Música sertaneja - sertanejo universitário

Diskusije o bh. i inostranim izvođačima, razmjena pjesama, CD-ova, muzičke oprema...

Moderator: _BataZiv_0809

Post Reply
MoodSwingeR
Posts: 141
Joined: 25/08/2004 03:09

#1 Música sertaneja - sertanejo universitário

Post by MoodSwingeR »

[tl;dr: Sertanejo je muzika brazilskog zaleđa koja u nekim svojim pojavnim oblicima podsjeća na naš (turbo)folk. U ostalim poprima country/pop obrise sa dosta harmonike i nešto latinskog 'šmeka'. U svakom postu najupečatljiviji je posljednji video.]

U ova, pomalo neprijatna, a malo više šugava, vremena, dođe čovjeku da se odmakne od turobne svakodnevnice i pozabavi malo neobaveznijim razbibrigama. Vidim da ne postoje upisi na ovu tematiku, što me pomalo začudilo, jer je, u mnogim elementima, sertanejo blizak našim folk i turbofolk pravcima i senzibilitetu koji se provlači kroz tu vrstu muzike, štogod to značilo. Kao takav, može se vrlo lako 'primiti' na slušaoce sa ovih prostora, a našim muzičarima poslužiti kao 'inspiracija' i motiv za 'obrade', što se, istina sporadično, već i dešavalo.

Musica sertaneja je jedan od brojih muzičkih pravaca koji potječu iz Južne Amerike, u znatnom zaostatku za drugim vrstama brazilske muzike, kao što su, recimo, samba ili bossa nova, koje su toliko poznate da spadaju u svjetsku kulturnu baštinu. Sertanejo je mnogo skromniji, svoje početke vuče unatrag stotinjak godina, kao folk muzika brazilske unutrašnjosti (sertão). Za razliku od raskošnih i zanosnih slika i zvukova brazilskog priobalja u čijem središtu caruje cidade maravilhosa – čudesni grad, Rio de Janeiro, sertanejo je izričaj koji potiče iz neuglađenog, suhog pojasa smještenog između bogate prenaseljene obale i neistražene, mistične amazonske prašume, krajolik kakvom bi, po svoj prilici prvi rođak mogao biti australijski outback.

U takvom okruženju škrte prirode iz koje farmeri i stočari pokušavaju iscijediti prinose i prihode za goli opstanak, nastaje muzika od seljaka za seljaka, muzika koja se bavi težačkom i zemljoradničkom mukom i problematikom, muzika za čovjeka koji se bori da preživi (mahom od uzgoja malina i smilja), za čovjeka čiji su ljubavni jadi možda i fatalni, ali nikad suptilni. Ono što ovu muziku od samih korijena čini zanimljivom za nas je spoj obilato sinkopiranih latinskih ritimova sa tradicionalnim instrumentima tadašnjih useljenika koji dolaze iz Srednje Europe i Mediterana - harmonikom i gitarom, kao i sa njihovim muzičkim tradicijama – polkom i kanconom.

Sertanejo je u prvobitnom razdoblju bio prepoznat kao Música caipira (zbog korišćenja 10-žične gitare karakteristične za Brazil) i prošao je kroz nekoliko faza dok sa smjenom stoljeća nije probražen i obogaćen modernim instrumentima, stilistikom i produkcijom. Zbog jednostavnog, ali zaraznog ritma i mogućnosti da se prelazi između pjesama lako nakaleme u diskotekama, postao je popularan među omladinom po univerzitetima i fakultetima, zbog čega je i dobio ime sertanejo universitário.

Moderni sertanejo nema neke velike veze sa starom folk muzikom ili country muzikom iz 'starog kraja', baš kao što turbofolk nema velike veze sa narodnom muzikom, ali ga svrstavamo u 'narodnjake'. Status kakav sertanejo ima u brazilskoj kulturi sličan je statusu kakvog kod nas ima turbofolk – po danu ga se svi odriču, a po noći... Tako će prosječan carioca (stanovnik Rija) ili paulistano (stanovnik Sao Paula) s prezirom otpisati sertanejo uz obrazloženje da je to bezvrijedna muzika, 'brega' (brazilska riječ za ljigavu, kič umjetnost), ali kad krene sertanejo iz zvučnika, odjednom znaju sve pjesme. Kao i svi oko njih.

Takva popularnost sertanejo muzike ukazuje na to da je rasprostranjena širom zemlje koja ima par stotina miliona stanovnika, a toliko tržište znači da se od nje može itekako dobro živjeti, bez potrebe da se izvozom i crossoverima pokuša dokučiti globalni uspjeh. Uistinu, sertanejo izvođači mogu napuniti stadione i prostore o kojima mnoga velika imena zapadne pop, rock, pa i latino muzike mogu samo sanjati. U protekloj deceniji, recimo, bila je stvar prestiža za sertanejo izvođače da snimaju video spotove sa živih nastupa i solističkih koncerata, na kojima se vidi i preko stotinu hiljada ljudi kako iz sveg glasa sa pjevačima pjevaju svaku strofu, svaki stih.

Nama je sertanejo, kako je već rečeno, blizak zbog karakterističnog osnovnog ritam-obrasca – sinkopiranih 8/8 (1-2-3 1-2-3 1-2) i gotovo obavezne upotrebe harmonike. Kad tome dodamo prisustvo afrikata kao što su š, ž, ć i đ u portugalskom jeziku, ne čudi da nam lako ulazi u uho, ali čudi da nije u većoj mjeri prisutan u našim playerima. S vremena na vrijema, istina, brazilski umjetnici 'dobace' sa svojim pjesmama i do Europe, pa posljedično tome, i do naših prostora, ali mislim da bi našim ljudima bilo zanimljivije da svoj sertanejo dobijaju direktno sa izvora.

Bez daljnjeg odugovlačenja, evo jedan tipičan primjer. U pjesmi Alô, o final de semana chegou! Ronny i Max* se raduju dolasku vikenda i neprekidnom dernečenju koje im slijedi:



*Pjesmu u originalu izvode Munhoz i Mariano.
Last edited by MoodSwingeR on 28/05/2021 22:06, edited 5 times in total.
MoodSwingeR
Posts: 141
Joined: 25/08/2004 03:09

#2 Re: Música sertaneja - sertanejo universitário (aka. Brazilski turbofolk)

Post by MoodSwingeR »

Kao što se može vidjeti iz prethodne pjesme, uz već navedene, postoji još nekoliko nepisanih obrazaca kojih se muzičari pridržavaju kako bi svoje uratke plasirali kao sertanejo hitove. Jedno je obrazac skoro pa pravilo da pjesme ne traju duže od tri minuta (baš kao da će ih prijavljivati na Eurosong), valjda da se ljudi ne bi smarali sa odužim pjesmama. Drugi je obrazac često korišteni trik da se pjesma otvara refrenom, čime se slušatelj iznebuha odmah uvlači u pjesmu, vjerovatno zato što tekstovi ovim pjesmama u pravilu nisu jača strana.

No, sertanejo ipak nije toliko jednostavan kao što bi se dalo zaključiti iz predočenog primjera. U pitanju je autentični muzički genre koji grabi ka stotoj obljetnici, a koji, baš kao i naša narodna muzika, u sebi krije mnoštvo slojevitih pravaca koji se akademski mogu izučavati godinama, za šta mi, unatoč pandemiji, nemamo dovoljno vremena.

U našem slučaju, mi se sertanejom bavimo u njegovom suvremenom obliku, u kom sertanejo postoji i razvija se u 21. stoljeću. Da bismo se otisnuli na putovanje kroz suvremeni sertanejo, najbolje je krenuti od jedne od klasičnih pjesama koja je obrađena od strane mnogih umjetnika i jedna je od prvih pjesama koja je u ovom stoljeću našla put do evropske publike. Riječ je o „Bara Bará Bere Berê“. Možda najpoznatija verzija je ona koju izvodi Michel Teló.



Kad ga je krenulo, Michel Teló je postao možda i planetarno najpoznatiji sertanežista (ili bi to bilo sertanedžija?), a njegova pjesma koju sigurno zna i većna nas je "Ai Se Eu Te Pego". Pjesma je početkom decenije doživjela globalni uspjeh, a dočekala je čak i da je 'obradi' Keba senior. Što i nije neki kompliment za pjesmu. A ni za Kebu.



Još jedna planetarno poznata pjesma je „Balada Boa“ koju izvodi skoro jednako poznati Gusttavo Lima je doživjela veliki uspjeh malo nakon prethodne pjesme, nakon što su je među ljubiteljima fudbala proširili brazilski fudbalski gastarbajteri, a ponajviše Neymar.



Obojica su svoje početne hitove iskoristili za vrlo uspješne karijere koje nastavljaju i danas. Vjerovatno bi obojica rekli kako su u međuvremenu 'sazreli kao umjetnici' pa ove pjesme ne smatraju svojim vrhunskim umjetničkim dostignućima. Michel se ovih dana bavi retrospektivom tradicionalnog sertaneja pod nazivom Bom Sertanejo, baš kao što se kod nas pjevači znaju baviti starom sevdalinkom, a Gusttavo je više u vodama sertaneja koje graniče sa country muzikom.
Last edited by MoodSwingeR on 01/06/2020 13:56, edited 1 time in total.
MoodSwingeR
Posts: 141
Joined: 25/08/2004 03:09

#3 Re: Música sertaneja - sertanejo universitário (aka. Brazilski turbofolk)

Post by MoodSwingeR »

Os clásicos

U Brazilu, brat-bratu, postoje desetine hiljada umjetnika koji, manje ili više uspješno, plivaju u vodama sertaneja. Mnogi od njih postanu poznati sa jednim ili par hitova, da bi, nakon toga zauvijek nestali sa zvjezdanog sertanejo neba i nastavili karijeru u nižerazrednom Vazanteu, tezgareći po svadbama i vašarima.

U takvoj zaista žestokoj konkurenciji, u svijetu suvremene sertanejo muzike opstaje nekoliko imena koja su se ustoličila na vrhu punu deceniju, pa i duže, i koja, unatoč relatovnoj mladosti, zapravo spadaju u klasike današnjeg sertaneja. Osim već pomenutog dvojca Teló i Lima, tu je još nekoliko imena koja su poznata skoro svim stanovnicima Brazila.

Među prvima treba izdvojiti duet - Victor & Leo. Riječ je o dva brata koji slijede opet jedan obrazac karakterističan za sertanejo - pjevanje udvoje. Dueti su uobičajena pojava u ovoj vrsti muzike. Obično je riječ o braći (ili, u novije vrijeme, o sestrama) ili najboljim drugovima koji pjevaju skupa još iz djetinjstva. Muško-ženski dueti nisu baš uobičajeni. Nije poznato zašto baš dueti uživaju veliku popularnost, ali to možda ima veze sa 'autentičnom', 'iskrenom' i 'domaćom' tradicijom na koju se poziva sertanejo muzika.

Dobar primjer takve atmosfere je njihova pjesma Pagode em Brasília, koja i nije toliko poznata, ali oslikava domaći ugođaj njihovog nastupa uživo:



Victor & Leo odstupaju od uvriježene sertanejo universitário matrice i više se naslanjaju na country aspekt svoje muzike. Zbog toga su popularni i van granica Brazila, u susjednim zemljama, pa i šire. Za potrebe tog tržišta, oni svoje pjesme izvode na španjolskom.

Drugi duet koji vrijeti pomenuti je Jorge & Mateus. Za razliku od prethodnika, oni nisu braća, ali jesu sertanejo mainstream i ne zanimaju ih strana tržišta. U pjesmi Propaganda, svojoj partnerici objašnjavaju da im ne pada na pamet da je pohvalama reklamiraju pred drugima, da je taj neko drugi ne bi poželio i ukrao.



Od solista koji su se ustoličili kao 'klasici' sertaneja universitária, ističe se nekoliko imena, a jedan od njih je Luan Santana. Iako nema još ni 30 godina, već kao tinejdžer je punio stadione širom Brazila. Jedan je od rjeđih izvođača koji i sam piše pjesme, a pjesma sa kojom je stekao popularnost i van granica svoje zemlje je Adrenalina.



Još jedna posebnost sertanejo muzike su brojne saradnje i gostovanja na pjesmama. Skoro da ne postoji viđenije ime među sertanejo izvođačima koje nije snimilo i nastupilo sa svim ostalim vodećim pjevačima. Na primjer, evo jedna pjesma koju je Luan Santana snimio sa Jorge & Mateusom - Sofazinho, u kojoj se sjeća šta je sa svojom djevojkom radio na sofici u sobici u kućici njene mamice i njenog tatice.



Među muškim izvođačima se još može izdvojiti Cristiano Araújo, koji je karijeru započeo u duetu, ali je uspjeh doživio tek kao solo pjevač. I on je postigao uspjeh izvan granica svoje zemlje i povermeno vrti turneje u Europi. U pjesmi Hoje eu tô terrível Cristiano nešto nije dobro, naprotiv, ali eto, uz pjesmu sve ide lakše:



Ovaj kratak pregled 'klasika' bi bio ništavan ukoliko u njemu svoje mjesto ne bi našla i jedna dama, nekadašnja nekrunisana kraljica sertanejo muzike - Paula Fernandes. Dijete sela, doslovce odrasla na farmi, sertanejo muzikom se bavi od malih nogu. Po odlasku u grad na fakultet batalila je studije i postala profesionalna muzičarka, koja je danas dosta dobro poznata van Brazila, te je imala priliku snimati duete sa kolegama kao što su Juanes, Shania Twain i Taylor Swift.

MoodSwingeR
Posts: 141
Joined: 25/08/2004 03:09

#4 Re: Música sertaneja - sertanejo universitário (aka. Brazilski turbofolk)

Post by MoodSwingeR »

A sada... balada!

Nakon nepotrebno opširnih uvoda dolazimo i do centralnog argumenta po kojem je sertanejo universitário zapravo brazilska verzija turbofolka. Bez daljnjeg odugovlačenja, za slijedeće pjesme potrebno je znati samo dvije riječi: balada (dernek) i gatinhas (mačkice [koje će prisustvovati derneku]).

U pjesmi Camaro Amarelo, Munhoz & Mariano su došli do nekakvog nasljedstva i od toga kupili žuti Chevrolet Camaro. Pošto ih cura koja im se sviđala nije htjela ni pogledati dok su vozili golfa dvicu, oni koriste ovu priliku da joj se...



João Lucas & Diogo u pjesmi Panrampampam obećavaju... dobar provod?



Na početku karijere, Gusttavo Lima ne samo da je obećavao dobar provod, već je i... ispunjavao obećanja, kao u pjesmi Gatinha Assanada:



Fernando & Sorocaba, koji zvuče kao da su progutali Kneza, pozivaju na jedan malo duži... provod van grada:



U pjesmi Hoje Sou Seu, Meu Bem, Cristiano Araújo se kune da je danas samo njen, možda zato što je u putu sreo Lady Gagu:



Humberto & Ronaldo se u pjesmi Só Vou Beber Mais Hoje obavezuju na trezvenost i pravnu državu od ponedjeljka, mada se čini da je njihov problem sa pićem možda malo ozbiljniji:



Pare koje su im preostale od nasljedstva iz prethodne pjesme, Munhoz & Mariano su potrošili kako bi napravili nezaboravan dernek:



I na kraju, João Lucas & Marcelo se busaju u prsa kako su oni odlični lovci, mada ne oni u žitu. Harmonika u pjesmi O Pegador dolazi punog izražaja, sa sinkopama i glissandima kojih se ne bi postidjeli ni najokorjeliji harmonikaši sa balkanskih svadbenih tezgi:



Aproveite!
MoodSwingeR
Posts: 141
Joined: 25/08/2004 03:09

#5 Re: Música sertaneja - sertanejo universitário (aka. Brazilski turbofolk)

Post by MoodSwingeR »

Za svakog ponešto

Sertanejo je u toku svog postojanja stekao jednu zavidnu višedimenzionalnost koja se razvila u sklopu vremenske, prostorne i kulturne rasprostranjenosti. Iako ograničen na luzofonsko govorno područje u Brazilu, sertanejo traje već skoro stoljeće, prostire se na nekoliko miliona kvadratnih kilometara i dopire do par stotina miliona slušalaca u jednom šarolikom, multikulturnom, pa i multirasnom društvu, koje, unatoč svojim trzavicama, funkcionira daleko skladnije od sjevernoameričke varijante višerasnog društva.

Da se, kojim slučajem, razvio na sjevernoj polulopti i da je Portugal bio značajniji faktor na svjetskoj sceni u 20-om stoljeću, sertanejo bi zacijelo bio daleko cijenjeniji u globalnom poretku stvari. Ovako, ova muzička kultura je ostala relativno nepoznata. Za to vrijeme, istovremena globalizacija, u jednom, i regionalizacija u suprotnom pravcu, su omogućile da se pod okriljem sertaneja razvije mnoštvo pravaca i pod-žanrova od kojih smo mi do sada čuli samo par, a ponajviše neformalni 'sertanejo zoado' iliti dernekli, džigerašku varijantu sertaneja za vašar i rodeo.

Za ovaj put, a pod okriljem katedre za sertanejo i granična područja zajedničke Akademije muzičkih umjetnosti Gorice i Podgorice, imamo posebno odabrane primjere pravaca u sertanejo muzici koji će, svaki na svoj način, naći put do uha i oka balkanskog konzumenta, uha u kom se nalazi još netaknuta žica za egzotiku i tropske krajeve, koja će konačno zatitrati, i na tren ispuniti srce radošću bosansko-brazilskog prijateljstva.

Osnovni pravac, koji oko sebe okuplja veći broj izvođača i slušalaca, je onaj koji je najlakše opisati kao country/folk. I sami poštovatelji ovog pravca se tako osjećaju, pa rado nose kaubojske šešire (po gradu), maštaju o jahanju neukroćenih konja i nostalgično se prisjećaju života na selu (na kojem nisu nikad živjeli). Ovaj se pravac rado poredi sa US country i, donekle, folk muzikom i tradicijom i predominantno je bjelački.

Country pravac zaslužuje svoj poseban tekst, a ovo što slijedi je samo jedan primjer kako to izgleda u jednoj pitkoj, ali anemičnoj varijanti, u izvođenju klasika sertaneja - Paule Fernandes sa jedne, i dvojca Victor & Leo sa druge strane, u pjesmi Não Precisa o vječitom srazu ljubavnih sanjara i ljubavnih praktičara:



Kao i svugdje u svijetu, pop muzika je neizostavan sastojak mladalačke muzičke prehrane i kostur playliste skoro svake urbane i prigradske radio stanice. Brazil po tome nije nikakav izuzetak i ima izuzetno dobru razvijenu pop i pop-rock muzičku industriju, kako onu generičku, tako i onu koja se smatra 'izvornom domaćom zabavnom'. U Brazilu ona postoji pod nazivom MPB - Música popular brasileira. Sertanejo, kao jedan od dominantnih prevaca neizostavno koketira sa pop muzikom, često vrlo uspješno, ali ne posebno ubjedljivo i upečatljivo.

Kako to izgleda kada vrhunske sertanejo zvijezde plove pop vodama, vidimo iz dva primjera. Prvi je uradak sertanejo dive nove generacije Marílije Mendonçe, objavljen pred porod i odlazak u karantin, u kojem ona dosta izražajno govori o nespretnim pokušajima dvoje ljudi da prevaziđu svoje nesporazume u pjesmi Tentativas:



Drugi je primjer upravo objavljena pjesma Gusttava Lime, Saudade Sua, koja govori o neprežaljenoj ljubavi koja mu se haman pokušava vratiti taman kad ju je on prebolio:



Šta reći, osim - Gusttavo, ti si baksuz. Da ne bi bilo zabune, obje pjesme su odlične, zanatski odrađene krajnje vrhunski i profesionalno, ali... iz njih ne isijava posebnost sertanejo duha koja bi ih činila jedinstvenim i upečatljivim za slušaoca van govornog područja. Opet, nikad se ne zna. Ako je mogao Eros na talijanskom, možda i Gusttavo na portugalskom dobaci dalje od Portugala.

Van ovih, globalno neizbježnih i jasno profilinranih muzičkih industrija, sertanejo dolazi u dodir sa mnogim stilovima iz muzički prebogate brazilske kulturne riznice, a i sa stilovima iz okolnih kultura. Jedna od osnovnih potki u brazilskom muzičkom ćilimu svakako je bossa nova. Kako izgleda kada se ona protka kroz sertanejo pjesmu vidi se iz primjera mlade Yasmin Santos, Saudade Que Fala, u kojoj se ona pita da li je nešto pogrešno protumačila:



Za razliku od unutrašnjosti iz koje dolazi sertanejo, priobalje je neiscrpni izvor ritmova koji se napajaju energijom šarolikih imigrantskih kultura. Samba je jedan od takvih temeljaca i, kao takva, ima brojne pravce i pod-žanrove, baš kao i sam sertanejo. Oni se dotiču na mnogo načina i kroz mnogo primjera, i često se ti susreti opet odvijaju kroz duete i gostovanja, samo što ovaj put dolazi do uparivanja izvođača koji dolaze iz različitih muzičkih pravaca.

Jedan takav primjer je Cartório, duet Claudije Leitte, zvijezde axé muzike, koja se često čuje na karnevalima, i sertanejo izvođača, Luana Santane:



Drugi primjer je duet Apaixonadinha, koji izvode Marillia Mendonça i fenomenalni swingueiro Leo Santana. U izvođenju ove pjesme, koja bi se najprije dala opisati kao pagode samba, učestvuje i Didá Banda Feminina, prvi ženski karnevalski bubnjarski sastav:



Svoje 'bliske susrete' sertanejo održava i sa brojnim drugim muzičkim pravcima, posebno iz komšiluka, ali o tome slijedećom prilikom.
MoodSwingeR
Posts: 141
Joined: 25/08/2004 03:09

#6 Re: Música sertaneja - sertanejo universitário (aka. Brazilski turbofolk)

Post by MoodSwingeR »

Za svakog ponešto - II

U našem jeziku nema puno riječi koje smo preuzeli iz portugalskog jezika, ali ih ima nekoliko koje koristimo svakodnevno. Posuđenice iz portugalskog se nazivaju luzitanizmi i u južnoslovenske jezike su stizale na nekoliko različitih načina. Najstarije su riječi koje dolaze direktno iz portugalskog, a do nas su stigle preko posredničkih jezika, najčešće engleskog i francuskog. Takve su riječi karamela, albatros ili zebra. Najveći broj riječi koje smo posudili iz portugalskog su zapravo portugalski moreplovci pokupili iz domorodačkih jezika širom svijeta i prenijeli na zapadnjačke jezike, pa tako i na naše. U takve riječi spadaju pagoda, mandarin ili kasta. Za neke je nemoguće utvrditi da li su autohtono potekle iz portugalskog ili su preuzete iz nekog egzotičnog jezika, kao recimo za tenk.

U novije vrijeme, veći broj riječi dolazi direktno iz Brazila, opet bilo iz domorodačkih jezika Amazonije, bilo iz brazilske kulture (koja je, uz portugalsko, obogaćena i afričkim naslijeđem). U takve riječi spadaju piranha, jaguar, flamingo, capoeira ili zombie. U svijetu muzike Brazil je svakako dao pozamašan doprinos i zvukom i riječima, jer smo iz Brazila dobili sambu, bossa novu i lambadu. A sada, evo, i sertanežo. 8-)

Kad je već neko pomenuo sertanejo, to je odlična prilika da nastavimo sa upoznavanjem granica ovog muzičkog izričaja koji je u ovom vijeku stekao punopravno članstvo u katalogu stilova popularne muzike, pa se tako, već duže vrijeme, dodijeljuje Latin Grammy u nekoliko sertanejo kategorija. Kao što je već rečeno, sertanejo se dopunjava i kombinira sa muzičkim izrazima koji postoje unutar, ali i izvan Brazila. Iako se samba i sertanejo miješaju kao ulje i voda, postoji par kombinacija u kojima se varijante i jednog i drugog izraza mogu lijepo dopunjavati, recimo forró i sertanejo. Za takvo nešto lijep je primjer duet Claudije Leitte i Mano Valtera Então Vem Cá (Đido mova) koji govori o sretnoj ljubavi. Ovdje je bitno obratiti pažnju na nastup i jednog i drugog izvođača, od odjeće do scenskog ponašanja - Mano se, u jednostavnom crnom uličnom izdanju, prihvatio stalka dok pjeva, dok se Claudia u blještavo-šljokičastom izdanju njiše u ritmu muzike držeći u ruci zlatni mikrofon (uvijek obratiti pažnju na mikrofon):



Mano Walter je pravo dijete sela, i sam je rođen i odrastao na farmi (mada ovo počinje da zvuči kao kliše za tipičnog sertanejo izvođača, zar ne?), čak je završio i agronomiju, kojom se, valjda bavi u slobodno vrijeme. On se vrlo lijepo snalazi i u forró i u sertanejo stilu, pa je, kad ga je već krenulo, sa Claudijom snimio još jednu pjesmu, ovaj puta kombinirajući sertanejo i xote (xote, mori, xote), stil koji nama najviše "vuče" na reggae. Pjesma se zove Matutinha i govori o jutarnjoj konzumaciji sretne ljubavi:



Sa sjeveroistoka Brazila, nepresušnog izvora svijetu relativno nepoznate muzičke tradicije, dolazi još jedan stil muzike, koji je sličan muzici sa južnokaripskih otoka - calypso. U svojoj brazilskoj inkarnaciji, calypso je dosta popularan, pa ne čudi da je Joelma, vodeća zvijezda calypso i zouk pravca, snimila jedan 'granični' duet sa sertanejo pjevačem Zé Felipeom. Pjesma Se Vira Aí govori o tome kako prebolovati nesretnu ljubav, mada više liči na macumba kletvu ili na pokušaj bacanja sihira:



Zbog velike geografske blizine i srodnosti sa karipskim pojasom, nije čudo da sertanejo umjetnici posežu za kombinacijama koje uključuju i standardne karipske i latino-ritmove. Jedan od najpoznatijih latino muzičkih pravaca ovih godina je bachata, pa se ista nalazi na listi omiljenih pravaca za sertanejo kombinacije. Dosta dobar primjer ovakve kombinacije je duet Léa Santane, koji se snalazi u mnogim pravcima, i sertanejo zvijezde Lauane Prado, koja malo narodnjački posrće u ovoj izvedbi pod nazivom Figurinha Repetida:



Mnogo uspješniji izlet u bachatu su napravile neponovljive Simone & Simaria uz zapaženo gostovanje Marilije Mendonçe, kroz šaljivu pjesmicu O Que É O Que É? koja govori o onome o čemu se i radi u spotu:



Možda najveći iskorak u ovom pravcu u posljednje vrijeme je napravio Gusttavo Lima, koji je čak malo izašao i iz svog govornog područja i upario svoje pjevanje sa Gente de Zona, kubanskim reggaeton bandom, u pjesmi Lo Que Tú y Yo Vivimos, sa kojom se opet pojavio na radarima svjetskih muzičkih scena:



Pjesma je poprilično popularna i poprilično neubjedljiva, kao i sve današnje latin pop konstrukcije. Od sertaneja je ovdje prisutan samo Gusttavo Lima, i to imenom.

Za kraj, a da bi se malo popravio utisak, ostavljeno je živo izdanje pjesme Intenção u kojoj Marília Mendonça i Gaab uz lagani half-time shuffle pjevaju o namjeri provoda za jednu noć:



I to bi bilo to. Što se tiče njihovog provoda. A i ovog obilaska graničnih područja. Valjda je svako mogao da nađe ponešto što mu se sviđa i da potraži pjesme slične ovim primjerima - ima ih na desetine, ako ne i stotine. Za one ostale, a to su zagrižene, čistokrvne sertanežlije, koji ne haju puno za ove kombinacije, naći će se malo više hardcore country sertaneja slijedeći put.
MoodSwingeR
Posts: 141
Joined: 25/08/2004 03:09

#7 Re: Música sertaneja - sertanejo universitário (aka. Brazilski turbofolk)

Post by MoodSwingeR »

Country/folk sertanejo

Izvan svojih urbanih i turbofolk varijacija, sertanejo traje kao izvorna folk muzika brazilskog zaleđa. Osim suhog i relativno oskudnog pojasa unutrašnjosti u kojem je ponikao, sertanejo se prošrio i na okolne regije, pa se, osim popularnosti koju je stekao u priobalju, razbaškario prema jugozapadu, u močvarno područje nazvano Pantanal (inače, najveći močvarni sistem na svijetu), i prema zapadu, sve do Amazonije.

Sertanejo je, očito, prigrlila težačka duša uglavnom bijelih doseljenika, koji teže zvukovima i ritmovima bliskim tradiciji iz koje potiču i kojima baš ne prija pretjerano miješanje sa intenzivnim i provokativnim afro-ritmovima sa sjeveroistoka. Ovo se, osim na muziku, odnosi i na riječi pjesama, a pogotovo na ples. Stoga se može reći da country sertanejo pati od hroničnog nedostatka pigmenta i da ga to čini donekle limitiranim za slušaoce izvana, dok za ljude odrasle u toj vrsti muzike izvroni sertanejo ima kulturni status kakav kod nas ima, recimo, sevdalinka.

U mnogobrojnom opusu i mnoštvu podstilova country i folk sertaneja se može naći nekoliko veoma lijepih pjesama koje služe za ilustraciju i lako ulaze u uho (posebno ono srednjeeuropsko), ali teško da će kod slušalaca sa Balkana udariti u tropsku žicu i pobuditi neki nejasan osjećaj čežnje, žudnje za jednim neistraženim i nepoznatim, a opet tako bliskim svijetom. Inače, u portugalskom jeziku se ovaj osjećaj čežnje naziva saudade, a mi smo vjerovatno jedina kultura koja nema potrebu posuditi ovaj izraz, jer imamo jednako dobar svoj, a to je sevdah.

U tom smislu, možemo krenuti sa braćom Pimentel, dvojcem Victor & Leo, koji svojim baladama unose neophodnu dozu lirike u ovaj narodni izričaj, pa takve pjevljive pjesme, uz minimalan trud oko prijevoda, nalaze put i do miliona Latinoamerikanaca španskog govornog područja. Takav je slučaj bio i sa pjesmom Nada Normal, u kojoj se govori o novootkrivenoj ljubavi, oko koje se sve ćuti nestvarno i prirodno, a tako normalno, a zapravo je sve stvarno, ali ništa više tako normalno. Tako ti je, mala moja, kad ljubi corona:



Pjesme poput ovih se neizbježno koriste kao zvučne kulise za brazilske sapunice, mada su neke od njih same po sebi dovoljno melodramatične da bi se od njihovih tekstova dao napraviti dobar sinopsis za telenovelu. Jedna takva pjesma je i Rio e Nova York, u jednostavnoj, ali izvrsnoj interpretaciji Gusttava Lime, koja govori, a o čemu bi drugo, doli o nesretnoj ljubavi. On se nada da će je zvijezda vodilja dovesti nazad u njegovo naručje i okončati njegovu usamljenost. U tu svrhu, kupio je cvijeće za nju i upalio svijeće, ali kad je nazvao, rekli su mu da je otputovala - možda u Rio, možda u New York, možda u Gornju Bijenju... u svakom slučaju, otišla je da bude sjajna zvijezda na nečijem tuđem nebu. Gusttavo, da ti nisi neđe ograisao?



Na granici patetike se počesto nalaze i malo više narodnjačke pjesme koje se mogu čuti kad bude kakva svadba ili vašar. Pardon, rodeo. Dobar sertanejo uradak ove vrste bi se rahat mogao prepisati (aka. prepjevati) i prodati kao domaći narodnjak. Pošto smo se prošli put možda malo ogriješili o Lauanu Prado oko izvedbe u kojoj se snašla kao riba na suhom, evo jedne lijepe pjesme u kojoj ona pliva kao riba u vodi, kako bi se malo popravio utisak. Riječ je o pjesmi Suor Da Sua Boca koja govori o nemogućoj, nedozvoljenoj ljubavi. Da ne bi bilo sumnje da je riječ o narodnoj, odnosno country pjesmi, ista je izvedena u prikladnom, Westworld ambijentu. Duet Bruno & Marrone se Lauani pridružio u izvođenju ove pjesme (odnosno pridružio se uglavnom Bruno, dok Marrone mahom svečano i dostojanstveno stoji na sceni, vjerovatno dumajući da li je ostavio otvoren prozor po izlasku iz kuće):




Naravno, nisu sve country i folk pjesme tako pune patosa. I u ovom ogranku sertaneja postoji mnoštvo šaljivih pjesmuljaka koji idu na to da razgale dušu prosječnog, ali poštenog, seljaka i da mu pruže priliku da se malo razveseli neobaveznom razbibrigom. Neki izvođači su na tom pristupu izgradili i čitave karijere, a neki se u ovakve izlete upuštaju tek s vremena na vrijeme. Jedan od takvih projekata je i Rionegro e Solimões koji, u maniru Nervoznog poštara pjevaju o... Ma nije bitno o čemu pjevaju, bitno je da niko ne mora vraćati konju glavu, dovoljno je da samo nađe sebi srodnu njušku. Ovaj, dušu:



Tek pjesme poput prethodne nagovještavaju da country sertanejo može biti veseo, i to čak do te mjere da bi se uz njega moglo zaplesati. Pošto je riječ o Brazilu, takvih pjesama itekako ima. Jedini problem je u tome što su takve pjesme, zbog urođenog nedostatka pigmenta, prilično prostog ritma, uglavnom 2/4, i dosta 'vuku' na line dancing i polku, pa bi uz njih, bez problema, mogli plesati i pijani njemački turisti na terasi na Jadranu. No, pošto je ipak riječ o Brazilu, slika je malo raskošnija od zvuka, pa i ples uz pjesmu Mexe Que é Bom, još jednu koja slavi dolazak vikenda i koju izvode Zezé Di Camargo & Luciano, izgleda prilično podnošljivo:



Zbog bogate tradicije i velikog kulturnog značaja, za autentični sertanejo se zanimaju i mlađi naraštaji. Postoji dosta umjetnika koji su odrasli u sertaneju i nastavljaju sa tom tradicijom, bez velike želje za komercijalnim uspjehom ili za uplovljavanjem u pop vode sertaneja universitária. Među takve spada i Bruna Kamphorst, iz grada Cuiabá, u kom su Zmajevi odigrali onu nesretnu utakmicu sa Nigerijom. Bruna je odrasla na farmi, na kojoj je naučila svirati 10-žičnu sertanejo gitaru - violu. Po završenoj srednjoj školi, namjeravala je upisati fakultet (ne agronomiju, veterinu!), ali se ipak opredijelila za muziku (hm, kao da većina sertanejo izvođača koristi istu PR firmu?). Promijenila je scensko ime (kome je još bitno dedino prezime) i postala - Bruna Viola. Za kraj ostavljamo jedan lijepi primjerak autentične folk sertanejo muzike iz 21. stoljeća, sve sa spotom sa farme (fazende), na kojoj život počinje u cik zore, sa kukurikanjem pijetlova i odlaskom krava na ispašu. No Ponteio Da Viola je pjesma koja govori o gitari, prirodi i čistoj djevojačkoj duši koja svojom mubareć ručicom plijevi đul-baštu:

MoodSwingeR
Posts: 141
Joined: 25/08/2004 03:09

#8 Re: Música sertaneja - sertanejo universitário (aka. Brazilski turbofolk)

Post by MoodSwingeR »

Feminejo

A sve je počelo jednom šaljivom pjesmicom...

Na početku decenije iza nas, sertanejo universitário se ustoličio kao prvi izbor muzike za zabavu i razbibrigu u većem dijelu Brazila. Odjenuo je novo ruho profesionalne produkcije učvršćenog ritma, pa ga je to, uz neobaveznost i, gotovo, prizemnost tektova dovelo do muzike za najšire mase, one koja cilja da zadovolji najmanji zajednički nazivnik. Iz nekog razloga, zadržao je tu auru autentičnosti, pa su slušaoci iz njega crpili i jednu setimentalnu notu koja ih veže sa selom.

Na selu je, dakako, život težak, i tu nema mnogo vremena i prostora za zabavu. Patrijarhalno društvo teži tome da olakša život muškarcu, a za ženu - ako se nađe vremena. Ne čudi da su najveća imena sertanejo muzike odreda bili muškarci, uz pojedine izuzetke, kao što je već pomenuta Paula Fernandes. U tradicionalnom macho okruženju, od muškarca se očekuje da izgleda kao farmer, čak i kada izađe na scenu, tako da muškim sertanejo izvođačima košulja sa zavrnutim rukavima i izlizane traperice, uz fakultativni kaubojski šešir, sačinjavaju sav inventar potreban za scenski nastup. Vrijeme utrošeno na pripremu za nastup - pet minuta.

Žene nemaju tu privilegiju. Njihov posao nikada ne prestaje, a kada i nađu trenutak za sebe, od njih se ne očekuje da se pojave kao da su upravo izašle iz štale. U tako postavljenom pristupu sertaneju, žena ne može dobiti - može biti autentična, ali ne i scenski upečatljiva i obrnuto. S vremena na vrijeme, na povšinu ispliva poneki kuriozitet, kao Bruna Viola, ali žena će svoju sertanejo karijeru prvenstveno graditi po kafanama i klubovima, nadajući se da jednog dana dobije priliku da napuni stadion.

U doba kad vlada sertanejo zoado, vesela razbibriga za sijela i stadione, kao sa trake izlaze pjesme koje govore o trivijalnim temama i, često u macho stilu, odišu hvalisavošću u sferi sposobnosti konzumacije alkohola, ili veličaju potenciju, materijalno stanje, i ostali falički inventar datoga izvođača. Jedna takva pjesma je bila i "Sou Foda", dvojca Carlos & Jader, u kojoj se objektnom žensku šaljivo hvališu (valjda šaljivo, jer ne znaš koji od njih dvojice više liči na Bob Rocka) kako su oni najbolji u svemu, a posebno u krevetu, u kom su bolji i od njenog muža i od njenog ljubavnika i dn njenog odabranika za provod za jednu noć.

Pjesma nije postigla veći uspjeh, a i toliko pribjegavanje hiperboli nije baš svojstvo sertanejo lirike. Očito su je mnogi muškarci shvatili bukvalno, pa su svojim stavom iznervirali mnoge žene i djevojke. To je natjeralo jednu mladu sertanejo pjevačicu koja se, uz studij, bavila sertanejom, da napravi 'odgovor' na ovu pjesmu - na istu muziku, Naiara Azevedo je 'nakalemila' svoj tekst u kojem je sasjekla prepotentni muški stav i iznijela svoje viđenje situacije koje nije nimalo laskavo za neimenovanog hvalisavca. Pjesmu, u kojoj se prozvala braniteljicom ženskinja, je okačila na YouTube i pogodila neku žicu.

Pjesma počinje na 0:44s, čitav video s govornim uvodom ispod:


Pjesma je Naiari donijela veliku popularnost i pomogla joj da napravi zavidnu karijeru u slijedećih deset godina. Sa ženama koje su digle glas da iskažu svoj stav, svoja osjećanja, i svoja iskustva došao je čitav jedan val novih sertanejo umjetnica koje su uspjele da dokažu da su iskrene i autentične, čak i kada nisu odrasle na farmi.

Žene su progovorile o sebi i svojim iskustvima, vlastitom viđenju ljubavnih problema i počele da pronalaze svoj glas koji, istina, nije opisivao život na selu, već nešto mnogo bliže brazilskoj svakondnevici, život u manjem mjestu, težak rad za mizernu plaću, emotivno nedoraslog partnera... Pošto zarađuju vlastite pare, žene i djevojke počinju da kupuju pjesme i idu na koncerte onih izvođača koji si im bliski i koji iskazuju ono što one osjećaju, a možde ne umiju same izreći; logično je da su takvi izvođači upravo žene. I tako započinje uspon ženskog sertaneja, popularno zvanog feminejo, u prethodnoj deceniji.

Među najveća imena ženskih izvođača spadaju bliznakinje Maiara & Maraisa [Henrique Pereira], koje pjevaju uglavnom country-sertanejo, sličan američkoj country muzici. Kao i svi sertanejo pjevači, muzikom se bave od malih nogu, studirale su "nešto, ali je ljubav prema muzici preovladala", pa se već dugo profesionalno bave pjevanjem. Nemaju seljački backgorund (babo im je bankar), pa su legitimnost potražile selidbom u brazilski Nashville, u grad Goiânia.

Na sertanejo sceni njih dvije imaju daleko najbolju, premoćnu harmonizaciju glasova, pa se, zbog njihove blizanačke povezanosti, može reći da su, u muzičkom smislu, one jedna duša sa dva glasa. U pjesmi Quem Ensinou Fui Eu one obraćaju novoj djevojci bivšeg dečka i podrugljivo poručuju da, ako je u ljubavi dobar, to je zato što su ga one tome naučile. Za nadati se je da nije u isto vrijeme bio u vezi sa njih obje. Ili možda nadati se da jeste?



Simone & Simaria su još jedan sestrinski duet, koji također spada u sami vrh sertanejo muzike u posljednjih par godina. Nisu blizanke, i glasovi im se dosta razliku, tačnije, Simaria posjeduje stas i talenat za pisanje pjesama, a Simone još i veći stas, kao i golemi, premoćni glas, koji je vjerovatno bez premca na brazilskoj muzičkoj sceni. One su karijeru također počele kao vrlo mlade i okušale se u forró muzici, koja je malo lepršavija i razigranija od sertaneja. Početkom protekle decenije su shvatile da glasu Simoninog gabarita ipak najviše odgovara sertanejo, pa su se preselile u Goiâniju i prebacile se u sertanejo vode, mada i danas rado prave izlete u druge žanrove.

Jedna od njihovih prvih većih pjesama je bila "Meu Violão e o Nosso Cachorro", u kojoj pjevaju o samrtno ranjenoj ljubavi i neizvjesnosti njenog opstanka, rezignirano zaključujući da, ako ljubavi više ne bude spasa, njima ne treba ni kuća, ni auto. One odlaze želeći sa sobom ponijeti samo gitaru i odvesti njihovog psa. Zvuči kao razuman i prihvatljiv prijedlog. Za svakoga, osim možda za Ibricu Jusića.



Sredinom prošle decenije su požnjele velik uspjeh i veći broj nagrada za svoje albume pod nazivima As Coleguinhas, iza kojih slijede redni brojevi. Njihov 'bojni poklič' na sceni je Vai, coleguinhas! (Naprijed, kolegice!) i predstavlja jasan znak ženske solidarnosti i podrške, kako kolegicama na sceni, tako i ženama u publici.

Njihove pjesme su često na granici sertaneja i moderne pop muzike, pa se mogu slušati i u lokalima urbanijeg profila. Jedna takva pjesma je i "Amoreco", pjesma koja odlično odražava čvrst ritam i modernu produkciju, uz emancipirani tekst žene kojoj nedostaje njen 'slatki mali' za nheco-nehco. Ili što bi kod nas rekli - hopa-cupa. Ili džidži-midži.



Simone & Simaria su vesele po prirodi i vole surađivati sa mnogim umjetnicima. Jedna takva zajednička pjesma, vjerovatno i njihova najpopularnija i najpoznatija, snimljena je sa Anittom. Anitta je carioca, rođena i odrasla u Riju, svestrana umjetnica, glumica i pjevačica, koja se okušala u gotovo svim žanrovima, i ostvarila saradnju sa mnogim imenima svjetske muzike. Nama je možda najpoznatiji njen uradak Você Partiu Meu Coração u kojem se pojavljuje uz Nego do Borel. U pjesmi Loka, Simone, Simaria i Anitta poručuju drugarici da ne bude luda da pati za tamo nekim nevažnim, već da se spremi za provod i da izađu zajedno, jer je ovo njihova noć. U ovoj pjesmi se vidi kako Anittin glas, inače bez ikakve mane, zvuči nježno i anemično u poređenju sa baroknim glasom Simone Mendes. Barok - još jedan luzitanizam u našem jeziku.

Last edited by MoodSwingeR on 30/12/2020 19:39, edited 2 times in total.
User avatar
walter kurtz
Posts: 5917
Joined: 07/11/2014 08:27
Location: Nung river

#9 Re: Música sertaneja - sertanejo universitário (aka. Brazilski turbofolk)

Post by walter kurtz »

Ovo se zove topic za sebe :zoka:
MoodSwingeR
Posts: 141
Joined: 25/08/2004 03:09

#10 Re: Música sertaneja - sertanejo universitário (aka. Brazilski turbofolk)

Post by MoodSwingeR »

Feminejo - Marilia Mendonça

Do sredine prošle decenije žene su polako načinjale 'nevidljivi plafon' koji ih je odvajao od muških kolega i sprečavao da postanu megazvijezde koje solističkim nastupima mogu puniti stadion za stadionom. Tri bajadere iz prethodne pjesme su, svaka na svoj način, doprinijele proboju žena na glavne pozornice i među prva imena brazilske muzičke scene - Simone & Simaria u sertaneju sa svojom As coleguinhas serijom, a Anitta je u funk izričaju najavila girl power još svojom prvom velikom pjesmom Show das Poderosas. Bajadera - opet luzitanizam.

Unatoč i tako velikim uspjesima, žene, međutim, i dalje nisu stekle status ravnopravnosti sa svojim kolegama. Barem u očima i ušima publike, a vjerovatno ni po bankovnim računima. Došlo je do određenog približavanja, ali ne i do ravnopravnosti. Tako je bilo sve do unatrag pet godina, a tako bi možda i ostalo, da se nije pojavila Marilia Mendonça.

Ona je odrasla u Goiâniji, pa nije bilo potrebe da se seli. Kao djevojčica se počela baviti muzikom i odmah je počela pisati vlastite pjesme, što je razlikuje od ogromne većine kolega. Zbog njene mladosti, nije dolazilo u obzir da nastupa, pa je još sa 12 godina svoje pjesme počela nuditi etabliranim sertanejo pjevačima, što se pokazalo kao nevjerovatno dalekovid potez. Muzičari su rado prihvatali njene kvalitetne, autentične, svježe radove, a ona je uspostavljala veze sa budućim kolegama na svim stranama. Posebno se povezala sa dvojcem Henrique & Juliano, kojem je napisala nekoliko hitova, među njima i njihov prvi koji je došao do vrha brazilske top liste - Cuida Bem Dela.

Kada se, nekoliko godina kasnije, djevojčurak koji piše pjesme i svira gitaru u svojoj sobi odlučio na profesionalnu karijeru, svi su je podržali i pohitali da sa njom snimaju duete. Na taj je način Marilia odmah došla u spotlight brazilske sertanejo scene i samo je trebala pokazati šta zna. A pokazala je tako što ih je sve otpuhala sa scene, ostavila u prašini i ustoličila se kao kraljica sertaneja.

Niko zapravo ne može tačno opisati šta se i kako desilo. Jednostavno, desilo se. Poklopile su se neke zvijezde. Žene su počele dolaziti na koncerte. Društvene i ekonomske promjene su dovele do promjene stavova... nepoznato šta tačno. O Mariliji kao fenomenu se pišu eseji i prave prilozi širom svijeta, proglašava ju se za predvodnicu feminističkog pokreta u Brazilu, njena nevjerovatno lucidna upotreba društvenih medija je predmet istraživanja... Ali, ništa od toga nije bitno.

Možemo reći da su u Mariliji žene prepoznale sebe. Ona je bučna, srdačna, blebetava, glasna, neposredna, iskrena, ona kuburi sa težinom, bori se, ne da na sebe. I voli. Kada voli, onda se desi to da bude i prevarena i ostavljena, i da vara i da ostavlja, kao i sve kombinacije prethodno pobrojanog. U pjesmi "Infiel", jednom od njenih prvih hitova, ona svom partneru otkriva da već godinu zna da je vara i da ja sada odlučila da je kraj - izgoni ga iz kuće i srca i tjera ga u motel, isti onaj u kojem se viđao sa drugom ženom. Ranjena, ona objavljuje da nije ništa izgubila, već se samo riješila belaja. Drugoj ženi poručuje da joj on dolazi, ali ne zato što želi, već zato što nema kud drugo, zaključivši da je on od sada njena nagrada - ali bezvrijedna, i njen problem - varalica.



Iako "Infiel" 'vuče' na latin-pop, pokazao je kako Marilia zvuči i kao pjevačica, a ne samo kao autorka. A zvuči fenomenalno, njen alt, skoro kontraalt, je zanosan, hipnotizirajući, i u stanju da iskaže čitav opseg emocija bez veće dinamičke raznovrsnosti, koju sertanejo ne dopušta. Ne čudi da je ova pjesma ostvarila preko pola milijarde pregleda na YT. Sa nepunih 20 godina, Marilia se svrstala u vodeće izvođače sertanejo muzike, a potom nastavila dalje.

Ona se ne ustručava da kaže šta joj je na duši i da nije iznad 'sitnih' zluradosti o kojima svi ponekad maštamo, ali ih možda ne bismo priznali. U jednoj drugoj pjesmi o propaloj ljubavi, "Passa Mal", ona svom bivšem, koji bi sada htio da joj se vrati, poručuje da ostane tamo gdje je i kaže "gledati te kako patiš nije dobro, nego je fenomenalno dobro". U pjesmi "Quatro e quinze" (4:15) ona liku kojem je treća opcija i koji je proziva u gluho doba da pita što se ne javlja kaže da je dobro i da je sve isto, da je ona ista sa svim svojim vrlinama i manama, samo što je sada neko drugi prihvata takvu kakva jeste. Poručuje mu da je vrijeme za njegove pozive prošlo i prekida razgovor.



Marilia Mendonça je to što jeste zahvaljujući kontaktu sa publikom, a pravi kontakt se ne ostvaruje sjedenjem na stolici, nego napornim turnejama i živim koncertima. Tek tu dolazi do prave hemije između Marilije i publike. Tek u takvom neposrednom dodiru, Marilia bljesne i postane njihova drugarica, sestra, djevojka iz komšiluka i neprikosnovena vladarica sertanejo muzike. U pjesmi "Supera", ona se obraća svakoj od njih direktno, kao drugarici koja je pokleknula u namjeri da se iščupa iz kandži nesretne ljubavi riječima "za tebe je ovo ljubav, a za njega tek plan B". Pošto joj po srcu gazi kao po otiraču, ne preostaje joj ništa nego da ga preboli.



To su te pjesme tokom kojih publika pjeva iz sveg glasa, jer pjeva o sebi. Žali svoje nesretne ljubavi, raduje se nekim novim treperenjima srca. Marilia je tu i Šemsa i Adele u jednoj osobi, žena koja nosi svoje ljubavi i svoja razočarenja o kojima je u stanju pjevati iz punog, nestvarnog glasa, uznosito i bez stida. Nekad se u takvim pokušajima da se utopi tuga pretjera i sa pićem, pa Marilia tako u pjesmi "Bebaça" opominje svoju jaranicu da je previše popila, da je igrala po stolovima i vrtila flaše, i to sve bez stida, ali da je razumije, jer ga pokušava preboljeti. U ovoj pjesmi se Mariliji pridružuju odlične Maiara & Maraisa:



Marilijini kocerti su za one koji ih posjete jedinstven događaj. Zbog ovoga, Marilia je proteklih par godina provela na turneji po svim većim gradovima nazvanoj Todos os Cantos (U svakom ćošku) iz koje je proizašla nekolicina živih albuma i video kolekcija. Njeni koncerti su ponekad i nenajavljeni, njenim fanovima samo dođe obavijest da je Marilia "večeras tu". A onda dođu i oni. I to u velikom broju. Danas je, nakon J.Lo i Shakire, Marilia najpopularnija umjetnica "latino" sfere po broju pregleda na YT.

Neke njene sposobnosti da stvari osjeti i pretoči u riječi, da nagovijesti nešto neizrecivo su gotovo zastrašujuće. U jednoj pjesmi ona tako opisuje začarani krug nesretnih ljubavi, pjevajući "koga volim, ne haje za me, ko me voli, ne hajem za njega, pa niko neće patiti u samoći, patiti će čitav svijet". Upravo je taj naslovni stih iz pjesme "Todo Mundo Vai Sofrer", "Patiti će čitav svijet", na umu mnogim Brazilcima dok se, uz ostatak dunjaluka, muče sa pandemijom.



Na njenu sreću, Marilia je završila turneju i otšla na zasluženo trudničko i porodiljsko odsustvo u vrijeme izolacije. Sa nepunih 25 godina, ostvarila se i kao umjetnica i kao majka, i promijenila muzičku scenu u jednoj od najvećih zemalja svijeta. Sve bi ovo bilo dovoljno za jednu fenomenalnu karijeru, ali Marilia i njene kolege nastavljaju dalje. Prije neki dan je objavila pjesmu, skupa sa Maiarom & Maraisom, pod nazivom "Quero Você Do Jeito Que Quiser" ("Volim te po tvom tabijatu"). Pjesma je snimljena uz puno pridržavanje socijalne distance, a do izražaja dolazi nestvarno dobro slaganje glasova ovog neprevaziđenog trolista. Riječ je, naravno, o pjevanju uživo.

MoodSwingeR
Posts: 141
Joined: 25/08/2004 03:09

#11 Re: Música sertaneja - sertanejo universitário (aka. Brazilski turbofolk)

Post by MoodSwingeR »

Funknejo

Sa svojom reinkarnacijom nazvanom sertanejo universitário, música sertaneja je doživjela svojevrsni preporod i ponovnu afirmaciju u prvoj deceniji 21. stoljeća. Sa tom popularnošću su sertaneju širom otvorena vrata brazilske pop-kulture, što je praćeno napunjenim stadionima klubovima i diskotekama širom zemlje i jednako napunjenim bankovnim računima sertanejo umjetnika i njihovih producenata i menadžera.

Nakon par godina aktivne eksploatacije turbofolk modaliteta među mladima Brazila, sertanejo se našao na prekretnici. Jedan izbor je bio vratiti se korijenima - u dobro znane tokove klasične sertanejo muzike i solidnoj slušalačkoj bazi koja mu ostaje vjerna bez obzira na muzička kretanja, za razliku od omladine i "gradske raje" koja će sertanejo ostaviti čim se na horizontu ukažu neki novi trendovi. Mnoge sertanejo zvijezde, kao što je Michel Teló, su se vratile ovim korijenima.

Drugi put za sertanejo producente i mnoge pjevače je bio nastavak traganja za elementima koji se mogu kombinirati sa sertanejo principima, kako bi se osiguralo trajnije prisustvo sertaneja u pop kulturi. Mnoge od kombinacija sa muzičkim rodovima i stilovima koji geografski dolaze u dodir sa sertanejom su ispitane sa ograničenim uspjehom, kako je već opisano u nekim od prethodnih upisa. Ono što je ostalo za istražiti, a što se u jednom trenutku nametnulo kao mogućnost, nije sertaneju bilo blisko ni geografski, ni demografski:



Eu quero tchu, Eu quero tcha u izvedbi dvojca João Lucas & Marcelo je moguće prvi sertanejo uradak koji koketira sa elementima hip-hopa, kao što je vokalna imitacija scratchinga i prateće sinkopiranje. Par ovakvih pjesama je bilo dovoljno popularno da sertanejo producentima da dovoljno poticaja da ozbiljnije istraže ovakve kombinacije i tako je nastao funknejo.

Istini za volju, ovdje treba objasniti da se funk- dio u ovoj složenici ne odnosi na bogato domaće naslijeđe baila funk muzike koja se decenijama njeguje u pribalnim metropolama u formama kao što su funk carioca (Rio) i funk ostentação (São Paulo). U funknejo podstilu, funk- se odnosi na globalni brand muzičke kulture crne (Sjeverne) Amerike, koji podrazumijeva hip-hop, rap, funk, RnB i još par drugih stilova. Ova je kombinacija malo neuobičajena, jer, osim geografskog, između dvije vrste muzike postoji i demografski jaz - sertanejo tradicionalno oskudijeva pigmentom i nije u osnovi muzika za ples, ali nije neočekivana, jer bijeli muzičari širom svijeta crpe inspiraciju i "uličnu validaciju" (street cred) iz sjevernoameričkog kulturnog momenta, kako bi iste proširili na svoju publiku.

Funknejo danas postoji u dosta oblika, a najjednostavniji je onaj koji zadržava sve sertanejo elemente, uz uvođenje hip-hop elemenata kao što su synthovi, sequenceri, elektronske perkusije, pa i pokoji i nezgrapni rap segment prpošnih sertanežlija. Dobar primjer evolucije koju je ova podvrsta prošla u protekloj deceniji je pjesma Alô ex-Amor duplog dvojca, dakle četverca João Bosco e Gabriel, te Humberto e Ronaldo, zapravo booty call upućen bivšoj ljubavi:



Baš kao i u našim krajevima, ovakav pristup ima određeni efekat - omogućava sertanejo umjetnicima da im se pjesme vrte na nespecijaliziranim radio stanicama, a njihovim slušaocima ruralne provenijencije da crpe određenu satisfakciju iz činjenice da muzika na koju otkidaju zvuči "svjetski" i moderno i da drži korak sa svjetskim trendovima. Kod nas je ovaj proces poznat kao jalizacija/corellizacija (jednačenje papaka po zvučnosti).

Drugi sertanejo umjetnici su ovoj muzičkoj hibridizaciji pristupili ozbiljnije i stvarno se potrudili da ostvare određeni kulturni pomak na ovom planu. Perjanice feminejo pokreta Simone & Simaria su tako napravile jedan solidan uradak sa brazilskom RnB zvijezdom Ludmillom. Ludmilla je carioca (rođena u Riju), crna i vrlo uspješna u RnB i hip-hop žanrovima, a umije zapjevati i sertanejo kad zatreba. Pjesma Qualidade De Vida bi se mogla opisati kao Sex and the City (and the single girl):



Inače, stanovnici Rija su drugima poznati kao carioce, a oni sami svoj grad u (hip-hop) slangu najčešće oslovljavaju inicijalima - RJ (erre-jota). Ovakvi vidovi suradnje sertanejo umjetnicima direktno otvaraju vrata priobalnih metropola u kojima se krije najveće tržište u Brazilu. Da bi se što više približili tom tržištu, a i ostalim globalnim tokovima, i najveće sertanejo zvijede ulaze u ovakve kolaborativne projekte. Tako i Gusttavo Lima uporno pokušava, kako muzikom, tako i jezikom (veliki broj pjesama prepjevava na španski) da ugrabi veći dio latinskog tržišnog kolača.

Njegov najpoznatiji pokušaj ove vrste u posljednjih par godina je pjesma Eu Vou Te Buscar (Cha la la la la) u kojoj surađuje sa poznatim brazilskim hip-hopperom po imenu Hungria Hip-Hop. Jedino što predstavlja sertanejo u ovoj pjesmi je Gusttavo, sve ostalo je latin pop na portugalskom uz par rap segmenata u klasičnom spotu iz kog možemo zaključiti da je Hungria ljubitelj tenisa i, valjda, RaFe. Ili to bijaše Roger?



Od gore viđenog više poštovanja zavrijeđuju sertanejo pjevači koji su voljni rizikovati i okušati se u njima nepoznatom okruženju. Tako se dvojac Matheus e Kauan pridružio poznatom funkeru po imenu MC Kevinho u pjesmici Deixa Ela Beijar u kojoj se trude iskulirati curu koja ih pokušava napraviti ljubomornim:



MC Kevinho je, kao što se vidi, japanskog porijekla. Japanci u Brazilu su jedna od etničkih useljeničkih skupina koja umnogome doprinosi šarolikoj slici brazilskog društva. U Brazil su se doseljavali početkom 20-og stoljeća, kada je i Japan bio iseljenička zemlja (sve do industrijalizacije 1920-ih). Tradicionalno zatvoreni Japanci su u Brazilu dosta izmiješani, mada i dalje održavaju svoju kulturu i običaje. Među nama poznate Brazilce (i) japanskog porijekla spada i Adriana Lima. Veze, pak, Japana i portugalske kulture i jezika su mnogo starije i traju preko 500 godina, zahvaljujući portugalskom moreplovačkom i istraživačkom duhu. Luzitanizmi tako postoje i u japanskom jeziku. Mnogi smatraju da je, recimo, japanska riječ za hvala (arigato) zapravo preuzeta iz portugalskog obrigado, ali to nije nikada potvrđeno. Druga riječ, tempura, koja se nalazi na jelovniku svakog japanskog restorana i predstavlja neku vrstu pohovanja, definitivno je portugalskog porijekla.

U izletima izvan utabanih staza sertanejo muzike okušala se i Marília Mendonça, koja, osim što je otvorena za projekte ovakve prirode, posjeduje i određeni senzibilitet koji joj omogućava da se autentično izrazi kroz drugačiji vid muzike. Kako to zvuči, vidi se iz primjera po nazivu Conspiração, pjesmi u kojoj se čini da se čitav svijet urotio protiv ljubavi koja je od početka osuđena na propast, ali koja se ne može napustiti. Conspiração je producirana kao trap reggae pjesma skupa sa hip-hop trojcem Tribo da Periferia, a Marilia svojim vokalom u pojedinim segmentima uspijeva oslikati čeznutljivu i prozračnu, ali dosta upečatljivu atmosferu, kako to na ovim prostorima ponekad polazi za rukom Senidah:



U funknejo su uplivala gotovo sva veća i mlađa imena sertanejo muzike, među kojima treba izdvojiti soliste kao što su Lucas Lucco i Luan Santana. Kako je riječ o dosta živom i novom pravcu, savakog mjeseca se pojavljuju izdanja koja, manje ili više, pomjeraju granice onoga što podrazumijevamo pod pojmom funknejo. Čini se, ipak, da se u ovom potpravcu najbolje snalaze legendarne Simone & Simaria, koje su, skupa sa svojim producentima, "razvalile" i proširile definicije pop pjesme. Već neko vrijeme, recimo, sertanejo umjetnici imaju običaj mijenjati tonalitet pjesme kada pjevaju u duetu negdje na pola pjesme, kako bi svaki vokal došao do izražaja u sebi prirodnom opsegu (to se kod nas i danas smatra "ispod časti" ili se još niko nije dosjetio toga). U pjesmi Os Boys Amam, o Ex Chora (njen novi izgled se dečkima itekako sviđa, a bivši neka plače), na polovini pjesme se mijenja ne samo tonalitet, nego i tempo, pa tako pjesma sa klasičnih sertanejo 120 - 130 bpm poskoči na živahnih 160 koji "raju diže na noge", i to sve za samo dvije i po minute. Ovaj obrazac uspješne funknejo produkcije Simone & Simaria izvode sa hip-hopperom rijetkog i egzotičnog imena Jerry Smith:




Feliz Ano Novo... por agora.
MoodSwingeR
Posts: 141
Joined: 25/08/2004 03:09

#12 Re: Música sertaneja - sertanejo universitário (aka. Brazilski turbofolk)

Post by MoodSwingeR »

Forrónejo

Sertanejo se, kako je već predočeno, može vrlo lijepo uklapati i preklapati sa muzičkim izrazima iz bližeg i daljeg komšiluka. U takve fuzije spada i forrónejo, muzički hibrid kojeg sastavljaju sertanejo i forró. Forrónejo je tek jedna od brojnih novijih muzičkih himera na području Brazila; zbog čega bio on, kao takav, zavrijedio našu pažnju i detaljniji opis?

Razlog za to je jednostavan - forrónejo sa sobom donosi poseban tropički dašak i atmosferu koja se nepogrešivo prepoznaje kao nešto egzotično, a ne tek kao puki lokalni narodnjak iz Halixa... nešto kao kad naručiš 'deset u pola s lukom i avokadom' ili 'lokume sa kajmakom i marmeladom od strastike' (inače, marmelada - najpoznatiji luzitanizam u našem jeziku).

Balkanski su muzički producenti, istina, već davno počeli rabiti slične matrice, po kojim se u folk šablon upliću elementi grčkog ili latino melosa, kako bi se pjesme malo osvježilo, a narodnjački habitus i pjesme i izvođača ublažio i uljudio za potrebe urbane publike. Forrónejo nije nastao iz ovog razloga ili potrebe, ali je krajnji rezultat sličan.

Kako to izgleda, možemo vidjeti na slijedećem primjeru:



Pjesmu Quem Chorava Hoje Ri otvaraju klasični instrumenti forró muzike - zabumba (bubanj), harmonika i triangl, a izvodi je uhodani dvojac Gabriel Diniz i Wesley Safadão. Pjesma govori o uspješno preboljenoj propaloj ljubavi po principu udaranja brige na veselje.

Forró i jeste upravo to, barem u jednom svom značenju. Muzički izraz brazilskog sjeveroistoka, forró crpi svoju tradiciju iz mnogo raznovrsnijih izvora od sertaneja - osim afro uticaja oličenih u zabumbi, tu su europski insttumenti harmonika i gitara, ali i brazilska violina - rabec, sefardsko-maurskih korijena. U najširem značenju, forró je dernek i prilika za opuštanje i razonodu. Stilistički, forró je kulturni izričaj koji nam dolazi u full paketu - sa sobom, naime, uključuje i ples, koji je dosta poznat i u Europi.

Zbog blizine obale i ekvatora, forró sa sobom podrazumijeva jarke, tople boje, šaroliku odjeću i lepršave, valovite oblike. Iz pjesme Vai Doer, koju izvodi poznati forrista (forrenzičar?) Xand Avião jasno se iščitava tropska atmosfera na koncertu. BTW, Xand na ovoj pjesmi doista pjeva Vai Doer, a ne By the Way, kako bi se dalo pomisliti na prvo slušanje:



Razlog zbog kojeg je nastao forrónejo ne leži u posvemašnjoj želji brazilskih umjetnika da ugode našem malograđanskom (d)uhu, već u činjenici da su ova dva muzička roda bliska oblikom, iako počivaju u različitim kulturnim kontekstima. Različiti kulturni konteksti u Brazilu, kao i u drugim velikim zemljama, znače i smanjivanje tržišnog kolača, uglavnom zbog uske specijaliziranosti radio stanica. Sertanejo pjesme i pjevači imaju prolaz samo na sertanejo stanicama, a njihove će pjesme biti puštane na drugim stanicama samo ako postanu izuzetno viralne i globalno popularne.

Jedan od načina da se ta rascjepkanost prevaziđe je suradnja među umjetnicima iz različitih žanrova, pa tako forrónejo nađe put do slušalaca i na sertanejo i na forró radio stanicama. Kad jednom steknu popularnost i prepoznatljivost, umjetnici i svojim ostalim, ne-hibridnim, pjesmama otvaraju put do novih slušalaca. Gabriel Diniz, zlatni dečko forrónejo fuzije, je, recimo, postigao ogroman uspjeh pjesmuljkom Jenifer u kojem govori o svojim zgodama sa djevojkom koju je upoznao kada se malo priheftao na Tinder (ili, što bi rekli Brazilci - Ćinder):



Iz dosad priloženog se da vidjeti da je, za razliku od sertaneja, forrónejo širi i raznovrsniji u instrumentalistici, koja uključuje sve standardne pop instrumente - gitare, sintesajzere, kao i prateće vokale, a za malo raskošniji egzotični ugođaj tu su i perkusije (congas) i brass sekcija.

Kulise za forrónejo koncerte više ne mogu biti prašnjave farme na kojima se sakupilo društvo u kaubojkama i sa šeširima da se malo proveseli nakon napornog cjelodnevnog rada, pozornicu je sada neophodno smjestiti u urbano okruženje sa pogledom na palme i plažu koja, svjetlima rive u akšam, omeđuje grad (po mogućnosti, Rio). Jedan takav zanimljiv spoj nalazimo u pjesmi Avisa Que eu Cheguei koju izvode Naiara Azevedo i Ivete Sangalo. Naiara u pjesmu unosi sirovu energiju i avazile dinamiku svog nerafiniranog glasa. Ivete je, sa druge strane, doyenne brazilske muzike, sada već klasična zvijezda bez koje ne može proći ni jedan karneval, Svjetsko prvenstvo ili Olimpijada (ako se održavaju u Brazilu) i u ovu pjesmu unosi svoju vrhunsku vokalnu tehniku:



Simpatične Simone i Simaria su, kako je već pomenuto, ponikle u forró muzici; veći dio svoje rane karijere su provele pjevajući u grupi Forró do Muído, tako da im forrónejo dođe kao prirodno težište između dva stila koje povezuju. Izgleda da je period izolacije na njih ostavio popriličan utisak, baš kao da ih puca saudade za forró muzikom; da se primijetiti da dosta pjesama koje su objavile ovih dana vuče na forrónejo. Takva pjesma je i friško objavljena Foi Pá Pum, pjesma o raskidu kojeg se uspjelo preboljeti u "tren oka", pa se tako i molska lirična pjesmica u tren oka pretvara u veselu poskočicu, a Simaria u jednom trenutku čak i demonstrira par forró koraka:



Među najveća imena forrónejo muzike spada Wesley Safadão, koji, iako forró umjetnik, zbog velikog broja prijatelja među sertanejo pjevačima, stalno pravi izlete u forrónejo vode. On to radi i bez učešća sertanejo pjavača, kao u slučaju kada mu sa druge strane pridružila svestrana Anitta, pa je nastao odličan uradak po imenu Romance Com Safadeza. Ovoj pjesmi nije potrebna gradska scenografija - dovoljna je i lokalna kafana, a WS i Anitta će učiniti sve kako bi, uz jarke boje i već viđenu promjenu tempa između strofa iz 130 bpm u živahnih 160bpm, zagrijali atmosferu i doveli je do usijanja:



Možda ponajbolji uradak iz ovog spoja koji nazivamo forrónejo dolazi od dvojca koji je i otvorio ovaj tekst - Gabriel Diniz i Wesley Safadão su napravili nekoliko forrónejo hitova, a ovaj koji slijedi je naupečatljiviji. U pjesmi Acabou, Acabou, Gabriel i Wesley uspijevaju opjevati mučan kraj svake ljubavi - raskid, na način koji se ne čini nimalo bolnim i koji nagovještava nadolazeće radosti slobode. Ova pjesma ima sve što je potrebno za dobar forrónejo - i more i palme i sunce i prateće vokale koji, poput valova na laganom maestralu, nose slušaoca prema kraju pjesme, i kratke, ali efektne solo dionice akustične gitare i harmonike, kakvih se ne bi postidjeli ni najveći kafanski majstori. Sve ovo je potom uvijeno u prozračno, ali resko ruho puhačkih instrumenata i prošarano vezom udaraljki. Neprevaziđeno i definitivno neponovljivo.
[za one koji, zbog geolokacije, ne mogu vidjeti donji video, audio verzija je ovdje]



Bolja i uspješnija kombinacija sertanejo i forró muzike teško da se može zamisliti. Gabriel Diniz, od milja zvan GD (Že-De), ovakim zapaženim ostvarenjima otvara sebi vrata uspjeha i dospijeva u sam vrh brazilske muzike. Skroman je, ne uzima samoga sebe odveć ozbiljno i zna se našaliti na vlastiti račun. Zbog svega ovoga postaje omiljen i popularan širom Brazila i leti s kraja na kraj zemlje, kako bi stigao nastupati tamo gdje ga traže, a traže ga svuda. Posljednji put popularni GD je poletio 27. maja 2019. godine. Imao je 28 godina. Legenda kaže da se tog predvečerja za komandama aviona Pajper (PA-28) nalazio izvjesni Mister No.
MoodSwingeR
Posts: 141
Joined: 25/08/2004 03:09

#13 Re: Música sertaneja - sertanejo universitário (aka. Brazilski turbofolk)

Post by MoodSwingeR »

Forrónejo - II

Čini se da je ovih dana kvalitet života, i u Brazilu i na Balkanu, jednako loš i nikakav, baš kao, doduše, i tekstovi sertanejo pjesama. No,za razliku od kvalitete života, nama na Balkanu barem ti tekstovi nisu toliko problematični, pošto nam sve na brazilskom portugalskom zvuči nerazumljivo, a privlačno, egzotično, a opet blisko, pa sertaneju takve tekstove možemo i oprostiti.

I mi Brazilcima zvučimo slično, pa im dođemo kao neka simpatična egzotika iz daleke Europe. Bio je, tako, dugo vremena u Sao Paulu, samo što skreneš sa glavne džade, koja se zove Avenida Paulista, u pokrajnjoj ulici, jedan popularan noćni klub, sa jako dobrom, progresivnom živom muzikom. Takoreći, paulistanski sinonim za kvalitetnu klupsku svirku. Zvao se, a kako bi drugo, Sarajevo.

To mu dođe kao da, recimo, u Sarajevu, skreneš sa glavne džade, je li ono bješe Titova, u neku od pobočnih ulica, recimo u Dalmatinsku, i tamo ugledaš nekakav kafić po imenu, hajde da kažemo, Rio. Ili barem Brazil. U kojem ne puštaju brazilsku muziku. E, to bi stvarno bila nevjerovatna podudarnost.

Ono što je još jedna čudna podudarnost je to da je baš u ovakvom vaktu netom pomenuta i obrađena fuzija forró i sertanejo muzike doživjela dodatni procvat; veoma je „in“ ove sezone, pa na programima radio stanica i set listama živih nastupa ovi veseli hibridi dolaze u prvi plan. Jedan od razloga, osim svega već navedenog, za dalji proboj forrónejo kombinacije može biti i u tome da, kad se za svirku već dovedu trubači, onda im nije zgoreg dati i malo više prostora da se raspušu i naj taj način stare, izlizane obrasce ofarbaju nekim novim, živim bojama.

Zbog svega ovoga, neplanirano slijedi još jedan pregled forrónejo uradaka, ovaj put onih koji su mahom nastali krajem prošle i početkom ove godine u nekim poluizolacijama i na kućnim koncertima. Jedini izuzetak u ovoj maloj kolekciji je prva pjesma, Cala Boca Coração, u kojoj Gustavo Mioto , sertanejo zvijezda novije generacije, i Xand Avião, iskusni forró vuk, udružuju snage kako bi zapovijedili svome srcu da začepi gubicu i da preboli ono što se preboljeti mora. Snimak ove pjesme, bogate sinkopama i kontrasinkopama i sa razgranom brass-sekcijom je nastao u gradu Fortaleza (koji je, priča se, dobio ime po jednom ovdašnjem forumašu).



Gotovo sve zvijezde ovih žanrova imaju neke svoje nadimke, koji su kod muškaraca uglavnom titularni i nadasve neksromni. Gusttavo Lima je, tako, u neka doba postao Embaixador. Xand Avião, kao što pažljivo uho može osluhnuti, je u ovom natupu oslovljen sa Comandante. Moguće je da je tu titulu stekao zbog zasluga u brazilskom domovinskom ratu. Možda zbog toga čak ima i određene beneficije, kao što je to slučaj na ovim prostorima.

Kad već pomenusmo Embaixadora (znači li to da ga, ako ga sretnemo, trebamo oslovljavati sa „Vaša Ekselencijo“?) i Gusttavo je nedavno obajvio jednu visokonaponsku forrónejo poskočicu nazvanu Balada do Buteco ili, kako bi mi to rekli, dernek u mehani, u kojoj obrazlaže načine prevazilaženja propale veze metodom dernečenja do zore i brzinskog hook-upa.

Gusttavo je za svoj scensko-diplomatski nastup dao sačiniti i prikladni backdrop koji ga smješta u srednjevjekovni šumarak iz kojeg samo što nisu izjahali vitezovi ovalnog stola i poveli ga sa sobom u legendu, na meze i na predaju akreditiva. Osim malo iščašene atmosfere, koja izgleda kao da je sastavljena od rekvizita nađenih na napuštenom setu u Barrandovu, Gusttavo ovu pjesmu koristi za i besramnu promociju nekog piva za koju je vjerovatno dobio i lijepu paru.



Od popularnih potrošačkih proizvoda, može se reklamirati, pa čak i bez reklame opjevati mnogo šta, a najčešće opjevani brandovi u pjesmama našeg doba su bez premca automobili. Već stotinu godina ne možemo razabrati da li su neki od njih postali kultni zato što su opjevani u pjesmama ili su opjevani zato što su već imali kultni status.

Tako su Amerikanci opjevali i fordove i chevyje i sve ostalo iz ergele – od Pontiaca do Cadillaca. Mnogi pretižni modeli, kao što su „bemve i mercedes“ su opjevani na svim kontinentima, a pjesmu je dobio i skromni Yugo 45. Jedna globalna i nadasve pouzdana marka automobila, međutim, nije imala tu sreću da bude pomenuta u stihu, a kamoli da bude tema čitave jedne pjesme, a sada je, eto, ta dugogodišnja nepravda ipak ispravljena. Neponovljive Simone i Simaria su učinile pravu stvar kada su u pjesmi Hb20 opjevale - jedan Hyundai.

Eto, ako do sada niste imali razloga da slušate sertanejo, svi vi elantraši, sve sonatlije, svi veracruzeri, sve kone i sve tucsondžije sada konačno imate jedan, itekako valjan. Evo prilike da naglas proslavite svoj Hyundai (posebno ako je godište 2015.) kao mjesto koje liječi sve ljubavne rane. Otvorite prozore, pojačajte muziku na svojim visokokvalitetnim stereo-uređajima i podijelite svoju sreću sa svima oko vas dok subsoničnim valovima ubijate mikrobe u neposrednoj blizini, a vibracijama sjedišta sebi namještate hiatus herniju.



Drugi neponovljivi duet sertanejo muzike, blizanke Maiara i Maraisa su, za potrebe izleta u forrónejo, posegle za teškašima sa forró eletrônico scene, grupom Conde de Forró i od njih posudile novu pjevačicu koja se zove Japinha Conde. Mlađahna Japinha, koja je, kao što joj ime kaže (i) japanskih korijena, je carioca, još jedna od onih koje su se uspješno presadile u drugo geografsko i žanrovsko područje i tamo nastavile graditi svoju karijeru.

U pjesmi Vou fácil pjevačice poručuju da su za kladioničarsko-spartanski pristup ljubavi - ili sa štitom il' na njemu, sve ili ništa, ali nikad 'sigurica' i nešto između.



Yasmin Santos se u posljednjih nekoliko godina nametnula kao ozbiljno novo ime sertanejo muzike. Svojim pristupom muzici, kako tekstovima, tako i interpretacijom, odražava vrijednosti i stavove svoje generacije, pa je tako uspjela da sertanejo približi urbanoj mladeži, koja na ovaj način postaje prijemčiva za njene pjesme, i onda te pjeme postaju prihvaćene kao dio repertoara pop muzike za svakodnevno slušanje, a ne samo kao drmoguz uz koji se skače po noćnim klubovima, i to nakon što se već dobrano popilo.

U pjesmi O Golpe Tá Aí Yasmin se obraća drugarici sa molbom da joj pomogne da se zaštiti od same sebe, jer je kasno kad ga ugleda i ne može si više pomoći. Nije debela iz istoimene pjesme, ali ima tako dobro produciranu duvačku sekciju da bi joj pozavidio i komšija Vatrenjak.



Ako se u narednim mjesecima i godinama forrónejo ustoliči kao vodeći oblik popularne muzike u Brazilu, to neće biti preveliko iznenađenje, jer ovakva kombinacija u sebi nosi veliki komercijalni potencijal i pokriva veliko geografsko područe. Ako do toga dođe, možda najveća uloga u toj ekspanziji će pripasti dvojcu Simone i Simaria, sestrama koje su objavile čitav niz izvrsnih forrónejo pjesama samo u ovoj godini. Zbog višegodišnjeg bavljenja i forró eletrônico i sertanejo muzikom njihove sposobnosti najviše dolaze do izražaja upravo na samoj sponi tih dvaju žanrova.

Kako dobro pehlivane po tom tankom rubu sasvim zorno prikazuje pjesma Carro Do Ovo u kojoj su svoje glasove udružile sa simpatičnim Tierryjem. Tierry je ovih dana vrlo popularan arrocha pjevač iz Bahije i sa lakoćom jedri kroz sve muzičke stilove od juga do sjeveroistoka zemlje. On je, ujedno, i jedan od autora gorepomenute pjesme o Hyundaiju.

Sreća ga je možda služila u toj, ali već u slijedećoj pjesmi njega je, jadnička, draga izbrisala na WhatsAppu (a trebala je izbrisati čitav WhatsApp) i na svim društvenim mrežama, pa on sad nema drugog načina da joj se obrati, već put pod noge i asfalt pod gume, pa pred njenu kuću, kako bi joj pod prozorima zapjevao. Ne znamo šta se na kraju desilo od silnih modulacija između njihovih i njegovih dionica, ali jedno je sigurno - kraj ove pjesme je teško dočekati sjedeći.

Prema tome, znaš kako kažu - pleši kao da niko ne gleda, a i kad niko ne gleda, uz ovu pjesmu je nemoguće plesati sam: dionica bas-gitare je tu da prati svaki tvoj pokret, a tvoje je samo da se penješ i spuštaš po njenim stepenicama.



Do nekih, manje pozitivnih, dana - até logo, gente.
Last edited by MoodSwingeR on 12/04/2021 01:38, edited 1 time in total.
MoodSwingeR
Posts: 141
Joined: 25/08/2004 03:09

#15 Re: Música sertaneja - sertanejo universitário

Post by MoodSwingeR »

Novas esperanças

Pošto se ovaj osvrt na sertanejo muziku, ničim izazvan, odužio preko svake pristojne mjere, red bi bio privesti ga kraju jednim pogledom na sutrašnjicu i pregledom onoga što sertanejo očekuje u budućnosti. Za takvo nešto, izdvajamo nekoliko imena koja svojim glasovima i harizmom mogu ovom muzičkom stilu osigurati ne samo opstanak, već i put do nove publike.

Raditi predviđanje ovakve vrste je veoma nezahvalno. Sa jedne strane, govorimo o pravcu čija su najveća imena tek na pragu tridesetih ili su netom u njih stupila. Sa druge strane, o karijeri sertanejo pjevača sanjaju stotine hiljada dječurlije koja odrastaju sa tim ciljem, pa već i sakupljaju na stotine miliona pregleda interpretacijama. Odabrati među njima nekoliko njih koji će sutra postati sertanejo lučonoše je ravno odlasku u kladionicu.

Za ovaj pregled, stoga, odabrano je par imena (iznad 18, a ispod 25 godina) kojima je karijera još u usponu, ali koji su se već, stilom i vizijom, definirali kao predvodnici i predstavnici svoje generacije u sertanejo muzici.

Zé Felipe je neka vrsta brazilskog Enriquea; njih dvojica su, uostalom, prije par godina, skupa snimili portuglasku verziju pjesme Subeme La Radio. Odrastao je u sertanejo muzici; otac Leonardo mu je bio, naime, član klasičnog sertanejo dueta Leandro e Leonardo, tako da Zé Felipe nastavlja tradiciju, ali u verziji sertanejo 2.0. Zbog poznatog oca, koji i danas nastupa, Zéu su bila otvorena vrata izdavačkih kuća, što je on iskoristio, još prije punoljetstva potpisao ugovor i izdao zapažen prvi album. Pjesma „Não Me Toca“ koju je objavio sa carioca funkericom Ludmillom ga je odmah odvela na vrh brazilskih top-lista:



Iako ima besprijekoran sertanejo pedigre (pa mu tako i u rodnom listu pod "mjesto rođenja" stoji Goiânia), Zé Felipe je ovom pjesmom pokazao da ga više zanimaju fuzija i inovativni pravci kojima sertanejo može približiti slušateljstvu svoje generacije jednako u urbanim, kao i u ruralnim područjima. Funknejo je njegov osnovni obrazac, kojim se uspješno koristi u produkciji većine svojih pjesama.

Modo Avião je veseli, za naše prilike pođonjiv, pjesmuljak u kojem Zé Felipe u živom nastupu, sa sve emoticonima, dancerima, DJ spinom, i harmonikom koja piči u pozadini, demonstrira kako izgleda njegov turbonejo:



Da je Zé Felipe zvijezda nove generacije i da jako vodi računa o svome brandu na društvenim mrežama, govori i činjenica da mu je nevjesta jedna od najpoznatijih brazilskih youtuberica i influenserica - Virgínia Fonseca. Njih dvoje pažljivo oblikuju image koji Zé Felipe njeguje u medijima i na netu. To se najbolje vidi iz njegovih novijih uradaka, među kojima je najveći uspjeh postigla pjema Só Tem Eu, koja briše granice između sertaneja i latin-pop muzike. Video featuring, jakako – Virginia Fonseca:



Gustavo Mioto je još jedan iz redova sertanejo 2.0 populacije; oba roditelja su mu sertanejo pjevači (duet Jussara e Marcos). I on se haman intrauterino počeo baviti muzikom, pa je još i prije puberteta nastupao na turnejama širom zemlje. Do punoljetstva je objavio svoj prvi album, s kojim je dospio u vrh interesa brazilske javnosti i dalje je nastavio zapaženu karijeru.

Njegov stil pjevanja I nastupa je također moderan, ali poseban utoliko što izgleda kao da se Gustavo ne unosi previse u svoju interpretaciju. Njegovo pjevanje je anemično, miksedematozno, nešto nalik glumi Kristen Stewart. U pjesmi 3 da Manha, Gustavu nedostaje njegova draga koja je na drugom kraju Brazila, a ne javlja se na telefon ni u 3 ujutru. Dok on duma zašto se ona ne javlja, ljuta li je ili se za izlazak sprema, neko mu kuca na vrata. Gustavo otvara, kad ono – ona. Stigla nekim posljednjim noćnim letom. Padaju jedno drugom u zagrljaj. Happy end. Cut.



Gustavo Mioto svojim doziranim entuzijazmom pogađa neku žicu I uspijeva naći put do veoma široke publike. Za razliku od balkanskih pjevača, koji se mahom natpjevavaju, Gustavo Mioto potpjevava (kao ono kad Mujo uzme pola Viagre). Monotonim glasom, spretno falšajući skoro frtalj tona naniže, Gustavo ostavlja utisak blago pospanog pjevača. Prevedeno na engleski, izgleda “dreamy”, a to je već valjan razlog da curice u publici otkinu na njega. U pjesmi Coladinha Em Mim, Gustavo Mioto tako uspijeva iskulirati i najveću luzofonsku pop zvijezdu, Anittu, dok istovremeno obznanjuje svoju tihu čežnju za njom. Ako bismo morali za Gustava i njegovu muziku izmisliti neki naziv, najbolje bi mu pristajao - popnejo.



U ovom pregledu nada sertanejo muzike, svoje mjesto je našao i jedan djevojčurak. Yasmin Santos je dijete plaže; doslovce. Rođena je u gradiću Guarujá, paulistanskom kupalištu i izletištu, koje je za vrijeme SP našim reprezantativcima poslužilo kao “zmajevo gnijezdo”. Yasmin nema nikakve “genetske” veze sa sertanejo muzikom i kad se već, u izobilju muzičkih izričaja brazilskog priobalja, opredijelila za sertanejo, učinila je to iz čiste ljubavi.

Svoju karijeru je kao tinejdžerka počela pjevajući po klubovima, dok konačno nije dobila priliku da otpjeva pjesmu “Evidências” u soundtracku za megapopularnu brazilsku seriju A Dona do Pedaço. Iako glasom podsjeća na Mariliju Mendonçu, koja joj je veliki uzor, njen registar je malo niži, pravi kontraalt. Njena je muzika jednostavna, neposredna, mahom “uhvaćena” i snimljena u toku živih, mahom akustičnih seansi Yasmin i njenog banda. Ono što je moderno kod nje je visokokvalitetna tehnologija snimanja tradicionalnih instrumenata i tematika tekstova koji su bliski mladima, uz korišćenje prikladnog rječnika.

U pjesmi Saudade Nivel Hard, na primjer, Yasmin gamerski objašnjava kako je njen saudade prešao na veći, teži “level” čežnje i sevdaha:



Zanimljivo je da se u ovoj pjesmi pominje i thimerosal(merthiolate), inače antiseptik i sporni sastojak vakcina (“saudade peče jače od thimerosala” [na rani]). Pošto se mora primijetiti da je kolekcija antivaxxerskih umjetničkih djela još uvijek u povoju (ako izuzmemo Garu koja neće da primi vakcinu), onda možda ova pjesma može poslužiti kao privremena antivaxxerska muzička podloga dok ne bude gotova produkcija antologijskih stihova, kao što su “i sad pamtim jauk od dilbera, kad ga strefi igla DiTePer-a”.

Yasmin Santos razumije značaj različitih muzičkih stilova u današnjoj muzici I dobro koristi svoje vokalne sposobnosti. U gornjem kraju registra, njen glas zna puknuti poput obeharale grane pod mokrim proljetnim snijegom. U donjem kraju, ona glasovno uranja u dubinu mekog, crnog baršuna, kakvog je na ovim prostorima nekoć imala Helena B. U pjesmi Eu sinto muito, mas não sinto mais, ona koristi bachatu da bi izrazila nezadovoljstvo vezom kojoj je davno istekao rok trajanja. Ne usitni baš kao Romeo, ali se sasvim fino snalazi u ovome:



Naposlijetku, dolazimo do posljednje pjesme u ovom nizu, pjesme koja je na neki način odgovorna za čitav ovaj poduhvat. U pjesmi Então Vou Avisar, Yasmin svom, sada već bivšem partneru, daje na znanje da mu neće biti nimalo svejedno kada je ugleda sa nekim drugim, nekim čije ruke drugačije grle i čije usne drugačije ljube.

Pjesma počinje kao tipičan akustični pop uradak, i polako se na refrenu razlije u jedan fini, sinkopirani, urbani sertanejo. Sa harmonikom, naravno. Urbanejo, takoreći. Slušajući je, pomislio sam kako bi bilo lijepo da ova i pjesme poput ove nađu put do više slušalaca na našim prostorima i, nakon godinu dana, dođosmo i do toga. Ako do sada niste ništa poslušali od priloženih pjesama, niste puno propustili. Ali makar poslušajte ovu. Aproveite!



I tako smo došli do kraja ovog malog, ali kao trakavica otegnutog, pregleda sertanejo muzike. Ovom prilikom se zahvaljujemo brazilskom kulturnom atašeu iz konzulata u Busovači i izražavamo radost zbog daljnjeg jačanja i razvoja diplomatskih odnosa između naših prijateljskih zemalja. Nadamo se da će konačno proraditi i naša ambasada u Braziliji, a ja se ovom prilikom skromno i dobrovoljno javljam za mjesto kulturnog atašea u Riju, počasnog ili nečasnog, svejedno.

U stvari, ne mora to biti Rio, eto može i Goiânia. Obećavam da ću izgraditi jake kulturne veze i dovesti bar jednog Halida u Brazil i bar jednog Gustava u Zetru. Okupit ću vodeće brazilske kraljeve stoke, kocke i sitnog šećera i dovesti ih u Bosnu da investiraju u jedan veliki resort pokraj Bugojna. Nazvat ćemo ga Bugoiânia u i njemu, uz meze i roštilj, njegovati i izučavati tradiciju sevdalinke i sertaneja. Ako treba, i nedjeljom.

Do tada - tchao!

Vaš brigadeiro-baladeiro-brincadeiro... MoodSwingueiro
MoodSwingeR
Posts: 141
Joined: 25/08/2004 03:09

#16 Re: Música sertaneja - sertanejo universitário

Post by MoodSwingeR »

Iberofonia - Os Ritmos do Verão

Ovo nam ljeto klizi samo po kalendaru, dok u stvarnosti baš i ne ispunjava naša tradicionalna očekivanja; krene, pa zapne, rascjepkano i rasparčano raznim polurestrikcijskim polumjerama širom polusvijeta. Kad smo već kod polu-svijeta, na donjoj je polulopti sada zima. Tako je i u Brazilu, samo tamo zapravo nema zime. U najjužnijoj saveznoj državi, Santa Catarina, doduše, temperatura je ovih dana jednom pala ispod nule, a priča se da je nekoć u Riju pao čak i snijeg, samo ga, kao ni Jetija koji se tu slučajno obreo, niko nije stigao uslikati.

Većinom su, ipak, zimski dani u Brazilu nalik našem ranom ljetu, mada i tu postoje varijacije ovisno o geografskoj širini. Blagi pad temperature na 25 Celzija povoljno utiče na motivaciju i produktivnost, pa tako i u svijetu sertaneja dolazak zime na jugu obično znači pojavu mnoštva pjesama koje kandidiraju za ljetne playliste u ostatku svijeta. Slična je situacija i ove godine, posebno zato što se mnogi izvođači spremaju za mogući početak koncertne sezone i žele obradovati svoje slušaoce nečim posebnim nakon jednoipogodišnje pauze.

Ono što je zajedničko mnogim poduhvatima u ovom trenutku je već tradicionalno kombiniranje i spajanje sa srodnim žanrovima. Ovaj put, međutim, nije riječ o unutarbrazilskim kombinacijama, već o suradnji sa umjetnicima iz svijeta latino muzike. U tim se kombinacijama isprepliću ritmovi, produkcije, vokalni stilovi, pa čak i jezici, tako da možemo govoriti o jednom iberofonom trendu (iberofonija je izraz koji obuhvaća španski i portugalski jezik, pa i kulturu).

Odličan primjer iberofone kombinacije su napravile Simone & Simaria i trenutno veoma popularan kolumbijski pjevač Sebastián Yatra, koji u latino ritmu, ali ipak s harmonikom u pozadini, u pjesmi No Llores Más pjevaju šta uraditi da te mine bol i da više ne bude plača:



Pjesma je oplemenjena vizuelno upečatljivim prizorima sa karipske plaže na sjeveru Brazila, uz primjetnu upotrebu filtera. Filteri su prisutni i u audio-segmentu, sekvenciranjem ritam mašine i vokala. Inovativno, ali malo iritantno, zbog čega ova pjesma neće postati hit. Inovativno u pjesmi je i preplitanje portugalskoj i španskog jezika, pa se za neke stihove ne može reći na kom su jeziku, jer na oba jezika isto zvuče.

Slijedeća pjesma je zapravo kukavičije jaje - u njoj nema puno hispano uticaja, a osim toga, dolazi iz muzičkog pravca koji jedva ima dodirnih tačaka sa sertanejom. Ipak, Joelmu, prvu damu brazilske calypso muzike smo već vidjeli skupa sa sertanejo izvođačima, a za pjesmu Coração Vencedor se toliko potrudila da joj se mora odati priznanje. Calypso je u svojoj pop varijanti vrlo pitak muzički pravac koji često dopire do naših prostora, pa je za očekivati da sličnu pjesmu čujemo i na lokalnim radio-stanicama. Ako već i nismo.



Joelma se za video uradak za ovu pjesmu stvarno potrudila, prekucala svaki level normalnog i došla na korak do prisilne hospitalizacije u Juqueri (paulistanska verzija Jagomira). Stoga je ovu pjesmu preopručljivo samo slušati, a ne i gledati. Ipak, Joelma je legenda pobjedničkog srca i, kao takva, ona je za Toniku - dominanta.

Da bi latino-sertanejo kombinacija uspjela, poželjno je sa latino strane imati istinsku zvijezdu. Tako su i dvojac Zé Neto & Cristiano, te pjevač Thyy odlučili u goste pozvati kralja latin-popa sa ove strane Atlantika - Luisa Fonsija. Tako je nastao i ovaj kvartet u xote (reggae) stilu, po imenu Por Isso Que Eu Bebo. Kada je poslušamo, znat ćemo zbog čega i zbog koga svaki od njih (ili svi skupa) pije i plače.



Pjesma je vrlo dobra, ali neće postići veći uspjeh zbog produkcije koja je previše prilagođena brazilskim izvođačima. Od klobučaste zvukove klavijatura i udaraljki portugalski labijalni suglasnici odskaču kao "žabice" po površini vode, dok Fonsi jednostavno tone i tek pri kraju dobije priliku da razigra svoj tenor. Osim toga, Fonsi, kojem je prvi strani jezik engleski, ponekad kuburi sa portugalskim izgovorom, pa se u tim situacijama "vraća" na poznatiji strani jezik i par riječi otpjeva sa američkim akcentom. Moguće je da se maternji jezik kodira na jedan način, a strani jezici na drugi način i možda na drugoj lokaciji, i to tako što se nadograđuju jedan na drugi, pa se, kada nas iznevjeri vokabular ili izgovor 'novijeg jezika', vraćamo na opcije jezika koje smo ranije usvojili.

Probleme sa izgovorom portugalskog, međutim, nema jedan drugi izvođač, ovaj puta kolumbijski. Simpatični i otkačeni Camilo, neka vrsta latino Lake, je dao svoj veliki hit Bebé prepjevati na portugalski i upariti svoj glas sa Gusttavo Limom, koji ionako zadnje mjesece provodi u behutu zbog bachate. Gusttavo je dobio malo brže dionice, u kojima nabrajanje gotovo da prelazi u rap, a Camilo je sasvim fino otpjevao svoj dio na portugalskom. Ko zna, možda je njemu baš portugalski prvi strani jezik?



Pošto je ova pjesma već poznata u španskoj verziji, teško da će ova portugalska iteracija postići neki veći uspjeh izvan Brazila, ali nikad se ne zna.

Pjesma koja bi mogla postići veći uspjeh, ali nešto mi govori da neće, je čistokrvna latin-pop-sertanejo skladbica po imenu Morena, a izvodi je velika sertanejo zvijezda Luan Santana. Luan očito ima velika očekivanja od ove pjesme, pa je ozbiljno pristupio i produkciji pjesme i snimanju video-spota za istu. Iako latin-pop ritam dominira, harmonika je uvijek tu u pozadini, da nas (raz)uvjeri da je ipak riječ o sertanejo narodnjaku. Video, pak, izgleda kao da je napravljen za Fast & Furious - Teh Musical!, ali je profesionalan, efektan, i bez većih zamjerki.



Latino komponenta (osim ritma) u ovoj pjesmi je njena glavna junakinja, Morena, koju tumači izazovna Natalia Barulich, model kubansko-hrvatskih korijena. Natalia je, inače, poznata i po tome što je, od trenutno najveće latino zvijezde po imenu Maluma, skupa sa Neymarom napravila mazluma.

Ma(z)luma sada samo može da gleda ovaj spot i uzdiše "É culpa da morenaaaa, do beijo da morenaaaa..." Vi, ostale meraklije, ne morate uzdisati, možete samo uživati negdje na plaži, kraj bazena, ili na meraji.

Ako se, pak, pitate zašto Natalia u video-spotu nije crnokosa, to je možda zbog toga što morena na brazilskom portugalskom znači - brineta.

Até logo!
MoodSwingeR
Posts: 141
Joined: 25/08/2004 03:09

#17 Re: Música sertaneja - sertanejo universitário

Post by MoodSwingeR »

A Rainha da Sofrência (Marília Mendonça– II)

Proteklih je par godina bilo vrlo turbulentno u svim aspektima društvenog postojanja, pa ni muzičke scene širom svijeta nisu bile izuzetak. Iskušenjima su bile posebno izložene muzičke vrste koje primarno počivaju na živoj svirci i kontaktu s publikom – a sertanejo je jedna o njih. Vrijeme provedeno kod kuće umjetnici su posvetili pisanju pjesama, snimanju novih materijala i pripremama za nove susrete sa publikom, jer bez svog čarobnog pretis-lonca u vidu stadiona u kom skupa ključaju pjesma i emocije publike, sertanejo jednostavno nema istu draž. I doista, protekla je godina bila prva u kojoj, nakon dugo vremena, sertanejo nije bio najslušanija vrsta muzike u Brazilu.

Marília Mendonça se već prije nekoliko godina, iako veoma mlada, ustoličila kao kraljica sertaneja, čak je i dobila „titulu“ a rainha da sofrência (kraljica patnje), zbog svojih često elegičnih i tugom protkanih pjesama u kojima oplakuje gubitak nesretne i nesuđene ljubavi. U pjesmi Deprê ona tako opisuje tugovanje zbog, doslovce, traumatičnog raskida (termino traumático) nakon kojeg slijede samoća i emocionalna ispraznost.



Iako osjećanja crpi iz vlastitih iskustava, Marília u ovim pjesmama ne opisuje sebe. Njezin je život poprilično sređen, ispunjen i uspješan. Ona, poput drugih velikih umjetnika, osluškuje price drugih, pa ih, ispoljavajući prefinjenu sposobnost empatije, pretače u pjesme u kojima će se onda pronalaziti stotine hiljada drugih osoba.



U pjesmi Troca de calçada, soft-rock numeri umjerenog tempa, Marília u sadašnjem vremenu govori o posrnuloj djevojci koja nije odrastala sa namjerom da postane „sramota za svoju porodicu“, ali da su svi oni koji su prolazili kroz njen život otkidali od njega pomalo dok, na kraju, ovo što je preostalo nije bila prinuđena prodavati na ćošku ulice. „Da bih se bar malo ugrijala, morala sam zalediti srce“ prelazi u refrenu Marília u naraciju u prvom licu „Danas me vidite i prelazite na drugu stranu ulice, a kada bi znali makar djelić moje priče, zagrlili biste me i ne biste me poželjeli kamenovati“, završava sa biblijskom referencom.

Istovremeno sa ovom, objavila je još jednu pjesmu, koja, iz drugačijeg gledišta, opisuje sličnu temu.



Rosa Embriagada je melanholična balada, uokvirena u starom tročetvrtinskom ritmu koji nam uz nježne modulacije dočarava nostalgiju starijeg muškarca, koji možda već svodi račune pred kraj života i koji još uvijek oplakuje mladenačku ljubav koja je krenula „pogrešnim putem“ i sa pogrešnim ljudima, tražeći spas u piću i zaboravu. Zaborava, međutim, nema ni za jedno od njih dvoje i ona se pojavljuje na njegovim vratima, sa zbrljanim životom i umrljanom šminkom, tražeći svoju staru ljubav. Marília nam ne da zamisliti sretan kraj, jer pjesmu otvara stihovima „prekrasna ruža zatočena u boci, umrla je sama pred zoru“.

Ono što je fascinantno kada se poslušaju ove dvije pjesme jeste kako se Marília zanatski snalazi kao autorica kada se izražava kroz različite žanrove i muzičke izražaje.

Omiljenost među publikom i među kolegama i njena urođena svestranost su doveli do toga da Marília ostvaruje vrlo uspješnu suradnju sa raznim umjetnicima iz drugih pravaca. Jedna takva „tipično brazilska“ numera je Hackearam-me, sambična pjesmica u kojoj Marília i simpatični arrocha pjevač, Tierry, poput dvoje mladih lamentiraju nad izgubljenom ljubavlju i kako im, unatoč silnim pokušajima da prebole jedno drugo, to ne polazi za rukom. Nekoć bi se reklo da su jedno drugo začarali, a danas se, eto, kaže da su jedno drugo hakirali. Onda će biti da im je ljubav zabagovala.



Možda najbolje priznanje da je Marília kraljica sertanejo muzike je došlo od sve-samo-ne-sive eminencije brazilske muzičke scene – Ivete Sangalo. Ivete je za svoj veliki koncert u Sao Paolu prije nekoliko godina pozvala Maríliju da skupa otpjevaju O Nosse Amor Venceu, klasičnu latino-baladu koja slavi pobjedu ljubavi nad mnogobrojnim iskušenjima i preprekama.



U ovoj izvedbi, Ivete je predstavnica raskošnog priobalja, u lepršavoj haute couture haljini italijanske modne kuće, urešena zlaćanim nakitom i sa šljaštećim, zlatom i brilijantima optočenim mikrofonom (ah, taj mikrofon!). Marília je, s druge strane, u skromnom, ali elegantnom crnom kostimu, kćerka zamozatajnog, ali vrijednog i poštenog, brazilskog zaleđa, te njih dvije, skupa sa razdraganom publikom, slave šarolikost onoga što čini današnji Brazil.

Osim suradnje sa legendama brazilske muzičke scene, Marília rado istražuje sve što sa sobom donose njene mlađe kolege. Kada se Luisa Sonza, brazilska youtuberska princeza koja je popularnost stekla svojim verzijama popularnih pjesama, odlučila na solo karijeru, i to sa vlstitim pjesmama, Marília ju je podržala i odabrala da jednu od Luisinih pjesama, Melhor Sozinha (Najbolja sam sama), snime u duetu. Ta verzija pjesme je postala daleko popularnija i slušanija od originalne verzije, a Sonzi otvorila put do nove publike.



Marília se dobro snašla u ovoj pjesmi, iako njen ograničen dinamički raspon nije idealan za ovu vrstu muzike. No, ovo su sve bili jednokratni projekti za zabavu i iskorak iz monotonije. Ono u čemu se ona najbolje snalazi je čistokrvni sertanejo, a, ako će već u tome surađivati s nekim, ne postoji bolja kombinacija od „jedne duše sa dva glasa“ – blizanki Maiare i Maraise.

Njih tri su, čim su prilike to dopustile, počele raditi na zajedničkom materijalu i objavile par albuma koji su ušančeni u klasičnom country sertaneju. U pjesmi Todo Mundo Menos Você one govore o frustracijama osobe koja je shvatila da je svojim greškama ostala bez ljubavi do koje joj je toliko stalo i sada, nakon što je toliko radila na sebi i na tome da popravi stvari, svi to priznaju i vide... „svi, osim tebe“. Kao i skoro svaka pjesma ovog trojca, i ova se najbolje sluša zatvorenih očiju.



Osobi koja je postigla toliko mnogo u toliko kratko vremena i uspela se na tron muzčke scene u jednoj od najvećih i najmuzikalnijih zemalja na svijetu nije preostalo više ništa za osvojiti i nikakav slijedeći uspon, osim onog konačnog.

Marília Mendonça je, na dašanji dan, prošle godine uzletjela iz svoje Goiânije put koncerta u državi Minas Gerais (minas – još jedan luzitanizam u našem jeziku). Njeni zemni ostaci počivaju u Goiâniji, brazilskom Nashvilleu, ali mnogi potajno vjeruju da Marília zapravo nikad nije sletjela; tek se u vedroj noći na nebu ponad južne obratnice veselim žmirkanjem ukaže zvjezdica za koju bi se mogli zakleti da ranije nije bila tu.

Sabe lá no céu aquela estrelinha?
Que eu muitas vezes mostrei pra você
Hoje é minha morada
A minha casinha
Mesmo que de longe tão pequenininha
Ela brilha mais toda vez que te vê


Marília Mendonça (22.7.1995. – 5.11.2021.)

Post Reply