Napad na Ilidzu aprila 92-e

PM72
Posts: 17629
Joined: 30/04/2012 16:54

#876 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by PM72 »

Didžej,

Svaka moja informacija je tačna kao što je i tačno da se HOS-ovci nisu smjeli pojaviti na Alipašinom Polju.Nema teorije,Jukini bi ih pojeli.Oni su se motali po Malti i Stupu a čuo sam da su pravili sranja po Hrasnici.Možda je koji stanovao na Alipašinom ali da su upali pa odvodili ljude-nema šanse.

Što se tiče S i njegove žene A.,u Kanadi su samo je Dimitrije (novo ime) na dijalizi.
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#877 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by Nekako s proljeća »

didžej wrote:
Nekako s proljeća wrote:Za neki konkretniji primjer, možda dobiješ i konkretan odgovor.
zna se da su odvodili ljude u b.p., sta trebu tu konkretno da se napise?
odvodili su ljude iako nisu bili ni policija ni vlast, i to su odvodili ljude ne na pocetku rata kad je bila totalna anarhija, nego i krajem 1992. i 1993.
ko su oni da to rade?
Jel' ti mene zajebavaš :)
User avatar
didžej
Posts: 1860
Joined: 26/01/2013 09:35

#878 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by didžej »

PM72 wrote:Didžej,

Svaka moja informacija je tačna kao što je i tačno da se HOS-ovci nisu smjeli pojaviti na Alipašinom Polju.Nema teorije,Jukini bi ih pojeli.Oni su se motali po Malti i Stupu a čuo sam da su pravili sranja po Hrasnici.Možda je koji stanovao na Alipašinom ali da su upali pa odvodili ljude-nema šanse.

Što se tiče S i njegove žene A.,u Kanadi su samo je Dimitrije (novo ime) na dijalizi.
ne znam tacno kad je to bilo ali moguce je da je juka vec tad bio izvan sarajeva.
raspitaj se na ap, u mambama je taj srbin bio. cak ga ima i na jednoj slici koje su se vrtile po netu.
u americi su sad.
@nekako s proljeca, ne znam sta ti nije jasno?
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#879 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by Nekako s proljeća »

Ne znam odakle ti sloboda da se meni obraćaš na taj način, pa sam dužan da izjavim da se privatno ne znamo. Nije mi jasno što iznosiš neku tvrdnju , a da ne izneseš neki dokaz , argument ili činjenicu koja ide u prilog toj tvrdnji. E to mi nije jasno...a ti se sa Cincom uhvati pod ruku pa napiši koju u prilog svoje nedokazane tvrdnje. Koja , uzgred budi rečeno nema nikakve veze sa ovom temom.
User avatar
didžej
Posts: 1860
Joined: 26/01/2013 09:35

#880 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by didžej »

Nekako s proljeća wrote:Ne znam odakle ti sloboda da se meni obraćaš na taj način, pa sam dužan da izjavim da se privatno ne znamo. Nije mi jasno što iznosiš neku tvrdnju , a da ne izneseš neki dokaz , argument ili činjenicu koja ide u prilog toj tvrdnji. E to mi nije jasno...a ti se sa Cincom uhvati pod ruku pa napiši koju u prilog svoje nedokazane tvrdnje. Koja , uzgred budi rečeno nema nikakve veze sa ovom temom.
sta si ti predsjednik amerike pa treba dovola da ti se obratim? :lol:
cuj odakle mi sloboda. :-)
nije cinco ali na toj je slici, a i cinco je presao na drugu stranu koliko znam.
kakav ti dokaz vise treba kad je covjek otisao na ilidzu pored svog rahatluka koji je imao u gradu a za njim pobjegne i njegova tadasnja djevojka a sadasnja zena koja je muslimanka.
sto se ne zapitas sto odose?
iz cista mira mozda?
al' u k.rcu.
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#881 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by Nekako s proljeća »

Aha..

Znaš koliko me zanima što je dezertirao. A u vezi navodne tvrdnje da su ''Hosovci '' radili ono što si u predhodnim komentarima tvrdio, ne pišeš istinu ili je skrivaš. U svakom slučaju, što se mene tiče zaobiđi me.
User avatar
didžej
Posts: 1860
Joined: 26/01/2013 09:35

#882 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by didžej »

Nekako s proljeća wrote:Aha..

Znaš koliko me zanima što je dezertirao. A u vezi navodne tvrdnje da su ''Hosovci '' radili ono što si u predhodnim komentarima tvrdio, ne pišeš istinu ili je skrivaš. U svakom slučaju, što se mene tiče zaobiđi me.
lijepo sto si se javio da kazes da te ne zanima.
nisam se tebi ni obratio nego si se ti zakacio za mene.
User avatar
exliberal-ex
Posts: 7707
Joined: 11/04/2013 00:01

#883 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by exliberal-ex »

Nekako s proljeća wrote:Aha..

Znaš koliko me zanima što je dezertirao. A u vezi navodne tvrdnje da su ''Hosovci '' radili ono što si u predhodnim komentarima tvrdio, ne pišeš istinu ili je skrivaš. U svakom slučaju, što se mene tiče zaobiđi me.

Izvini nekako sa proljeca ali hosovci su hapsili I ubijali ljude u BP bez ikakvog smisla. Ja sam ti rekao da mi je clan familije nestao ispred kuce , kasnije smo po izjavama ljudi koji su prosli kroz taj zatvor nasli po opisu osobu koja odgovara tom clanu. I napominjem nije rijec o mladjem tipu nego je covjek bio penzioner ....prema tim izjavama preminuo je od batinjanja u zatvoru I njegov tijelo je baceno negdje
Moj prijatelj je zivio blizu koreje I on mi je pricao da su nalazili svako noc nekog mrtvog bacenog izmedju vagona ili u kanalima za odovod vode.... cak su bili nasli covjeka koji je bio bacen u saht ali je toliko pretucen bio da mu nije bilo ni spasa....a nasli su ga kad su culi da vristi kad su ga pacovi napali a nije moga izac ...
Cak je doslo do incidenta jer su se ljudi poceli bunit sto su morali da kupe mrtve ili teksko unakazene ljude pa su onda jedno vece napravil ceku I jebali mater hosovcima ....zato mani mi price o hos-u
User avatar
Dozer
Posts: 28353
Joined: 19/09/2008 10:14
Location: Zemlja maloumne ENV matrice...

#884 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by Dozer »

Dobro, dosta sranja nevezanog za temu.

Chmoljo, deder pocisti ovo. Mozda da se otvori tema naslova "Sta se sve radilo u ratnom Sarajevu...?", pa tamo preturi ove zadnje 2-3 stranice, osim postova poput transkripta Legija-Arkan, jer to se tice Ilidze.

Hvala unaprijed.
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#885 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by Nekako s proljeća »

Shvatam da pokušavaš ukazati na neljudsko ponašanje ili ratni zločin nad građanima Sarajeva od strane pripadnika vojne formacije sarajevskog HOS-a , koji je bio pod komandom 1 Korpusa A RBiH. Navodiš primjer-e koji se odnosi na širi lokalitet oko njihove vojarne -bivša škola Blagoje Parović.
Međutim, ne navodiš vrijeme, imena žrtava ili osumnjičenih počinilaca tih ''ubistava'' ''premlaćivanja'' i sl. neljudskih radnji. Ja ti ne mogu vjerovati na riječ, već na činjenice , argumente ili dokaze. Mi na ovom sajtu nismo ni sud ni tuzilaštvo pa da se profesionalno bavimo tim poslom. Ali kada nešto nije razumu prihvatljivo, ne uzima se tako olako.

Da budem vrlo jasan i nedvosmislen. Bilo bi mi drago da me se uvjeri kako je određeni broj pripadnika sarajevskog HOS-a ili bilo koji pojedinac-bojovnik, počinio konkretan ratni zločin nad bilo kojim stanovnikom Sarajeva . Čisto da mu se najebati majke ako i kada budem to u stanju da uradim. A vama da se izvinem.

Sve dok ne budem uvjeren u vaše tvdnje da su činili zločine ka civilima grada Sarajeva, pripadnici te vojne formacije A RBiH su za mene branioci Sarajeva, isti oni koje sam sretao na Baricama, Žuči i Treskavici. Dakle moji, i ja i oni smo na istoj strani.

A vi se opredijelite kako hoćete.

A najbolje bi bilo da poštujete temu i njen vrlo precizan vremenski okvir i prostor na sarajevskom ratištu. U tom smislu sam postavio transkipt presretnutih razgovora Legije u vrijeme kada je komandovao na Ilidzi SDG-om ...u jednom dijelu razgovora , boldirao sam ga , kaže da ima ''oko stotinjak zarobljenih''...

Heeej, stotinjak... :-)

Ako ne vjeruješ u transkipt, pogledaj ovu fotografiju.
http://imageshack.us/f/502/arkanapril1992ilidza.jpg/
Last edited by Nekako s proljeća on 20/07/2013 11:19, edited 2 times in total.
dudlov
Posts: 1903
Joined: 25/10/2010 11:46
Location: sarajevo

#886 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by dudlov »

exliberal-ex wrote:
Nekako s proljeća wrote:Aha..

Znaš koliko me zanima što je dezertirao. A u vezi navodne tvrdnje da su ''Hosovci '' radili ono što si u predhodnim komentarima tvrdio, ne pišeš istinu ili je skrivaš. U svakom slučaju, što se mene tiče zaobiđi me.

Izvini nekako sa proljeca ali hosovci su hapsili I ubijali ljude u BP bez ikakvog smisla. Ja sam ti rekao da mi je clan familije nestao ispred kuce , kasnije smo po izjavama ljudi koji su prosli kroz taj zatvor nasli po opisu osobu koja odgovara tom clanu. I napominjem nije rijec o mladjem tipu nego je covjek bio penzioner ....prema tim izjavama preminuo je od batinjanja u zatvoru I njegov tijelo je baceno negdje
Moj prijatelj je zivio blizu koreje I on mi je pricao da su nalazili svako noc nekog mrtvog bacenog izmedju vagona ili u kanalima za odovod vode.... cak su bili nasli covjeka koji je bio bacen u saht ali je toliko pretucen bio da mu nije bilo ni spasa....a nasli su ga kad su culi da vristi kad su ga pacovi napali a nije moga izac ...
Cak je doslo do incidenta jer su se ljudi poceli bunit sto su morali da kupe mrtve ili teksko unakazene ljude pa su onda jedno vece napravil ceku I jebali mater hosovcima ....zato mani mi price o hos-u
Nisam znao za HOS-ove zločine po Korei jer nisam iz tog dijela grada. Jebeno je bilo al su mnoge spasili komšije i saborci. Jedne prilike krajem 92. Srbin iz mog odjeljenja,inače alkos , provali stan od nakog lopova a sve u potrazi za alkoholom i kad je policija došla da ga vodi, Bošnjak izbjeglica se javi da je lično nogom razvalio vrata te da vojska mora od lopova otimat i napade muriju, tako da ode murija bez počinioca. Pitam ga ja što preuze krivicu na sebe a on reče kratko "pojeo bi ga mrak". Treba imat muda pa stati u zaštitu manjine a toga je bilo koliko hoćeš. Sreća pa je bilo više ljudi od smradova.

Sent from my LG-P970 using Tapatalk 2
User avatar
exliberal-ex
Posts: 7707
Joined: 11/04/2013 00:01

#887 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by exliberal-ex »

Nekako s proljeća wrote:Shvatam da pokušavaš ukazati na neljudsko ponašanje ili ratni zločin nad građanima Sarajeva od strane pripadnika vojne formacije sarajevskog HOS-a , koji je bio pod komandom 1 Korpusa A RBiH. Navodiš primjer-e koji se odnosi na širi lokalitet oko njihove vojarne -bivša škola Blagoje Parović.
Međutim, ne navodiš vrijeme, imena žrtava ili osumnjičenih počinilaca tih ''ubistava'' ''premlaćivanja'' i sl. neljudskih radnji. Ja ti ne mogu vjerovati na riječ, već na činjenice , argumente ili dokaze. Mi na ovom sajtu nismo ni sud ni tuzilaštvo pa da se profesionalno bavimo tim poslom. Ali kada nešto nije razumu prihvatljivo, ne uzima se tako olako.

Da budem vrlo jasan i nedvosmislen. Bilo bi mi drago da me se uvjeri kako je određeni broj pripadnika sarajevskog HOS-a ili bilo koji pojedinac-bojovnik, počinio konkretan ratni zločin nad bilo kojim stanovnikom Sarajeva . Čisto da mu se najebati majke ako i kada budem to u stanju da uradim. A vama da se izvinem.

Sve dok ne budem uvjeren u vaše tvdnje da su činili zločine ka civilima grada Sarajeva, pripadnici te vojne formacije A RBiH su za mene branioci Sarajeva, isti oni koje sam sretao na Baricama, Žuči i Treskavici. Dakle moji, i ja i oni smo na istoj strani.

A vi se opredijelite kako hoćete.

A najbolje bi bilo da poštujete temu i njen vrlo precizan vremenski okvir i prostor na sarajevskom ratištu. U tom smislu sam postavio transkipt presretnutih razgovora Legije u vrijeme kada je komandovao na Ilidzi SDG-om ...u jednom dijelu razgovora , boldirao sam ga , kaže da ima ''oko stotinjak zarobljenih''...

Heeej, stotinjak... :-)
Bolan nekako sa proljeca jel ti mene zajebavas...jel ti mislis da sam ja mogao da hodam u to doba slobodno...znas li ti koliko puta sam ja bio privodjen I marisan samo sto sam ostao u gradu?
Ovo o cemu ja pricam se desavalo u drugoj polovini 92 tacnije period juli-decembar...kazes da treba da navedem imena..cija imena ..ovih sto su bili u hos-u...ti podatci su u arhivama armije..sta ja treba da kazem imena ovih sto su nalazeni po Koreji, jel ti mislis da su imali licne karte sa sobom....pa mnogi su bili bez odjece ili sa minimalnom odjecom na njima....znas koliko ih je I ostavljeno po sahtovima jer jednostavno niko nije htjeo da rizikuje zivot zbog toga?

Meni je najgore kad ljudi kazu nije toga bilo...jel znas za zatvor u podrumu gdje je bio RS sto ga je drzao Dedo...glavni batinas u tom zatvoru je bila zena...odakle znam...moj kolega sa posla je uhapsen na ciglanama I odveden u taj zatvor, tamo je bio 3 dana .....znas kakav je dosao nazad?...glava -ni dlaka da fali sve ispod vrata crno...lezao je u groznici 10 dana, nije mogao da ustnane nego je da izvines srao u krevet ko beba. Kasnije mu je familija platila jednom lokalnom lopovu I prebacen je na Ilidju a odatle u CG...a taj zatvor su zatvorili jer dedo pokrao neku prodavnicu , znam da su nasli tonu carapa unutra...heroj ..jest moj k...
Cmoljo otvori novu temu I prebaci ako mozes ove postove., ako ne samo brisi..sto mi treba da se sjecam toga...
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#888 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by Nekako s proljeća »

''Napad na Ilidzu aprila 92-e''
Admir_1984 wrote:Zanima me jel ovo bio fakat ozbiljan napad sa ciljem da se zauzme Ilidza, nekako mi se ovo sve prebrzo dogodilo sobzirom na naoružanje, broj vojske, organizovanost u to vrijeme. Vidim druga strana je napravila film gdje kao goloruki spašavaju i brane Ilidzu



Volio bi cuti malo više informacija o ovome
....
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#889 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by Nekako s proljeća »

болница “Жица Блажуј” на Илиџи у рату је постала уточиште многим љекарима који су бјежали из Сарајева. У “Жици” је оперисан др Славко Марковић, који је тешко рањен у Миљацки покушавајући да изађе из града. Његова супруга др Милица Гутовић-Марковић тада је убијена.

Рекао је ово “Гласу Српске” доктор Милан Пејић, запослен данас у болници “Касиндо” у Источном Сарајеву.

Рат га је затекао на мјесту шефа Клинике ОРЛ у болници “Кошево”, а потом је био начелник ратне болнице “Жица”. Сада, са дистанце од 21 годину, каже да су већ у априлу 1992. године на клинику “Кошево” долазили непознати људи да надгледају и прате српске љекаре.

„Било је то индиректно упозорење свима нама, јер ти нови људи нису били запослени на клиници. Не знам ко их је послао, али они су љекаре пратили и одводили.“ – каже др Пејић.

Посљедњи пут на клиници је дежурао 7. на 8. мај 1992. Тог 8. маја заустављен је аутобус који је љекаре довозио у болницу и затражено је да из њега изађу Срби.

„Покушали су да разврстају људе и из аутобуса изведу Србе. Педијатар Утво Хоџић није дао да се људи дијеле и смјену је вратио. Сваки дан ситуација се све више заоштравала и постајало је неподношљиво.“ – казао је др Пејић.

Успио је да из Сарајева под контролом Aрмије РБиХ избјегне у дио града који је контролисала ВРС. Каже да је ратна болница “Жица” постала у рату уточиште многих љекара који су бјежали из Сарајева. Тако су у “Жицу” дошли специјалиста максилофацијалне хирургије Драго Грубар, који је данас у Aустралији, те анестезиолог Драгомир Вујичић.

„Дошао је и др Недељко Поповић, др Брчевић, са др Поповићем изашла је и његова супруга Дубравка специјалиста ОРЛ, др Вјеран Саратлић, др Оливера Мајкић, психијатар Илија Чалић.“ – сјећа се др Пејић.

Каже да је у болницу “Жица” дошао и др Немања Вељков 20. јуна 1994. године, др Татјана Иветић, др Синиша Вуковић, др Милан Видовић, др Aлександар Семиз.

У ратној болници “Жица” радило је 160 људи, а болница је послије Дејтона исељена. Љекари су тражили да им буде обезбијеђена локација на којој би могли да наставе да раде, али то се није догодило, послије чега су се расули по свијету.

„Послије свих лутања, одлучио сам да се смјестим у болници “Касиндо” и са мном је прешло 45 људи.“ – каже др Пејић додајући да су неки љекари из болнице “Жица” отишли у Србиње, други у Бијељину, трећи у Брчко, Зворник или Требиње.

Додаје да сваке године уприличе скуп поводом дана формирања ове херојске болнице – 22. априла.

„У мојој канцеларији су сва обиљежја “Жице”, сва документација је уредно сложена. Издао сам безброј потврда о рањавању, умирању, погибији… За два мјесеца идем у пензију и изгледа да никога наша документација не интересује. Гдје ће ово завршити, сам Бог зна? Коме ћу ово предати? Ово је државна брига.“ – казао је др Пејић показујући на ордења и признања која је “Жица” добила за спасавање хиљада живота у рату.
murathans
Posts: 247
Joined: 03/05/2013 19:11

#890 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by murathans »

Nekako s proljeća wrote:''Napad na Ilidzu aprila 92-e''
Admir_1984 wrote:Zanima me jel ovo bio fakat ozbiljan napad sa ciljem da se zauzme Ilidza, nekako mi se ovo sve prebrzo dogodilo sobzirom na naoružanje, broj vojske, organizovanost u to vrijeme. Vidim druga strana je napravila film gdje kao goloruki spašavaju i brane Ilidzu



Volio bi cuti malo više informacija o ovome
....

Vidi mi imenjaka

Murathansa
murathans
Posts: 247
Joined: 03/05/2013 19:11

#891 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by murathans »

Zanimljiva i opširna analiza dešavanja na Ilidži

http://kiraethana.wordpress.com/2012/08 ... je-ilidza/


Image


Image

Image


Image

Image

Image

Akcija Ilidža
Akcija “Ilidža” je, kao skoro i sve manje ili veće akcije, bitke i operacije izvedene radi deblokade Sarajeva, vrlo kontraverzna tema ili barem ima takav tretman u javnosti i dobrom dijelu medija. Najčešća fabula koja već godinama prati ovu akciju je uspjeh akcije u tolikoj mjeri da je Ilidža bila pred oslobođenjem a Sarajevo pred deblokadom ali da onda stiže neshvatljivo naređenje, u većini verzija lično od Alije Izetbegovića, kojim se jedinicama naređuje da se povuku iako su bile na ivici uspjeha, čime se gubi šansa da se Sarajevo deblokira na samom početku agresije a što sve zajedno implicira tezu dogovorenog rata zločestih nacionalista sa svih strana i tome slično. Barem tako glasi najčešća verzija “popularnog” tumačenja ove akcije. Kao što će, nadamo se, ova naša analiza pokazati to ne da je samo grozomorno simplificirana i zlonamjerna priča nego dobrim dijelom i obična urbana legenda. Događaji su bili daleko komplikovaniji i oni se prije svega moraju staviti kako u politički tako i u stategijski kontekst u okviru kojeg i jesu postojali. Najčešće postavljano pitanje u vezi ove akcije je zašto je završila tako kako je završila ali ono što je također velika nepoznanica je i to kako je počela, zbog čega, te kako se odvijala. Radi nečega ta pitanja se daleko rjeđe postavljaju. U tom smislu se nadamo da će ova analiza, a to jeste naš skromni cilj, uspjeti baciti malo svjetla na ovu temu, barem u toj mjeri u kojoj ovlaš otškrinuta vrata osvjetljavaju mračnu sobu. Naša ambicija je da rafiniramo postavljena pitanja, da ih spustimo sa visina i nivoa generalija na nivo konkretnih pitanja na koje će biti daleko lakše naći odgovor. Ako ništa drugo nadamo se barem pokretanju korisne diskusije na ovu temu, javljaju učesnika, onih koji znaju nešto više ili bilo koga ko bi mogao, da se tako izrazimo, razbistriti mutnu vodu.

Strateški ciljevi i pripreme za rat
- Srpski ciljevi i pripreme
Uspostavljanje kontrole nad Sarajevom i njegovom okolinom je bio jedan od strateških srpskih ciljeva. 1 Pripreme koje su vršene u svrhu ovladavanjem prostora Sarajeva su bile političke i vojne prirode i počele su vrlo rano, kako na republičkom i regionalnom tako i na lokalnom opštinskom nivou.

Političke pripreme za ostvarivanje ciljeva Srpske Demokratske Stranke (SDS) na području Sarajeva su počele već 1991. godine. Još u zimu 1991. godine, tačnije 11.decembra, Skupština Srpskog naroda u BiH (SSN-BiH) donijela je preporuku o osnivanju Skupština Opština (SO) srpskog naroda u BiH. Tim dokumentom se preporučivalo klubovima odbornika SDS-a u SO BiH da donesu odluke o osnivanju Skupština Opština srpskog naroda. 2 Nakon toga Glavni odbor SDS-a je 19. decembra 1991. godine u ovom smislu izdao uputstvo svim opštinskim odborima SDS-a i iako se u ovom uputstvu nije zasebno spominjalo Sarajevo, Radovan Karadžić je dva dana kasnije, 21. decembra, u obraćanju pred SSN izjavio da je Sarajevo ključno za SDS-ov plan osiguravanja jednopartijske vlasti na svim prostorima naseljenim Srbima. Odmah nakon Karadžićevog obraćanja SSN je izrazila namjeru da svoje nadležnosti proširi i na grad Sarajevo ostavljajući uređenje statusa opština u gradu Sarajevu kao i dijelova grada sa većinskim Srpskim stanovništvom za posebnu odluku. 3 Nekoliko dana nakon ove skupštine i pet dana nakon primanja uputstva glavnog odbora SDS-a, 24. decembra 1991. godine, sastaju se svi rukovodioci SDS-a iz Sarajevskih opština u cilju sprovođenja dobijenog uputstva, formiranja kriznog štaba i raspodjela dužnosti. 4

U kontekstu ovakvih velikosrpskih planova za Sarajevo, opština Ilidža, radi svoga geografskog položaja „zapadnih vrata“ Sarajeva, velikog broja cestovnih komunikacija koje su se ukrštale na prostoru opštine i etničkog sastava stanovništva, je imala važno mjesto. Prateći uputstvo Glavnog Odbora SDS-a odbornici ove stranke sa područja Ilidže, uz prisustvo svih predsjednika mjesnih odbora i predstavnika Srpske Pravoslavne Crkve, 3. Januara 1992. godine formiraju Srpsku Opštinu Ilidža koja je trebala da vrši ulogu najvišeg organa vlasti srpskog naroda na Ilidži. 5 Ta odluka se ipak drži u tajnosti do 9. januara 1992. godine kada SSN-BiH proglašava Republiku Srpskog Naroda u BiH tj. Srpsku Republiku BiH. 6 Tog datuma se i objelodanjuje odluka o formiranju Srpske Opštine Ilidža a zatim se aktivira i Krizni Štab čiji predsjednik postaje Nedeljko Prstojević koji ujedno biva proglašen i predsjednikom Srpske Opštine Ilidža. 7

Vojne pripreme SDS-a za preuzimanje područja opštine Ilidže započinju čak i ranije i vršene su u saradnji sa Jugoslovenskom Narodnom Armijom (JNA). Ove pripreme su se odvijale u obliku nekoliko istovremenih procesa: naoružavanjem pristalica SDS-a, formiranjem paravojnih snaga i preuzimanjem legalnih institucija, posebno bezbjedonosnih, na području opštine Ilidža. Već početkom 1991. godine tadašnji komandir Stanice Javne Bezbjednosti (SJB) Ilidža, Tomislav Kovač, na prostorima Ilidže, Blažuja i Dobrinje organizuje tajne i ilegalne sastanke milicionera srpske pripadnosti. Na tim sastacima se zagovarala ratna opcija, vršilo paravojno organizovanje i naoružavanje i aktivno pripremalo za rat. Naoružanje se polutajnim kanalima dovozilo sa prostora Romanije, Pala, Trnova, Sokoca, Kalinovika ali se i preuzimalo iz kasarni JNA “Jusuf Đonlić”, “Slobodan princip Seljo” i kasarne u Neđarićima. 8 Major JNA Pero Despotović je tokom ovog perioda naoružavao paravojne formacije SDS-a na Ilidži uz tijesnu saradnju Ljube Bosiljčića, poslanika SDS-a u Skupštini Bosne i Hercegovine a Vojna Pošta 9875 u Blažuju je uz potvrde izdavala Srbima pješadijsko naoružanje i municiju. 9 Početkom marta pripadnici SJB lidža blokiraju magacin MUP-a „Donji Potok“ a zatim se naoružanje iz magacina dijele okolnom srpskom stanovništvu. Prioritetni zadatak Srpskih policijskih kadrova na Ilidži u vremenu do početka marta 1992. godine je bio jačanje Rezervnih Stanica Milicije (RSM) u Ilidži, Blažuju i Lužanima i protjerivanje i udaljavanje milicionera Bošnjačke nacionalnosti u cilju stvaranja Srpske SJB Ilidža. U tu svrhu se konspirativno djeluje, aktivno pokrivaju sistemi veza, prate policijaci Bošnjačke nacionalnosti i planirano vrše hapšenja i ostale represivne mjere nad Bošnjačkim stanovništvom. Ove mjere dobivaju svoj krajnji izraz kada se početkom marta ustrojava Srpska SJB Ilidža koja oficijelno zaživljava prvog aprila nakon čega se uposlenicima djele rješenja o stvaranju srpske milicije Ilidže. 10 Dolaskom mjeseca aprila situacija se u cijeloj BiH usložnjava i tada događaji počinju da skoro sustižu jedan drugi. Početkom aprila (2. i 3. a zatim i 5.aprila) snage SJB Ilidža postavljaju barikade na glavnim saobraćajnicama u području Nedžarića, Kasindolske ulice, Doma Zdravlja, Butmirske ulice, Instituta za Fizijatriju i Rehabilitaciju i na ulazu u Otes uz istovremeno preuzimanje i zaposjedanje svih važnijih zgrada i institucija na urbanom dijelu opštine. Ove uspostavljene barikade su u suštini služile za kasnije formiranje prvih borbenih linija. Snage SJB Ilidža zatim 04.04 1992. godine učestvuju u prepadu i pljački Baze Specijalne Policije u Krteljima, u čemu su se naročito ističu pripadnici RSM Vojkovići, odakle se otuđuje dvanaest oklopnih vozila od kojih dva završavaju na prostoru Ilidže. 11 Dan nakon ovog prepada 5.aprila 1992. godine Tomislav Kovač organizuje preuzimanje SJB Ilidža koje prolazi bez ikakvog otpora ,prilikom kojeg Srpski policajci SJB Ilidža stavljaju srpske trobojke na službene kape, a nakon toga se javno zabranjuje dolazak na posao policajcima nesrpske nacionalnosti. 12 Istog dana se formira i Srpska Teritorijalna Odbrana Ilidža što se obrazlaže izlikom da Zelene Beretke pucaju na Srpske civile na Dobrinji 13 a već sutra 6. aprila snage JNA u sadejstvu sa oružanim formacijama SDS-a zatvaraju sve prilaze gradu Sarajevu. 14 JNA istog dana premješta i dvije haubičke baterije na Ilidžu a glavninu ovih baterija raspoređuje u kasarnu Butilama i na rejon Plandišta. 15 U subotu 18. aprila, srpske snage okupiraju područje hotela na Ilidži. 16
Last edited by murathans on 20/07/2013 13:23, edited 1 time in total.
murathans
Posts: 247
Joined: 03/05/2013 19:11

#892 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by murathans »

- Ciljevi i vojno-političke pripreme vlade RBiH i ostalih patriotskih snaga
Deblokada grada Sarajeva je tokom cijelog toka odbrambeno-oslobodilačkog rata bila jedan od najvažnijih političko-vojnih strateških cijeva Vlade RBiH i borbe koje su se vodile na Ilidži krajem aprila 1992 godine su bile prvi od mnogih pokušaja deblokiranja Sarajeva. Sama činjenica da se Ilidža morala oslobađati kao i način na koji su se vodile pripreme i borbe za njeno oslobođenje je po našem mišljenju posljedica specifičnih okolnosti i načina na koji se organizovala odbrana BiH a pogotovo Sarajeva i njegovih prigradskih djelova.

Organizovanje snaga lojalnih Vladi RBiH i planiranje i organizovanje odbrane Bosne i Hercegovine i posebno prostora Sarajeva se kretalo na dva paralelna mada odvojena kolosijeka. Takva situacija ima svoje opravdanje u tome što se u vremenu do aprila 1992. godine za zaštitu države i naroda nije moglo potpuno računati na tada legalne snage sigurnosti TO BiH i MUP-a BiH koje su u velikoj mjeri, a pogotovo na višim komandnim i rukovodećim položajima, popunjavali kadrovi i simpatizeri SDS-a. 17 Pogotovo se nije moglo računati na JNA koja je tokom 1991. godine u Hrvatskoj pokazala modus svog budućeg djelovanja i u BiH. Upravo radi toga je organizovanje i planiranje odbrane BiH teklo paralelno: kroz odbrambene institucije sistema (TO i MUP) i kroz organe Stranke Demokratske Akcije (SDA). Napuštanje legalnih institucija vlasti od strane srpskih kadrova i njihov ispoljeni institucionalni separatizam (osnivanje Srpske Republike BiH, Srpskih opština, Sprske TO, Srpske policije itd.) je dovelo do konvergencije i eventualnog uedinjavanja dva plana odbrane RBiH i njenog naroda.

Organizovanje odbrane BiH kroz ilegalni rad je započelo 1991. godine. Na savjetovanju delegata SDA koje je održano 10.juna 1991. godine formiran je Savjet za Nacionalnu Odbranu muslimanskog naroda. U istom mjesecu su od strane kadrova SDA i jednog broja profesionalnih vojnih lica, bivših oficira JNA, urađeni prvi preliminarni propisi i koncepti za organizovanje odbrane zemlje. 18 Na sastanku Glavnog Odbora stranke SDA i djela ovog Savjeta u Hrasnici avgusta 1991. godine formiran je vojni dio ovog Savjeta koji je dobio naziv Patriotska Liga (PL). Ovaj vojni dio (PL) je bio konstantno pojačavan bivšim oficirima JNA patriotskog opredjeljenja koji su u to vrijeme napuštali ili dezertirali iz JNA. Zadatak koji je vojni dio PL dobio je u svojoj osnovi bio: pripremanje vojne odbrane RBiH i osnivanje vojnih formacija PL na cijelom području BiH. U oktobru 1991. godine je formiran Glavni Štab Patriotske Lige za BiH. Ovaj štab je odlučio da u sve regije BiH šalje koordinatore sa zadatakom da oni u ovim regijama formiraju jedinice, naprave plan odbrane i dojavljuju kretanje paravojnih srpskih jednica. 19 Jedan od ključnih događaja u ovom vremenu je sastanak vodstva PL i Predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića. Sastanak se odigrao u Hrasnici 2.decembra 1991. godine i na njemu je Izetbegoviću predočen koncept organizovanja odbrane zemlje, posebno odbrane sarajevske regije. Predsjednik Izetbegović je taj koncept prihvatio mada je prema kasnijim izjavama prisutnih članova PL na tom sastanku rekao da još ima rezervi prema mogućnosti da će doći do oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini. U svjetlu toga je Izetbegović izrazio mišljenje da se nada da takvo nešto (organizovanje odbrane) možda i neće biti potrebno jer se vode pregovori o mirnom rješavanju krize. Ipak na sastanku je pristankom Izetbegovića usvojen predloženi koncept odbrane a grupa iz PL koja je osmišljavala ovaj plan je spojena sa jednom grupom iz SDA koje je također pripremala svoj koncept odbrane države. 20

Za razliku od ovog planiranja odbrane u ilegali, do organizovanje odbrane BiH kroz institucije države BiH je došlo prilično kasno, skoro u posljednji čas. Razlog tome je što praktično i nije bilo moguće nikakvo javno i službeno organizovano djelovanje kroz institucije u ovom smislu dok su u Predsjedništvu i ostalim organima vlasti sjedili predstavnici ili pristalice SDS-a, koje bi sve odluke u tom smjeru blokirale. Ovo je bilo posebno ispoljeno u institucijama zaduženim za odbranu i sigurnosti poput TO i MUP-a. Zbog toga političke odluke Predsjedništva u ovom smislu postaju više relevantne tek u aprilu 1992. godine nakon ostavki Biljane Plavšić i Nikole Koljevića.

Tada početkom aprila dolazi do skoro stalnih zasjedanja Predsjedništva BiH koje u tim aprilskim danima donosi veliki broj važnih i presudnih odluka. Predsjedništvo SRBiH na sjednici od 4.aprila 1992. godine donosi zaključak da se izvrši mobilizacija jedinica Teritorijalne Odbrane Grada Sarajeva i svih opština SRBiH kao i cjelokupnog rezervnog sastava milicije SRBiH. Na istoj sjednici je zaključeno da se od JNA zatraži vraćanje naoružanja i materijalno tehničkih sredstava (MTS) opštinskih i regionalnih štabova Teritorijalne odbrane BiH, koje je JNA ranije izuzela i stavila pod svoju kontrolu. Sutradan 5.aprila 1992. godine održana je sjednica Savjeta za Narodnu Odbranu grada Sarajeva na kojoj je donesena odluka da se izvrši djelimična mobilizacija u svim štabovima TO što se istog dana i izvršava . Nakon događaja koji su se desili 5.aprila na prostoru Sarajeva, na dan međunarodnog priznanja BiH, 6.aprila 1992. godine Predsjedništvo donosi nekoliko zaključaka od kojih se po važnosti za odbranu države izdvajaju zahtjev za osiguravanjem prekida vatre i prekidanje sukoba suprotstavljenih strana i odluka o uvođenju vandrednog stanja na teritoriji grada Sarajeva, što je podrazumjevalo uvođenje policijskog sata i ostalih mjera. Dva dana poslije, 8.aprila, Predsjedništvo donosi odluku o proglašenju neposredne ratne opasnosti i odluku o organizovanju Štaba Teritorijalne Odbrane Republike Bosne i Hercegovine (ŠTO RBiH). 21 Sutradan na sjednici od 9.aprila Predsjedništvo donosi i odluku o objedinjavanju svih naoružanih snaga na teritoriji RBiH. 22

Sredinom mjeseca aprila Predsjedništvo RBiH a nakon njega i ŠTORBiH donose nekoliko odluka koje imaju direktan i neposredan uticaj na bitku koju opisujemo. Na sjednicama od 13. i 14. aprila 1992. godine Predsjedništvo usvaja stav da je u BiH na sceni sukob između totalitarnih agresorskih snaga koje predvodi SDS-a a koje imaju ideološke centre van BiH i institucija legalnih vlasti RBiH te se stoga sukob ne može karakterisati kao unutrašnji sukob na etničkim osnovama ili građanski rat. Predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović tom prilikom iznosi stav da se Sarajevo mora odbraniti po svaku cijenu. Također se na ovoj sjednici zaključilo da se pozove JNA da ne napada snage TOBiH, da uspostavi punu saradnju sa snagama TO BiH , da se stavi pod komandu legalnih vlasti RBiH i da onemogući snage agresora da djeluju. Sljedeći stav koji je usvojen na toj sjednici a koji je možda bio presudan za bitku koju analiziramo je bio da: ukoliko snage JNA ne žele prihvatiti prethodni uslov sprječavanja djelovanja snaga agresora prihvata se ulazak snaga JNA kao tampon zone između snaga legalne vlade RBiH i snaga agresora. 23

Prateći odluke Predsjedništva RBiH, ŠTORBiH 12.aprila izdaje direktivu za odbranu suvereniteta i nezavisnosti RBiH a zatim na osnovu ove direktive 14.aprila upućuje i naređenje Regionanom Štabu Teritorijalne Odbrane Sarajeva (RŠTO) za odsudnu odbranu grada Sarajeva. U ovom naređenju su postavljena tri zadatka jedinicama RŠTO Sarajevo: zaštita vitalnih objekata u gradu Sarajevu, blokada Kasarne „Maršal Tito“ (KMT) i otvaranje komunikacije Sarajevo – Hadžići. 24

Nismo mogli doći do detaljnih podataka kako je teklo organizovanje snaga lojalnih vladi RBiH na području opštine Ilidža te kako su snage SDS-a uspjele bez bilo kakvog ozbiljnijeg sukoba preuzeti urbano središte opštine. Ipak iz onih izvora koji su dostupni i iz onoga što se može zaključiti dedukcijom i analogijom mislimo da je razlog u najvećoj mjeri ležao u nacionalnom sastavu po mjesnim zajednicama (MZ) opštine Ilidža. Mada su Bošnjaci sa 29.000 stanovnika imali relativnu većinu na području opštine i mada su Srbi brojali tek 25.000 od ukupno 68.000 stanovnika opštine primjetno je da su Srbi imali ili apsolutnu ili relativnu većinu u svim MZ opštine Ilidža koje su pristalice SDS-a okupirale početkom aprila. 25 To se posebno odnosi na MZ na prostoru kojih se odvijala bitka kojom se bavimo (mjesne zajednice Vrelo Bosne, Ilidža Centar, Lužani, Pejton). Ova teorija također može poslužiti da objasni zašto nije došlo do preuzimanja MZ gdje Srbi nisu imali većinu i odakle se ustvari i krenulo sa organizovanjem otpora velikosrpskoj agresiji na području opštine i pokrenula sama akcija oslobađanja Ilidže koju opisujemo. To su prigradske MZ Hrasnica 1 i 2, Sokolović Kolonija i Butmir gdje su Bošnjaci imali skoro apsolutnu većinu a prema gradu se može izdvojiti Otes koji je također ostao slobodan a koji je imao skoro podjednak broj Bošnjaka i Hrvata i ubjedljivu Srpsku manjinu. 26 Ista teorija vjerovatno nudi odgovor i na pitanje zašto pristalice SDS-a nisu uspjele preuzeti rezervne stanice milicije (RSM) u Hrasnici, Skolović Koloniji i Butmiru koje su ostale lojalne legalnim vlastima RBiH. I u tom slučaju je nacionalni sastav kako samih stanica tako i MZ u kojima su se nalazile vjerovatno imao presudan uticaj. Zametke prve organizovane odbrane i prvih jedinica odbrane iznad nivoa samoorganizovanih grupa građana možemo vjerovatno tražiti u ovim snagama rezervnog sastava policije i u jedinicama PL sa područja Hrasnice, Sokolović Kolonije i Butmira. Ove snage su prvi put javno pokazale svoje prisustvo tokom tzv. martovskih barikada kada su postavile kontrabarikade na ulazu u Sokolović Koloniju iz pravca Ilidže i na ulazu u Hrasnicu iz pravca Vojkovića. Isto je ponovljeno i tokom tzv. aprilskih barikada. Nakon toga vjerovatno i dolazi do okrupnjavanja ovih sastava do nivoa lahke pješadijske čete. (karta br.1)


Karta br.1

U prvim danima aprila 1992. godine u Predsedništvu RBiH i u operativnom centru komandovanja ŠTORBiH se nezavisnim procjenama došlo do zaključka da prostor Ilidže predstavlja u tom trenutku možda najslabiju kariku u opsadnom prstenu koji su velikosrpske snage stvarale oko Sarajeva. Analizom dobijenih izvještaja i praćenjem događaja uočilo se da na prostoru Ilidže nije bilo kasarni JNA, da je opština imala većinski nesrpsko stanovništvo kao i to da su do tog vremena Hrasnica, Sokolović Kolonija i Butmir kao i sam masiv planine Igman koja dominira prostorom Sarajevskog polja ostali pod kontrolom snaga Vlade RBiH te da je to već tada to predstavljao jedini put ka ostatku slobodne teritorije. U isto vrijeme vladala je i zabrinutost da bi okupacijom tog prostora od strane velikosrpskih snaga došlo do totalne blokade Sarajeva što bi imalo nesagledive posljedice po cijelu državu. Početne procjene su bile da okupirani prostor Ilidže posjeda jedna paravojna formacija SDS-ovih rezervista i dvije-tri patrole JNA uz određeni broj dobrovoljaca iz Srbije. Snage PL u Hrasnici, Sokolović Koloniji i Butmiru su već bile organizovane u jedinice jačine čete ali Štab TO Ilidža nije imao komandanta. Već početkom aprila je ŠTORBIH pokušao narediti napad međutim to nije urodilo plodom radi više razloga: problema koji su zbog pitanja subordinacije postojali na liniji PL – TOBiH, usitnjenosti jedinica PL i grupa naoružanih građana na tom prostoru i zbog nepostojanja bilo kakve više komande ili štaba koji bi objedinjavao ove grupe i rukovodio i komandovao. Zbog toga se po nalogu Predsjednika Predsjedništva Alije Izetbegovića a zatim naredbom komandanta TORBiH upućuje Enver Hadžihasanović na mjesto komandanta TO Ilidža. On formira štab i mobilne jedinice a zatim po naređenju priprema akciju oslobađanja Ilidže i povezivanja sa ostatkom grada Sarajeva. 27
murathans
Posts: 247
Joined: 03/05/2013 19:11

#893 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by murathans »

Planiranje akcije Ilidža i njeno izvođenje
- Plan akcije Ilidža
Cilj akcije „Ilidža“ je bio oslobađanje Ilidže i spajanje snaga OpŠTO Ilidža sa snagama OpŠTO Novi Grad. Ovaj zadatak je bio u skladu sa naređenjem koje je ŠTO RBiH 14. aprila uputio RgŠTO Sarajevo a u kojem se između ostalog naređivalo izvođenje borbenih dejstava u cilju otvaranja komunikacije Sarajevo – Hadžići. 28 Izvođenje akcije je također bilo i u skladu sa instrukcijama o konsolidaciji snaga i stablizaciji situacije na slobodnim Ilidžanskim teritorijama koje je 17. ili 18.aprila Enver Hadžihasanović dobio direktno od Predsjednika Izetbegovića, neposredno prije nego što je naredbom ŠTORBiH postavljen za komandanta OpŠTO Ilidža. 29 Uspješno izvršenje akcije je podrazumjevalo razbijanje separatističkih snaga SDS-a na urbanom dijelu opštine Ilidža i deblokiranje putnih komunikacija koje vode iz grada preko Ilidže do Hrasnice. U suštini to je značilo deblokadu grada Sarajeva. 30

Prema obavještajnim podacima na osnovu kojih je akcija planirana, na prostoru Ilidže su se branile velikosrpske snage jačine jednog bataljona rezervnog sastava milicije uz nešto dobrovoljačkih jedinica SDS-a, manje paravojne grupe iz Srbije i jednog mehanizovanog odjeljenja JNA (dva transportera). 31 Ono što se može saznati iz ostalih izvora donekle potvrđuje neke od ovih podatka. Na Ilidži jeste postojala jedinica SJB Ilidža pod komandom Tomislava Kovača, također je bila prisutna i jedinica Srpske Teritorijalne Odbrane Ilidža, nepoznate snage a velikosrpske snage su raspolagale određenim brojem oklopno-mehanizovanih sredstava u vidu dva policijska transpotera koji su otuđeni iz baze specijalne policije u Krteljima još 5.aprila i dovezeni na Ilidžu. 32 Osim artiljerijske baterije na Plandištu nije poznato da li je bilo drugih jedinica JNA na samom pravcu napada. Nije jasno kako je bilo organizovano rukovođenje i komandovanje borbenim dejstvima Srpskih snaga na Illidži ali je iz dostupnih izvora jasno da je odbranom upravljao Tomislav Kovač kao komadant Srspke SJB Ilidža. 33 Nije poznato kakvu i koliku ulogu je tokom ove akcije imao Nedeljko Prstojević kao predsjedavajući Kriznog Štaba Srspke Opštine Ilidža. Isto tako iz dostupnih izvora nije moguće zaključiti koje jačine su bile SDS-ove snage na prednjem kraju odbrane ali uzevši u obzir brojnost ukupnih velikosrpskih snaga na Ilidži, dužinu fronta, konfiguraciju odbrane, širinu branjene zone i doktrinu koju su upotrebljavale velikosrpske snage moglo bi se predpostaviti da su prve linije odbrane na pravcu napada posjedale i branile snage jačine oko 100 boraca. Ukupne snage u odbrani bi se mogle procjeniti na 350-400 ljudi. Snage SDS-a koje su izvodile odbranu su bile bolje naoružane, bolje opskrbljene municijom i težim pješadijskim naoružanjem nego snage TO BiH koje su napadale. Također su imali vatrenu podršku od već spomenute artiljerijske jedinice JNA na Plandištu a prije same bitke su bile ojačane i jednom jedinicom Srpske SJB Hadžići nepoznate snage koja je posjela liniju u Pejtonu. 34

Snage OpŠTO Ilidža koje su vršile napad bile su organizovane u četri jedinice, svaka jačine jedne lahke pješadijske čete. Po nekim izvorima manevarska četa „Fikro“ iz Hrasnice je imala oko 97 boraca pa bi uzevši u obzir taj podatak i kao i formacijsku snagu jedne čete po vojnim doktrinama ONO koje su na početku primjenjivane i u snagama TO BiH i PL, mogli analogijom zaključiti da su i ostale čete PL bile otprilike iste jačine što bi nas dovelo do procjena je da je u prvom ešalonu napadalo oko 400 boraca OpŠTO Ilidža. 35 OpŠTO Ilidža je dobilo komandanta tek nekoliko dana prije same akcije a čini se da su same jedinice bile u stvari kombinacija boraca PL, milicionera iz rezervnog sastava milicije i patriota koji su pripadali grupama samoorganizovanih građana. Iz dostupnih izvora nismo mogli saznati ništa o jačini i broju jedinica OpŠTO Novi Grad koje su trebale napadati iz pravca Otesa i Stupa. Nije poznato kako su konkretno bile naoružane jedinice TO BiH ali uzevši u obzir datum dešavanja akcije i posvemašni manjak teškog naotužanja i municije snaga ARBiH i godinu dana nakon ove akcije, moglo bi se zaključitii da nisu posjedovale ništa osim pješadijskog naoružanja i ništa ubojitijeg dejstva od tromblonske mine i ručne bombe. Vrlo je vjerovatno i da je opskrba municijom bila kritična.

Plan je predviđao istovremeni napad iz dva pravca: snagama OpŠTO Ilidža iz pravca Hrasnice, Sokolović Kolonije i Butmira i snagama OpŠTO Novi Grad iz pravca Otesa i Stupa. Nakon uspješnog proboja neprijateljskih linija jedinice su trebale napredovati u dubinu teritorije gdje bi se spojile u centru Ilidže. 36 Iz dostupnih izvora nije moguće saznati koji je pravac napada bio glavni a koji pomoćni. Ipak radi broja angažovanih snaga i činjenice da se akcija planirala u OpŠTO Ilidža najvjerovatnije je glavni pravac bio onaj sa vanjske strane opsadnog obruča. Tu su trebale napadati četri jedinice OpŠTO Ilidža na četri pravca:

- Na desnom krilu jedinica iz Butmira i to pravcem Butmir – Ilidža;

- Jedinica iz Sokolović Kolonije pravcem Sokolović Kolonija – Bazeni – Hoteli Ilidža – zgrada Opštine Ilidža ;

- Jedinica „Fikro“ iz Hrasnice pravcem Hrasnica – Srednja šumarska škola – Hoteli Ilidža;

- Na lijevom krilu neposredno ispod Igmana, jedinica iz Glavogotine pravcem Glavogotina – Stojčevac – Autokamp Ilidža.

Iz pravca Sarajeva trebale su napadati jedinice OpŠTO Novi Grad:

-Jedinica sa Otesa pravcem Otes -Pejton-zgrada Opštine Ilidža gdje bi se nakon uspješnog proboja spojila sa jedinicom OpŠTO Ilidža koja je napadala iz pravca Sokolović Kolonije.

- Na lijevom krilu jedinica sa Stupa pravcem Stup – TAT – Ilidža.

Snage OpŠTO Ilidža su također u odbrani prema Vojkovićima, Kuli i Gornjem Kotorcu ostavili snage jačine tri čete. To je urađeno vjerovatno radi osiguranja pozadine ukoliko bi došlo do intervencije ili kontranapada velikosrpskih snaga iz tog pravca. 37 Također se može predpostaviti je da je postojalo i neko obezbjeđenje prema aerodromu i sangama JNA koje su bile tamo smještene.

Koliko se može zaključiti iz dostupnih izvora odbrana na prednjem kraju snaga SDS-a na Ilidži je bila organizovana po sistemu međusobno pokrivajućih otpornih tački. Te uporišne tačke su bile, sa lijeva na desno, Dom Zdravlja Ilidža, Sportski Centar Ilidža, vila “Dalmacija”, Institut za Fizikalnu terapiju, Srednja šumarska škola, privatne kuće u naselju Bare i hotel Stojčevac. 38 U ovom periodu rata još nisu bili iskopani rovovi niti su položaji bili inžinjerijski utvrđeni pa je ovakva organizacija odbrane SDS-a, gdje se za zaklon i zaštitu oslanjalo na javne i stambene objekte, očekivana.Prema gradu snage SDS-u su se branile iz objekata TAT-a prema Azićima i iz naselja Pejton prema Stupu. 39 Nije poznat borbeni poredak ni raspored srpskih snaga u ovom rejonu.(karta br.2)


Karta br.2

- Tok akcije Ilidža
Jedinice OpŠTO Ilidža su trebale otpočeti napad u 5.00 sati ujutro. Međutim zbog problema u organizaciji i pripremi, akcija je počela tek nakon pola sata. Prve u napad polaze jedinice na krajnjem desnom i krajnjem lijevom krilu. Na krajnjem desnom krilu u pravcu Domu Zdravlja Ilidža u napad kreće jedinica iz Butmira a na krajnjem lijevom krilu prema Stojčevcu, jedinica iz Glavogotine. Ubrzo nakon toga napad počinje i u centru gdje napadaju jedinice iz Hrasnice i Sokolović Kolonije.Sve jedinice postižu taktičko iznenađenje. 40

Ove jedinice iz Hrasnice i Sokolović Kolonije ne nailaze na veći otpor i brzo napreduju prema hotelima na Ilidži. Jedna grupa boraca iz ovih jedinica dolazi do Instituta za Fizikalnu Terapiju ispred kojeg ih zaustavlja pješadijska vatra srpskih snaga iz zgrade Instituta. Nakon osmatranja i kraće razmjene vatre borci OpŠTO Ilidža se djele u dvije grupe. U takvoj formaciji podilaze zgradi Instituta sa dvije strane, nakon čega vrše upad i zauzimaju je. Desno od njih, nešto dalje prema rijeci Željeznici, druga jedinica OpŠTO Ilidža napreduje preko stadiona FK Igman prema hotelima. Međutim ubrzo nakon što je zauzela prostor bazena zaustavlja je jaka vatra sa srpskih položaja u Vili „Dalmacija“. Odlučna odbrana srpskih snaga u ovom objektu, kao i potpuno brisani prosotor parka koji je okruživao vilu, onemogućava dalje napredovanje ove jedinice. 41 (karta br.3)


Karta br.3

Ubrzo nakon što su otpočele prve borbe, na poručje hotela pristižu srpska pojačanja i interventne jedinice, uglavnom iz pravca Lužana. Njihovo prisustvo dolazi do izražaja, kada nakon zauzimanja zgrade Institua, borci OpŠTO Ilidža pokušavaju napredovati prema hotelu „Hercegovina“ (današnja „Hungaria“). To im ne uspjeva jer su hotel već zaposjele srpske interventne jedinice koje vatrom iz pješadijskog i ručnog protivoklopnog naoružanja pokrivaju otkriveni prostor parka između Instituta i hotela. Više uspjeha ima dio boraca OpŠTO Ilidža koji odlučuje da napreduje sa druge strane zgrade Instituta. Ova grupa borca zauzima prvu kuću lijevo od Instituta a zatim pod borbom dolazi do restorana „Topola“. Iako srpska pojačanja i dalje pristižu, gubitak položaja u zgradi Instituta dovodi u pouokruženje srpske snage u vili „Dalmacija“ i njihova situacija postaje kritična. Radi toga, nakon što su posjele i konsolidovale položaj u hotelu „Hercegovina“, srpske snage odlučuju da iz tog pravca, intervencijom dva pješadijska odjeljenja, ojačaju ugroženi položaj Vile „Dalmacija“. To im uspjeva ali dok se prebacuju preko otvorenog prostora između hotela „Hercegovina“ i vile „Dalmacija“, snage OpŠTO Ilidža im nanose teške gubitke. 42 (karta br.4)


Karta br.4

Nakon što su ojačale položaj u vili srpske interventne jedinice zauzimaju položaje lijevo i desno od hotela „Hercegovina“ tj. posjedaju prostor ljetne pozornice kod hotela „Jadran“ (današnja „Hercegovina“) i objekte dalje prema aleji. Ubrzo se pojavljuje i policijski transporter Srpske SJB Ilidža koji borbeno djeluje bestrzajnim topom i mitraljezom, štiti svoju pješadiju koja se prebacuje preko otvorenih prostora između položaja i evakuiše ranjene srpske boraca. U jednom trenutku srpske snage izvode i kontranapad prema Institutu ali su odbijene vatrom boraca OpŠTO Ilidža iz zgrade Instituta. Sva ova dešavanja prate kamere stranih novinara kao i pripadnici Posmatračke Misije Evropske Zajednice (ECMM) čiji je štab bio smješten u obližnjem hotelu „Bosna“. 43 (karta br.5)


Karta br.5

Iz dostupnih izvora nije poznato kako su se borbe dalje odvijale. Neki izvori tvrde da su borbe zaustavljene u deset sati ujutro, 44 dok se iz drugih izvora može zaključiti da su i sat poslije borbe još uvijek trajale. 45 Ono što ostaje nepoznato je sami uzrok prestanka borbi. Po nekim izvorima razlog prestanka borbi je intervencija oklopno-mehanizovanih snaga JNA iz pravca aerodroma. 46 Drugi izvori kao razloge zaustavljanja akcije navode intervenciju posmatrača Evropske Zajednice, smještenih u hotelu „Bosna“, nakon koje otpočinju pregovori na kojima se dogovara da oklopno-mehanizovane jedinice JNA uđu kao “snage razdvajanja” i tampon zona između “zaraćenih strana”. 47 Ako je i došlo do ovih pregovora nije potpuno poznato je ko je pregovarao, u ime koga i na kraju krajeva – zašto. Samo jedan izvor daje više informacija u tom smislu a iz kojih se može zaključiti da su posmatrači EZ sa lokalnim komandantima dogovorili prekid vatre koji je trebao početi u jedanaest sati ujutro do čega, po istom izvoru, nije došlo. 48 Ono u čemu se svi izvori slažu jeste da je došlo do intervencije snaga JNA. Nije najjasnije iz koje formacije JNA su bile ove snage , da li je to bila jedinica iz sastava 49.oklopno-mehanizovane brigade smještene u Lukavici ili su bile u pitanju snage sa aerodroma iz sastava 1.boa (bataljona za opsluživanje avijacije) za kojeg se zna da je još ranije ojačan jedom oklopnom četom. 49 U svakom slučaju oko 14.00 sati jedinica JNA, jačine 8 tenkova i 2 oklopna transportera, ulazi na prostor Ilidže iz pravca aerodroma a zatim se raspoređuje duž linije fronta. Nakon toga dolazi do povlačenja jedinica OpŠTO Ilidža na polazne položaje. Sve ovo se odvijalo uz prisustvo i nadgledanje snaga posmatrača EZ. 50 (karta br.6)


Karta br.6

Srpski gubici u borbama na ovom pravcu su bili prilično teški. Neki izvori navode 11 poginulih i 42 ranjena, 51 dok drugi izvori spominju cifru od 23 poginula srpska borca. 52 Gubici snaga TO BiH nam nisu poznati.

Dostupi izvori ne govore bilo šta o tome kako je protekao i kako se završio napad jedinica OpŠTO Ilidža na lijevom i desnom krilu. Što se tiče napada jedinica OpŠTO Novi Grad iz pravca Otesa i Stupa za njih se navodi da nisu imale značajnijeg borbenog uspjeha dok se njihov pravac napada se na jedinoj nama dostupnoj karti naziva „planiranim“ što po našem mišljenju izaziva sumnju u to da li je uopšte i došlo do bilo kakvog ozbiljnijeg napada iz tog pravca. 53
murathans
Posts: 247
Joined: 03/05/2013 19:11

#894 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by murathans »

Analiza
Iz dostupnih izvora ne može se sa sigurnošću utvrditi konkretan razlog radi kojeg se bitka završila na način na koji se završila. Ipak izvori pružaju dovoljno informacija kroz koje se može indentificirati ili barem naslutiti nekoliko faktora i ključnih detalja koji su imali važan uticaj na cijeli tok akcije tj. na njeno planiranje, izvođenje i završetak.

- Teren
Prvi, iako ne najvažniji, faktor je teren. Teren na kojem se odvijala akcija je izrazito ravničarski i obuhvata dio Sarajevskog polja između zapadnih rubova naselja Hrasnice, Sokolović Kolonije, Butmira i istočnog kraja područja hotela na Ilidži i Velike Aleje. Područje bitke jednim svojim dijelom spada u prostor vodozaštitne zone, nije urbanizirano, gusto je obraslo šibljem a uz vodene tokove i pošumljeno. Rubovima aleje koja se u pravoj liniji pruža od hotela do Vrela Bosne rastu, poput neke žive kolonade, veliki stogodišnji platani koji u isto vrijeme ometaju osmatranje i pružaju dobar zaklon. Zemljišni prostor između linije Bare-Srednja Šumarska Škole-hoteli na Ilidži i kanala rijeke Večerice je potpuno otkriven i mogao se lahko osmatrati i pokrivati sa položaja srpskih snaga.

Kanal rijeke Večerice presjecao je pravac napada jedinica OpŠTO Ilidža iz Hrasnice i Sokolović Kolonije ali nije poznato koju i kakvu ulogu je igrao u napadu tj. da li je predstavljao način za lakši prilazak i infiltraciju jedinica OpŠTO Ilidža ili je bio ozbiljna prepreka koja je kanalisala kretanje jedinica OpŠTO Ilidža u zone tučene vatrom srpskih snaga. Na desnom krilu napadale su snage OpŠTO Ilidža iz Butmira. Njihov napad se trebao razvijati preko gole ravnice prema Domu Zdravlja i Sportskom Centru na Iidži tako da ove snage nisu imale mogućnost bilo kakvog prikrivenog i neopažnog prilaska srpskim položajima. Od ostalih prirodnih prepeka rijeka Željeznica je sigurno bila najznačajnija. Ona je razdvajala jedinice OpŠTO Ilidža iz Butmira od jedinica iz Sokolović Kolonije i ozbiljno ograničavala i otežavala manevar i koordinaciju tokom napada. Ovakve vrste prepreka, okomitih u odnosu na pravac napada, su pogodovale srpskoj odbrani jer su, između ostalog, štitile bokove njihove branjene zone, olakšavale uspostavu sistema vatre i omogućavale osmatranje dubine z/o snaga OpŠTO Ilidža.

Ključni teren tokom akcije, barem na lijevom krilu napada, je bio širi prostor hotela sa objektima koju su služili kao svojevrsno “sidro” odbrane srpskih snaga. Takvu ulogu su imali Institut za Fizijatriju i Rehabilitaciju, obližnja vila “Dalmacija” i Srednja šumarska škola. Na desnom krilu jedinice OpŠTO Ilidža iz Glavogotine i Hrasnice su na svom pravcu imale pred sobom veliki prostor presječen alejom. Ovaj prostor je bilo lahko braniti iz nekoliko otpornih tačaka i svojom konfiguracijom je bio nepodesan za manevar i način borbe koje su u tom vremenu primjenjivale jedinice OpŠTO Ilidža.

Kroz konfiguraciju terena možemo posmatrati i sam plan akcije Ilidža” ali radi oskudnosti relevantnih izvora teško je donijeti bilo kakav konačan sud o planiranim pravcima napada. Koliko se može posredno ustvrditi iz tempa samog napada jedinica OpŠTO Ilidža, čini se da je konfiguracja terena možda imala nekog uticaja na plan napada. To se može naslutiti iz činjenice da su prvo napale snage sa krila a zatim u sredini napadnog poretka. Naravno razlog je možda bio u nedostatku koordinacije ali moglo bi se i špekulisati da je plan predviđao proboj prvo sa krila da bi se primjenom obuhvatnog manevra srpske snage u sredini prostora bitke natjerale na povlačenje. Takav tok događaja bi znatno olakšalo napredovanje snaga u sredini koje su napadale preko otvorenog zemljišta . Iz analogije sa kasnijim napadom od 14.maja 1992. godine moglo bi se zaključiti da bi „najprofitabilinji“ pravac napada bio na lijevom krilu na padinama Igmana. Međutim problem u takvom zaključku je činjenica da snage OpŠTO Ilidža nisu bile dovoljne veličine za napad na takvoj širini fronta niti bi eventualno uspješno napredovanje snaga jedne čete OpŠTO Ilidža po tom pravcu moglo u većoj mjeri uticati na položaje srpskih snaga na području hotela a za dublje ešaloniranje na samo jednom pravcu i isotovremeni napad na cijeloj dužini fronta jednostavno nije postojalo dovoljno jedinica. Samim tim, ista primjedba se može staviti i na izabranu širinu napada prilikom same akcije jer je bila jednostavno preširoka za broj i veličinu jedinica kojim je tada raspolagao OpŠTO Ilidža.

- Odnos snaga
Još jedan suštinski bitan faktor je kvanitativni i kvalitativni odnos snaga koje su se sukobile i komparacija u tom smislu je prilično otrježnjavajuća.

Srpske snage su bile u prednosti tokom ove akcije. Ta prednost se ogledala ne samo u superiornosti u vrstama i količini naoružanja i tehnike nego i u samoj činjenici da su srpske snage izvodile odbranu sa skoro istim brojem boraca sa kojim su snage TO BiH tj. OpŠTO Ilidža napadale. Pošto je akcija “Ilidža” bila jedna od prvih većih akcija, jedinice ni na jednoj strani nisu bile dobro organizovane i praktično niko, osim srpskih dobrovoljaca koji su se borili u Hrvatskoj, nije imao većeg borbenog iskustva. Srpske snage na Ilidži još uvijek nisu bile dobro ustrojene i objedinjene i štabovi su tek zaživjavali u tom periodu. Šta je tačno tokom ove akcije vršilo štabnu funkciju na srpskoj strani teško je zaključiti iz dostupnih izvora. Ostaje otvoreno pitanje kakvu je ulogu imao Krizni Štab Srpske Opštine Ilidža tokom same akcije i koliko su se srpske snage na Ilidži oslanjale na štabni rad jedinica JNA. Nije poznat ni lanac rukovođenja i komadovanja srpskih snaga.

Što se tiče jedinica TO BiH, OpŠTO Ilidža je bio tek bio zaživio a komandanta je dobio tek nekoliko dana ranije. Čini se da je postojao određeni sukob na liniji Teritorijalna Odbrana BiH – Patriotska Liga a iz nekih izvora se mogu naslutiti problematični odnosi u vezi subordinacije. 54 Mada je očito da se akcija vodila po planu napravljenom u OpŠTO Ilidža nije poznato koliko se zaista iz samog štaba rukovodilo i upravljalo samim borbama. Također ostaje nepoznato i kakav uticaj na bitku su imali štabovi na većem nivou tj. da li su ga uopšte ikako i imali.

Oružanim snagama na slobodnim Ilidžanskim teritorijama u ovom periodu je rukovođeno i komandovano iz OpŠTO Ilidža, koji je bio organizovan po doktrini ONO i DSZ, dok su izgleda jedinice jačine čete koje su pripadale OpŠTO Ilidža i koje su činile njegov borbeni dio bile u stvari bile jedinice Patriotske Lige koje su vjerovatno pratile principe i koncepcije organizovanja koji je ranije usvojio GŠ PLBiH. Prilikom uspostavljanja tih principa tj. koncepta odbrane RBiH u okviru PL BiH pojavila su se određena razmimoilaženja oko pitanja doktrine između Sefera Halilovića i Atifa Šaronjića. Halilović je zastupao kvantitativni pristup, odnosno organizovanje širih narodnih masa za odbranu što bi u prvoj fazi rata donekle nadomjestilo nedostatak oružja. Šaronjić je zastupao kvalitativni princip, formiranje malih, dobro naoružanih i uvježbanih mobilnih diverzantskih grupa. Na kraju je usvojen Halilovićeva doktrina mada uz dodatak ponešto izmjenjene Šaronjićeve ideje tako da su diverzantske grupe postale posebne jedinice unutar većih pješadijskih sastava i usuštini njihova udarna snaga. 55 Koliko je poznato srpske snage su pratile doktrinu JNA što potvrđuje činjenica da će nešto kasnije VRS i oficijelno skoro potpuno usvojiti doktrinu JNA uz sasvim male izmjene. 56

Snage OpŠTO Ilidža su imale velikih problema sa sredstvima veze. Prije svega jer ih nisu imale dovoljno, što je otežavalo komandovanje akcijom i koordinaciju snaga u napadu. Za komunikaciju su korišteni telefoni iz kuća i stanova a uspostavljena je i kurirska veza. 57 Srpske snage su vjerovatno i u ovom pogledu imale prednost ako se uzme u obzir logistička podrška od strane JNA kao i činjenica da su preuzimanjem SJB na Ilidži došli u posjed sredstava veze koja su se tamo zatekla.

Nije poznato kako su funkcionisali obavještajno-bezbjedonosni aparati ni jedne ni druge strane. Također nije poznato na osnovu kojih izvještaja su napravljene procjene Predsjedništva RBiH i Operativnog Centra Komandovanja ŠTORBiH o snazi srpskih snaga na Ilidži. Moglo bi se predpostaviti da su neki od načina dobijanja podataka bile informacije koje su se mogle dobiti u razgovorima sa protjeranim stanovnicima Ilidže nesprske nacionalnosti kao i ono što se moglo saznati iz prisluškivanja sistema veza srpskih snaga i JNA.

Što se tiče logisticiranja, iako u periodu rata u kojem se akcija odvijala još uvijek ni na jednoj strani nisu bili zaživjeli ozbiljniji oblici organizacije u ovom smislu, srpske snage su imale izrazitu prednost. One su bile logistički obezbjeđene od strane JNA dok su snage TO BiH imale daleko većih problema u obezbjeđenju i distribuciji MTS-a. Moglo bi se reći da, što se tiče snaga TO BiH, organizovani logistički lanac kao i ustanovljeni kanali snabdjevanja i distribucije praktično nisu postojali, već se improvizovalo. Logističke potrebe snaga OpŠTO Ilidža koje su izvodile ovu akciju su bile daleko veće od onoga što im je bilo na raspolaganju, pogotovo što se tiče municije.

Moral snaga OpŠTO Ilidža je bio na zadovoljavajućem nivou. 58 Sa druge strane može se uočiti da je postojao određeni problem sa moralom kod srpskih snaga jer ni nepuni mjesec dana kasnije 14.maja, prilikom slične akcije na prostoru Ilidže, Milorad Ulemek Legija komandant Arkanovih snaga na Ilidži, u presretnutom razovoru se žali na moral lokalnih srpskih boraca i to na način koji sugeriše da se ne radi o trenutnom fenomenu nego o problemu koji je hroničan. 59 Još jedna stvar koja je direktno uticala na pitanje morala je i sprovođenje discipline koje ovako rano u ratu praktično još uvijek nije ni postojalo.

- Ključni događaji
Može se izdvojiti nekoliko događaja i detalja koji su ključni za razumjevanje same akcije. Prvi i najvažniji je svakako neuspješan napad (ili izostanak napada) snaga OpŠTO Novi Grad iz pravca Stupa i Otesa radi kojeg nije došlo do planiranog obuhvatnog napada na srpske snage na Ilidži. To je uveliko olakšalo manevar srpskim snagama po unutrašnjim linijama čime im se pružila mogućnost koncentrisanja cijele borbene moći u pravcu jedinica OpŠTO Ilidža koje su napadale prema hotelima na Ilidži. 60 Još gore, taj neuspjeh je praktično obesmislilo napad jedinica OpŠTO Ilidža koje i da su u potpunosti uspjele u svom zadatku opet ne bi ostvarile planirani cilj akcije. Sljedeći događaj po važnosti je svakako inicijativa posmatračke misije EZ da se borbe obustave i da se otpočnu pregovori . Također presudan događaj, očigledno nastao kao rezultat ovih pregovora, je dolazak oklopno-mehanizovane (O-M) jedinice JNA, čija je pojava označila kraj bitke. To je ustvari bila intervencija u korist srpskih snaga što će nedugo poslije, sve bržom metamorfozom snaga JNA u snage VRS, postati jasno i najnaivnijima. Ova oklopno-mehanizovana sredstva kojim je JNA intervenisala 22.aprila ubrzo će postati „oklopna pesnica“ srpskih snaga na Ilidži.
murathans
Posts: 247
Joined: 03/05/2013 19:11

#895 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by murathans »

Neka neodgovorena pitanja
Nekoliko je pitanja koja su se otvorila ovom analizom a na koje nije bilo moguće naći odgovor u dostupnim izvorima.

Prvo i najvažnije pitanje je ko je zahtjevao prekid akcije, ko je pregovarao oko obustave borbi i ko je sa strane TO BiH pristao da jedinice JNA uđu na prostor Ilidže i naprave “tampon-zonu”? Samo u jednom izvoru se mogu naći detaljnije informacije iz kojih se može zaključiti da je prekid borbi tražen od strane posmatračke misije Evropske Zajednice i da su pregovore vodili lokalni komandanti. 61 U svojoj knjizi “Ko je branio Bosnu” Hasan Efendić, tada komandant ŠTO RBiH, kao razlog zaustavljanja borbi navodi intervenciju posmatrača EZ i opisuje je u negativnom kontekstu u smislu da su borci OpŠTO Ilidža zaustavljeni u uspješnom napadu. Efendić navodi i kako je čak zaprijetio predstavniku posmatračke misije EZ, koji je došao da se žali da je prilikom akcije “Ilidža” pucano na njih, da će ukoliko sljedeći put pokušaju zaustaviti napad jednica TO BiH biti tretirani kao neprijateljske snage. U cijelom tekstu kojim se dotiče akcije “Ilidža” Efendić nigdje ne spominje bilo kakve pregovore. 62 Zijad Rujanac u svojoj knjizi “Opsjednuti grad Sarajevo” kratko navodi da se tražilo da se obustave borbena djelovanja i su vođeni pregovori ali ne navodi ko je tražio obustavu borbi, ko je pregovarao u ime snaga TO BiH i na kojem nivou i zašto je dogovoreno da se JNA postavi kao tampon zona. Rujanac se također ponešto zagonetno žali kako su u tom ranom periodu rata u legitimnim ogranima vlasti još uvijek postojali pripadnici Bošnjačkog naroda toliko naivni i puni povjerenja prema JNA da su dopustili da budu obmanuti na ovim pregovorima tako što su pristali na uvođenje jedinica JNA kao tampon-zone ali ne spominje ko stu ti ljudi i kakve funkcije u vlasti su obnašali. 63 U svojoj drugoj knjizi “Sarajevo: Opsada i Odbrana”, pisanoj u saradnji sa Nedžadom Ajnadžićem, koja se također dotiče ove bitke Rujanac ovaj put piše da su “JNA i komanda snaga UN-a” tražile da se obustave borbe. Takav zahtjev stavlja u kontekst podmuklog plana JNA da na legitiman način zaposjedne teritoriju opštine Ilidža i pojača tamošnje srpske snage. 64 Što se tiče lokalnih komandanata, za koje se tvrdi su učestvovali u ovim pregovorima, Enver Hadžihasanović, tada komandant OpŠTO Ilidža koji je planirao ovu akciju, u svome pisanju uopšte ne spominje niti posmatrače EZ niti bilo kakve pregovore, nego kratko konstatuje da je razlog prekida akcije bila intervencija snaga JNA. 65 Vezano za ovo pitanje pregovora je pitanje odgovornosti i ovlaštenja. Koji lokalni komandant, ako već nije Hadžihasanović kao komandant OpŠTO Ilidža, je imao takva ovlaštenja da dogovori ne samo prekid borbenih dejstava nego i ulazak jedinica JNA na prostor Ilidže? Na žalost iako se iz nama dostupnih izbora ne može saznati odgovor na ovo pitanje treba napomenuti da ko god je pregovarao, presedan za pristanak na razmještanje jedinica JNA kao “snaga razdvajanja” je mogao imati u stavovima usvojenim na sjednici Predsjedištva RBiH od 14.aprila 1992. godine. Neki od usvojenih stavova na toj sjednici tiču se uslova koje treba uputiti snagama JNA prisutnim na prostoru RBiH. Jedan od tih stavova je da ako snage JNA već ne mogu da prihvate uslov da počnu aktivno sprječavati dejstva agresorskih snaga onda se prihvata da snage JNA uđu kao tampon zona između jedinica Vlade RBiH i jedinica agresora. 66 Koliko je ova odluka Predsjedništva bila značajna i relevantna za pristajanje na ulazak O-M jedinica JNA na Ilidžu po našem mišljenju ovisi o toga na kojem nivou su ti pregovori vođeni. Ako su sa strane OS BiH pregovori vođeni na nivou nižem od komandanta OpŠTO Ilidža u toj mjeri da on o njima nije znao ništa onda je vrlo vjerovatno da ni ovi stavovi Predsjedništva nisu bili poznati pregovaračima. Sa druge strane ako su pregovori vođeni na višem nivou i ako prihvatimo pisanja dostupnih izvora da niko iz lanca komandovanja TO BiH nije bio uključen u te pregovore onda preostaje mogućnost da se učesnici pregovora ili barem oni koji su odobrili pregovore traže ili u okviru lanca komandovanja Patriotske Lige ili u okviru nekih još nepoznatih paralelnih struktura, ako su takve uopšte i postojale. Bilo kako bilo ovo još uvijek ostaje otvoreno pitanje.

Drugo važno pitanje koje je također ostalo bez odgovora je: koje su zaista veličine bile snage OpŠTO Ilidža koje su učestvovale u napadu? U tom smislu je veoma zanimljivo obraćanje Fikreta Prevljaka prilikom dvadesete godišnjice ove bitke. Prevljak, koji će kasnije postati komandant 4.motorizovane brigade a zatim i 12. divizije ARBiH, je u vrijeme odvijanja same akcije bio komandir manevarske čete “Fikro” i samim tim direktni učesnik. On u svome obraćanju između ostaloga kaže: “U ranim jutarnim satima, nas 93 borca, slabo naoružani s ponekom puškom, odbranili smo ovaj dio Ilidže, ključan za odbranu grada Sarajeva, i sačuvali teritorij do kraja rata”. 67 Ova izjava je zanimljiva po nekoliko osnova. Prvo, izbor riječi “odbrana” za akciju “Ilidža” nije samo, kako se može učiniti na prvi pogled, politički korektan termin ili nastavak ratne prakse nazivanja svakog napada svojih snaga – kontranapadom ili odbranom. Kao što se može vidjeti iz nekih izvora SDS-ovo rukovodstvo na Ilidži nije se zadovoljavalo sa do tada zauzetom teritorijom opštine Ilidža i imalo je daleko veće ambicije, pogotovo u smislu objedinjavaja do tada zauzete teritorije sa prostorom Vojkovića. 68 Jedina mogućnost za ostvarivanje takvog cilja bila je u zauzimanju prostora između Ilidže i Vojkovića tj. zauzimanje područja Hrasnice, Sokolović Kolonije i Butmira. Također sama činjenica da je u svom prvom izdatom naređenju, 6.juna 1992. godine, samo 45 dana nakon akcije “Ilidža”, Glavni Štab Vojske Republike Srpske (GŠVRS) naredio svom Sarajevsko-Romanijskom Korpusu (SRK) da između ostalog zauzme i prostore Hrasnice, Sokolović Kolonije i Butmira, govori dovoljno i o ranijim velikorpskim planovima za ove prostore. 69 Drugo, vrlo precizan broj boraca koji Prevljak navodi (93) i ekskluzivitet zasluga za odbranu Ilidže tog 22.aprila koji daje samo tim borcima govori dosta toga. Iako se iz drugih izvora moglo zaključiti da je u akciji učestvovalo oko 400 boraca OpŠTO Ilidža teško da bi se Prevljak prilikom obilježavanja dvadesete godišnjice akcije usudio javno i pred preživjelim veteranima negirati ili umanjivati potojeće zasluge ili broj ostalih boraca ili jedinica. Težinu ovoj Prevljakovoj izjavi daje i oskudni tretman koji je u drugim izvorima dobio pravac napada snaga OpŠTO Novi Grad kao i nepostojanje bilo kakvog opisa napredovanja jedinica OpŠTO Ilidža koje su napadale na krilima. Iz svega ovoga moglo bi se zakjučiti da je od planirana četri pravca napada, jedino pravac prema hotelima bio eksploatisan kao i da se cijela akcija “Ilidža” u svela na borbe oko hotela tako da broj od samo 93 angažovana borca u tom kontekstu zvuči sasvim realno. Ono što je pomalo nejasno je sama Prevljakova uloga jer koliko se može zaključiti on je bio komandant jedinice “Fikro” iz Hrasnice koja je napadala preko objekta Srednje šumarske škole a prostor hotela na kojem su se vodile borbe je bio pravac napada jednice iz Sokolović Kolonije. 70 Ipak ako je ova teorija tačna, ona bi objasnila mnogo toga. Prije svega bilo bi jasnije zašto je uopšte bilo u interesu jedinica OpŠTO Ilidža da se otpočnu pregovori i da se borbe obustave, što je inače detalj koji izaziva najviše kontroverzi u javnosti, barem kada je ova akcija u pitanju.Jedna jedinica OpŠTO Ilidža, jačine tek jedne oslabljene čete, usamljena u napredovanju i uklinjena u raspored srpskih snaga kojima stalno pristižu pojačanja vrlo brzo bi se našla u nevolji. Izolovana i u nepovoljnoj taktičkoj situacije ne samo da ne bi mogla dalje napredovati nego bi se vrlo brzo našla u defanzivi a uskoro bi bila i potpuno nadjačana od strane srpskih snaga koje bi, radi izostanka napredovanja jedinica OpŠTO Ilidža na ostalim dijelovima fronta, svu svoju borbenu moć mogle koncentrisati na ovu jedinicu. Također ovom teorijom bi postalo jasno i zašto se svi izvori nakon što posvete par rečenica o ostalim pravcima napada koncentrišu isklučivo na borbe ove jedinice/jedinica oko prostora hotela.
trocadero
Posts: 2418
Joined: 14/03/2013 13:57

#896 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by trocadero »

"Prevljak, koji će kasnije postati komandant 4.motorizovane brigade a zatim i 12. divizije ARBiH, je u vrijeme odvijanja same akcije bio komandir manevarske čete “Fikro” i samim tim direktni učesnik. On u svome obraćanju između ostaloga kaže: “U ranim jutarnim satima, nas 93 borca, slabo naoružani s ponekom puškom, odbranili smo ovaj dio Ilidže, ključan za odbranu grada Sarajeva, i sačuvali teritorij do kraja rata”.
:lol: ГРОХОТОМ СЕ СМИЈЕМ :lol: :lol:
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#897 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by Nekako s proljeća »

Image

Jel' nam ovdje prostorna granica teme ?
Image
Last edited by Nekako s proljeća on 20/07/2013 20:13, edited 1 time in total.
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#898 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by Nekako s proljeća »

Image

Obrad Popadić 1993
Title:
Obrad Popadic (L), Bosnian Serb military commander...
Caption: SARAJEVO, BOSNIA AND HERZEGOVINA - APRIL 9: Obrad Popadic (L), Bosnian Serb military commander for the Sarajevo suburb of Ilidza, and an unidentified soldier examine ammunition that was seized aboard the U.N. relief truck behind them 09 April 1993. More than 20,000 rounds of ammunition were found on the truck, which was loaded at Sarajevo airport and bound for the Bosnian Moslem-held suburb of Butmir 08 April 1993. (Photo credit should read ROBERT PEYTON/AFP/Getty Images)
Date created: 09 Apr 1993

:D
Naslov:
Obrad Popadić (L), vojni komandant bosanskih Srba ...
Naslov: SARAJEVO, BOSNA I HERCEGOVINA - april 9: Obrad Popadić (L), vojni komandant bosanskih Srba za sarajevskom naselju Ilidža, kao i nepoznati vojnik ispita municiju koja je zaplijenila na brodu UN Relief kamion iza njih 9 april 1993. Više od 20.000 metaka pronađeni su na kamionu, koji je učitan na sarajevskom aerodromu i vezan za bosanski muslimanski držali predgrađu Butmir 8 April 1993. (Foto kredit treba čitati ROBERT PEYTON / AFP / Getty Images)
Datum kreiranja: 9 April 1993

Image

Image
trocadero
Posts: 2418
Joined: 14/03/2013 13:57

#899 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by trocadero »

ПМ,
Везано за Србе који су у граду узели пушку!
Тачно је да је то била борба за голи опстанак. Не кривим ни једног, само ми се гаде они који су се на сав глас прсили да се боре за јединствену, мулти-култи...ма ја како да не... Ја да сам којим случајем у немогућности изласка из града остао са породицом изабрао бих исто пушку ,а не лопату и то из више разлога.Не би ме морао наговарати као оног свог понајбољег друга што те "зајебао" па у сред рата здушио на Илиџу.Да ти је бар рекао да хоће да иде ти би му као друг требао у томе и помоћи, јел? А и није неки човјек јер је оставио родитеље, што ја никад не би учинио.
Узео бих пушку јер би са њом имао више шанси да преживим а тиме и моји најмилији.Највише војноспособних Срба у Сарајеву је погинуло без пушке, или их је"појео мрак", или су копали истурене ровове у радним водовима па их звекне наш снајпер или граната!Па кад би ми неко "позвонио" на врата боље да га дочекам домачински са пуцом а не лопатом.
Мада ни као војник АБиХ не бих био баш сигуран од Чела, Цаце и осталих који су убијали Србе и као припаднике АБиХ а некима и родитеље бацали у Казане.
Наравно не бих се курчио нити залјетао ,и првом приликом која би ми се указала због горе наведених разлога збрисао бих са породицом на другу страну.

Некако с прољећа,
Јесте, Дијана и Данијел били баш красна дјеца!
Морам ти речи да си ме изненадио колико познајеш ствари, да је по теби број убијених сарајевских Срба из мржње, освете, користољубља двоцифрен. Па број оних за којима се још трага је троцифрен.
Својевренемо је Слободна Босна прије пар година на насловној страни и још неколико објавила , документе, фотографије убијених , предпоставка са бројем 850! На тим сликама и музичар Слободан Самарђић за којим се још трага!
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#900 Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

Post by Nekako s proljeća »

Vidi, ja sam sretan kada neko svoje mišljenje mogu potkrijepiti adekvatnim činjenicama ili argumentima, nevezano koliko je moje opšte znanje o tom što komentarišem. U neznanju se ne zamjera nikome, pa tako ni meni ako nešto u neznanju napišem. Ipak...rijetko kad' da pucam iz prazne. I uvijek sam spreman za nešto novo naučiti, ako zadovoljava kriterije kritičnosti i provjerljivosti.

Hajde, vratimo temu u ''korito''...
Post Reply