste munje.
Gromovi pucaju,
Gromobran ih pogadja.
Gromobran bi morao dobiti
Molitvu protiv munja.
Pitam se
Hoche li gromobran izdrzhati kad se
uzemljim u tvoje srce.
-
- Posts: 56
- Joined: 03/01/2007 13:33
- Location: dijaspora
- Contact:
#21
Voda
voda je zhivot
rekli su mu.
posramljen,
utopljenik je
briznuo u plach.
voda je zhivot
rekli su mu.
posramljen,
utopljenik je
briznuo u plach.
-
- Posts: 56
- Joined: 03/01/2007 13:33
- Location: dijaspora
- Contact:
#22
i ova je moja....pjesma
chini mi se,..
vrijeme je stalo
u otkucaju tvojeg srca
----------------------------
crijep se
doima poput
vulkana crvenim
na staroj kuchici
Jabuka Divljaka
chini mi se,..
vrijeme je stalo
u otkucaju tvojeg srca
----------------------------
crijep se
doima poput
vulkana crvenim
na staroj kuchici
Jabuka Divljaka
-
- Posts: 56
- Joined: 03/01/2007 13:33
- Location: dijaspora
- Contact:
#23
posvecheno Bosnjacima
sjechanje na mladost od 14.stoljecha do 19,stoljecha
sellam aleikum wr wb
u zhuboru vode
suncheve zrake.
nastupi veselje!
autor
Jabuka Divljaka
sellam aleikum wr wb
utonusmo u der.g'Y/aH
se'Ma, se nastavi dalje
dalje vrtjeti u dairu,
mi bijasmo zaneseni,..
mi bijasmo Njegovim
Velikim Imenom opijeni,...
sellam alleikum wr wb
Jabuka Divljaka
sjechanje na mladost od 14.stoljecha do 19,stoljecha
sellam aleikum wr wb
u zhuboru vode
suncheve zrake.
nastupi veselje!
autor
Jabuka Divljaka
sellam aleikum wr wb
utonusmo u der.g'Y/aH
se'Ma, se nastavi dalje
dalje vrtjeti u dairu,
mi bijasmo zaneseni,..
mi bijasmo Njegovim
Velikim Imenom opijeni,...
sellam alleikum wr wb
Jabuka Divljaka
-
- Posts: 3972
- Joined: 05/06/2006 02:45
- Location: Šeher
#24
I meni...pocesto...A wrote: Meni na ovu suze krenu
KOSARA
Kad je nekud gone preko oštrog drača
Gradim most od ruku da njime korača
Sve dalje je vode preko mutne vode
Ali čudom stiže meni sve to bliže
Glavu čistu meću pod oštricu mača
U sebi si viša U meni si jača
Tebe više nema Al ti nisi nijema
Na nebu se javi ko crvena rana
Ozvjezdana