Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Zoya wrote:Iskreno sam se nadala da se tema nece okrenuti u pravcu sprdanja. Imate hejbet drugih tema gdje to mozete, ovdje bi vas zamolila da to ne cinite. Hvala
@margita, bitno je da je da se sve to dobro zavrsilo, ali mora da su grozni ti minuti cekanja kad ne znas hoces li svoje chedo vidjeti zivo, uh
Postoji razlika između šale i sprdanja, moja je bila šala i to na vlastiti račun,
Nadal wrote:2006 - 2010....duge su bile, jako jako duge. Ali nakon svega, postao sam bolji čovjek nego što sam to mogao zamisliti. Zbog toga hvala Jedinom.
Meni smrt majke u 7 osnovne, a onda i saznanje da moram radit vec kad sam bio 3 srednje...Ali danas na to gledam kao neki vid srece u nesreci.Snaso sam se i za fin poso,krov nad glavom a i ojaco sam psihicki dosta za razliku od ostalih iz moje generacije.
I ja mislim da je lakše kad se priča, tužne događaje treba otpatit.
Moj najgori trenutak je smrt dvogodišnjeg dječaka čije crne okice tako živo vidim i sanjam već 8 godina.
Godine, 1991., 1993., 1998., 1999., 2002., 2004, 2005., 2008., 2009., 2010., 2011.....
Splet loših poteza, bolesti, saobraćajki, smrti....tuđe nepažnje, nepravde....
Prelično je.....Ali za svaku Novu godinu ljudi kažu nek nova bude bolja od prošle. Uvijek mislim ma ne može biti gora nikako, ih.... MOŽE....
Kada mi je MAMA umrla.Osjetila sam bukvalno da gubim tlo pod nogama .Ne samo da sam izgubila majku vec i najboljeg prijatelja.Na pocetku kada mi se nesto lijepo desilo mahinalno sam uzimala mobitel da je nazovem i morala se podsjetiti da nemam vise mamu.
nekad mi se čini da sam proživjela najteže stvari u duši koje možeš preživjeti.
ali, kada pročitam neke postove - operacija djeteta, gubitak roditelja...
vjerovatno je to teže od ovog moga.
Jedan od razloga postavljanje teme je upravo taj o kojem pises bijela. Bol koja kad izgubis nekog bliskog(recimo majke) i bol kad sa momkom prekines je neuporediva i onda ako si pametna skontat ces da ne vrijedi niko(osim tvojih najblizih) suze jedne.
Cuvaj zivce i suze za vrijednije osobe i stvari koje ce ti se tek dogoditi u zivotu. Kad djete dobijes, kad bude imalo temperaturu, kad krene u skolu, kad ti dodje sa prvom peticom kuci, ihh, ima tu suza, kako radosnica tako i ovih drugih
Zoya wrote:Upravo tako. Najbitnije je dok taj neko postoji pokazati mu ljubav, ali kako znati kad se neke stvari dese sasvim iznenada? Nisam se jos uvijek nasla u situaciji gdje sam tako zauvijek nekog izgubila(mislim na roditelje, bracu, sestre) , i kad se to desi(a desice se), ne znam ni sama kako cu se sa tim bolom nositi obzirom da sam jako emotivna osoba.
Nedavno negdje procitah....mislim da je tacno...."Nije uopste bitno u kakvim ste odnosima bili sa svojim roditeljima. Kada odu, nedostajace vam" i to jeste tako. Isto pate oni koji su zivjeli sa roditeljem koji ode i oni koji su ga vidjali 2-3 puta godisnje, zbog toga sto recimo zivi daleko. Isto je onima koji su se odlicno slagali sa svojom mamom, ocem i onima koji bas i nisu. Boli. Ne kazem da teba poravniti ili ne daj Boze biti bezobrazan prema roditeljima, ali treba biti svjestan da ce biti tesko ma koliko sada vremena provodili s njima. Fokusiram se na vrijeme, jer ja licno imam divan odnos sa roditeljima. Pa sve mislim da moram provoditi sto vise vremena s njima, dok su tu....a u stvari...da se ne odvajam od njih ili da ih vidjam jednom sedmicno...bilo bi mi isto. :sad:Tesko
ja o tome ne mogu razmišljati,
Neće nikad umrijeti..... ne smiju
Samo nemojte dozvoliti sebi da, nakon smrti bliskih i dragih osoba, žalite za bilo čim. Sve što planirate učiniti, učinite to bez odgađanja. Vrijeme nemožete vratiti, a na kraju ostanu samo sjećanja i žaljenje za nekim trenucima koje ste mogli provesti skupa, a niste.
Ima ona stara, milion puta ponovljena, ali vrijedi: živite k'o da ćete sutra umrijeti, jednoga dana ćete biti u pravu.
helpdesk wrote:Samo nemojte dozvoliti sebi da, nakon smrti bliskih i dragih osoba, žalite za bilo čim. Sve što planirate učiniti, učinite to bez odgađanja. Vrijeme nemožete vratiti, a na kraju ostanu samo sjećanja i žaljenje za nekim trenucima koje ste mogli provesti skupa, a niste.
Ima ona stara, milion puta ponovljena, ali vrijedi: živite k'o da ćete sutra umrijeti, jednoga dana ćete biti u pravu.
Ova tema je baš na taj način djelovala na mene... Da iz čista mira šaljem mami poruku da joj kažem da je volim, naravno, njoj čudno, šta mi bi
MrSejo38 wrote:Ja sam opet ubijedjen da je najgore kada ti ubiju snove,da postanes samo ljustura koja zivi bez ikakvog razloga i da te vise nista ne moze potrest.
Ovo je debela istina.. Posebno ako ti se dešava iznova i iznova.. Postaneš kao duh, radiš stvari koje si radio i ranije (ako si snažan dovoljno), ali one nemaju smisao. Pokušavaš da udahneš život ali boriš se kao riba na suhom..
A s druge strane, da citiram Z.. bol kad izgubiš roditelja i bol kada izgubis nekog koga voliš (momka/djevojku) su neuporedive i trebaju biti takve, i ne smiju biti drugačije.. Ali meni se desilo oboje u samo nekoliko dana, i pitam se.. zašto, čak i kada znam šta i kako treba da stoji, zašto, zašto je kod mene drugačije.. Stidim se samog sebe pred Bogom ali i ponosim činjenicom da sam nekoga toliko volio i svo svoje biće joj poklonio.. Ponosan i stidan pred Svemogućim.. Najgori trenuci života moga.
helpdesk wrote:Samo nemojte dozvoliti sebi da, nakon smrti bliskih i dragih osoba, žalite za bilo čim. Sve što planirate učiniti, učinite to bez odgađanja. Vrijeme nemožete vratiti, a na kraju ostanu samo sjećanja i žaljenje za nekim trenucima koje ste mogli provesti skupa, a niste.
Ima ona stara, milion puta ponovljena, ali vrijedi: živite k'o da ćete sutra umrijeti, jednoga dana ćete biti u pravu.
Ova tema je baš na taj način djelovala na mene... Da iz čista mira šaljem mami poruku da joj kažem da je volim, naravno, njoj čudno, šta mi bi
Pa ako misliš da je to ono za čim možeš žaliti (gluho bilo ), zašto ne. Hajmo biti bolji sinovi, kćeri, muževi...
helpdesk wrote:Samo nemojte dozvoliti sebi da, nakon smrti bliskih i dragih osoba, žalite za bilo čim. Sve što planirate učiniti, učinite to bez odgađanja. Vrijeme nemožete vratiti, a na kraju ostanu samo sjećanja i žaljenje za nekim trenucima koje ste mogli provesti skupa, a niste.
Ima ona stara, milion puta ponovljena, ali vrijedi: živite k'o da ćete sutra umrijeti, jednoga dana ćete biti u pravu.
Ova tema je baš na taj način djelovala na mene... Da iz čista mira šaljem mami poruku da joj kažem da je volim, naravno, njoj čudno, šta mi bi
evo upravo nazvah.... da isto uradim, a meni tata kaže, kako idu baki, jer hoće li danas ili sutra umrijeti, a nisam je htjela ni spomenuti...
