Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

[Milenkov buraz]

Defetizam, konkretno šta ne funkcioniše? Evo da krenemo od zdravstva, mama u martu 2021. ode na operaciju srčanog zaliska, u vrijeme kada je harala najveća pandemija. Sve savršeno odrađeno, nije se zarazila, dobila svu potrebnu njegu i terapiju, danas normalno živi. Prijepar dana nazovem ambulantu za PCR test, za minut naručen online, otišao, testirao se na Drive-In punktu, dobio rezultate unutar 24h na telefon. Odem u poresku da predam za "razrez" poreza završim za 15 minuta...šta konkretno to "niša ne funkcioniše", daj da razotkrijemo taj mit i defetizam. Ne kažem da je savršeno i da nema stvari koje mogu i moraju bolje ali ta priča je servirana znamo od koga, kao u Sarajevu ništa ne funkcioniše ali realno dosta toga dobro i solidno funkciše bolje nego u ostalim dijelovima BiH.

Nadam se da se zajebavaš...više su ove vlasti blokirale linija gradskog prevoza nego četnici...nema autobusa,tramvaja ma nema ni pruge,tramvajsku stanicu prave dvije godine...smeće na svakom koraku,direktori i ministri polupismeni bilmezi sa biroa ili fakultetima iz Goražda,moraš kupit zavoje i tablete kad ideš u bolnicu i ti mi pišeš kako je sve ok?
Drago mi je što ti je majka preživjela horor od UKC a vjerovatno si imao debelu veze kad si sve završio na vrijeme.Ako kažeš da nisi - neću ti vjerovati kad bi sjeo golom guzicom na vrelu peć...

Niđe veze to što pišeš, naravno da ima problema u gradskom prevozu ali to za kupovinu zavoja i ja se nadam da se zajebaješ. Kakva debela veza, očito nikad nisi imao potrebu za ozbiljnom intervencijom ljekara. Pruga se kompletno radi nova, nadam se da imaš oči, ono za stanicu jeste zajeb ali to ne odražava ni 01% onoga u društvu i te priče da "ništa ne funkciniše". Vjerovatno se ni ne krećeš nigdje pa zato i razmišljaš tako. Ponavljam, dosta stvari se mora popraviti ali taj defetizam znamo od koga dolazi a ti nastavi dalje tako.

[Bloo]

Pogrešno si me razumio...rođen sam u ovom gradu kao i moje tri predhodne generacije,branio sam ovaj grad ali se pretvorio u prljavu i divlju kasabu u kojoj ništa ne funkcioniše kako treba..
A to nam nije kriv ni Mile ni ovaj Nurin okot.

Defetizam, konkretno šta ne funkcioniše? Evo da krenemo od zdravstva, mama u martu 2021. ode na operaciju srčanog zaliska, u vrijeme kada je harala najveća pandemija. Sve savršeno odrađeno, nije se zarazila, dobila svu potrebnu njegu i terapiju, danas normalno živi. Prijepar dana nazovem ambulantu za PCR test, za minut naručen online, otišao, testirao se na Drive-In punktu, dobio rezultate unutar 24h na telefon. Odem u poresku da predam za "razrez" poreza završim za 15 minuta...šta konkretno to "niša ne funkcioniše", daj da razotkrijemo taj mit i defetizam. Ne kažem da je savršeno i da nema stvari koje mogu i moraju bolje ali ta priča je servirana znamo od koga, kao u Sarajevu ništa ne funkcioniše ali realno dosta toga dobro i solidno funkciše bolje nego u ostalim dijelovima BiH.

Znači mogu se lični primjeri računati kao primjer da je ovo najbolji od svih svjetova?
Na ovaj jedan tvoj, javit će ti se barem 5 forumaša i forumašica (ukljucujuci i mene) sa jako negativnim iskustvima (prije i tokom korone).
I uspoređujemo glavni grad sa ostalim dijelovima BiH? Glavni grad...možemo se onda i sa Bečom uspoređivati.
Kritika života u gradu i funkcionisanja istog nije zato što je neko nadojen propagandom znamo od koga, već normalna reakcija nekog ko živi u tom gradu.
Nije da ništa ne funkcioniše, već je dosta stvari/procesa/procedura zastarjelo, loše, nefunkcionalno, sporo...a ima i stvari koje ne funkcionišu.

[PM72]

Vjerovatno se ni ne krećeš nigdje pa zato i razmišljaš tako.

[Milenkov buraz]

Defetizam, konkretno šta ne funkcioniše? Evo da krenemo od zdravstva, mama u martu 2021. ode na operaciju srčanog zaliska, u vrijeme kada je harala najveća pandemija. Sve savršeno odrađeno, nije se zarazila, dobila svu potrebnu njegu i terapiju, danas normalno živi. Prijepar dana nazovem ambulantu za PCR test, za minut naručen online, otišao, testirao se na Drive-In punktu, dobio rezultate unutar 24h na telefon. Odem u poresku da predam za "razrez" poreza završim za 15 minuta...šta konkretno to "niša ne funkcioniše", daj da razotkrijemo taj mit i defetizam. Ne kažem da je savršeno i da nema stvari koje mogu i moraju bolje ali ta priča je servirana znamo od koga, kao u Sarajevu ništa ne funkcioniše ali realno dosta toga dobro i solidno funkciše bolje nego u ostalim dijelovima BiH.

Znači mogu se lični primjeri računati kao primjer da je ovo najbolji od svih svjetova?
Na ovaj jedan tvoj, javit će ti se barem 5 forumaša i forumašica (ukljucujuci i mene) sa jako negativnim iskustvima (prije i tokom korone).
I uspoređujemo glavni grad sa ostalim dijelovima BiH? Glavni grad...možemo se onda i sa Bečom uspoređivati.
Kritika života u gradu i funkcionisanja istog nije zato što je neko nadojen propagandom znamo od koga, već normalna reakcija nekog ko živi u tom gradu.
Nije da ništa ne funkcioniše, već je dosta stvari/procesa/procedura zastarjelo, loše, nefunkcionalno, sporo...a ima i stvari koje ne funkcionišu.

Kritika je jedno, defetizam drugo. Dajem konkretne primjere, naravno da ima loših, reći "ništa ne funkcioniše" je isto kao da kažeš da su sve žene kurve ili svi muškarci alkoholičari. Slažem se da ovo oko procesa i procedura koje su zastarile i loše, recimo jedna od tih je kada želiš legalno da izjamiš stan i plaćaš porez najmoprimac mora s tobom do općine da ovjeri potpis jer eto poreska tako traži iako želiš državi da plaćaš porez tom te procedurom tjeraju da na crno izadaješ. Govorim o konkretnim primjerima, ima i pozitivnih tako da nije to sve crno-bijelo, ima tu dosta sive zone i dobrih stvari.

[PM72]

Znači defetizam je ako te ja zamolim da mi navedeš šta to dobro funkcioniše u ovom gradu ?!?
ili,ti meni jedan primjer šta valja a ja ću tebi 50 šta ne valja...
Nemoj mi samo pominjati uslugu u bolnici jer ako je sve prošlo kako treba imao si debelu vezu (možda si dobacio i do Sebije) ili si dobro "podmazo".

To defetizam? To je realnost...

[Milenkov buraz]

Znači defetizam je ako te ja zamolim da mi navedeš šta to dobro funkcioniše u ovom gradu ?!?
ili,ti meni jedan primjer šta valja a ja ću tebi 50 šta ne valja...
Nemoj mi samo pominjati uslugu u bolnici jer ako je sve prošlo kako treba imao si debelu vezu (možda si dobacio i do Sebije) ili si dobro "podmazo".

To defetizam? To je realnost...

Nisi ti mene ništa zamolio već sam ti ja naveo tri primjera, dva iz zdravstva i jedan iz poreske, ne mislim se s tobom naduravati samo ti kažem da to što ti radiš je defetizam.

[PM72]

OK,razumio sam.
Sreća pa nemate Goli otok da tamo odvodite one koji se usude ukazati na nepravilnosti...oni su to zvali neprijatelj države,kolaboracionista i saradnik domaćih izdajnika a vi to sad nazivate defetisti.

[Milenkov buraz]

Iskreno nemaš pojma koliko su šupalj, samo trabunjaš bezveze neke ideološke fraze...kakav Goli otok.

[PM72]

U pravu si,sve je kako ti kažeš.

[Milenkov buraz]

U pravu si,sve je kako ti kažeš.

Očito imaš neki problem sa razumijevanjem napisanog. Nisi ti šupalj zbog toga što ja tako kažem već zbog onoga što ti pišeš. Ako ti nije mrsko pročitaj šta si napisao u proteklih 3-4 posta, to što ti širiš nije nikakva kritika već čisti defetizam iz ko zna kojih razloga, ne bih da špekulišem.

[PM72]

Svašta ti meni napisa...da se ne krećem nigdje a izrazio si sumnju da uopšte imam oči,zatim da slabo kontam tj imam problem sa razumjevanjem,da sam šupalj i trabunjam ideološke fraze a na kraju da sam defetista...

Znači,ja sam 100% invalid bez nogu i vida,školovan u zavodu Mjedenica (radi mentalne retardacije) u komunističko doba pa mi ostale fraze...

Imaš li još šta dodati pa da kompletiramo zdravstveni karton?

[doktor78]

https://www.glassrpske.com/lat/komentar ... odina/4469
Oba Senada su za tebe institucija, blento blentavi.
Da ustaneš kad im ime spomeneš.

[McGradySA]

Ljudi koji opravdavaju atmosferu u kojoj je normalizovano da jedan Nele Karajlić, koji se nikakvim angažmanom i nikakvim huškačkim izjavama nije ni o kog ogriješio, u svom rodnom gradu ne može ni kafu da popije, popuju drugim gradovima o otvorenosti i toleranciji.

Muhareme nije lijepo lagati.U gradu u kojem bivši koljači,snajperisti i ukratko četalji bez problema vraćaju stanove i žive,u gradu u kojem isti takvi nakon rada u tzv.zajedničkim institucijama se u kolonama vraćaju u Lukavicu da srbuju,u istom gradu u kojem se Neletova knjiga može naći u knjižarama bez problema ti se pozivaš na čisto hipotetsku situaciju.
Osim toga ni Nele više Sarajevo ne smatra za svoj grad,potvrdio u više intervjua.Izigravanje dvorske lude na nacionalističkim koncertima za Muharema izgleda predstavlja čisto dječije nevino ponašanje,nije dijete znalo.

[kakavdanakneiskustvu]

on piše za glas srpske,je za glas srpske,entiteta u kojem je počinjen genocid,porušene skoro sve nepravoslavne bogomolje,ili on možda misli da to baš i nije genocid,da nisu te bogomolje porušene

[Henry Chinaski]

Šta li čovjeka može natjerati na ovo što on radi? Kako neko ko je imao potencijala da teži kosmopolitizmu sam sebe zatvori u tor i to pogrešan?
Je li moguće da je to samo zato što u tom toru ima par šaka žita više nego u toru iz kojeg je pobjegao?

[Timmy123]

Ljudi koji opravdavaju atmosferu u kojoj je normalizovano da jedan Nele Karajlić, koji se nikakvim angažmanom i nikakvim huškačkim izjavama nije ni o kog ogriješio, u svom rodnom gradu ne može ni kafu da popije, popuju drugim gradovima o otvorenosti i toleranciji.

Muhareme nije lijepo lagati.U gradu u kojem bivši koljači,snajperisti i ukratko četalji bez problema vraćaju stanove i žive,u gradu u kojem isti takvi nakon rada u tzv.zajedničkim institucijama se u kolonama vraćaju u Lukavicu da srbuju,u istom gradu u kojem se Neletova knjiga može naći u knjižarama bez problema ti se pozivaš na čisto hipotetsku situaciju.
Osim toga ni Nele više Sarajevo ne smatra za svoj grad,potvrdio u više intervjua.Izigravanje dvorske lude na nacionalističkim koncertima za Muharema izgleda predstavlja čisto dječije nevino ponašanje,nije dijete znalo.

Pa grad u kojem bez problema žive i rade bivši koljači,snajperisti i ostali četnici koji poslije radnog vremena srbuju nije ništa pohvalno. To je ludilo.

[bingov buraz]

on piše za glas srpske,je za glas srpske,entiteta u kojem je počinjen genocid,porušene skoro sve nepravoslavne bogomolje,ili on možda misli da to baš i nije genocid,da nisu te bogomolje porušene

Nikada ni slova nije napisao o kakvoj aferi u Srbiji koja bi se mogla povezati sa aktualnom vlasti i Vučićem.

U Begešu sve behara i sve cvjeta izgleda.

Jebeš Sydney i Stockholm.
Nema murala ratnim zločincima koje čuva policija,nema Rio Tinta,nema huligana koji sa policijom rame uz rame čuvaju vlast,ma nema šta nema.

Slina i beskičmenjak.

[kakavdanakneiskustvu]

on piše za glas srpske,je za glas srpske,entiteta u kojem je počinjen genocid,porušene skoro sve nepravoslavne bogomolje,ili on možda misli da to baš i nije genocid,da nisu te bogomolje porušene

Nikada ni slova nije napisao o kakvoj aferi u Srbiji koja bi se mogla povezati sa aktualnom vlasti i Vučićem.

U Begešu sve behara i sve cvjeta izgleda.

Jebeš Sydney i Stockholm.
Nema murala ratnim zločincima koje čuva policija,nema Rio Tinta,nema huligana koji sa policijom rame uz rame čuvaju vlast,ma nema šta nema.

Slina i beskičmenjak.

da,baš tako

[McGradySA]

Pa grad u kojem bez problema žive i rade bivši koljači,snajperisti i ostali četnici koji poslije radnog vremena srbuju nije ništa pohvalno. To je ludilo.

Svakako,ali posmatraj u kontekstu toga da je za Beograd Sarajevo još uvijek multikulturalno i da Muharem piše nebuloze.ne očekujem da hljeb zarađuje na građevini,ali neki standardi moraju postojati.

[Montana1]

Definicija Đikana.

[Hajvan]

Treba ove godine traziti da se nekoj od znacajnijih ulica posthumno dade ime Muharem Bazduljeva

[Nespin]

[Škobo Habu]

MUHAREM BAZDULJ: Plačeš pičko, plačeš!

Suze su, kao i smijeh, zarazne; zna to svako ko je ikad gledao grupu male djece u igri. Ako jedno dijete padne i počne plakati, pridružiće mu se i druga djeca, mada ih ništa (fizički) ne boli. To je ljudski.

Prije koji mjesec, na premijernoj projekciji filma Dragana Bjelogrlića „Toma“ već u prvoj ili drugoj od mnogih melodramatičnih scena, poneko u publici bi zajecao. Kako je vrijeme prolazilo, suzilo je sve više očiju.

Ivo Andrić piše negdje kako je zazorno plakati u javnosti. Ima nečeg – da iskoristim njegov pridjev – „bogumilskog“ u tom stavu. Jer nisu suze mjerilo intenziteta tuge. Svako koga su tuge lomile, zna da se često, baš kad ti je najteže, ne plače.

Suze trigeruje nešto zaumno u nama. Ja sam u se u odraslom životu nad knjigom rasplakao jedan jedini put, onako rasplakao kao gladna godina. Znale su me ponekad zapeknuti oči, onako kao kad ih gust dim izgrize, ali da sam plakao nad knjigom nisam nikad osim taj jedan jedini put, kad sam čitao „Nepodnošljivu lakoću postojanja“ i to kad Tomaš i Tereza odvedu svog psa Karenjina na ono što se eufemistički naziva „uspavljivanje“. Nisam ni suzu pustio kad su Tomaš i Tereza poginuli u saobraćajnoj nesreći, ali to ne znači da volim životinje više nego ljude, a još manje da kinološko društvo treba da me odlikuje zbog dobrog srca. To samo znači da je pisac Milan Kundera u jednom svom čitaocu proizveo takvu emociju.

Mislim o tome dok gledam najodvratniji medijski naslov koji sam vidio u 2021. godini, pobjednika u takoreći foto-finišu, da ne kažem sudijskoj nadoknadi, objavljen malo više od četiri sata pred istek godina. Jedna od portalskih ispostavi United grupe prenijela je inače korektan intervju koji je „Danas“, dnevni list u njenom vlasništvu, objavio u svom novogodišnjem trobroju sa Jasmilom Žbanić. Naslov koji je „Danas“ izabrao je okej, ali portaldžijama izgleda nije bio klikabilan pa su se odlučili za sljedeći: „Reakcija na ‘Quo Vadis, Aida’: Srbin sam i plakao sam od pola filma“. Istini za volju, naslov je izvučen iz nečega što je rekla sama režiserka, ali u kontekstu cijelog razgovora to je skoro anegdotski segment koji nije pretjerano važan.

Urednik koji to izvuče u naslov, međutim, očito šalje neku poruku, valjda poruku da je nenormalno da Srbin bude emotivno dirnut pričom o ženi koja želi da spasi muža i sinove od smrti, samo zato što ti ljudi nisu Srbi.

Jedan od duhovitijih priloga Top liste Nadrealista bio je onaj o tzv. nacional-detektoru, varijanti Gajgerovog brojača koji, međutim, ne registruje radioaktivnost, već prisustvo nacionalizma. U skeču pred „ludim“ naučnikom stoje predstavnici jugoslovenskih naroda i narodnosti u karakterističkim nošnjama i detektor „zapišti“ pred svakim od njih. Jedino neko vrijeme ostaje nijem pred Bošnjakom (tada Muslimanom). Naučnik je zbunjen, pa lupne u uređaj dva-tri puta, a ovaj ipak zapišti. Naposljetku se kao najviše nacionalistički „ozračen“ predmet ispostavi partijska knjižica. Ovaj skeč u par minuta kaže više o raspadu Jugoslavije od kamare akademskih studija, a takođe sjajno ironizira dominantno samorazumijevanje sarajevske javnosti s kraja osamdesetih koje je donekle ostalo živo do danas, a koje svaki nacionalizam prepoznaje lakše i brže od bošnjačkog.

U nekakvoj analogiji, naslov ovog priloga hoće da poruči da su svi ljudi prirodno emotivni, a samo Srbi nisu, odnosno barem to najvještije kriju. Ovaj Srbin – koji samim tim možda i nije pravi Srbin – je plakao od pola filma. Hrvat valjda plače od petnaeste minute, a Bošnjak je zarozan prije nego film i počne, spreman da se još jednom suoči sa pričom o svom stradanju. I koliko god i ta analogija bila agresivno-pogrešna i promašena, zaista bih volio da neko u ogromnoj arhivi njemačkog medijskog sektora pronađe naslov tipa: „Reakcija na ‘Sofijin izbor’: Nijemac sam i plakao sam od pola filma“.

I nije ovo tekst o samom filmu Jasmile Žbanić, pisao sam o njemu i govorio na drugim mjestima, ovo je tekst o pokušaju da se kroz priču o njegovoj recepciji ponovo dehumanizuju Srbi kao takvi i srpsko društvo kao takvo. Jedna bizarna skorašnja vijest iz crne hronike daje dodatnu ilustraciju tog fenomena. Danski državljanin Sulejman Imamović doživio je „žutu minutu“ saznavši da avion kojim je krenuo u zavičaj za praznike neće sletjeti u Tuzlu, nego u Beograd, pa je počeo da listom psuje „srpske majke“ i vileni. Uvijek za domovinsku čast spremni sarajevski portali i influenseri odmah puštaju priču kako je čovjek mučen po srpskim logorima, a zatim natjeran da gleda kako mu četnici siluju sestru pa je ubijaju i stoga, eto, s razlogom ne može da podnese ništa srpsko. Ispostavlja se, međutim, da je gospodin Imamović u Dansku otišao još prije rata, a o tome svjedoči njegova rođena sestra, u međuvremenu medijski odsilovana i oživljena. Smio bih da se kladim da se gospodin Imamović o situaciji u (pra)domovini informiše na portalu Klix te da svakog vikenda gleda maratonske dnevnike Fejs televizije i računam da će ugledno i pošteno dansko pravosuđe to da mu to prizna kao olakšavajuće okolnosti jer bi i prosječan Jorg Jorgensen izložen toj propagandi slično reagovao. Zapravo je dobro što Imamović ili neko njemu sličan s danskim državljanstvom nije napao skoro-pa-negatora genocida, danskog režisera Tomasa Vinterberga koji je time što je snimio film bolji od „Aide“ napaćene Bošnjake prošle godine lišio (još jednog) zasluženog Oskara.

Neki od istih ljudi koji su „branili“ Imamovića ovakvim fejk njuzom prije samo nekoliko nedjelja su se pravednički zgražali nad snimkom iz devedesetih gdje žena u crnini, očito u vrlo potresenom emotivnom stanju, baca kamenice za kamionima koje prevoze civile iz Srebrenice. Uskoro se ispostavilo da se radi o majci dječaka Slobodana Stojanovića, koga su samo nekoliko nedjelja ili mjeseci ranije na zvjerski način ubili pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine. Za bošnjačke pravednike ona je, međutim, bila „zla nepismena seljančura“ ili, što bi rekao Željko Komšić, nosilac ruralnog mentaliteta.

U najnovijoj pjesmi Marka Šelića-Marčela postoji (bar) jedan sjajan stih: „Sve su puške tuđe. Sve su žrtve moje.“ Nažalost, još uvijek živimo u društvima gdje nas ubjeđuju da je to nenormalno, pa urednici daju naslove poput onog citiranog. To je perspektiva u kojoj se stradanje drugih gleda iz perspektive replike iz filma koji su zajedno uradili scenarista i režiser od kojih prvi u Sarajevu danas ima status najveće žive legende, a drugi najvećeg živog izdajnika. Dok Šintorova ekipa grupno siluje siroticu, današnjim rječnikom žrtvu trafikinga, da je pripreme za prisilnu prostituciju u zapadnoj Evropi, onaj jedini u kome je ostala mrvica ljudskog ne može da zadrži suze, na šta mu se podrugljivo kaže: „Plačeš, pičko, plačeš!“

I takvu nam javnost, evo već decenijama, prave medijske elite podučavajući ljude da su suze za jednim žrtvama mjerilo vrijednosti, a suze za drugim povod za prezir i porugu.

Izvor: Muharem Bazdulj za Preokret

Ja stvarno, ali baš stvarno, ne razumijem nekoga ko pokušava u javnosti biti mjerodavan za sve i svašta, odnosni baštini image intelektualca, da svaki put, al' baš svaki put kada želi nešto da poruči plebsu koristi se uvijek istim motivima, uvijek istim književnicima, uvijek istim filmskim referencama: red Andrića, red Kundere, red Kusturice. U2 se već odavno ne pominje, ne znam zašto? Možda zbog prisustva Bona Voxa na crvenom tepihu SFF-a, te najpoznatije filmske smotre ruralnog tipa u famoznom regionu?

Možda bi bio red da neko od ove njegove škvadre sa "progresivnog" Bačanovićeva portala ukaže Bazdulju na ideološku ispodprosječnost koja je toliko postala očita i prepoznatljiva da je dovoljno pročitati naslov i ime autora da zaključimo odmah o čemu se radi.

[Bayone]

I njega je malo smeo ovaj inckov zakon jer je baš bio u tonu vatrenog obožavanja handkeovog lika i djela da i njega to malo zakači. Zato je postao dosta oprezniji i potuljeniji.

Priznaje da je čak i on jednom zaplakao zbog sudbine nekog psa u romanu kojeg je čitao. I dok sa strane dijeli lekcije o žrtvama proteklog rata, uživljavajući se u ulogu nekog neutralnog, hladnog, posmatrača, sa banalnim citatom iz filma, ne otkriva da je i on imao ličnu porodičnu tragediju u Foči, koju je izgleda zatomio i zaključao u dubini svoga bezveznog mozga

[breuer]

I njega je malo smeo ovaj inckov zakon jer je baš bio u tonu vatrenog obožavanja handkeovog lika i djela da i njega to malo zakači. Zato je postao dosta oprezniji i potuljeniji.

Priznaje da je čak i on jednom zaplakao zbog sudbine nekog psa u romanu kojeg je čitao. I dok sa strane dijeli lekcije o žrtvama proteklog rata, uživljavajući se u ulogu nekog neutralnog, hladnog, posmatrača, sa banalnim citatom iz filma, ne otkriva da je i on imao ličnu porodičnu tragediju u Foči, koju je izgleda zatomio i zaključao u dubini svoga bezveznog mozga

Ne kontam, zar je Inzkovim zakonom zabranjeno vatreno obožavat Handkea? Da neće i Nobelov komitet žic