Vjerovati je da sve sto se zbivalo oko Danisa i "Nicije zemlje" potvrda da je film bosanski ako je reditelj Bosanac. Taj ce film ostati najbolji film poslijeratne bh. kinematografije, bez obzira sto i sam pati od boljke koja se uocava i u "Na putu". A to je visedecenijska tradicija angaziranja za glavne uloge glumaca koji nisu iz BiH. To nema nikakve veze sa kvalitetom angaziranih glumaca (svaka njima cast, posebno Karanovicki), ali to je opet nas kompleks ispoljen na isti nacin na koji je ispoljen i u Kusturicinim filmovima.
Sto se tice tvrdnje da su Lucev i Cvitesicka skinuli "akcent" - mislim da je proizvoljna. Jos uvijek se mnogi sjecaju replike u filmu "Lepota poroka" gdje Mira Furlan igra Crnogorku iz nedodjije, kad kaze: "Ajde onu o djedu Medjedovicu". Cijela se Juga smijala, i provali, i Mirinom cistom hrvatskom jeziku, tako neprirodnom u ovoj situaciji. Zasto u filmu "Ko to tamo peva" nema niti jednog glumca (osim Bore Stjepanovica, uvjetno receno) izvan Srbije, a tada je reditelj mogao to komotno uciniti - angazirati bh. i hrvatske glumce, ali nije. Pa, ipak, taj je film ostao antologijski za cijeli ex-yu prostor? Znaci moze se i vlastiim glumackim kapacitetima ici na osvajanje sireg prostora... Zasto nasi reditelji to (uporno) ne cine? To udvaranje lijevo i desno - znamo to je kompleks - ali, mozemo li se, zaboga, vise toga rijesiti?
Uopce ne kazem da Lucev i ostali ne mogu prenijeti emociju koja mori ovo podneblje (ne i Hrvatsku). Sto rekao Mustafa Nadarevic, na primjedbu kako je mogao igrati u filmu "Savrseni krug", a nije bio u ratu u Sarajevu: "Pa, ja sam u filmovima cesto umirao, a u zivotu jos nisam...
" Pa, ipak, za gledateljstvo ovdje - to je bitno. Ne samo zbog jezika, nego zbog glumaca. Ja mislim da BiH ima itekako dobrih glumaca. Eno ih svugdje: zivotare snimajuci svakako smece od serija, iako to ne zele - moraju, i oni moraju imati kruha. Meni je ovo kao da Zbanicka ne postuje domace - ne zbog kritike koju upucuje, ne zbog fenomena koji treba kritizirati, nego po tome sto ne angazira ljude koji dolaze iz sredine koja boluje od vehabizma i drugih -izama, od izgubljenihosti, od otudjenja, od dezorijentiranosti...
Kao da se filmovi prave za festivalske promocije i, eventualno, nagrade. Kao da nije cilj postaviti vazna pitanja sredine u kojoj zive (ne kazem da je to slucaj sa "Na putu"). Da se osjetiti da jezik nije ni bitan - ionako ce ici prijevod. Vidi se da se puno toga radi da se zadovolje stereotipi gledatelja sa Zapada: neka se Nijemci, Francuzi, Britanci i, mozda, Ameri ne uvrijede, a vas, raja, ko j.....