e to me je bacilo sa nogu.
ili prijatelj koji mi je poklonio karanfil za 8 mart i to ga nedje naso kokuz
Macci, i meni si pjesmu napisala.
Moderators: _BataZiv_0809, Euridika
Ma mogu ja napeti baš sva čula ali zlobnici će reći ovaj cuko grize, pa nek ostane na lajanju.maccarona wrote:nis ne brinikod mene su sve veze
bezveze
![]()
hvala na pjesmicividim napeo si sva cula
samo mi daj njegove koordinate i imaces sve vecerasmaccarona wrote:hocu srce njegovosa aortom i plucnom arterijom
hocu sve!
Huh, valjda nisam ja ?!? Nedavno sam bio u biznisu poklanjanja pjesama samo koliko znam hmmm nebitno, sigurno nisi ti...nebojeplavo wrote:Ispravljamjesam skoro dobila pjesmicu od jedne meni jako drage osobe
a ona ce se prepoznati
![]()
![]()
da se ne ponavljamo...100% se slažem s tobom...način razmišljanja, pristup, realizacija, inventivnost! otišla bih i na kraj svijeta, ako treba, da voljenoj osobi pružim trenutak iznenađenja, nešto što nije očekivao a sigurno bi mu se svidjelo...anjusha wrote:Hmm, kad citam ovako neke stvari sta ljudi rade, bas se rastuzim- evo npr Erbog... Meni se desavalo da sam smisljala, pravila, poklanjala tako neke stvari, a dobijala sam uglavnom kupljeno. Mislim, ok, lijepo je kad neko zna sta volis, pa ti ode u prodavnicu i to kupi i pokloni. No nekako se to uvijek dogadja na datume kad ocekujem tako nesto. Ali sto sam uvijek htjela, a nikad nisam dobila, je da mi musko nesto samo napravi. Pa makar vijenac od trnja. Makar cvijet iskruzen od papira. I to na dan kao danasnji, kad je nikakva vazna godisnjica, niciji rodjendan, nikakav praznik. Samo glupi, mracni, kisni septembar.
zapravo, jednom mi se desilo da sam dobila od djecaka od 15 godina (meni tad bilo 12) kovertu koju je sam napravio, i prosio rukom sa strana, u kojoj je bila jos jedna koverta, u kojoj je bila treca koverta- sve napravljene i ukrasene nekim njegovim crtezima i natpisima u stilu: samo ti, zauvijek tvoj i sl, i u cemu je na kraju bio papir formata a4 na kojem je pisalo: Volim te! Nepotrebno je reci da to i dan danas cuvam.I cisto se pitam- jesu ti djecaci svi do sad umrli?
![]()
Ali, eto, volim da skupljam (kao neko prije mene sto je rekao) razglednice... To mi uvijek znaci da je neko, tamo negdje daleko, na godisnjem odmoru ili poslovnom putu mislio na mene makar 3 puta- dok je kupovao, pisao i slao u posti i uvijek me obraduju jako, cak vise nego neki suvenir koji mi se donese s puta.Zadnji poklon koji me je obradovao jako - jer je bio neocekivan i dosta personaliziran i zapravo jako jako lijep- srebrni lancic sa privjeskom - kamenom mog horoskopskog znaka. Ne skidam ga
![]()
Ostale drage i lijepe poklone sam dobijala od prijateljica
A sto sam ja poklanjala? Pa puno toga, u zavisnosti od financijskih mogucnosti u tom trenu, poznavanja osobe i zapravo osjecanja prema njemu. Od tanjih svesaka ispunjenim fotografijama i pjesmama koje sam ja licno pisala njemu, pikada u drvenom sanduku koje je zelio dugo, majica sa natpisima po narudzbi (nije je skidaooooo.... duuuugooooo), vecera u nocnom vozu - sa vinom i vinskim casama, iskopanih ispod otiraca CD-a koje je dugo trazio... Svasta nesto. Najmanji mi je bio problem potrositi pare. Samo na sto?Na nesto sto ce mu pokazati da sam ga upoznala dovoljno, da sam birala poklon pazljivo, da mi je stalo....
Uf al se rasprica....
Zox wrote:Interesantno, ljudi kojima sam postavio ovo isto pitanje u RL su mahom vise materijalisticki orijentirani od nas ovdje forumasa. Moja kolegica kaze: samo nek je skupo, ja bih voljela vidjeti koju zenu neces obradovati nakitom, tasnom, mobitelom...
zeleno volim te wrote:Najljepsi poklon koji sam dobila je kad me je voljeni (nekad bilo sad se spominjalo) odvezao na mjesto gdje me prvi put poljubio i iz gepeka izvadio buket gladiola (moje omiljeno cvijece).
Ono sto je posebno je to da smo dugo bili prijatelji i spontano se desilo da smo postali i nesto vise.Trajalo je dok je trajalo,5 godina a poslije smo postali neprijatelji. Prijatelji,zaljubljeni a sad nista od toga...!
Sve prosli,vidjeli da znamo i svak na svoju stranu...
Najljepse sto sam ja uradila za nekoga je da u ponoc pravim pitu od zare (dobro ste procitali). Rekao je kako je nekad jeo pitu od zare i kako mu se svidjela i ja sam poslije posla otisla da naberem zaru (proljece je bilo) a kako nisam neka kuharica,nisam znala da ima laksi nacin i da zaru treba obariti nego sam je onako rezala (mozete misliti kako je bilo) i u ponoc sam pravila pitu da bi dragom sutra ujutro poslala taxijem na posao da ga iznenadim.
Iznenadjenje je uspjelo al su meni ruke bridjele 3 dana!![]()
![]()