Mucanje

[Šandor]

Ljudi , da li biste vi koji ste na ovoj temi napisali da mucate bili ljubazni da se izjasnite kojom rukom pišete?

Pišem lijevom rukom.

[therrarrius]

Ljudi , da li biste vi koji ste na ovoj temi napisali da mucate bili ljubazni da se izjasnite kojom rukom pišete?

Pišem lijevom rukom.

Desanka

[Stutterer]

Ja sam dešnjak. Inače dosta studija potvrđuju asimetriju desne moždane hemisfere kod ljudi koji mucaju, što sugerira povećanu aktivnost u desnoj strani mozga.

[Stutterer]

Evo jedan zanimljiv tekst:

"Dijagnozogenička teorija

Ova teorija govori kako „dijagnoza“ o mucanju doprinosi razvoju samog mucanja. To znači da poremećaj počinje sa dijagnozom, ili preciznije „pogrešnom“ dijagnozom od strane roditelja. Trenuci normalne disfluencije djece mogu uzbuniti roditelje, te ovi u najboljoj namjeri počinju potencirati mucanje, i začarani krug je započeo. Dalja unutrašnja borba djeteta pojačava mucanje, i sekundarni simptomi mucanja se pojavljuju.

Moncur (1952) je zaključio da se majke djece koja mucaju ponašaju nešto više zaštitnički prema svojoj djeci od majki djece sa normalnim govorom, i da većina majki djece koja mucaju imaju strožije standarde prema svojoj djeci. Neke studije pokazuju da su roditelji djece koja mucaju anksiozniji od roditelja ostale djece (Zenner, Bowen, 1978).

Ova teorija prevladavala je do 50-tih godina XIX vijeka, naročito zbog pomanjkanja velikog broja testova. Andrew i Harris (1964) radili su testove na djeci koja mucaju i zaključili su da su roditelji djece koja mucaju nešto slabijeg imovinskog stanja od roditelja djece koja su normalno govorila. Druge studije opovrgavaju ove tvrdnje.

Jedna od stvari koja je takođe upitna je pitanje braće i sestara u porodici. Zašto su samo određeni članovi porodice zahvaćeni poremećajem mucanja? Johnson je kasnije nešto modificirao svoju teoriju zaključivši da su reakcija sagovornika, količina disfluencije i osjetljivost djeteta na disfluencije i reakciju sagovornika integralni dio dijagnozogeničke teorije.

Terapija bazirana na ovoj teoriji sastojala se od modificiranja reakcije roditelja. Dijete ne smije primati negativne kritike, koje su po Johnsonu glavni krivac za mucanje. Ako dijete nastavi mucati, Johnson nije potencirao izliječenje jer je sumnjao u konačni ishod, već je radije učio dijete kako da muca bez straha od reakcije sagovornika i bez sekundarnih karakteristika mucanja. Ipak, većina autora danas se slaže kako reakcija roditelja sama ne može biti glavni krivac za mucanje."

Cijeli tekst na slijedećem linku: http://www.mucanje.info/index.php?optio ... Itemid=116

[*mima*]

Desnom.

[meris]

Drago mi je da neko postavio ovu temu. O ovome problemu zaista se nema kome obratiti u Sarajevu.

Međutim, kod mene je to nastalo nekad za vrijeme rata 93-94. Jako sam se plašio granata, slabo sam gdje izlazio i druzio se sa svojim vrsnjacima. Prije rata sjecam se da nisam imao apsolutno nikakvih problema u komunikaciji sa prijateljima, uciteljicom, rodbinom. Sta je se desilo u tom razdoblju, zaista ne znam. Pokusavam vratiti film i naci uzrok i razlog nefluentnog govora, ali ... jedna misao se "provlaci" kroz glavu...mogle su to biti one dvije granate koje su pale 10-ak metara od mene i kada sam pukim slučajem prezivio...veliki, veliki je to stres i šok bio za mene... Mucanje je do izrazaja došlo u sedmom razredu kada sam jedino i prosao vrlo dobar...to je bio jos jedan šok. U osmom razredu sam se malo "trznuo", prosao sam opet odlican. Kroz srednju skolu uvijek sam izbjegavao direktna javljanja na postavljenja pitanja profesora, iako sam znao u vecini slucajeva odgovore. Uvijek sam cekao pismene testove. Tu sam mogao bez problema reći sve što želim i pokazati svoje znanje. Ove četiri godine gimnazije sam prošao odličnim.

Slijedio je fakultet i najveća mora. Odbrana seminarskih radova pred velikim brojem studenata. U prvoj godini sam izbjegao javnu odbranu seminarskog rada na način da sam platio određenusumu novca jednom profesoru, izmišljajući nevjerovatne razloge zbog ćega neću moći biti prisutan na dan kad je zakazana javna odbrana seminarskih radova. NAredne tri godine uzimao sam seminarske radove iz predmeta (koje nisam ni volio) koji su se branili isključivo pred profesorom u kabinetu. Zahvaljivao sam Bogu što je bila preedviđena i ta mogućnost na fakultetu.

Moj problem se sastoji u tome što mi "nešto" ne dozvoljava da tečno kažem. Ne dešava se uvijek. Ali jednostavno kadkad (rijetko)naiđe period kada bez problema komuniciram sa svijetom bez mucanja. Onda naiđe period kada je prosto nemoguće izgovoriti par rečenica, a da se ne zamuca. No uvijek je prisutan problem kada treba nešto reći pred većom grupom ljudi. Pricanje na telefon sa osobama koje ne poznajem dobro ili sa nadredenim osobama često zna predstavljati problem.
Pokušavao sam otkloniti navedeno na razne načine, ali mi nije uspijevalo (između ostalog za vrijeme srednjoškolskih dana i alkoholom). Za vrijeme pripitog stanja valjda steknem nekakvo samo samopouzdanje, neku sigurnost, nema nikakvog ustrucavanja ni u cemu (pa ni u prilasku djevojkama):) i tada nema mucanja:)
To je pak bilo privremeno, nisam se zelio dalje upustati i konzumiranje alkohola jer bi to na kraju dovelo do ovisnosti...Prekinuo sam s tim po cijenu nastavka mog problema.
ZAISTA JE OVO JEDAN VELIKI PROBELM, KOJI SE MOŽE ODRAZITI NE SAMO NA DRUŠTVENI ŽIVOT JEDNE OSOBE, NEGO I NA NJEGOV POSLOVNI ŽIVOT.

MOgao bih o ovoj temi pisati jos zaista mnogo (a i pricati sa nekim u cetiri oka:) bez problema)...

Drago mi je da sam sa vama podijelio svoja iskustva.

[therrarrius]

Pretpostavljam da je lako sr*t kada si se rijesio mucanja, ali moje misljenje jeste da ako mucas onda idi ''kroz zid'', mima je napisala ranije da je samopouzdanje bitan faktor, i jeste. Upisi srednju ili faks gdje je dijalog bitan za ucenje, odnosno gdje se mnogo razgovara, takodjer citanje pomaze, ali je mozda i najbitnije naci posao gdje je vodjenje dijaloga od krucijalne vaznosti, kao sto neko rece ranije. Najlakse je zatvoriti se u sebe, ne druziti se itd.

P.S. prilazite djevojkama sto je vise moguce, ako to mozete a da ne zamucate onda ste izljeceni

Svima koji mucaju neka zapamte samo jedno, a to je da niste nista manje vrijedni od drugih, ja sam kao mali osim mucanja imao problema sa izgovorom slova ''R'' i ''L'', slovo R jos uvijekne izgovaram normalno.

[Stutterer]

Meris, drago mi je da si podijelio sa nama svoja iskustva. Ono kroz sta si ti prolazio prolazi vecina ljudi sa ovim problemom. Općenito je teško u osnovnoj i srednjoj skoli, a posebno na fakultetu. Ali kada se covjek uspio dokazati u drustvu i pocne raditi dobar posao i osnuje porodicu - malo je lakse. Sjecam se u srednjoj skoli, kada bi na mene dolazio red da citam neke gluposti, mislio sam da ce se svijet srusiti. Nije bilo lako.
Ne znam da li je neko istarživao smrtnost ljudi koji mucaju, ali vjerujem da im nije dug "vijek trajanja" upravo zbog tih stresova, strahova i anksioznosti. Nisam do nedavno znao da je Scatman (John Larkin - pjevac) umro 1999 godine, relativno mlad, zbog raka nekog...

A vezano za BH logopede... ovaj članak govori sve...: http://www.nezavisne.com/nedjeljne/vije ... opeda.html

[*mima*]

Najveci problem....bar meni...je stres.

[Stutterer]

Evo jedan vrlo poučan članak o mucanju, a odnosi se na razvoj mucanja, spontani oporavak i genetske predispozicije za mucanje.

Često me ljudi pitaju ovakva pitanja, pa sam evo prevodio čitav dan da bi tekst ugledao svjetlo dana. Nadam se da će neko naći nešto za sebe.

Isječak iz teksta:

"Često pitanje je: „Da li je mucanje nasljedno!?“ Kratak odgovor je DA, barem u nekim slučajevima. Neke studije tvrde da čak 50% ljudi koji mucaju imaju familijarnu historiju mucanja (Riaz, 2005). Genetska istraživanja usmjerena su i na ovu tematiku, pa će se, nadamo se, u budućnosti moći znati još više o ovom fenomenu, da će se to moći primjeniti u odgovarajućim terapijama.
Poseban problem u ovoj tematici je potraga za izoliranjem gena koji mogu biti odgovorni za fenotip mucanja. Postoje tri studije u kojima se ispitivao uticaj gena u mucanju, studije blizanaca, studije usvajanja i porodične studije..."

Tekst je na slijedećim linku: http://www.mucanje.info/index.php?optio ... Itemid=117

[therrarrius]

Evo jedan vrlo poučan članak o mucanju, a odnosi se na razvoj mucanja, spontani oporavak i genetske predispozicije za mucanje.

Često me ljudi pitaju ovakva pitanja, pa sam evo prevodio čitav dan da bi tekst ugledao svjetlo dana. Nadam se da će neko naći nešto za sebe.

Isječak iz teksta:

"Često pitanje je: „Da li je mucanje nasljedno!?“ Kratak odgovor je DA, barem u nekim slučajevima. Neke studije tvrde da čak 50% ljudi koji mucaju imaju familijarnu historiju mucanja (Riaz, 2005). Genetska istraživanja usmjerena su i na ovu tematiku, pa će se, nadamo se, u budućnosti moći znati još više o ovom fenomenu, da će se to moći primjeniti u odgovarajućim terapijama.
Poseban problem u ovoj tematici je potraga za izoliranjem gena koji mogu biti odgovorni za fenotip mucanja. Postoje tri studije u kojima se ispitivao uticaj gena u mucanju, studije blizanaca, studije usvajanja i porodične studije..."

Tekst je na slijedećim linku: http://www.mucanje.info/index.php?optio ... Itemid=117

Moj rodjak, amidza i dedo mucaju

[Stutterer]

hehe, i kod mene je slicno. Otac i 2 amidža su imali s tim problema, ali vise ne mucaju, osim kad pricaju

Salu na stranu, sa očeve strane ima dosta govornih problema, tako da sam prilično siguran da postoji genetička osnova za mucanje. Vjerovatno će se u budućnosti izolovati neki gen, i ciljano će se liječiti moguće mucanje...

[Sentinel]

Naletio sam na jedan simpatičan i besplatan program (FlencyCoach) za poboljšanje fluentnosti (na principu naprava koje mijenjaju izvorni auditorni signal osobe), pa možda neko želi da proba i vidi da li mu ovakve naprave mogu pomoći.

Ako da, onda može tražiti kompaktne naprave (slušalice + receiver + aparatić sa procesorom) koje se mogu nositi sa sobom (reda 500 - 5000 $) ili možda može probati sa nekim softverima za mobilne aparate (ne bi bilo loše da imate i bluetooth slušalice za ovo). Jedan od takvih mobile-softvera (za Symbian sisteme) je FlencyPal (link: http://www.fluencypal.com/)

link na besplatni program FlencyCoach: http://www.fluencycoach.com/index.php

sretno svima

[Stutterer]

ne bi bilo lose probati ove opcije sa DAf aparatima i mobitelom. Treba mobitel sa symbian OS, bluetooth slušalice i software. Zna li neko programirat u C++ za symbian
Bolje to probati (za one koji imaju većih teškoća u govoru) nego davat 5000 $ za slične "kompaktne" aparate...

[Stutterer]

Evo zanimljiv članak o mjerenju i procjeni mucanja. Može biti zanimljiv roditeljima sa djecom koja imaju određene probleme sa govorom, a nisu sigurni šta da rade.

link: http://www.mucanje.info/index.php?optio ... Itemid=122

[pOZz]

Da li ste napeti kad pričate i kad imate problema sa izgovorom? Da li imate isti problem i kad pričate sa prijateljem i npr. kad pričate sa nekim utjecajnim, uvaženijim osobama u društvu (profesori, šefovi itd)?

[shape of despair]

@pOZz nije isto.Sa dobrim prijeteljima i u opuštenoj atmosferi gotovo i ne mucam,u napetoj situaciji u pred nekim profesorom nemogu da progovorim.Opet se na kraju svodi na samopouzdanje

[Sentinel]

Da li ste napeti kad pričate i kad imate problema sa izgovorom? Da li imate isti problem i kad pričate sa prijateljem i npr. kad pričate sa nekim utjecajnim, uvaženijim osobama u društvu (profesori, šefovi itd)?

ovo su vec poznate stvari, pod vecim stresom se obicno vise muca.

[pOZz]

@pOZz nije isto.Sa dobrim prijeteljima i u opuštenoj atmosferi gotovo i ne mucam,u napetoj situaciji u pred nekim profesorom nemogu da progovorim.Opet se na kraju svodi na samopouzdanje

Naravno da stoji i samopouzdanje ali isto tako rješenje je da ti je ravno sve do mora, da te boli qrac za sve (izvinjavam se za ovakav vokabular ali na ovaj način bih najbolje opisao situaciju ) i za profesora i za bilo koga s kim "malo većim" pričaš, da si spreman se i potući s njim ako krene šta po zlu. Također, ako je riječ o studentu, najbolje bi bilo da se sva materija zna, da te nema gdje pronaći, da si spreman u potpunosti, da možeš s njim razgovarati o toj materiji kao sa rajom o trebama, sportu i sličnim temama. Psihološki svrstati profesore i ostale kao jedne od nas, spustiti ih na nivo običnog čovjeka (što oni ustvari i jesu).

Dalje, trema postoji i kod običnih studenata pa i oni znaju zatrokirati, ali to se obično događa sa studentima koji su mnogo opterećeni ocjenama, kako će im roditelji, raja, komšiluk reagovati na tu ocjenu. I tu treba da bude ravno sve do mora, jer ima rokova i ne mora se sve dati u roku. Profesori vrlo često znaju uzeti za zub one studente koji se useru (vidljivo) a još pogotovo kad ne znaju neke stvari, pa ih žele spustiti tako da sljedeći put dođe na ispit sa drugačijim pristupom. Drugačije gledaju one koji dođu opušteno ali sa znanjem. Ovo je naravno u većini slučajeva, mada uvijek ima ters likova, prema kojima se treba drugačije postupiti, ali psihološki spremno. Isti je slučaj i na razgovoru sa budućim eventualnim poslodavcem.

Ovo je bilo sve na psihičkom polju. Fizički se treba ponašati korektno, dostojanstveno, sa poštovanjem ali opušteno, da ne posumnjaju sagovornici da se radi o nekom jalijašu i sl. Znači, jedan veliki fuckin' relax.

P.S. Nadam se da neću biti pogrešno shvaćen, toga me najviše strah s obzirom da je riječ o cyber svijetu.

[nikad_izvini]

Ima jedna zanimljiva stvar koja je pomagala ljudima koje znam i koji mucaju. Kuckanjem prstom dok pričaš. Znači, sjediš, pričaš s nekim i kuckaš prstom u ritmu riječi koje izgovaraš. Jedna riječ, jedno kuckanje Ne šalim se, extra je fol i pomoglo je. Također, ne košta ništa.
Nadam se da sam pomogao, pozdrav

[Stutterer]

@pOZz nije isto.Sa dobrim prijeteljima i u opuštenoj atmosferi gotovo i ne mucam,u napetoj situaciji u pred nekim profesorom nemogu da progovorim.Opet se na kraju svodi na samopouzdanje

Webster-ov (1991, 2001) dvo-faktorni model sugerira da smetnje u desnoj hemisferi (u formi straha, izbjegavanja, anksioznosti i sl.) utiču na centre u mozgu povezane sa govorom (lijeva hemisfera), te da se različitim vidovima terapije ove smetnje mogu smanjiti, a time i povećati fluentnost. Što se tiče lijeve hemisfere, fluentnost se može povećati vježbama koji potiču bolju tečnost, kao što su polagano počinjanje govora (eng. easy onset) i kontrolirana količina vazduha (eng. controlled airflow).

Ima jedna zanimljiva stvar koja je pomagala ljudima koje znam i koji mucaju. Kuckanjem prstom dok pričaš. Znači, sjediš, pričaš s nekim i kuckaš prstom u ritmu riječi koje izgovaraš. Jedna riječ, jedno kuckanje Ne šalim se, extra je fol i pomoglo je. Također, ne košta ništa.
Nadam se da sam pomogao, pozdrav

Van Riper i njegova teorija asinhronizacije govornog mehanizma (deficitaran tajming govornog mehanizma) kaze da osoba muca u sustini zbog poremecenog tajminga struktura koje proizvode govor. Njemu nije vazno sta je tačno uzrok mucanja. Van Riper, koji je i sam mucao cijelog zivota, smatrao je da je bitno ono sto covjek trenutacno radi kad muca - a to je upravi nepodesen (vremenski) govor. Zbog toga se pjevanjem mucanje ne pojavljuje, jer postoji određeni ritam, a osim toga kod pjevanja nema vremenskog pritiska kao kod govora, te osoba ima vremena da uspostavi adekvatan tajming govornih struktura. Slicno je i sa tapkanjem prstima. Izvjesni Lazo Grujic iz Rijeke je "lijecio" ljude koji mucaju na principu: hipnoza (psihoanaliticki pristup) + tretman tapkanjem prstima (uspostavljanje ritma - tajminga govora). Napredak se postize, najvise prvih nekoliko dana, ali poslije toga nema nikakvog efekta, pogotovo ako osoba ne vjezba. Moguce je da tapkanjem prstima osoba moze dostici određen nivo fluentnosti, ali osim toga, naravno, potrebno je mijenjati kognitivne percepcije osobe (osjecanja, stavove, misli, strahove i sl.)

[Stutterer]

Poklanjam odličnu knjigu o mucanju: "Stuttering" (Edward .G. Conture), second edition, godište 1990, na engleskom jeziku, tek stigla s e-bay-a

Nadam se da će nekome pomoći.

Više informacija o samoj knjizi na:

Za informacije javite se na: [email protected] ili preko kontakt formulara na našem web portalu.

pozz

[Stutterer]

Nedavno sam procitao odlicnu knjigu "Knotted tongues" (Benson Bobrick), koja govori o mucanju kroz historiju i poznate ličnosti, a knjiga sadrži dosta humora i z amene je bila poučna zbog mnogo stvari. U knjizi se može naći mnogo informacija o dosadašnjim teorijama i liječenju mucanja, i mislim da je to jedna od najboljih knjiga o mucanju.

Spominje se npr. kako su prije 2 stoljeća ljudima sjekli donji dio jezika kako bi prestali mucati - to je radio jedno vrijeme ("mesar") dr Diefenbach, a po njemu je dobila naziv biljka difenbahija. Spominje se i Moses ili Musa kao prva "poznatija" osoba koja je mucala, Erazmo Darwin (djed poznatijeg Charles Darwina), itd. Vrlo interesantno je opisan i Churchill, Merilyn Monroe i još poneki. Ono što je važno u knjizi je da je autor studiozno komparirao sve terije i došao do bitnog zaključka....

Autor je, nakon poređenja svih dosadašnjih teorija, došao do zaključka da je mucanje poremećaj centralnog nervnog sistema, sa posebnim naglaskom na poremećenu audiološku spregu (zato obično DAF i FAF naprave smanjuju mucanje). Poremećaj je hereditaran (naslijedan), i to: ako imate oca koji je mucao šanse su oko 25% da ćete i vi mucati bez obzira na ostale faktore, a ako imate majku koja muca šanse su povećane - oko 50%. Dakle, sve su prilike da psihološke teorije (dijagnozogenička npr. koja kaže da su roditelji krivi za mucanje zbog pritiska na djecu), kao i većina ostalih teorija nisu u pravu ili su samo djelimično u pravu, te da je to vrlo složen neurološki problem koji uključuje defektnu vezu govornog mehanizma i audio aparata. Tako da svi faktori sekundarnog mucanja (strah, anksioznost, socijalne fobije, izbjegavanje ljudi i govora) nisu zasigurno uzrok mucanja nego njegova posljedica.

Svima koji imaju problema sa mucanjem toplo savjetujem ovu knjigu.

[Stutterer]

U našoj zemlji često susrećem osobe sa tzv. prikrivenim mucanjem. Vrlo često možete razgovarati sa osobama koje na različite načine prikrivaju svoje mucanje, a kako se osjećaju zbog toga - to najbolje znaju oni sami. I ja sam jedan od takvih ...

Ovaj tekst posvećen je njima

Prikriveno mucanje (eng. Covert stuttering)

Prikriveno mucanje (poznato i kao interiorizirano mucanje) vrlo je česta pojava u „svijetu mucanja“. U grupu ljudi koja ima prikriveno mucanje spadaju osobe koje na različite načine pokušavaju sakriti svoje mucanje i sve što je povezano sa njim. To uključuje: izbjegavanje riječi ili zvukova, određenih situacija i osoba, itd. To prikrivanje može biti tako uspješno da druge osobe i ne primjećuju mucanje. Neke od ovih tehnika izbjegavanja su ustvari terapije primjenjene na samom sebi.

Iako govor ovih osoba može izgledati fluentan, interiorizacija poremećaja znači da se strah od mucanja nije eliminirao i da upravo on dominira njihovim životom. Negativne asocijacije gomilaju se između riječi i mucanja, ljudi i mucanja, mjesta i mucanja, situacija i mucanja, iako osoba vrlo malo naizgled muca.

Situacija postaje sve gora, jer kako osoba doživljava trenutke bez mucanja i krije ga od svijeta, time sam čin mucanja postaje sve neprihvatljiviji, i osoba na sve načine pokušava da sakrije svoje mucanje. Strah nadalje povećava vjerovatnoću mucanja, čime se poremećaj još više interiorizira, te se tako začarani krug ponavlja.

U svemu tome, vodi se teški rat unutar samo osobe koja muca. Tu je fluentna osoba koju svijet vidi, a sa druge strane, tu je neosporna istina da osoba muca, što rezultira velikim pritiskom i anksioznošću. Dakle, imamo osobu koju, iako ne pokazuje znake povećanog mucanja, mucanje kontroliše na veoma direktan način. Sve to vrlo često dovodi do oboljenja osoba sa prikrivenim mucanjem, a postoje i određene studije koje ukazuju na smanjen životni vijek ovakvih osoba.

Integralni pristupi u liječenju prikrivenog mucanja

Neke klinike imaju programe posebno namjenjene za grupu ljudi sa prikrivenim mucanjem (npr. Cheasman & Everard, 2005). Često je Sheehan-ova terapija fluentnosti korištena u ovim tretmanima, ali takođe mnogi aspekti savjetovanja se primjenjuju.

Za ovu grupu klijenata faze identifikacije i desenzitivizacije vrše se zajedno. Često je sam čin identificiranja mucanja vrlo težak proces kod ove grupe ljudi. Ipak važno je da se osoba suoči sa mucanjem i prestane ga sakrivati. To znači da će biti potrebno da govori otvoreno o tome i prestane koristiti obrasce izbjegavanja koje je gradila tokom godina. Većina osoba koja se odluči na terapiju spremna je na ovaj korak. Dakle, percepcija o mucanju se mora izmjeniti iz temelja. Rad u grupama može biti naročito koristan u procesu kognitivnih promjena, a kvalitetan terapeut je neophodan za uspostavljanje odgovarajuće atmosfere. Analogija ledenog brijega može biti dobar početak za započinjanje promjene, a unutar ove analogije se dio brijega iznad vode poistovjećuje sa vidljivim pokazateljima mucanja, a dio ledenog brijega ispod vode je sve ono što se ne vidi kod osoba koje mucaju (osjećaji povezani sa strahom od pokazivanja mucanja). Suaočavajući se sa problemom, osoba mora da u samoj terapiji pokuša da prestane koristiti izbjegavanje i suoči se sa činom mucanja. Često su reakcije pacijenata na to vrlo uznemiravajuće, čak i u ovakvom „kontroliranom“ okruženju. Nekad se desi i da je nivo „stvarnog“ mucanja niži nego je to osoba očekivala. Malim koracima, osoba dolazi do govora sa sve manjim uzorcima izbjegavanja. Ponekad se zadaju domaći zadaci za pacijente, kroz koje se oni suočavaju sa problemom i situacijama od kojih strahuju.

Većina terapeuta se slaže da osoba mora dostići ovu fazu kada se osoba osjeća ranjivom i izloženom, kako bi prešli na fazu modifikacije mucanja. Neki autori (npr. Sheehan) uopće ne modificiraju govor osobe, dok drugi smatraju da je i to važan dio procesa. Cheasman and Everard (2005) kombinuju Van Riper-ov pristup sa Sheehan-ovim, u programu koji traje 24 sedmice, i to 2 sata sedmično.

Vrlo je važno pažljivo procjeniti kada se treba početi sa terapijom modifikacije govora, kako osoba ne bi prerano (i nespremna) ušla u tu fazu – nakon čega se često dešava povrat mucanja i osoba je tada u još gorem stanju nego prije terapije.

Često je terapija modifikacije mucanja prikladnija nego tehnike oblikovanja fluentnosti, jer terapija modifikacije mucanja rezultira u kontroliranom mucanju, a činjenica da je tada mucanje uočljivije pomaže da se mucanje dalje ne sakriva od drugih. Pristupi koji „ponovno izgrađuju“ govor (nasuprot kontroliranom mucanju) u biti prikrivaju mucanje, a sve na uštrb suočavanja sa problemom prikrivenog mucanja. Takvi pristupi vode ka starim obrascima, i strah od mucanja se ponovo pojavljuje, a što će vremenom rezultirati ponovnim prikrivenim mucanjem.

Kontinuiranom vježbom (u samoj terapiji i nakon nje) osoba će (faza tzv. transfera) nastojati da zadrži sve što je naučila na terapiji. To vrlo često rezultira sretnijim životom, bez straha i anksioznosti.

cijeli tekst na linku: http://www.mucanje.info/index.php?optio ... 9&Itemid=2

pozdrav

[Stutterer]

Evo spominju nas i na avaz-ovom portalu

Link: http://www.dnevniavaz.ba/lifestyle/poro ... a-mucanjem