Musa Cazim Catic

[Bosanac sa dna kace]

Ne bih da vam kvarim temu i ugodjaj, ali....

Bošnjački pjesnici Bašagić i Ćatić uvršteni u biblioteku Stoljeća hrvatske književnosti
Napisao: administrator , Nedjelja, 09 Oktobar 2005 (22 hits)

Izabrana djela bošnjačkih pjesnika Safet-bega Bašagića i Muse Ćazima Ćatića objavljena su u zasebnom izdanju biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti (SHK), kapitalnom izdavačkom projektu Matice hrvatske.Po riječima priređivača, Ozrena Prohića, a kako prenose hrvatski mediji: "pjesnik, prevoditelj i historiograf Safet-beg Bašagić (Nevesinje, 1870.- Sarajevo, 1934.) među prvim je bosanskohercegovačkim muslimanima koji se priklanjaju matici hrvatske književnosti". Njegovo smještanje i u kontekst hrvatske književnosti ne kreće samo iz svijesti o jedinstvenom jezičnom iskazu i utjecaji koji su na njega ostavili hrvatski književnici, niti samo iz prihvaćanja pravaške ideologije, nego, kako napominje Prohić, iz njegovog prevodilačkoga i recenzentskog djelovanja, prijama, recepcije i prisutnosti na tlu Hrvatske- navodi se u Feninom izvještaju.



"U najnovijem povijesnom kontekstu veliki dio bošnjačkih književnika u razdoblju od 90.-tih godina 19. stoljeća, pa do 60.-tih godina 20. stoljeća, možemo interferentno uklopiti i u kontekst hrvatske književnosti", napomenuo je Prohić.
Musa Ćazim Ćatić (Odžak, 1878.- Tešanj, 1915.), za razliku od Bašagića, za života je objavio samo jednu zbirku pjesama u Mostaru, godine 1914. Prva zbirka izabranih pjesama objavljena mu je 1928. u Sarajevu, a zatim su Matica hrvatska i Zora 1965., u povodu 150 godina smrti autora, objavile jubilarno izdanje Odabranih pjesama. Godinu dana kasnije uslijedilo je objavljivanje Ćatićevih pjesama, koje je priredio Abdurahman Nametak, u ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti, i t.d.
"Svojim pjesničkim djelom Musa Ćazim Ćatić prošao je put od začetnika kasnoromaničarskih poetika, s naznačenim utilitarizmom, do pristajanja uz modernističke smjerove i modele", ocijenio je Ozren Prohić.
U izbor iz djela Safvet-bega Bašagića, osim pjesničkoga opusa, priređivač je uvrstio spjev "Mevlud", „vjersko- historijski dramski spjev „, "Pod Ozijom ili krvava nagrada" te izbor iz eseja "Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti", što je bila književnikova bečka doktorska disertacija.
U tom naučnom radu koji mu je donio naslov doktor "ex linguis Islamiticis", Bašagić, citirajući izvore, koristi arabicu, koja je tako po prvi put prenesena u jednom svesku biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti.
Musa Ćazim Ćatić predstavljen je s pjesmama i esejima - Misticizam i utjecaj Perzijanaca na tursko pjesništvo i Osmanlijski pjesnik Galib-dede. Priređivač je o pjesnicima napisao zasebne predgovore u kojima raščlanjuje njihovo književno stvaralaštvo, te je priredio iscrpan ljetopis, bibliografiju i važniju literaturu o pojedinom književniku. Izbor prate slikovni prilozi, tekstološke napomene, tumač imena i izraza te rječnik.

http://www.bhmuslimmonitor.com/index.ph ... 2&Itemid=2

[The_Fluid]

[The_Fluid]

[dizZaster]

Bosna žubori

Bosna žubori;nad pitomim krajem
Anđeo mira širi laka krila-
I lahor pirka,ko da sitnom cvijeću
Mistične priče šapće večer mila.

Bosna žubori i ko rujne usne
Cvijetne tiho obalice ljubi,
Pa tamo negdje,poput moje misli,
Kraj tvog se dvora u daljini gubi.

Bosna žubori,a s barčicom mojom
Nestašno sitni igraju se vali;
Ah, čini mi se,moj anđele,tako
Da ljubav tvoja srcem mi se šali.

Musa Ćazim Ćatić

[Sarafcina]

Ne bih da vam kvarim temu i ugodjaj, ali....

Bo¹njaèki pjesnici Ba¹agiæ i Æatiæ uvr¹teni u biblioteku Stoljeæa hrvatske knji¾evnosti
Napisao: administrator , Nedjelja, 09 Oktobar 2005 (22 hits)

Izabrana djela bo¹njaèkih pjesnika Safet-bega Ba¹agiæa i Muse Æazima Æatiæa objavljena su u zasebnom izdanju biblioteke Stoljeæa hrvatske knji¾evnosti (SHK), kapitalnom izdavaèkom projektu Matice hrvatske.Po rijeèima prireðivaèa, Ozrena Prohiæa, a kako prenose hrvatski mediji: "pjesnik, prevoditelj i historiograf Safet-beg Ba¹agiæ (Nevesinje, 1870.- Sarajevo, 1934.) meðu prvim je bosanskohercegovaèkim muslimanima koji se priklanjaju matici hrvatske knji¾evnosti". Njegovo smje¹tanje i u kontekst hrvatske knji¾evnosti ne kreæe samo iz svijesti o jedinstvenom jeziènom iskazu i utjecaji koji su na njega ostavili hrvatski knji¾evnici, niti samo iz prihvaæanja prava¹ke ideologije, nego, kako napominje Prohiæ, iz njegovog prevodilaèkoga i recenzentskog djelovanja, prijama, recepcije i prisutnosti na tlu Hrvatske- navodi se u Feninom izvje¹taju.



"U najnovijem povijesnom kontekstu veliki dio bo¹njaèkih knji¾evnika u razdoblju od 90.-tih godina 19. stoljeæa, pa do 60.-tih godina 20. stoljeæa, mo¾emo interferentno uklopiti i u kontekst hrvatske knji¾evnosti", napomenuo je Prohiæ.
Musa Æazim Æatiæ (Od¾ak, 1878.- Te¹anj, 1915.), za razliku od Ba¹agiæa, za ¾ivota je objavio samo jednu zbirku pjesama u Mostaru, godine 1914. Prva zbirka izabranih pjesama objavljena mu je 1928. u Sarajevu, a zatim su Matica hrvatska i Zora 1965., u povodu 150 godina smrti autora, objavile jubilarno izdanje Odabranih pjesama. Godinu dana kasnije uslijedilo je objavljivanje Æatiæevih pjesama, koje je priredio Abdurahman Nametak, u ediciji Pet stoljeæa hrvatske knji¾evnosti, i t.d.
"Svojim pjesnièkim djelom Musa Æazim Æatiæ pro¹ao je put od zaèetnika kasnoromanièarskih poetika, s naznaèenim utilitarizmom, do pristajanja uz modernistièke smjerove i modele", ocijenio je Ozren Prohiæ.
U izbor iz djela Safvet-bega Ba¹agiæa, osim pjesnièkoga opusa, prireðivaè je uvrstio spjev "Mevlud", „vjersko- historijski dramski spjev „, "Pod Ozijom ili krvava nagrada" te izbor iz eseja "Bo¹njaci i Hercegovci u islamskoj knji¾evnosti", ¹to je bila knji¾evnikova beèka doktorska disertacija.
U tom nauènom radu koji mu je donio naslov doktor "ex linguis Islamiticis", Ba¹agiæ, citirajuæi izvore, koristi arabicu, koja je tako po prvi put prenesena u jednom svesku biblioteke Stoljeæa hrvatske knji¾evnosti.
Musa Æazim Æatiæ predstavljen je s pjesmama i esejima - Misticizam i utjecaj Perzijanaca na tursko pjesni¹tvo i Osmanlijski pjesnik Galib-dede. Prireðivaè je o pjesnicima napisao zasebne predgovore u kojima ra¹èlanjuje njihovo knji¾evno stvarala¹tvo, te je priredio iscrpan ljetopis, bibliografiju i va¾niju literaturu o pojedinom knji¾evniku. Izbor prate slikovni prilozi, tekstolo¹ke napomene, tumaè imena i izraza te rjeènik.

http://www.bhmuslimmonitor.com/index.ph ... 2&Itemid=2

Bas me zanima kako objasne ove stihove nekom Varazdincu

Gospode, evo, na sedzdu Ti padam,
Pred vjecnom Tvojom klanjam se dobrotom
I molitve Ti u stihove skladam,
Prosec: "Oh, daj mi smisao za ljepotom!"
Gospode, evo, na sedzdu Ti padam.


ili ovu Lejle i Kadr

bojim se da bi i prosjecnom intelektualcu trebalo prevesti

a u sarajevu ....

[Bosanac sa dna kace]

Bas me zanima kako objasne ove stihove nekom Varazdincu

Gospode, evo, na sedzdu Ti padam,
Pred vjecnom Tvojom klanjam se dobrotom
I molitve Ti u stihove skladam,
Prosec: "Oh, daj mi smisao za ljepotom!"
Gospode, evo, na sedzdu Ti padam.


ili ovu Lejle i Kadr

bojim se da bi i prosjecnom intelektualcu trebalo prevesti

a u sarajevu ....

Ma i mene zanima, to treba pitat njih....

[The_Fluid]

[The_Fluid]

[The_Fluid]

[FortunaBela]

Flu.... ...Hvala ti...

[flora.sa]

Randezvouz


Gle, poput svilnih golubijih krila
Pala je noćca plavetna i meka;
Oj dođi, dođi - Vesno moja mila,
U cvijetnom parku tvoj te dragi čeka!



Na klupi sam sâm, nikog više nema.
Viš mene lišće baldahin je splelo -
A mirisima svježih hrizantema
Lahorak diše i gladi mi čelo.



Ah! Dođi k meni čarobna i snena,
Nek ti je halja prozirna i bijela;
Raščešljaj kose niz obla ramena,
Ko niz klas jedri kad vlat klone zrela.



Oj dođi tiho poput muze moje!
Nek su ti bose bijele pune none;
Donesi meni rujne usne svoje
I bajne grudi - Izmirske citrone,



Za kojim vazda griješni pjesnik žeđa,
Mahmuran s žudnje i ognjene strasti,
Da žarkom usnom, sklopljenih vjeđa
S njih pije otrov i edenske slasti.



Oj dođi da uz milje tvoga tijela
Od silne vatre gorim poput svijeće,
Nek prsa drhšću s uzdaha mi vrela
Ko listak, kad ga krilo vjetra kreće.



Ah! Dođi, ma i duša mi se muti,
Dok ti klonem na ljiljanske grudi -
Ja sav ću grijeh na se nametnuti,
Tek noćas, Vesno, ti uza me budi!

[The_Fluid]

[dr.]

Bas me zanima kako objasne ove stihove nekom Varazdincu

Gospode, evo, na sedzdu Ti padam,
Pred vjecnom Tvojom klanjam se dobrotom
I molitve Ti u stihove skladam,
Prosec: "Oh, daj mi smisao za ljepotom!"
Gospode, evo, na sedzdu Ti padam.


ili ovu Lejle i Kadr

bojim se da bi i prosjecnom intelektualcu trebalo prevesti

a u sarajevu ....

Ma i mene zanima, to treba pitat njih....

Pa ti iz HR su ocito impotentni kada moraju da kradu tudje. Evo da se malo podsjete, o kome je rijec za ediciju stoljeca "hrvatske" knjizevnosti:

Ja sam Bošnjak

Musa Ćazim Ćatić

(Izdajici Avdi S. Karabegoviću)

Ja sam Bošnjak - dičan junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!

Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da,
da se Bošnjak lava boji!

Majka me je Bošnjakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za čast ove časne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;

Da joj služim, košto služi
Rob svojega gospodara,
Da je branim od dušmanskih
Bojnih koplja i handžara!

Na tvoj poziv, evo s`mačem
Na mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,
Da trijumfa vežem djelo.

S`Tvojom krvi da sapirem
Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu - što j`rodio
Izdajicu prokletoga!

Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
Što se drzn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine tare!

Al ` što rekoh o mejdanu?...
Ne, nikada s`hrgjom takom:
Bošnjak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!

A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mračno bježi,
Izdajico roda svoga!

Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca plaču zrake,
Plače jasna mjesečina
I treptanje zvjezde svake,

Plače svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi kliče:
Izdajica, nak propane!

Sakri lice izdajico,
Nek ne pljuju ljudi na Te,
A znaj i to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate

[dr.]

A s obzirom na sljedece Basagiceve stihove, fakat ne kontam kako im on ide u prilog:

Bosnjaku
Znas Bošnjače, nije davno bilo,
Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrate,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome šire. [...]
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvetije blago,
Naše ime ponosno i drago.

[Sarafcina]

Bas me zanima kako objasne ove stihove nekom Varazdincu

Gospode, evo, na sedzdu Ti padam,
Pred vjecnom Tvojom klanjam se dobrotom
I molitve Ti u stihove skladam,
Prosec: "Oh, daj mi smisao za ljepotom!"
Gospode, evo, na sedzdu Ti padam.


ili ovu Lejle i Kadr

bojim se da bi i prosjecnom intelektualcu trebalo prevesti

a u sarajevu ....

Ma i mene zanima, to treba pitat njih....

Pa ti iz HR su ocito impotentni kada moraju da kradu tudje. Evo da se malo podsjete, o kome je rijec za ediciju stoljeca "hrvatske" knjizevnosti:

Ja sam Bo¹njak

Musa Æazim Æatiæ

(Izdajici Avdi S. Karabegoviæu)

Ja sam Bo¹njak - dièan junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!

Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da,
da se Bo¹njak lava boji!

Majka me je Bo¹njakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za èast ove èasne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;

Da joj slu¾im, ko¹to slu¾i
Rob svojega gospodara,
Da je branim od du¹manskih
Bojnih koplja i hand¾ara!

Na tvoj poziv, evo s`maèem
Na mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,
Da trijumfa ve¾em djelo.

S`Tvojom krvi da sapirem
Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu - ¹to j`rodio
Izdajicu prokletoga!

Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
©to se drzn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine tare!

Al ` ¹to rekoh o mejdanu?...
Ne, nikada s`hrgjom takom:
Bo¹njak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!

A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mraèno bje¾i,
Izdajico roda svoga!

Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca plaèu zrake,
Plaèe jasna mjeseèina
I treptanje zvjezde svake,

Plaèe svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi klièe:
Izdajica, nak propane!

Sakri lice izdajico,
Nek ne pljuju ljudi na Te,
A znaj i to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate

Ma ne sekiraj se ti za susjede
ima Musa materijala (zivotnog ) i za ostale dvije strane
proso je on sve faze pa je bilo sa teubi nesuh

[FortunaBela]

Ja sam vjerni rob ljepote

Ja sam vjerni rob ljepote... Kad mi majka zivot dala,
S oblaka je vila pjesme nad besiku moju pala
I cjelovom, stono pali kao tropsko sunce vrelo,
Taknula u usne moje i djetinsko sitno celo;
Zato vazda na mom celu vjecnog aska misli gore,
A usne ih pjesmom zbore...


Ja sam vjerni rob ljepote... Dusa cista poput lijera
Od iskona plivala mi u muzici sumskih sfera.
Nju andjôska ta muzika svojim medom opila je,
Zato vazda dusa moja s tajne ceznje podrhtaje,
Pa me goni, da u zice lake harfe prstom diram
I ljepoti himnu sviram...


Ja sam vjerni rob ljepote... Slikar mi je bujna masta
Njezin kist je krilo lune, atelie - carna basta.
U toj basti na sve strane od boja se miris krili
I ko sunce u Perzeju sjaju slike i profili,
A ja samo u peru ih na hartiju b'jelu sljevam:
Hej, ja slikam, sviram, pjevam!...

[PipiDugaDevetka]

Čudi me da niko do sada nije postirao ovu pjesmu iz 1913.g.
_______________
U SVIJETLOJ NOĆI...

U svijetloj noći, kad koketno žmire
One male zvijezde ko bo'ne Lune;
U svijetloj noći, kad zefiri pire
I drhtavom usnom s lipe behar truune;

U mekanoj noći, kad ljiljani mire
Kao tvoje dojke raskošne i pune,
Moje misli tebi svoja krila šire
I glavu ti vjencem vjenčanijem krune.

A ti Nidžar, spavaš razbludno ko vila,
Polunago tijelo tako ti je krasno
I po njemu kosa prosuta k'o svila....

Moje misli cijelu cjeluju te strasno,
Pa gdje cjelov spuste, tu ruža procvjeta;
Nidžar, ti si ljepša od dženetskog cvijeta!
___________
Musa Ćazim Ćatić 1913.g.

[PipiDugaDevetka]

AFIJUNDŽIJA
Na samoći samac sio, jer mu smeta društvo ljudi;
Sklopio je mutne oči, pa o plavom nebu sniva,
A olovna teška glava na trošne mu pala grudi;
Prašno lice cne zemlje hotio bi da cjeliva.

Na samoći samac sio, u ruci mu život pjani,
Ko prljava krpa dršće: bez razuma i bez duše;
Sv'jest i razum u koprenu crnu su mu umotani,
Kroz glavu mu samo puste ništavnosti vihor puše!

Na samoći samac sio, podbuhlo mu blijedo lice,
Na ogništu svome pireć' kobni plamen crnih zala
Da, zlo svako i prokletstvo ispijo je iz gidica,
Srce, dušu, krv i život gida mu je otrovala.

Na samoći samac sio i o plavom nebu sniva,_______
Hej, prestani, pjesmo moja , ne kidaj mu tihog sanka,
Jer kroz vale afijuna, dok mu mračni razum pliva,
Za njega je mrtva java, za njeg nema radnog danka!

M.Ć.Ć. 1904.g.
___________
Afijun = Opijum
Gida = Obrok, mjera