LJPD poglavlje XX :
"I učiniše kraljem na misto njegovo Cepimira (hrvatski knez Trpimir 845-864).
I prijam kraljevstvo posla po bana svoga i pohitaše mnoge BOŠNJANE, ki bihu bili uzrok smrti kralja oca njegova."
Plus što ovaj dio LJPD se odnosi i opisuje period dešavanja od 846-864 jer se opisuje hrvatski knez Trpimir koji vlada u pomenutom periodu
dakle historija POZNAJE BOŠNJANE kao faktor historijskih zbivanja , u ovom vremenskom periodu !!!! DAKLE PRIJE PISANJA DAI
jer jednako kao što se srbi i hrvati pozivaju na DAI pisan oko 950.g. da opisuje događaje iz ranije prošlosti pri čemu se oni spominju u tim događajima,
tako jednako i LJPD pisan oko 1078.god. opisuje događaje iz ranije prošlosti, dakle od 846-864 gdje kao faktorI dešavanja se spominju i navode
BOŠNJANI !!
Dakle treba istaći nevjerovatnu činjenicu da i mnoga značajna historijska vrela, a Ljetopis popa Dukljanina to zasigurno jeste, su tumačena od mnogih svjetskih, hrvatskih povijesničara ili srpskih istoričara iskrivljeno, jednostrano i pristrasno, idući čak dotle da su se u prevodima IZOSTAVLJALE vrlo značajne riječi
Ovaj primjer izdanja LJPD je prezentan primjer toga.
Dakle ovo je deseto po redu izdanje LJPD a učinjeno je ovaj put od strane
Matice Hrvatske u Zagrebu 1950.god. u obradi Dr.Vladimira Mošina i prevodima
na hrvatski sa LATINSKE REDAKCIJE Stjepana Mencingera i Vjekoslava Štefanića.
Latinskom redakcijom se smatra verzija Ljetopisa koja je sačuvana u Vatikanu, a u prepisu Ivana Lučića, koji ga je poklonio Vatikanu, i koji je prema tom rukopisu objavio Ljetopis u sovm pozantom djelu „De regno Dalamtiae at Croatiae“ 1666.god.
str.287-309 a kao zaseban dio „Presbyteri Diocleatis regnum Slavorum“.
Tu verziju latinske redakcije ovom prilikom prevode gore spomenuta imena 1950.god. na hrvatski jezik, ali na taj način da istovremeno ovo izdanje omogućava s čitaocu da nesposredno slijedi i latinski i prijevod latinskog originala na savremeni hrvatski jezik, ali i uz praćenje
ORIGINALNOG teksta HRVATSKE REDAKCIJE Ljetopisa koja je pronađena početkom XVI vijeka u Krajini, u Makarskom primorju u doba kneza Jurja Markovića iz plemena Kačića.
Prvi je prepisao Papalić 1509/1510 a sa ovog njegovog prepisa
Kaletić u Omišu pravi prepis za sebe 1546.
i taj je prepis došao u ruke Ivana Lucića., a ovaj ga poklonio Vatikanskoj biblioteci, gdje se i čuva.
Praktički ovo bi trebalo značiti da je latinska redakcija identična hrvatskoj, ali nije tako, na što ja i stavljam POENTU !!! Zašto je to drugačije prevođeno meni nije jasno, i zašto su izostavljene ključne stvari, isto tako ne mogu odogonetnuti, ali ovdje UKAZUJEM na veoma bitnu ČINJENICU a to je da se u HRVATSKOJ REDAKCIJI na samom početku XX poglavlja spominju BOŠNJACI !!!!!!! dok te riječi nema u latinskoj redakciji kao ni u prevodu.
