Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Kulturna dešavanja, predstave, izložbe, festivali, obrazovanje i budućnost mladih...

Moderator: Chloe

Post Reply
User avatar
sehohari
Posts: 7975
Joined: 22/03/2018 16:37
Location: Njemačka - Hercegovina - Izvor Bosne - Srce Bosne
Grijem se na: Lož ulje
Vozim: Fijaker
Horoskop: Lav

#401 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by sehohari »

User avatar
dembele
Posts: 2723
Joined: 19/06/2014 09:15

#402 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by dembele »

Pa jbm mu šta je ovo?
Kako Muhamem dogura do RTS-a a Dževdo ne može ni na RTRS?
User avatar
Porodice Foht
Posts: 2802
Joined: 14/01/2019 04:56

#403 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by Porodice Foht »

dembele wrote: 13/07/2021 15:17 Pa jbm mu šta je ovo?
Kako Muhamem dogura do RTS-a a Dževdo ne može ni na RTRS?
Morali su ga pripaziti ''strukturalno'' i drzavnicki jer je Nuri na grbaci godinama. Ovako ce biti finog pausala. A Dzevdo, pa njega su davno zbrinuli s nekom platom od 1500 KM tako da i ne treba ici u BL.
User avatar
LSD
Posts: 27199
Joined: 24/07/2007 08:26

#404 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by LSD »

Sramotno i poražavajuće po Klix forum, je da ovaj marginalni nesretnik ima temu posvecenu njemu i 17 nakucanih stranica :facepalm:
User avatar
sehohari
Posts: 7975
Joined: 22/03/2018 16:37
Location: Njemačka - Hercegovina - Izvor Bosne - Srce Bosne
Grijem se na: Lož ulje
Vozim: Fijaker
Horoskop: Lav

#405 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by sehohari »

LSD wrote: 13/07/2021 15:26 Sramotno i poražavajuće po Klix forum, je da ovaj marginalni nesretnik ima temu posvecenu njemu i 17 nakucanih stranica :facepalm:
Pisac je koji diže prašinu, o njima se najviše diskutuje...
User avatar
LSD
Posts: 27199
Joined: 24/07/2007 08:26

#406 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by LSD »

sehohari wrote: 13/07/2021 15:40
LSD wrote: 13/07/2021 15:26 Sramotno i poražavajuće po Klix forum, je da ovaj marginalni nesretnik ima temu posvecenu njemu i 17 nakucanih stranica :facepalm:
Pisac je koji diže prašinu, o njima se najviše diskutuje...
Nije on nikakav pisac.
User avatar
sehohari
Posts: 7975
Joined: 22/03/2018 16:37
Location: Njemačka - Hercegovina - Izvor Bosne - Srce Bosne
Grijem se na: Lož ulje
Vozim: Fijaker
Horoskop: Lav

#407 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by sehohari »

LSD wrote: 13/07/2021 15:42
sehohari wrote: 13/07/2021 15:40

Pisac je koji diže prašinu, o njima se najviše diskutuje...
Nije on nikakav pisac.
Tako on sebe vidi. Kako god, jednostavno je osoba koja diže dosta prašine oko sebe pa se o njemu i dosta piše, diskutuje i tkd.
Mada bi se po mom mišljenju ova tema trebala prebaciti u politiku. On je više politička, nego kulturna "ličnost".
User avatar
emigrazione
Posts: 7369
Joined: 01/09/2010 13:40

#408 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by emigrazione »

Sreca pa mu je majka ziva, vjerovatno bi je prekrstio do sad po uzoru na svog mentora
zilog
Posts: 7470
Joined: 06/03/2009 11:19

#409 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by zilog »

Interesantno da niko od ovih ublehasa sto su otisli u Beograd, pa postali Srbi,nije otisao prije nego sto je postao poznat. Makar da zli jezici :lol: ne pricaju kako su kupljeni.

Nesto nema doktora, inzinjera, arhitekata da idu u Beograd da prime ista vise od vakcine. Izgleda da je taj zal za vjerom pradjedovskoj prisutan samo kod rezisera, pisaca, ponekog pjevaca i ucesnika Zadruge i Parova... :mrgreen:
TRANCE
Posts: 1360
Joined: 09/05/2011 20:40

#410 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by TRANCE »

zilog wrote: 14/07/2021 05:33 Interesantno da niko od ovih ublehasa sto su otisli u Beograd, pa postali Srbi,nije otisao prije nego sto je postao poznat. Makar da zli jezici :lol: ne pricaju kako su kupljeni.

Nesto nema doktora, inzinjera, arhitekata da idu u Beograd da prime ista vise od vakcine. Izgleda da je taj zal za vjerom pradjedovskoj prisutan samo kod rezisera, pisaca, ponekog pjevaca i ucesnika Zadruge i Parova... :mrgreen:
Pa i Kusturica glumi velikog Srbendu zbog love, to je tip ljudi koji će se prikloniti onima koji više plate. Kakve je on druge opcije imao za lagodan život? Mogao je u ratu ostati u Sarajevu da živi od Ikar konzervi pod uslovom da mu pušku ne uvale, mogao je zdušiti na zapad gdje bi možda napravio režijsku karijeru a možda i završio kao bauštelac, zapad je nepredvidiv, i treća ziher opcija je bila da u Beogradu glumi da je spoznao vjeru pradjedovsku, što povlači za sobom sigurnu i dobru platu u nekoj javnoj instituciji, finansiranje od države svih filmova koji mu padnu na pamet, lagodan život u nekoj vili i sl.
Tako je i Muharem radio kao dopisnik Oslobođenja, ali napravio grešku u koracima slikajući se sa Handkeom, ekspresno dobio otkaz zbog toga i šta mu je preostalo? Da se izvinjava preko Fejsa i vrati nazad u Sarajevo, bilo bi materi pa se izvinjavaj i ne bi mogao naći posao ni na mješalici, da uči njemački u Gete institutu i čeka godinu u ambasadi termin za radnu dozvolu da bi nosao cigle u Minkenu ili da odhebe BiH, prikloni se njima i dobije dobar posao na njihovom budžetu.
Jbg. lova pokreće svijet.
llull
Posts: 3067
Joined: 20/02/2014 19:36

#411 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by llull »

Muharem mu dodje kao Puhalo ili Bursac, samo eto malo je pismeniji od njih ali i sa govornom manom.
Loki2k9
Posts: 1851
Joined: 26/11/2019 01:03

#412 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by Loki2k9 »

zilog wrote: 14/07/2021 05:33 Interesantno da niko od ovih ublehasa sto su otisli u Beograd, pa postali Srbi,nije otisao prije nego sto je postao poznat. Makar da zli jezici :lol: ne pricaju kako su kupljeni.

Nesto nema doktora, inzinjera, arhitekata da idu u Beograd da prime ista vise od vakcine. Izgleda da je taj zal za vjerom pradjedovskoj prisutan samo kod rezisera, pisaca, ponekog pjevaca i ucesnika Zadruge i Parova... :mrgreen:
I mace diskrecije, poznate pornicarke s onlyfans. Danas velikoj uzdanici srpskog porno miljea.
User avatar
piupiu
Posts: 16347
Joined: 05/01/2008 05:08

#413 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by piupiu »

Škobo Habu wrote: 27/05/2021 22:51 Mu'arem je prilično glup insan, jer da je tvrdoglav - ta bi se tvrdoglavost barem manifestovala u kakvom lucidnom stavu: ono, fura neki svoj fazon.

No, Mu'arem je postao potparol svog onoga intelektualnog srpskog ološa koji je o Sarajevu izgovorio toliko laži, da im Bazdulj dođe kao kec na desetku, odnosno dobar izgovor da se takve vrste laži dodatno obllikuju i zažive u punoj formi. Lupiš Bazdulja po leđima, nazdraviš, i kažeš mu "Svaka ti je zlatna, moj Mu'areme, ti si jedan od prvi koji je otvorio oči i shvatio u kakvom Sarajevu živiš".

Mu'arem je krunski dokaz svih mogući anomalija, odnosno "krivih srastanja", je l', prisutnih stoljećima u Sarajevu, a on je odlučio da sanatorijum u kojem će se liječiti od svega toga potraži kod specijalista za takvu vrstu pretrpljenog šoka. Konzilij doktora specijalista za "lažni duh" Sarajeva je impozantan: Kusturica, Karajlić, Milomir Marić, Vuk Bačanović, medijska ergela u vlasništvu Milorada Dodika, pinkoidna TV svijest...
Vuk ne pripada medju nabrojane, koliko god nervirao čaršiju.
Škobo Habu
Posts: 8940
Joined: 19/06/2013 17:54
Location: Kod Sirogojna na sijelu.

#414 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by Škobo Habu »

piupiu wrote: 16/07/2021 15:43
Vuk ne pripada medju nabrojane, koliko god nervirao čaršiju.
Vuk Bačanović: Istorijski sporazum, ili zašto je mudro razdružiti BiH?

Utorak, 2.08.2016., 10:42

Istorijski sporazum je vjerovatno jedna od “najjačih” sintagmi u recentnoj srpskoj istoriji. Istorijskim se nazivalo potpisivanje Trojnog pakta kojim je Kraljevina Jugoslavija trebala izbjeći Drugi svjetski rat. Istorijski je, prethodno, bio sporazum Cvetković-Maček kojim je srpska i hrvatska građanska elita, navodno, riješila problem ugrozbe hrvatskih nacionalnih interesa u komplikovanoj kraljevini. Istorijski je bio i sporazum Milošević-Zulfikarpašić kojim su Srbija i BiH trebale ostati u zdravorazumskoj zajednici na obostranu korist. Istorijska “sporazumnost” je pripisivana i rahmetli Aprilskom paketu, koji je međunarodni protektorat zvani Bosna i Hercegovina trebao transformisati u nešto što bi nalikovalo na start federalne države zasnovane na istorijskim i političkim realnostima.

Pa ipak, kako je jasno iz svih ovih slučajeva, prelomne tačke istorije Srba u 20. i 21. vijeku (i pri tome ne samo pravoslavnih Srba) su svakako više bili nesporazumi nego sporazumi. Ili, bolje rečeno nesporazumi koji su nalikovali na sporazume. Jedan od njih je svakako Dejtonski sporazum, kao mjera pravde iz američkih filmova. Bošnjaci će dobiti manje teritorije, ali će im proći izdvajanje BiH iz zajednice sa Srbijom, Srbi neće dobiti nezavisnost, ali će dobiti više teritorije i autonomiju, Hrvati nešto između to dvoje, a da ni do danas nisu shvatili oko čega su se (ne) sporazumjeli sa Bošnjacima. Ali tu je novi razlog za slavlje zvan: Istorijski sporazum oko mehanizma koordinacije.

Nema sumnje da je Republika Srpska u cijeloj priči dobro zaštitila svoje pozicije, ali u tome nema ničega istorijskog, već se radi o logičnoj zaštiti srpske autonomije. Bošnjački mediji, međutim, cijelu stvar oko nečega što je odavno bilo jasno da će funkcionisati samo na način na koji je dogovoreno, predstavlja kao epohalni događaj, dok Hrvati, standardno stvaraju atmosferu preugroženosti kako bi utvrdili pazar koji im je već namjenjen. I šta je u svemu tome naročito bitno? Zamislimo, sutra, kada se istoričnosti trenutka potpisivanja mehanizma konačno pridruže i hrvatski predstavnici i kada Vigemark ili neki drugi birokratsko-protektoratski Kalajev nasljednik koji će ga naslijediti priupita bh. političare: “Jeste li iskoordinisali?” I dobije odgovor: “Iskoordinisali smo da ništa nismo iskoordinisali.” Do narednog spinovanja kada će koordinisanje nečega u pravcu integracija u EU postati novi “istorijski sporazum”. O čemu? Da će BiH ući u EU? Zdravorazumski je zaključiti da drugačija i bolja alternativa trenutno ne postoji. No, hoće li to BiH učiniti državom više od mjere u kojoj to nikada nije bila? Da li je nekakav birokratski mehanizam dogovoranja sa EU, pa i EU sama dokaz da je neka država uopšte moguća? Šta uopšte BiH drži na okupu osim interesa međunarodne pomiriteljske birokratije i koliko će i to vezivno tkivo još biti finansirano? Na koji način nekakav mehanizam u suglasje može dovesti istorijske, ideološke i političke nepomirljivosti unutar BiH?

Gotovo histerična podrška islamističkom turskom lideru Erdoganu u Sarajevu je konačno razbila iluzije i najnaivnijih u koje se ubraja i autor ovih redova, da su, tobože narodnjačke, bošnjačke strukture u Sarajevu u kontinuitetu slijedile vjersko-političku liniju svoga osnivača Alije Izetbegovića. Iz aplaudiranja Erdoganovom zatvaranju golih muškaraca u koncentracione logore, kao i gnusnim poniženjima i dehumanizacijama neistomišljenika kao što su “groblja izdajnika” i pretvaranja rodne kuće islamističkog rivala Fethullaha Gulena u javni klozet svjedoči kakvom poretku teži sarajevska elita.

Očigledno likovanje nad činjenicom da sekularni nacionalizam u kombinaciji sa islamom kao dominantnom religijom u Turskoj nije dovelo do trijumfa sekularizma, poslužiće ovom interesnom krugu da bošnjaštvo, što iz uvjerenja, što iz kompradorskog oportunizma, sve više uklapa u neoosmanski, odnosno islamistički politički model. Čak je moguće utvrditi identičnost taktika gospodareće erdoganovske i sužanjske izetbegovićevske vladajuće elite, od bacanja dimnih zavjesa zagovaranja mira i multietničnosti, pa do otvorene, figurativne i doslovne sječe glava svim neistomišljenicima, od Srba koji su prestali vjerovati u multietničke manipulacije, pa do Bošnjaka kojima islamizam nije prihvatljiva opcija.

Srpsku političku elitu u BiH, s druge strane, prati frustracija jer im država u koju su unijeli svoj, ratom izvojevani autonomni suverenitet, predstavlja simbol sprečavanja nacionalnog ujedinjenja sa Srbijom od 19. do 21. vijeka. Za srpsku političku elitu, koja njeguje pravoslavni tradicionalizam, ali je, ipak, strogo sekularna, današnja BiH je samo drugi protektorat, u odnosu na onaj austrougarski, kao i nastavak pokušaja preglasavanja u nekadašnjoj jugoslovenskoj republici koju su njihovi preci kao dominantna etnička grupa u partizanskim jedinicama, stvorili 1943. u Mrkonjić Gradu.

Kako očekivati da Srbi prihvate BiH kao svoju državu, kada se danas ZAVNOBiH-om kiti Bakir Izetbegović, a kompletna srpska istorija u Sarajevu, ili barem sve što je podsjećalo na srpsko dostojanstvo (Gavrilo Princip, Vuk Karadžić, vojvoda Stepa Stepanović, činjenica da su Sarajevo u varoš evropskog tipa pretvorili upravo srpski trgovci, filozofi i mislioci) dožiljava damnatio memoriae. Hrvatsku frustraciju činjenicom da ih je neki svemduri klturasistički evropski protektor odredio za pazitelja i uljuđivača Bošnjaka i Srba, a da pri tom stalno moraju brinuti o tome hoće li biti preglasani od dominantnih Bošnjaka ne treba dodatno naglašavati. Prema tome, više ne bi trebala biti jeres razgovarati o mirnom razdruživanju BiH. Ono bi regionu, sasvim sigurno, donijelo više stabilnosti.

Bošnaci bi konačno dobili državu u kojoj mogu mirno dovršiti proces svoje nacioizgradnje, ako je ona, s obzirom na ideologiju trenutne vadajuće elite u Sarajevu uopšte i moguća. No, ko zna, procesi u istoriji mogu poprimiti svoju suprotnost. Srbima bi, konačno, kao i drugim evropskim narodima bila pružena ogućnost nacionalnog ujedinjenja u sekularnu i multikofesionalnu državu, koja bi vodila mudru politiku prihvatanja svih onih kojima bi uskoumni sarajevski poredak postajao preteško breme. Hrvati bi, najzad, također, konačno, zaokružili svoj nacionalni prostor i riješili se frustracije Bošnjacima i Srbima. Ukoliko bi se sve ovo odigralo, po ulasku u EU, pod uslovom da ova megazajednica preživi, granice, ionako, više ne bi razdvajale novostvorene južnoslovenske države. U politici ne bi smjele postojati svete krave, a BiH kakva jeste svakako nije jedna od njih. Tako bismo konačno došli do istorijskog sporazuma, a ne još jednoga u nizu nesporazuma. S mehanizmom koordinacije ili bez njega.

Vuk Bačanović
Vuk Bačanović: Otvoreno pismo predsedniku Republike Srpske

petak, 13. januar 2017.


Poštovani predsjedniče, navršava se 25 godina od proglašenja Republike Srpske. I približno 25 nakon što je grubo prekršen Ustav SR BiH, odnosno amandman 70 na Ustav BiH, objavljen u Službenom glasniku 31. jula 1990. godine, a koji kaže da “ako najmanje 20 poslanika smatra da se predloženim propisom ili drugim aktom iz nadležnosti Skupštine SRBiH narušava ravnopravnost naroda i narodnosti, prijedlog o kojem Skupština SRBiH odlučuje Savjet za pitanja ostvarivanja ravnopravnosti naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine.”

Navršava se i 25 godina nakon što je ondašnji budući predsjednik Republike Srpske, a sadašnji prvostepeni haški osuđenik, Radovan Karadžić, u svom čuvenom, kontroverznom govoru prozreo ondašnje namjere SDA i HDZ-a, a koje važi i za današnju bošnjačku vrhušku u Sarajevu, a to je “da se na ustav i zakone pozivaju kada im to treba, a kada im ne treba onda idu sa političkim proklamacijama” i da “nakon ustavnog nasilja slijede i sva druga nasilja”.

Pa ipak, uprkos istorijskom momentumu u kojem je ondašnji, politički kontrolisani Ustavni sud BiH, umjesto da osudi ovu protivustavost, osudio isključivo srpski odgovor u nastalom pravnom vakuumu odnosno proglašenje Republike Srpskog naroda BiH. Ondašnje srpsko rukovodstvo na čelu sa predsjednikom Karadžićem uspijeva da počini tragičan niz grešaka, kojima borbu za opstanak i ravnopravnost majorizovanog naroda, zasjeni tim tragičnim nizom grešaka: zločinima i pogromima protiv nevinog nesrpskog stanovništva, rušenjem kulturnoistorijskog nasljeđa Bošnjaka i Hrvata na način na koji to radi tzv. Islamska država, a ne narod sa najdužom demokratskom tradicijom među Južnim Slovenima, brutalnom bahatošću i nehajom za propagandni rat, kao i nehajom za to kakvo društvo ostavljaju svojim nasljednicima i potomcima. Dobrica Ćosić je u svome ratnom dnevniku iz 1993. godine zabilježio da “nismo bili spremni i sposobni da sledimo proces političke evolucije sveta” i da je “srpsko vođstvo, robujući ideološkim zabludama i nacionalnim neprijateljima omogućilo presudna politička preimućstva.” Drugim riječima, predsjedniče, svoj smo niz prednosti pretvorili u niz minskih polja u kojima gotovo, kao narod, nismo zbrisani zapadno od Drine. Neko će reći da je ratna srpska praksa mogla biti i daleko surovija da su Amerikanci i Evropa podržavali nas, a ne zvanično, lažno multietničko Izetbegovićevo Sarajevo, što je, kao što vidimo iz svježeg primjera Sirije tačna opaska, ali mi ne izgrađujemo Ameriku, već nacionalni dom srpskog naroda, odnosno onoga što je od srpskog naroda zapadno od Drine preostalo nakon neprijateljskog terora, genocida, ali i ništa manje autodestruktivnih djelovanja. Od presudnog je značaja na koji ćemo ga način izgrađivati.

Predsjedniče, vi ste nekada bili reformista i Jugosloven. Vremenom ste evoluirali u srpskog nacionalistu. Sličan put sam prošao i sam, što uključuje i put od vašeg velikog kritičara, do onoga ko vas u podržava. Niko sa iskrenim političkim namjerama to ne biva zbog toga što mu se to sviđa, nego zato što druge opcije, u BiH, u kojoj se protiv interesa srpskog naroda, na isti perfidni način radi sada, kao i 1992. godine, za bilo kojeg Srbina sa integritetom nema. BiH je, ovakva kakva jeste, iluzija, baš kao i Jugoslavija. No, podržavati nekoga, nije isto što i biti klimoglavac.

Predsjedniče, sada nastupa novi istorijski momentum. Onaj u kojem, ponovo imamo posla sa ustavnim nasiljem i u kojem ga imamo priliku konačno okončati. Od presudnog je značaja da se, ni približno, ne učine iste greške kao 1992. godine. Pažljivo sam čitao i slušao nekoliko intervjua koji ste dali ovih nekoliko dana, uoči 9. januara. U potpunosti se slažem sa vama da “u pitanjima Republike Srpske nema kompromisa”, a proučavajući našu istoriju 19. vijeka sam shvatio zbog čega je BiH kao vječni međunarodni protektorat, kako ste rekli, bez pretjerivanja “sinonim zla za Srbe”. Slažem se s vama da je aktuelan opšti svjetski trend “vraćanja naciji”, što je posebno bitno za prostore nedovršenih nacija i nacionalnih država na Zapadnom Balkanu. Međutim, ono u čemu se, s vama, nikako ne mogu izjednačiti jeste izjednačavanje Dana Republike i slavskog ručka na koji su svi pozvani. Svi građani Republike Srpske nisu pravoslavni i ne slave slavu. Oni ne mogu biti gosti na našem “slavskom ručku”, ne samo zato što je to poruka ostalima da su samo “gosti”, već i zato što naša istorija nije samo istorija pravoslavne vjere, već i istorija katoličanstva, islama, ateizma, sekularizma. Pogotovo je te stvari važno na ovaj način postaviti u Republici Srpskoj, koja je još uvijek u Bosni i Herceovini i još uvijek nema nikakve realne mogućnosti da se od nje odvoji. Zbog čega onda da svoj identitet i svoju politiku ograničavamo i ograđujemo, a ne otvaramo, posebno u trenutku kada Sarajevo, kako ste rekli, “postaje samo sebi smiješno”?

Predsjedniče, ovo je osudni trenutak da sebi damo jasne, koncizne i programatske, a ne ishitrene ili iz 90-tih grubo prepisane odgovore na sljedeća pitanja. Ko smo to mi Srbi u Republici Srpskoj? Kakva je naša istorijska utemeljenost u zemljama Bosni i Hercegovini, a koje su postale Republika Srpska? Zbog čega je ime Republike Srpske istorijski utemeljenije od imena Bosne i Hercegovine? Koje su to vrijednosti koje kao narod baštinimo u svome razvoju u srpskim zemljama Bosne i Hercegovine od ranog srednjeg vijeka do postsocijalizma? Šta učimo iz istorije svojih religija, filozofija, politikologija, sociologija? Koji su to istorijski događaji koji nas kao narod ponajviše određuju? Koje su to istorijske katastrofalne istorijske greške i stranputice koje se više ne smiju ponavljati? Kada se sve to uzme u obzir i studiozno obradi, onda valja postaviti pitanje kakav politički identitet, odnosno kakav identitetski pečat, u borbi za što veću autonomiju, a ko zna, vremenom i nezavisnost, želimo dati Republici Srpskoj? Želimo li da on bude jednoobrazan, neiventivan, monoton, nefleksibilan, krut, konzervativno ograničen kao do sada, ili ipak otvoren, moderan, pozitivan, onaj koji od svega i svakoga želi uzeti najbolje?

Predsjedniče, nije “sve što je jačanje bosanskog uništenje srpske nacionalne ideje na ovim prostorima”, kako ste to rekli u jednom od intervjua. Srbi temeljni narod Bosne i Hercegovine i upravo je naša utemeljenost u Bosni ono što je utemeljenost Republike Srpske. Nema ni jednog trenutka istorije BiH, koji ne bi bio dio srpske istorije. Od Kulina bana, stećaka, Crkve Bosanske, dinasije Kotromanića, pravoslavnog katoličkog i islamskog-osmanskog naslijeđa, nacionalne borbe za oslobođenje u 19. vijeku, Mlade Bosne, NOB-a. Sve ovo pomaže, a ne odmaže u utemeljenju, prijeko potrebnog, novog republikanskog identiteta Srpske. Republika Srpska je država svih svojih građana i u njoj se svi moraju osjećati sa onim što smatraju svojim kao i mi. Ona mora biti slobodno društva sa pluriidentietskim označiteljima. Ona mora stvoriti klimu apsoutnih političkih sloboda, većih nego igdje u Bosni i Hercegovini, čak i u Srbiji.

Ona državni republički srpski identitet mora učiniti privlačnim i prihvatljivim za svakoga: od tradicionalnog pravoslavca, preko muslimana i rimokatolika, do ateista i slobonih mislilaca, filozofa, umjetnika. Srbija je po svom oslobođenju u 19. vijeku dobila nadimak “Slobodija”. Zašto to ne bi mogla biti Republika Srpska? Imamo istorijsku šansu da sa sebe trajno zbrišemo sramnu ljagu zločinaca i “genocidaša”, za koju moramo biti svjesni da smo je i sami, u dobroj mjeri, skrivili i, konačno i istinski postanemo dobri momci koji “otvaraju vrata”, ponajviše svima koji žele napustiti represivne, radikalne i umiruće sisteme, posebno onaj u Sarajevu. I koji će tako dodatno biti prokazan u svojim lažima. Sistem otvorenih vrata neće nas oslabiti već ojačati, jer će otvorena vrata imati srpski pečat. Predsjedniče, vi ste dobro opazili da je BiH ovakva kakva jeste mučilište naroda. Učinimo zato da to mučilište nestane tamo gdje imamo moć učiniti da nestane. U Republici Srpskoj. Nemamo mi samo pravo (na) slavlje, već pravo i obavezu na slobodu.

(bl-portal.com)

To je tvoje mišljenje.

Opšta mjesta modernog srpskog nacionalizma su kod Bačanovića već odavno prisutna u javnom nastupu. Ako već sam sebe smatra za srpskog nacionalistu, ne znam zašto to tebi tako teško pada?
User avatar
ultima_palabra
Posts: 55471
Joined: 15/12/2008 16:53

#415 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by ultima_palabra »

Ne pripada, nego je i gori… ne znam doduse kako stoji sa kupanjem i drugom higijenom.
User avatar
cyprus
Posts: 39269
Joined: 21/03/2007 22:00
Location: Σαράγεβο / Saraybosna

#416 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by cyprus »

Škobo Habu wrote: 17/07/2021 09:15To je tvoje mišljenje.

Opšta mjesta modernog srpskog nacionalizma su kod Bačanovića već odavno prisutna u javnom nastupu. Ako već sam sebe smatra za srpskog nacionalistu, ne znam zašto to tebi tako teško pada?
https://preokret.info/index.php/2020/09 ... truoznost/
VUK BAČANOVIĆ: Monstruoznost

Kada sam prije nekoliko godina kao mladi naivni (kako mrzim tu riječ, ali adekvatnija ne postoji), intelektualac, uputio otvoreno pismo Miloradu Dodiku kao predsjedniku Republike Srpske, vjerovao sam u dvije iluzije. Da se populizmom, kao sistemom koraka, postepeno mogu postići dobre stvari, pod uslovom da ih imate u planu. Kao i to da će populizam vremenom iščezavati kako društvo bude sazrijevalo i odbacivalo ga. No i tada sam napisao da on mora imati granice, da se ne može nesuvislo, bezobzirno i drsko baljezgati sve i sva, a pod izgovorom kampanje koja neprestano traje i nikada ne prestaje. I posebno ako se taj populizam svodi na neprestano perpetuiranje sve otrovnijih riječi.
Ha, ha, postrojavanje…

Lako je izgovarati se da praksa potvrđuje jedno, a riječi drugo, kada se politička retorika ne može razdvajati od dijagnostike zdravstvenog stanja određenog društva. Neka se samo laje da su kriminalci, ratni zločinci i pokvareni i šizoidni ideolozi devedesetih dobri patrioti. Pa ništa to nije važno. Evo para za džamiju, za medresu, za obdanište, za cestu. Ama nije bitno što istorijski revizionizam ulazi u mejnstrim narativ, pa ideologije koje su u Drugom svjetskom ratu osramotile srpski narod postaju nešto sasvim prirodno. Ha, ha, postrojavanje četnika u Višegradu pred očima porodica ljudi koje su masakrirali. Ha, ha, pa to su samo neke pjandure. Da jesu i pjandure koje bi rastjeralo par specijalaca za 15 minuta, ali poruka koja na taj način nije odraz nikakvog pijanstva, već jezive društvene zapuštenosi koja prelazi u sveopšti mahnitluk i monstruoznost.

Populizam dakle ne može biti nikakav opravdan slijed koraka, osim ako ti koraci ne vode u pakao. To jest, ako pakao populizma nije svjesni cilj puta koji se tim koracima probija. Njime se ne mogu postići dobre stvari, jer oni koji jednom bezobzirnim populizmom steknu moć, neće željeti ništa drugo osim da je zadrže i uvećaju. Jer se ne mijenja konj koji dobija trke. Pa makar se taj konj zvao košmar. Dobro, funkcionalni košmar. I hajde sada što “hodže arlauču” (Dodik), ili što bi bilo dobro da se ugledamo na ustaše (Rajko Vasić), ili što histerični huškač Dragoslav Bokan postaje jedna od omladinskih ikona, ili što se državni mediji svode na kalendar horora i zastrašivanja, ili što se ljudi drže u stalnom stresu i mučenju kao da će rat sutra, što je očigledan cilj vlasti da joj prosječan građanin bude zatupljeni primitivac, klijentelističkim okovima privezan za partijske komesare i ulizice, već što je njen očigledan cilj da to tako ostane zauvijek. I da osnovna hrana tog poniženog i nesrećnog bića bude monstruoznost. I da stvar bude još monstruoznija, da je to monstruoznost koju su ti ljudi sami sebi prisiljeni uzgajati za konzumaciju. Još monstruoznije, da zavole te gorke i otrovne plodove i da bez njih više ne mogu.
Othranjeni na monstruoznosti

Ne, nisu tipovi poput Stevandića koji proizvode predizborne spotove o ujedinjenom srpstvu, spotove koji po svemu nalikuju na nacističku propagandu iz devedesetih, pali s neba. Oni su proizvod monstruoznosti, oni su othranjeni na monstruoznosti, oni je proizvode za sebe, ali bi ipak da to ne ostane na privatnoj i porodičnoj konzumaciji. Oni bi da taj grki plod industrijski proizvode i da uživaju dok gledaju kako se većina konzumenata prvo previja u bolovima od otrova, ali se onda na njega sve više i više privikava, dok sami ne postanu nalik prodavaču, pa ih Dodik uzme sebi u koaliciju. Ili u konačnici, dok i sami ne postanu proizvod za konzumaciju i preprodaju.

aista odavno ništa odvratnije nisam vidio od Stevandićevog spota. Ali hej, koliko god se ljudima, pa čak i nekim tvrdim nacionalistima, od njega povraćalo, otrov je toliko prodro u sve nas da smo na činjenicu da je naš život i naše društvo jedan ogroman Stevandićev predizborni spot potpuno oguglali. Ma, ha, ha, znate, one budale tamo, ha, ha… budale, ha, ha, laprdanje. Da laprdanje. Laprdanje za laprdanjem dok osim laprdanja više ništa ne preostane. Dok se sva pamet ne svede na mjeru nesuvislog i monstruoznog laprdanja bez kraja. To je stanje koje je prevazišlo svaki oblik postmodernog ludila.
Ha, ha, arlauče hodža…

Vjerovatno će i činjenica da relevantna dokumenta nedvosmisleno govore da se aktuelni premijer Republike Srpske dovodi u vezu sa ubijanjem nevinih ljudi u Srebrenici 1995., ili prešutiti ili objasniti na način da je on samo radio svoj posao. Jer monstruoznost je naš posao, naša industrija, naša jedina realnost, jedina mogućnost, jedini način da se realizujemo, da opstanemo, da budemo ozbiljno shvaćeni. Pa gledajte i “oni” su isto monstrumi i ne samo oni nego svi, pa šta im fali. Ha, ha, hodža arlauče, ha ha, he he, leleču turci, kukaju bule… Oj Srebrenice kako si mi mila, dabogda se ponovila, razapinji šator, kampanja je počela…

NOTA BENE:

Odavno me nešto nije uznemirilo koliko nedavno objavljeni snimak na kojem možemo vidjeti današnjeg lidera crnogorske opozicije koji će uskoro biti premijer Crne Gore, Zdravka Krivokapića iz 1999., kako pokunjeno sjedi u nekoj prostoriji sa sektaško-makabrističkom ikonografijom u kojoj razne izoblične i neproduhovljene face od alkohola i ludila propalih šovena izgovaraju i urliču stvari koje mi je bilo muka do kraja slušati. I to u čast čovjeka potpuno bizarne karijere destruktivnog i autodestruktivnog hazardera i teroriste – Nikole Kavaje, koji je na zidu držao slike Hitlera, Musolonija i Staljina, poznatog po vrlo mudrim i produhovljenim riječima: „Govorio sam Mladiću kako da se bori protiv Muslimana. Rekao sam mu i da bude što bliže mirovnim snagama.

Rekao sam mu 1995. da pohvata mirovnjake i da ih povješa po banderama. U to vrijeme im je NATO prijetio bombardiranjem. Moj kurac. Da me Mladić poslušao, NATO nikad ne bi bombardirao Jugoslaviju.“ Ako je Krivokapić kao nesumnjivo smiren, a kako oni koji ga znaju kažu i kako iz njegove biografije i nastupa proizlazi, plemenit i pošten čovjek, morao proći fazu društvene inicijacije kroz okuženje primitivizma i monstruoznosti, ako je čak i njegov plemeniti i čestiti put u politiku zatrovan monstruiziranim okruženjem, kolike će nam samo decenije trebati da ga se takvog zlog okruženja riješimo. Jer u toj borbi postupnosti nema. To su jednostavno pogrešni koraci. Mora se svugdje sve iznova ili ne samo da se nećemo maknuti iz postojećeg stanja nego se i dalje strovaliti u provaliju monstruoznosti. Dok nam ne preostane za tu ovisnost više ništa i niko no da sami sebe prožderemo.
https://preokret.info/index.php/2021/02 ... berkuloze/
NEČUVENI SKANDAL: Milomir Marić i Predrag Antonijević za žrtve prijedorskih logora tvrdili da su “mogle izlaziti kad hoće” i da su izgladnjeli ljudi “bolovali od tuberkuloze”

Režiser filma “Dara iz Jasenovca” Predrag-Gaga Antonijević, gostovao je u jednoj od emisija Milomira Marića na Happy televiziji, u kojoj je voditelj počeo objašnjavati da su logori u okolini Prijedora 1992., a u kojima su zatvarani, monstruozno mučeni i ubijani bošnjački civili o čemu postoje nepobitni dokazi, bili “otvorenog karaktera”, da su žrtve “mogle izlaziti kad hoće” a da su živi kosturi koje su snimile međunarodne novinarske ekipe, izgladnjeli ljudi od 30kg “imali tuberkulozu”. Milomir Marić je na to dodao da su ih “na zapadu vodili po cirkusima”. Antonijević je na ove skandalozne riječi klimao glavom i odgovarao nešto u stilu: “Onaj sa tuberkulozom, je l’?”

Na ovakav sramni čin se može reagovati samo na način da se od Antonijevića, ukoliko namjerava zadržati i trunku morala i kredibiliteta odmah zatraži izvinjenje, ne samo porodicama žrtava, već cjelokupnoj javnosti u bivšoj Jugoslaviji, jer je sebe kao režisera filma o najstrašnijem užasu koji je zadesio srpski narod u istoriji, doveo do uloge relativizatora i negatora nepobitno utvrđenih zvjerstava nad muslimanima-Bošnjacima u Bosanskoj Krajini 1992. Ako se Antonijević odmah javno ne izvine za ove riječi i odobravanje Marićevih monstruoznih konstrukcija, onda nije ništa bolji od ustaša o kojima je napravio film. Ne samo ništa bolji, nego je i još hiljadu puta gori. Jer ustaše, kao dokazani zlikovci, mogu poniziti samo sebe, a Antonijević i žrtve ustaškog genocoida i sebe i cjelokupan srpski narod!

Piše: Vuk Bačanović, Foto: YouTube, printscreen
Sa Vukom se češće ne slažem nego slažem, ali samo da potvrdim konstataciju Piupiu - on definitivno ne spada u one koje si prethodno spomenuo, posebno uključujući Milomira Marića... Ako i jeste nacionalista, onda je neka vrsta nacional-hipstera i solo shootera (što je oksimoron u odnosu prema nacionalizmu), koji se vidno trudi ne upasti niti u jedan kalup i matricu, te ostati unikatan, što često onako djeluje tragikomično... Ali definitivno nije dio nikakve nacionalističke mašinerije...
trocadero
Posts: 2418
Joined: 14/03/2013 13:57

#417 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by trocadero »

Loki2k9 wrote: 15/07/2021 20:10
zilog wrote: 14/07/2021 05:33 Interesantno da niko od ovih ublehasa sto su otisli u Beograd, pa postali Srbi,nije otisao prije nego sto je postao poznat. Makar da zli jezici :lol: ne pricaju kako su kupljeni.

Nesto nema doktora, inzinjera, arhitekata da idu u Beograd da prime ista vise od vakcine. Izgleda da je taj zal za vjerom pradjedovskoj prisutan samo kod rezisera, pisaca, ponekog pjevaca i ucesnika Zadruge i Parova... :mrgreen:
I mace diskrecije, poznate pornicarke s onlyfans. Danas velikoj uzdanici srpskog porno miljea.
Jel to ova Maca?
Zvijezda izmamljenih uzdaha i crvenog tepiha. :D

Škobo Habu
Posts: 8940
Joined: 19/06/2013 17:54
Location: Kod Sirogojna na sijelu.

#418 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by Škobo Habu »

cyprus wrote: 17/07/2021 23:12
Sa Vukom se češće ne slažem nego slažem, ali samo da potvrdim konstataciju Piupiu - on definitivno ne spada u one koje si prethodno spomenuo, posebno uključujući Milomira Marića... Ako i jeste nacionalista, onda je neka vrsta nacional-hipstera i solo shootera (što je oksimoron u odnosu prema nacionalizmu), koji se vidno trudi ne upasti niti u jedan kalup i matricu, te ostati unikatan, što često onako djeluje tragikomično... Ali definitivno nije dio nikakve nacionalističke mašinerije...
Vukovo javno djelovanje mi je poznato još od njegovih prvih žurnalističkih početaka u "BH Danima", pa sve do danas.

Bio je najveći sarajevski neo-marksista, pa onda zagovornik srpskog nacionalnog preporoda - što se da vidjeti iz njegovog obraćanja Dragom Presedniku, pa sve do zadnje faze u kojoj zajedno sa Bektašom, Bazduljem i sličnim zagovara neku vrstu nacionalnog pomirenja između Srba i Bošnjaka. Iz Sarajeva je "prognan", u Beogradu se osjećao razočaranim, u Mostaru je doživio prosvjetljenje kada je upao među škvadru sa Poskoka i otkrio njihove prave namjere i intencije, mada je jedno vrijeme sa Zirdumom bio na istoj ideološkoj ravni - politika Sarajeva je najveći neprijatelj srpskim i hrvatskim interesima u BiH.

To što sada Bačanović piše ne isključuje ono što je pisao 2016. ili 2017. godine.

Zaboravljaš da je Bačanović cijelo vrijeme bio uz "litijaše" u Crnoj Gori, predstavljajući ih biološki ugroženom vrstom od "dukljanjske diktature", da bi se na kraju ispostavilo da njihovi politički predvodnici u mnogo čemu prednjače u negiranju odgovornosti Karadžića i Mladića, VRS itd. po pitanju genocida i etničkog čišćenja bošnjačkog i hrvatskog naroda u BiH.
User avatar
cyprus
Posts: 39269
Joined: 21/03/2007 22:00
Location: Σαράγεβο / Saraybosna

#419 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by cyprus »

Škobo Habu wrote: 18/07/2021 13:30
cyprus wrote: 17/07/2021 23:12
Sa Vukom se češće ne slažem nego slažem, ali samo da potvrdim konstataciju Piupiu - on definitivno ne spada u one koje si prethodno spomenuo, posebno uključujući Milomira Marića... Ako i jeste nacionalista, onda je neka vrsta nacional-hipstera i solo shootera (što je oksimoron u odnosu prema nacionalizmu), koji se vidno trudi ne upasti niti u jedan kalup i matricu, te ostati unikatan, što često onako djeluje tragikomično... Ali definitivno nije dio nikakve nacionalističke mašinerije...
Vukovo javno djelovanje mi je poznato još od njegovih prvih žurnalističkih početaka u "BH Danima", pa sve do danas.

Bio je najveći sarajevski neo-marksista, pa onda zagovornik srpskog nacionalnog preporoda - što se da vidjeti iz njegovog obraćanja Dragom Presedniku, pa sve do zadnje faze u kojoj zajedno sa Bektašom, Bazduljem i sličnim zagovara neku vrstu nacionalnog pomirenja između Srba i Bošnjaka. Iz Sarajeva je "prognan", u Beogradu se osjećao razočaranim, u Mostaru je doživio prosvjetljenje kada je upao među škvadru sa Poskoka i otkrio njihove prave namjere i intencije, mada je jedno vrijeme sa Zirdumom bio na istoj ideološkoj ravni - politika Sarajeva je najveći neprijatelj srpskim i hrvatskim interesima u BiH.

To što sada Bačanović piše ne isključuje ono što je pisao 2016. ili 2017. godine.

Zaboravljaš da je Bačanović cijelo vrijeme bio uz "litijaše" u Crnoj Gori, predstavljajući ih biološki ugroženom vrstom od "dukljanjske diktature", da bi se na kraju ispostavilo da njihovi politički predvodnici u mnogo čemu prednjače u negiranju odgovornosti Karadžića i Mladića, VRS itd. po pitanju genocida i etničkog čišćenja bošnjačkog i hrvatskog naroda u BiH.
Sve znam, poznato je i meni... Dodao bih samo da je u posljednje vrijeme u izrazitom antihrvatskom fazonu, kojeg se ne bi postidio ni Nihad Hebibović :-D

Kao što rekoh prije, češće se ne slažem, nego što se slažem sa onim što napiše/kaže, ali nikad ga ne bih svrstao među ostatak moralnog otpada srpskog nacionalizma... Čak i u toj fazi kada je u Dodiku vidio nešto pozitivno, nije veličao ratne zločince, negirao genocid, bio afirmativan prema četničkom pokretu (naprotiv!) i sl. Pogotovo nije svoje stavove iskoristio na oportuništički način (a mogao je vrlo lako), kao što jesu ostale persone koje si spomenuo...
Loki2k9
Posts: 1851
Joined: 26/11/2019 01:03

#420 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by Loki2k9 »

trocadero wrote: 18/07/2021 01:06
Loki2k9 wrote: 15/07/2021 20:10

I mace diskrecije, poznate pornicarke s onlyfans. Danas velikoj uzdanici srpskog porno miljea.
Jel to ova Maca?
Zvijezda izmamljenih uzdaha i crvenog tepiha. :D

To nema veze s SFF-om direktno. Svake godine gradjani mogu kupiti ulaznicu za pozoriste i prosetati crvenim tepihom. Ta ulaznica se placa malo masnije. Doticna kurva je iskoristila priliku da se ispromovise.
Škobo Habu
Posts: 8940
Joined: 19/06/2013 17:54
Location: Kod Sirogojna na sijelu.

#421 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by Škobo Habu »

cyprus wrote: 18/07/2021 23:19

Sve znam, poznato je i meni... Dodao bih samo da je u posljednje vrijeme u izrazitom antihrvatskom fazonu, kojeg se ne bi postidio ni Nihad Hebibović :-D

Kao što rekoh prije, češće se ne slažem, nego što se slažem sa onim što napiše/kaže, ali nikad ga ne bih svrstao među ostatak moralnog otpada srpskog nacionalizma... Čak i u toj fazi kada je u Dodiku vidio nešto pozitivno, nije veličao ratne zločince, negirao genocid, bio afirmativan prema četničkom pokretu (naprotiv!) i sl. Pogotovo nije svoje stavove iskoristio na oportuništički način (a mogao je vrlo lako), kao što jesu ostale persone koje si spomenuo...
On i Nihad su išta škola, samo su im se ideološki putevi, u jednom momentu, potpuno razdvojili.

Prvi je počeo da piše pisma Dodiku, dok je drugi ušao u kabinet Komšića kao savjetnk. Sa obzirom da mu je on savjetnik, onda znamo koliko je sati.

Ja nigdje ne kvalifikujem Vuka kao četnika ili ekstremnog desničara, no njegov vokabular u momentu kada se zavadio sa Sarajevom nije ništa bio drugačiji od onoga koji je dopirao iz Andrić-Grada.
Na koncu, boldao sam takav vid opštih mjesta u njegovim kolumnama.
User avatar
don vito
Posts: 2093
Joined: 19/01/2008 11:58

#422 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by don vito »

http://www.prometej.ba/clanak/osvrti/ka ... ix-ba-4924

Vrlo zanimljivo obzirom da je Bazdulj u prvoj reakciji, po meni potpuno pogrešno, svrstao Prometej u bošnjačke mainstream medije. To je jedan od rijetkih medija koji su glasovi razuma.
Škobo Habu
Posts: 8940
Joined: 19/06/2013 17:54
Location: Kod Sirogojna na sijelu.

#423 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by Škobo Habu »

don vito wrote: 28/07/2021 11:19 http://www.prometej.ba/clanak/osvrti/ka ... ix-ba-4924

Vrlo zanimljivo obzirom da je Bazdulj u prvoj reakciji, po meni potpuno pogrešno, svrstao Prometej u bošnjačke mainstream medije. To je jedan od rijetkih medija koji su glasovi razuma.
Imam osjećaj da je dotični Šakanović iskoristio svu pompu oko Bazdulja kako bi se obračunao sa portalom Klix.

Ovako ispada da je, zapravo, Klix izvor svoih zala koja su zadesila Bazdulja, te da je vodeći bošnjački portal za promociju međuetničke mržnje i etiketiranje neistomišljenika.

Što se tiče Bazduljeve ideološke pozicije - ona je odavno potvrđena. Senad Avdić je to veoma dobro analizirao:
Bazdulj je štićenik moćnih predratnih Sarajlija: Emira Kusturice, Ljiljane Smajlović i Nenada Kecmanovića

Piše: SENAD AVDIĆ

Muharem Bazdulj, pisac i novinar iz Beograda, kojem je “Oslobođenje” otkazalo suradnju zbog nepriličnog derneka u nepriličnom društvu i na nepriličnom mjestu, predložen je za člana Upravnog odbora Televizije RTS. Bazdulja je za ovu prestižnu funkciju (navodno se nagrada kreće oko dvije hiljade eura!) predložilo Udruženje novinara Srbije (UNS), jedno od dva novinarska udruženja u toj zemlji. Obezglavljena srbijanska opzicija godinama se bori, prizivajući u pomoć i institucije Evropske unije, da dokine monopol kojeg Vučićev režim ima nad Javnih servisom, ali njoj nije pošlo za rukom (niti za motornom pilom!) da nekog svog “Bazdulja” ugura u Upravni odbor RTS-a.

Unutar novinarskog ceha u susjednoj zemlji nije nikakva tajna da UNS-om, koji se smatra prorežimskim udruženjem, čvrstom rukom iz sjenke rukovodi njegova nekadašnja dugogodišnja predsjednica Ljiljana Smajlović, jedna od najzaslužnijih osoba za medijsku promociju Muharema Bazdulja nakon njegovog preseljenja iz Bosne i Hercegovine u Srbiju. Smajlovićka je prije rata bila dugogodišnja urednica sarajevskog “Oslobođenja”, koje ju je nekoliko mjeseci pred agresiju poslalo za dopsnicu tog lista u Bruxelles. No, dok je njena novinarska kuća (koja joj je prije odlaska u Bruxelles isplatila avans od 30-ak hiljada maraka) uništavana, a njene kolege ubijane u divljačkoj agresiji, Smajlovićka se odlučila identificirati i solidarizirati sa Srbijom u njenom agresorskom pohodu zbog kojeg su joj Ujedinjene nacije nametnule sankcije u proljeće 1992. godine. Smajlovićka je tokom rata radila u nekoliko beogradskih medija, najviše se zadržala uz pokojnog Slavka Ćuruviju i njegov časopis “Evropljanin”. Čuruvijina supruga Branka Prpa optuživala je Smajlovićku da je režimu Slobodana Miloševića “cinkarila” razgovore svoga muža s američkim dužnosnicima tokom zajedničke posjete SAD-u.

GUZICE NEMA, A OBRAZU SE NE BOJI

Nakon sloma Miloševićevog režima kojem je ona zamjerala samo “neefikasnost” i “nedemokratičnost”, ali ne i zločinačke osvajačke ratove koje je vodio, Ljiljana Smajlović se u oktobru 2000. približava Vojislavu Koštunici, predsjedniku Srbije, i postaje glavna i odgovorna urednica “Politike”. Upravni odbor tog lista, koji ju je držao na toj funkciji, činili su, pored ostalih, Emir Kusturica i Matija Bećković. Tokom njenog dugogodišnjeg šefovanja najstarijim srpskim listom, Muharem Bazdulj se etablira kao pouzdani kolumnista i kulturni hroničar. Zanimljivo je da je Bazdulj, prije dolaska u Beograd, u Sarajevu obavljao istu funkciju kao svojedobno Smajlovićka, bio je drugi čovjek “Oslobođenja”. Koštunica je svojedobno predložio Ljiljanu Smajlović za ambasadoricu Srbije u Kanadi, ali nakon reakcija udruga bosanskih iseljenika u toj zemlji, koje su upozorile vlasti na Smajlovićkinu dugogodišnju ulogu i bliske veze s vrhom srbijanskog režima, blagonaklon odnos prema ratnim zločinima i zločincima, njena ambasadorska karijera je osporena. Kada ju je nedavno neko neukusno i uvredljivo upitao zašto nosi pezime svog bivšeg muža (Zlatana Smajlovića), a ne svoje djevojačko – Ugrica, ona je napisala da joj to pitanje postavljaju “šovinisti” kojima je “svejedno zoveš li se Smajlović ili Bazdulj”.

JAHAČI APOKALIPSE IZ ANDRIĆGRADA

Po dolasku u Beograd, Bazdulj se afirmirao kao novinar u neovisnom, liberalnom, antirežimskom magazinu “Vreme”, u kojem je skrenuo pažnju na sebe, pored ostalog nesmiljenim, drskim obračunima i polemikom sa tada već pokojnim osnivačem i prvim vlasnikom tog nedjeljnika Srđom Popovićem, što se smatralo nezapamćenim skandalom u srbijanskoj medijskoj i političkoj praksi.

Muharem Bazdulj, kao nova zvijezda beogradske novinsko-književne čaršije, dodatni korak prema svojoj potpunoj afirmaciji čini pod pokroviteljstvom drugog moćnog predratnog Sarajlije u Srbiji Emira Kusturice. Njihova suradnja počinje i razvija se tokom izgradnje “Andrićgrada” u Višegradu, u okviru kojeg je Kusturica sagradio i “Andrićev institut”. Bazdulj ne samo kao rođeni Travničanin, nego i kao poznavatelj i zaljubljenik u djelo slavnog pisca, sasvim mu se dobro uklopio u programske aktivnosti “Instituta”, koji to ni po kojem parametru ozbiljne književno-naučne ustanove nije. Uz književne perjanice (veliko)srpstva Matiju Bećkovića i Momu Kapora, novinara Milorada Vučelića, odurnog ratnog propagatora, Goebelsa Miloševićevog zločinačkog režima, Bazdulj je postao jedan od zaštitnih likova “Andrićgrada”. On je manje-više redovan član žirija koji dodjeljuje “Andrićevu nagradu”, književno priznanje koje se, po šovinističkim i nacionalističkim “propozicijama” (ili popozicijama?!), ne može uporediti ni sa jednom sličnom u svijetu: ta se nagrada dodjeljuje isključivo piscima Srbima, i to ekskluzivno iz Srbije i Republike Srpske. Možeš biti Simo Matavulj ili Vladan Desnica, Ranko Marinković, ako si rođen u Hrvatskoj, zaboravi Kusturicinu (i Bazduljevu) književnu nagradu.

Prije tri godine (2018), žiri kojeg je sačinjavao tandem Kusturica – Bazdulj, “Andrićevu nagradu” dodijelio je rock pjevaču i kantautoru Bori Đorđeviću. Novčani iznos osigurava Vlada Republike Srpske, a iznosi 20 hiljada eura, dvostruko više od najuglednije i najstarije književne nagrade u regionu, one koju dodjeljuje nedjeljnik “NIN”, a koju Kusturica i Bazdulj javno bojkotiraju.

Na čelu bojkota pisaca koji svoja djela ubuduće ne žele kandidrati za NIN-ovu nagradu, nalazi se Vladimir Kecmanović za kojeg je u jednom nedavnom intervjuu Kusturica rekao da je “mladi pisac koji je u rangu najboljih ruskih pisaca”. Malo je problematično da je Kecmanović sa svojih 50 godina (žive vage) “mladi pisac” (u njegovim godinama Kusturica je snimio sve svoje relevantne filmove), ali je sigurno to da je, prije Bore Đorđevića, dobio “Andrićevu nagradu”, koju dodjeljuje dvojac Kusturica – Bazdulj. Kecmanović i Bazdulj su, uz mračnu plejadu nacional-konzervativnih pisaca, historičara, redovni suradnici na Kusturicinom portalu “Iskra”.

ULOGA FAKTORA KECMANOVIĆ

Vladimir Kecmanović je, također, i glavni urednik Kulturnog programa Radio-televizije Srbije, u čijem će Upravnom odboru uskoro sjediti i Muharem Bazdulj. On je sin Nenad Kecmanovića, predratnog profesora i dekana Univerziteta u Sarajevu, ratnog kratkoročnog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i poslijeratnog savjetnika Milorada Dodika. Kecmanović je bio stranački šef Emiru Kusturici i Miloradu Dodiku u Savezu reformskih snaga, a u Ljiljani Smajlović, tadašnjoj šefici unutrašnjo-političke rubrike “Oslobođenja”, imali su najodanijeg i najdosljednijeg medijskog promotora.

Emir Kusturica, Ljiljana Smajlović i Nenad Kecmanović tri su najvažnije i najutjecajnije osobe među političkim, kulturnim i medijskim radnicima koje je ratni raspored na početku agresije na BiH odveo u Beograd. Oni su svojim međunarodnim uspjesima i ugledom (Kusturica), prilagodljivošću svakom poltičkom projektu s naglašenim nacionalističkim sadržajem (Smajlović) ili endemskim odsustvom skrupula i morala (Kecmanović) osigurali ne samo sebi, nego i svojim biološkim nasljednicima i ideološkim sljedbenicima, vrlo unosne poslove, sinekure u javnim institucijama, nagrade, priznanja, honorare i duge oblike društvenog prestiža. Sve njih skupa, od Kecmanovića, Kusturice i Smajlovićke, zaključno s Bazduljem, povezuje i otvoreno ili mimkrijsko relativiziranje ratnih zločina u BiH te u vezi s tim “briga” i “odgovornost” za opstanak “dejtonske BiH”, bolje rečeno Republike Srpske, koja može, ali ne mora, niti treba, ostati u sastavu Bosne i Hercegovine. Peter Handke sa svojom Nobelovom nagradom najuglednija je i najisturenija međunarodna “faca” koja ih u tome bespogovorno podržava i svojim prisustvom ohrabruje, mamuza da istraju do “ujedinjenja ili smrti”.
User avatar
don vito
Posts: 2093
Joined: 19/01/2008 11:58

#424 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by don vito »

Boško, druže, od kako je Senad Avdić prodao dušu đavlu, odnosno SB prodao Bakiru da od ovog lista naprave SDA-ovski Informer, nije mi kredibilan da drugima drži lekcije, ma ko se nalazio s druge strane.

Inače, u današnjem intervjuu Bljesku,

https://www.bljesak.info/kultura/knjige ... vju/354957

Bazdulj rekao ono što sam jučer napisao, očito da prati temu:
Mladi publicista Dino Šakanović objavio je sjajnu i argumentovanu analizu tog medijskog linča, pravu i uzornu malu case study. Objavio je to na sarajevskom portalu Prometej. Ja sam prije nekoliko mjeseci taj isti portal Prometej izjednačio sa Stavom i Nomadom. Priznajem, evo, da sam tada u polemičkom žaru pogriješio, mada je uredništvo Prometeja imalo potrebu da se od teksta svog saradnika Šakanovića prilično licemjerno ogradi. Ne ide im to na čast, ali to ne znači da ja nisam pogriješio. Nisu svi isti. Kad kažemo da su svi isti, to obično iz nas govori emocija. Tako je bilo i sa mnom. Mea culpa.
User avatar
Tanqueray
Posts: 706
Joined: 06/08/2020 16:57

#425 Re: Muharem Bazdulj u društvu persona koje se ne kupaju

Post by Tanqueray »

don vito wrote: 29/07/2021 15:20 Boško, druže, od kako je Senad Avdić prodao dušu đavlu, odnosno SB prodao Bakiru da od ovog lista naprave SDA-ovski Informer, nije mi kredibilan da drugima drži lekcije, ma ko se nalazio s druge strane.

Inače, u današnjem intervjuu Bljesku,

https://www.bljesak.info/kultura/knjige ... vju/354957
Mnogo dobar intervju. Muharemovi stavovi su previse progresivni i progradjanski za sadasnji politicki mainstream medju Bosnjacima.
Post Reply