Može li se pojaviti pravi ljevičarski pokret kod nas?

[malsal]

Moze li se pojavit pravi ljevicarski pokret bilo gdje u svjetu ?
Ja mislim da ne moze, iz vise razloga. Komunizam kao politicka ideja se pokazao kao promasaj, iz mnogo razloga od ideoloski do ekonomski. Neke druge ljevice (recimo skandinavska) su omogucene samo time sto su drzave relativno bogate i imaju jake socijalisticke tradicije, ako im grohne ekonomija ode ljevica u neku stvar i tamo. Kina je samo po jednopartiskom sistemu komunisticka dok su u praksi divlji kapitalisti. Kapitalizam i kapitalisticki nacin razmisljanja (potrosacki mentalitet, jedinac sa svojim potrebama je u centru a drustveno dobro je manje-vise nepostojeci pojam) su se previse ukorjenili, korporacije su postale previse mocne i previse bogate da bi dozvolile neke iole ozbiljnije ljevicarske pokrete, i na kraju krajeva ljudi su izgubili interes za politku, normalo osim ako nije ova forumska ili na facebook.
Ljevica je ideoloski i ekonomski mrtva, mozda se nekad i povampiri i ustane iz groba ali samo ako neke zaista globalne katastrofe natjeraju narodne mase na revoluciju...

[fake believer]

Ideje se ne daju zatuci topovima, a kamoli politicki iliti ekonomski, sto je jedno te isto

[Shahab]

Ideje se ne daju zatuci topovima, a kamoli politicki iliti ekonomski, sto je jedno te isto

hahahaa..komunisti su besposličari i neradnici koji bi da žive na tuđoj grbači prodajući priču o pravednijem i boljem društvu.

[malsal]

Shahab, a da se onda drzis svog mota i molis bogu i radis ?
Cisto sumnjam da bi te tvoji franjevci podrzali u tvom bavljenju politikom, jer nit je molitva niti je rad.
A komunisti i njihovi politicki predci su ti dali ograniceno radno vrjeme, bolovanje, radna prava, sindikate, placen odmor i jos par ideja sto opet ne idu dobro uz franjevacki moto...

[Shahab]

Shahab, a da se onda drzis svog mota i molis bogu i radis ?
Cisto sumnjam da bi te tvoji franjevci podrzali u tvom bavljenju politikom, jer nit je molitva niti je rad.
A komunisti i njihovi politicki predci su ti dali ograniceno radno vrjeme, bolovanje, radna prava, sindikate, placen odmor i jos par ideja sto opet ne idu dobro uz franjevacki moto...

U redu..napuštam temu koja se bavi ljevicom, imam surotne stavove i poglede i nema smisla da sabotiram vašu idilu...Srdačan pozdrav!

[fake believer]

Ideje se ne daju zatuci topovima, a kamoli politicki iliti ekonomski, sto je jedno te isto

hahahaa..komunisti su besposličari i neradnici koji bi da žive na tuđoj grbači prodajući priču o pravednijem i boljem društvu.

Aaaaa, moj stari dobri drugar @Shahbo Oprosti mi jarane, ali dugo vecu besmislicu nisam cuo No to je vec stara prica: kad te uhvate s rukom u tudjem dzepu, onda vici "drz'te lopova!"

[BENsa]

Shahab, a da se onda drzis svog mota i molis bogu i radis ?
Cisto sumnjam da bi te tvoji franjevci podrzali u tvom bavljenju politikom, jer nit je molitva niti je rad.
A komunisti i njihovi politicki predci su ti dali ograniceno radno vrjeme, bolovanje, radna prava, sindikate, placen odmor i jos par ideja sto opet ne idu dobro uz franjevacki moto...

Kad bi ljudi znali ono što vi pričate, razmišljali bi potpuno drugačije i imali bi potpuno drugačiji pogled. Kad bi znali da bi i dan danas rintali, što bi rekli u narodu, da nije bilo radnika koji su uz pomoć socijalističih snaga izborili prava koja ste vi već nabrojali. Trenutni pogled na stvarnost je rezultat tog liberalnog ispiranja mozgova koje traje i traje, tipa: sve prema zaslugama, sloboda, demokratija, potrudi se i bit će ti bolje, svima jednake šanse, isl. Da je to tako, mislim da bi bh građani bili među najbogatijim stanovnicima u svijetu. Opet je u konačnici to rezultat je , napominjem isključivo političke nepismenosti. Što reče prof. dr. Viđen: "Svi bi da se bave politikom i da pjevaju." Zato imate takve stavove.
Samo se ne bih složio s vama po pitanju komunizma. Komunizam se nije još nikad ostvario. Ono što je bilo u SSSR-u ili Jugoslaviji nije bio komunizam. Mislim da vi to znate čim ste spomenuli Kinu kao najveću kapitalističku zemlju, u svakom pogledu, ne samo geografskom. Dobro ste rekli, nema to nikakve veze s komunizmom. Za socijalizam ne možemo reći da je mrtav, dok god postoji ideja socijalizma, dok god postoji ideja to znači da postoje oni koji ju je propagiraju. Feudalci su govorili za kapitalizam da je utopija i da je neostvarljiv, pa šta bi.

[Samir_01]

Ja imam problem s demokratijom, ali s buržoaskom demokratijom. Nemam problem s privatnom svojinom, imam problem s privatnim preduzetništvom, ovim korporativizmom. Preduzetništvom gdje su korporacije davno nadjačale države. Gdje nekoliko korporacija čini tržište.

Slazem se, ali procitaj ovo:

Blaming Capitalism for Corporatism

NEW YORK – The future of capitalism is again a question. Will it survive the ongoing crisis in its current form? If not, will it transform itself or will government take the lead?

The term “capitalism” used to mean an economic system in which capital was privately owned and traded; owners of capital got to judge how best to use it, and could draw on the foresight and creative ideas of entrepreneurs and innovative thinkers. This system of individual freedom and individual responsibility gave little scope for government to influence economic decision-making: success meant profits; failure meant losses. Corporations could exist only as long as free individuals willingly purchased their goods – and would go out of business quickly otherwise.

Capitalism became a world-beater in the 1800’s, when it developed capabilities for endemic innovation. Societies that adopted the capitalist system gained unrivaled prosperity, enjoyed widespread job satisfaction, obtained productivity growth that was the marvel of the world and ended mass privation.

Now the capitalist system has been corrupted. The managerial state has assumed responsibility for looking after everything from the incomes of the middle class to the profitability of large corporations to industrial advancement. This system, however, is not capitalism, but rather an economic order that harks back to Bismarck in the late nineteenth century and Mussolini in the twentieth: corporatism.

In various ways, corporatism chokes off the dynamism that makes for engaging work, faster economic growth, and greater opportunity and inclusiveness. It maintains lethargic, wasteful, unproductive, and well-connected firms at the expense of dynamic newcomers and outsiders, and favors declared goals such as industrialization, economic development, and national greatness over individuals’ economic freedom and responsibility. Today, airlines, auto manufacturers, agricultural companies, media, investment banks, hedge funds, and much more has at some point been deemed too important to weather the free market on its own, receiving a helping hand from government in the name of the “public good.”

The costs of corporatism are visible all around us: dysfunctional corporations that survive despite their gross inability to serve their customers; sclerotic economies with slow output growth, a dearth of engaging work, scant opportunities for young people; governments bankrupted by their efforts to palliate these problems; and increasing concentration of wealth in the hands of those connected enough to be on the right side of the corporatist deal.

This shift of power from owners and innovators to state officials is the antithesis of capitalism. Yet this system’s apologists and beneficiaries have the temerity to blame all these failures on “reckless capitalism” and “lack of regulation,” which they argue necessitates more oversight and regulation, which in reality means more corporatism and state favoritism.

It seems unlikely that so disastrous a system is sustainable. The corporatist model makes no sense to younger generations who grew up using the Internet, the world’s freest market for goods and ideas. The success and failure of firms on the Internet is the best advertisement for the free market: social networking Web sites, for example, rise and fall almost instantaneously, depending on how well they serve their customers.

Sites such as Friendster and MySpace sought extra profit by compromising the privacy of their users, and were instantly punished as users deserted them to relatively safer competitors like Facebook and Twitter. There was no need for government regulation to bring about this transition; in fact, had modern corporatist states attempted to do so, today they would be propping up MySpace with taxpayer dollars and campaigning on a promise to “reform” its privacy features.

The Internet, as a largely free marketplace for ideas, has not been kind to corporatism. People who grew up with its decentralization and free competition of ideas must find alien the idea of state support for large firms and industries. Many in the traditional media repeat the old line “What's good for Firm X is good for America,” but it is not likely to be seen trending on Twitter.

The legitimacy of corporatism is eroding along with the fiscal health of governments that have relied on it. If politicians cannot repeal corporatism, it will bury itself in debt and default, and a capitalist system could re-emerge from the discredited corporatist rubble. Then “capitalism” would again carry its true meaning, rather than the one attributed to it by corporatists seeking to hide behind it and socialists wanting to vilify it.

http://www.project-syndicate.org/commen ... orporatism

[The 51st State]

Shahab, a da se onda drzis svog mota i molis bogu i radis ?
Cisto sumnjam da bi te tvoji franjevci podrzali u tvom bavljenju politikom, jer nit je molitva niti je rad.
A komunisti i njihovi politicki predci su ti dali ograniceno radno vrjeme, bolovanje, radna prava, sindikate, placen odmor i jos par ideja sto opet ne idu dobro uz franjevacki moto...

Kad bi ljudi znali ono što vi pričate, razmišljali bi potpuno drugačije i imali bi potpuno drugačiji pogled. Kad bi znali da bi i dan danas rintali, što bi rekli u narodu, da nije bilo radnika koji su uz pomoć socijalističih snaga izborili prava koja ste vi već nabrojali. Trenutni pogled na stvarnost je rezultat tog liberalnog ispiranja mozgova koje traje i traje, tipa: sve prema zaslugama, sloboda, demokratija, potrudi se i bit će ti bolje, svima jednake šanse, isl. Da je to tako, mislim da bi bh građani bili među najbogatijim stanovnicima u svijetu. Opet je u konačnici to rezultat je , napominjem isključivo političke nepismenosti. Što reče prof. dr. Viđen: "Svi bi da se bave politikom i da pjevaju." Zato imate takve stavove.
Samo se ne bih složio s vama po pitanju komunizma. Komunizam se nije još nikad ostvario. Ono što je bilo u SSSR-u ili Jugoslaviji nije bio komunizam. Mislim da vi to znate čim ste spomenuli Kinu kao najveću kapitalističku zemlju, u svakom pogledu, ne samo geografskom. Dobro ste rekli, nema to nikakve veze s komunizmom. Za socijalizam ne možemo reći da je mrtav, dok god postoji ideja socijalizma, dok god postoji ideja to znači da postoje oni koji ju je propagiraju. Feudalci su govorili za kapitalizam da je utopija i da je neostvarljiv, pa šta bi.

sve tacno sto si reko ali su se za ta prava izborili u okviru liberalno kapitalisticke demokratije, sto ce ti ovi page up, page down, revolucionari izignorisati u mantranju kako je komunizam buducnost...

[fake believer]

Ali kojim sredstvima i na koji nacin su se izborili. Na slobodnim demokratskim izborima Osim toga, to su tek osnovne civilizacijske tekovine

[The 51st State]

Ali kojim sredstvima i na koji nacin su se izborili. Na slobodnim demokratskim izborima Osim toga, to su tek osnovne civilizacijske tekovine

svejedno kojim, bitno je da je taj sistem pokazao elasticnost i odrzivost. vidjeli smo kako su prosli socijalisticki sistemi u pokusaju pri prvim ozbiljnim izazovima ekonomske prirode. zalosno je vidjeti ovo okretanje tocka unazad.

[malsal]

Shahab, a da se onda drzis svog mota i molis bogu i radis ?
Cisto sumnjam da bi te tvoji franjevci podrzali u tvom bavljenju politikom, jer nit je molitva niti je rad.
A komunisti i njihovi politicki predci su ti dali ograniceno radno vrjeme, bolovanje, radna prava, sindikate, placen odmor i jos par ideja sto opet ne idu dobro uz franjevacki moto...

Kad bi ljudi znali ono što vi pričate, razmišljali bi potpuno drugačije i imali bi potpuno drugačiji pogled. Kad bi znali da bi i dan danas rintali, što bi rekli u narodu, da nije bilo radnika koji su uz pomoć socijalističih snaga izborili prava koja ste vi već nabrojali. Trenutni pogled na stvarnost je rezultat tog liberalnog ispiranja mozgova koje traje i traje, tipa: sve prema zaslugama, sloboda, demokratija, potrudi se i bit će ti bolje, svima jednake šanse, isl. Da je to tako, mislim da bi bh građani bili među najbogatijim stanovnicima u svijetu. Opet je u konačnici to rezultat je , napominjem isključivo političke nepismenosti. Što reče prof. dr. Viđen: "Svi bi da se bave politikom i da pjevaju." Zato imate takve stavove.
Samo se ne bih složio s vama po pitanju komunizma. Komunizam se nije još nikad ostvario. Ono što je bilo u SSSR-u ili Jugoslaviji nije bio komunizam. Mislim da vi to znate čim ste spomenuli Kinu kao najveću kapitalističku zemlju, u svakom pogledu, ne samo geografskom. Dobro ste rekli, nema to nikakve veze s komunizmom. Za socijalizam ne možemo reći da je mrtav, dok god postoji ideja socijalizma, dok god postoji ideja to znači da postoje oni koji ju je propagiraju. Feudalci su govorili za kapitalizam da je utopija i da je neostvarljiv, pa šta bi.

--------
Postoji i ideja utopije, sto ne znaci da je realna alternativa.
bB the way moro sam dva puta procitat tvoj komentar, stvarno nisam naviko da mi se neko obraca sa "vi"

[BENsa]

Ja imam problem s demokratijom, ali s buržoaskom demokratijom. Nemam problem s privatnom svojinom, imam problem s privatnim preduzetništvom, ovim korporativizmom. Preduzetništvom gdje su korporacije davno nadjačale države. Gdje nekoliko korporacija čini tržište.

Slazem se, ali procitaj ovo:

Blaming Capitalism for Corporatism

NEW YORK – The future of capitalism is again a question. Will it survive the ongoing crisis in its current form? If not, will it transform itself or will government take the lead?

The term “capitalism” used to mean an economic system in which capital was privately owned and traded; owners of capital got to judge how best to use it, and could draw on the foresight and creative ideas of entrepreneurs and innovative thinkers. This system of individual freedom and individual responsibility gave little scope for government to influence economic decision-making: success meant profits; failure meant losses. Corporations could exist only as long as free individuals willingly purchased their goods – and would go out of business quickly otherwise.

Capitalism became a world-beater in the 1800’s, when it developed capabilities for endemic innovation. Societies that adopted the capitalist system gained unrivaled prosperity, enjoyed widespread job satisfaction, obtained productivity growth that was the marvel of the world and ended mass privation.

Now the capitalist system has been corrupted. The managerial state has assumed responsibility for looking after everything from the incomes of the middle class to the profitability of large corporations to industrial advancement. This system, however, is not capitalism, but rather an economic order that harks back to Bismarck in the late nineteenth century and Mussolini in the twentieth: corporatism.

In various ways, corporatism chokes off the dynamism that makes for engaging work, faster economic growth, and greater opportunity and inclusiveness. It maintains lethargic, wasteful, unproductive, and well-connected firms at the expense of dynamic newcomers and outsiders, and favors declared goals such as industrialization, economic development, and national greatness over individuals’ economic freedom and responsibility. Today, airlines, auto manufacturers, agricultural companies, media, investment banks, hedge funds, and much more has at some point been deemed too important to weather the free market on its own, receiving a helping hand from government in the name of the “public good.”

The costs of corporatism are visible all around us: dysfunctional corporations that survive despite their gross inability to serve their customers; sclerotic economies with slow output growth, a dearth of engaging work, scant opportunities for young people; governments bankrupted by their efforts to palliate these problems; and increasing concentration of wealth in the hands of those connected enough to be on the right side of the corporatist deal.

This shift of power from owners and innovators to state officials is the antithesis of capitalism. Yet this system’s apologists and beneficiaries have the temerity to blame all these failures on “reckless capitalism” and “lack of regulation,” which they argue necessitates more oversight and regulation, which in reality means more corporatism and state favoritism.

It seems unlikely that so disastrous a system is sustainable. The corporatist model makes no sense to younger generations who grew up using the Internet, the world’s freest market for goods and ideas. The success and failure of firms on the Internet is the best advertisement for the free market: social networking Web sites, for example, rise and fall almost instantaneously, depending on how well they serve their customers.

Sites such as Friendster and MySpace sought extra profit by compromising the privacy of their users, and were instantly punished as users deserted them to relatively safer competitors like Facebook and Twitter. There was no need for government regulation to bring about this transition; in fact, had modern corporatist states attempted to do so, today they would be propping up MySpace with taxpayer dollars and campaigning on a promise to “reform” its privacy features.

The Internet, as a largely free marketplace for ideas, has not been kind to corporatism. People who grew up with its decentralization and free competition of ideas must find alien the idea of state support for large firms and industries. Many in the traditional media repeat the old line “What's good for Firm X is good for America,” but it is not likely to be seen trending on Twitter.

The legitimacy of corporatism is eroding along with the fiscal health of governments that have relied on it. If politicians cannot repeal corporatism, it will bury itself in debt and default, and a capitalist system could re-emerge from the discredited corporatist rubble. Then “capitalism” would again carry its true meaning, rather than the one attributed to it by corporatists seeking to hide behind it and socialists wanting to vilify it.

http://www.project-syndicate.org/commen ... orporatism

Ovo je djelimično potvrdilo ono što sam i ja rekao. Ovo je čista liberalna teorija, koja pokušava kroz samokritiku da uzdigne svoje vrijednosti. Rekao sam, kapitalizam jeste donio progres, ali više ga ne donosi. Mislim da će te se i vi složiti s mojim mišljenjem. Nije to ni mišljenje, to je činjenica. Njegov osnovni cilj je prvo da ostvari profit s što manje ulaganja. Kako kažu u ekonomiji, što manje inputa a što više autputa. Što manje ulaganja, što više profita. S takvim principom nema društvenog progresa. Ovdje se govori o nekoj kao promjeni kapitalizma. To je još pokušao uraditi Kejnz i Rols. Na osnovu njihovih načela je nastao taj moderni, socijalni liberalizam i socijaldemokratija koja je izdala socijaliste. Taj promijenjeni "humanistički kapitalizam" je samo ideološka indoktrinacija i maska. U biti se nije ništa promijenilo.

[BENsa]

Shahab, a da se onda drzis svog mota i molis bogu i radis ?
Cisto sumnjam da bi te tvoji franjevci podrzali u tvom bavljenju politikom, jer nit je molitva niti je rad.
A komunisti i njihovi politicki predci su ti dali ograniceno radno vrjeme, bolovanje, radna prava, sindikate, placen odmor i jos par ideja sto opet ne idu dobro uz franjevacki moto...

Kad bi ljudi znali ono što vi pričate, razmišljali bi potpuno drugačije i imali bi potpuno drugačiji pogled. Kad bi znali da bi i dan danas rintali, što bi rekli u narodu, da nije bilo radnika koji su uz pomoć socijalističih snaga izborili prava koja ste vi već nabrojali. Trenutni pogled na stvarnost je rezultat tog liberalnog ispiranja mozgova koje traje i traje, tipa: sve prema zaslugama, sloboda, demokratija, potrudi se i bit će ti bolje, svima jednake šanse, isl. Da je to tako, mislim da bi bh građani bili među najbogatijim stanovnicima u svijetu. Opet je u konačnici to rezultat je , napominjem isključivo političke nepismenosti. Što reče prof. dr. Viđen: "Svi bi da se bave politikom i da pjevaju." Zato imate takve stavove.
Samo se ne bih složio s vama po pitanju komunizma. Komunizam se nije još nikad ostvario. Ono što je bilo u SSSR-u ili Jugoslaviji nije bio komunizam. Mislim da vi to znate čim ste spomenuli Kinu kao najveću kapitalističku zemlju, u svakom pogledu, ne samo geografskom. Dobro ste rekli, nema to nikakve veze s komunizmom. Za socijalizam ne možemo reći da je mrtav, dok god postoji ideja socijalizma, dok god postoji ideja to znači da postoje oni koji ju je propagiraju. Feudalci su govorili za kapitalizam da je utopija i da je neostvarljiv, pa šta bi.

sve tacno sto si reko ali su se za ta prava izborili u okviru liberalno kapitalisticke demokratije, sto ce ti ovi page up, page down, revolucionari izignorisati u mantranju kako je komunizam buducnost...

Oni jesu izborili prava u okviru liberalno kapitalističke demokratije. To jedna od velikih pobjeda radničke klase. Također je to dokaz da se treba i dalje boriti. Kad govorimo o komunizmu, to nije pitanje ideologije, to je pitanje čovijeka kojeg kapitalizam uništava. Za komunizam se čak ne može reći da je ideologija, jer je utemeljen na naučnim pretpostavkama. Ja ne znam jeli komunizam budućnost, to vrijeme treba da pokaže. Volio bih da da jeste, bez obzira koliko god zvučilo utopistički. U ono što vjerujem jeste u budućnost boljeg društva.

[BENsa]

Shahab, a da se onda drzis svog mota i molis bogu i radis ?
Cisto sumnjam da bi te tvoji franjevci podrzali u tvom bavljenju politikom, jer nit je molitva niti je rad.
A komunisti i njihovi politicki predci su ti dali ograniceno radno vrjeme, bolovanje, radna prava, sindikate, placen odmor i jos par ideja sto opet ne idu dobro uz franjevacki moto...

Kad bi ljudi znali ono što vi pričate, razmišljali bi potpuno drugačije i imali bi potpuno drugačiji pogled. Kad bi znali da bi i dan danas rintali, što bi rekli u narodu, da nije bilo radnika koji su uz pomoć socijalističih snaga izborili prava koja ste vi već nabrojali. Trenutni pogled na stvarnost je rezultat tog liberalnog ispiranja mozgova koje traje i traje, tipa: sve prema zaslugama, sloboda, demokratija, potrudi se i bit će ti bolje, svima jednake šanse, isl. Da je to tako, mislim da bi bh građani bili među najbogatijim stanovnicima u svijetu. Opet je u konačnici to rezultat je , napominjem isključivo političke nepismenosti. Što reče prof. dr. Viđen: "Svi bi da se bave politikom i da pjevaju." Zato imate takve stavove.
Samo se ne bih složio s vama po pitanju komunizma. Komunizam se nije još nikad ostvario. Ono što je bilo u SSSR-u ili Jugoslaviji nije bio komunizam. Mislim da vi to znate čim ste spomenuli Kinu kao najveću kapitalističku zemlju, u svakom pogledu, ne samo geografskom. Dobro ste rekli, nema to nikakve veze s komunizmom. Za socijalizam ne možemo reći da je mrtav, dok god postoji ideja socijalizma, dok god postoji ideja to znači da postoje oni koji ju je propagiraju. Feudalci su govorili za kapitalizam da je utopija i da je neostvarljiv, pa šta bi.

--------
Postoji i ideja utopije, sto ne znaci da je realna alternativa.
bB the way moro sam dva puta procitat tvoj komentar, stvarno nisam naviko da mi se neko obraca sa "vi"

Postoji i ideja utopije, ali želja za bolje društvo od ovog nije utopija.
Persiram svakog, ne samo vas, iz jednostavnog razloga što vas ne poznajem, mislim da je to kultura i poštovanje prema ličnosti. U biti kultura dijaloga.

[malsal]

Jeste kultura dijaloga, i to me iznenadjuje.

Valjda jer sam cito komentare na clanke u Klix, pa me malo kulture iznenadi

[The 51st State]

Oni jesu izborili prava u okviru liberalno kapitalističke demokratije. To jedna od velikih pobjeda radničke klase. Također je to dokaz da se treba i dalje boriti. Kad govorimo o komunizmu, to nije pitanje ideologije, to je pitanje čovijeka kojeg kapitalizam uništava. Za komunizam se čak ne može reći da je ideologija, jer je utemeljen na naučnim pretpostavkama. Ja ne znam jeli komunizam budućnost, to vrijeme treba da pokaže. Volio bih da da jeste, bez obzira koliko god zvučilo utopistički. U ono što vjerujem jeste u budućnost boljeg društva.

lijepo sto su pobijedili. treba se i dalje boriti. malo kontadiktorno da covjeka kapitalizam unistava,a ovamo se kroz njega ostvaruju pojedinacna i kolektivna prava (malo mi je to radikalno sto ti velis, revolucionarno sto bi se reklo). teorija komunizma je mozda temeljena na socioloskim pretpostavkama, kako se to pokazalo u stvarnosti svi smo vidjeli. ako kazu da je buducnost samo ponavljanje proslosti, najjednostavnije receno, onda je jasno da vjerujes u utopiju.

[stotka12]

Persiram svakog, ne samo vas, iz jednostavnog razloga što vas ne poznajem, mislim da je to kultura i poštovanje prema ličnosti. U biti kultura dijaloga.

U Njemackoj npr Stranke lijevo od sredine,dakle ,Ljevica u vise oblika, persiranje smatra snobizmom .
Po tom pitanju postoji Koncensus kod Ljevice.

[fake believer]

Ali kojim sredstvima i na koji nacin su se izborili. Na slobodnim demokratskim izborima Osim toga, to su tek osnovne civilizacijske tekovine

svejedno kojim, bitno je da je taj sistem pokazao elasticnost i odrzivost. vidjeli smo kako su prosli socijalisticki sistemi u pokusaju pri prvim ozbiljnim izazovima ekonomske prirode. zalosno je vidjeti ovo okretanje tocka unazad.

Nije svejedno. Zapravo to je kljucna stvar. Kako je soc-sistem prosao kod nas, odvec je poznato. U cemu smo danas bolji, jaci i napredniji nego u proslom sistemu, osim u blebetanju i hapanju? I ako cemo pravo, tocak je vracen unazad '92.

[agnostic_front]

Zar mi imamo sistem sad?

[kojeime]

Ne moze. Istorija nas je naucila da svi ljevicarski revolucionari, nakon sto sruse dotadasnje rezime, postaju diktatori. Tako da ljevicarima vise niko normalan ne vjeruje.

[PeppermintSA]

Ja imam problem s demokratijom, ali s buržoaskom demokratijom. Nemam problem s privatnom svojinom, imam problem s privatnim preduzetništvom, ovim korporativizmom. Preduzetništvom gdje su korporacije davno nadjačale države. Gdje nekoliko korporacija čini tržište. To je posljedica konkurentskog sistema na kojem je zasnovano tržište. Konkurencija jednostavno stvara monopol, velika riba jede malu ribu. Tako i u kapitalizmu. Jača kompanija nadjača slabiju. Jača, moćnija kompanija ima mnogo veći utjecaj na regulaciju tržišta nego manja, slabija. Uslijed takve situacije slabiji ne može opstati na tržištu. Tako samo ostaju oni najjači, slikovito rečeno. Dokaz za to su korporacije koje su pokupovale sve manje kompanije. Usput da istaknem ovu činjenicu, "Shell" ili "British Petroleum", ne znam tačno, imaju veći godišnji profit nego što je to budžet svih afričkih država zajedno. To je taj apsurd kapitalizma koji uporno bruji o konkurenciji.
Kapitalizam jeste bio produktivan kad je tek nastao. Kao i svaki ekonomski sistem što je to bio. Bio je produktivan dok je stvarao radna mjesta, dok se ostvarivao društveni progres. No, sad je on ušao u posljednju fazu svoje egzistencije. Grdno se varamo da posljednja faza znači i kraj kapitalizma. Ne. On se održaje ili bolje reći regenerira kroz ratove i krize. Primjer vam je trenutna ekonomska kriza. Kriza koja je uručila, hiljadama, milionima ljudi otkaz. Kriza koja je vrlo vješto ponovo izazvala pojavu nacionalizma, neonacizma i neofašizma, kako bi skrenula važnost sa suštinskih pitanja. Primjera za to je bezbroj. Kapitalizam je sam po sebi krizan. To su ciklične krize baš poput ove. Kapitalizam je sam sebi najveći neprijatelj, uništit će sam sebe.

Korporacije nisu nadjačale državu, već su države u vlasništvu korporacija. Ekonomska politika fašizma u svom izvornom obliku je bilo tzv. gildovsko, ili ti nacional korporativno (otprilike kao što imamo danas u EU), gdje su sve grane privrede imale svoj tzv. gild, odnosno svoju korporaciju koja je faktički, na makro, nivou regulisala privredu na sličan način kao što su privredni sovjeti prije prvog Staljinovog petogodišnjeg plana to činili. Dakle, korporacije su bile u vlasništvu države.

Nakon 45' Zapadna Evropa preuzima Kejnezijansku ekonomsku politiku gdje država, iako slobodno tržišna, preuzima izvršne ingerencije niza privrednih grana i uspostavlja tzv. kejnezijansku makro regulaciju na nivou cijele privrede koja, de facto, postaje nacionalizovana na makro nivou. Dakle, tržišni kapitalizam, svako može postati milioner ALI ipak nećemo biti divlji zapad, mora postojati regulacija.

Šta se onda desi? Burne šezdesete, baby boomer generacija nezadovoljna svijetom počinje izazivati državu i njene aparate represije; velike demonstracije, pozive na promjene itd. i centar-desnica koja je vladala popusti, kaže ''eto, to ste htjeli, popustićemo i dozvolićemo potpuni animalistički kapitalizam, dozvolićemo potpuni društveni darvinizam'' i države DEREGULIŠE sebe, dođe do likvidacije nacionalizovane industrije, dođe do kupovanja svega toga budzašto. To je bio kiks jer se išlo s pretpostavkom da će popuštanje države dovesti do slobodnog, liberalnog, humanističkog raja dok je zapravo značilo da će oni bogatiji moći sve pokupovati pod nosom siromašnijih. Dakle, te tzv. međunarodne korporacije su se tada rađale. To je poveznica koju prosjećni ljudi stvaraju između fašizma i neoliberalnog kapitalizma - oni zapravo jesu upravu, osim što je situacija obrnuta.

Šta slijedi? Naftna kriza 70-ih, problemi na Wallstreetu i ekonomska kriza (vratimo se Marksu da skontamo zašto, no to je nebitno za ovu priču). Šta se desi? Ljevica reakciono pobjedi i naravno, vrati sve ingerencije državi ALI, korporacije su tu. Preko noći je država postala taoc korporacija, vratila sve ingerencije sebi, čime je de facto ih poklonila korporacijama. I da bude još tužnije, tu kupoprodaju su, u neznanju, odradile lijeve partije diljem Zapadne Evrope.


Što se tiče SSSR-a: boljševici su bili krajnje desna devijacija socijalizma što se može vidjeti kroz nijhovu regulaciju privrede do Lenjinove smrti. Apsolutno su irelevantni u ovoj cijeloj priči. Zapravo, oni su objekt prvog slaganja dvaju hladnoratovskih strana: SSSR je tvrdio da je on oličenje socijalizma radi osobne promidžbe, što bi rekli braća Hrvati, dok je SAD tvrdio isto to iz razloga da zgadi ideju socijalizma u očima američkog proleterijata, budući da je SSSR samo u Staljinovim čistkama pobila više od 7 miliona svojih građana.

[fake believer]

Zar mi imamo sistem sad?

Naravno, sistem je tu, iako ga naizgled nema. Sistem kontrolisanog haosa, koji radi protiv raje, a u korist kriminogene "privredne elite" u sprezi sa korumpiranom "politickom elitom". Kako bi inace ovakvo besmisleno stanje moglo uporno trajati da nije sistema Dakle, imamo sistem, ali ne za se, nego protiv nas. Pa eto, bacimo samo jedan letimican pogled na nasu politicku scenu, i obratimo paznju na staz kljucnih aktera, bez da sada ulazimo u rezultate njihovog pregnuca

[BENsa]

Ja imam problem s demokratijom, ali s buržoaskom demokratijom. Nemam problem s privatnom svojinom, imam problem s privatnim preduzetništvom, ovim korporativizmom. Preduzetništvom gdje su korporacije davno nadjačale države. Gdje nekoliko korporacija čini tržište. To je posljedica konkurentskog sistema na kojem je zasnovano tržište. Konkurencija jednostavno stvara monopol, velika riba jede malu ribu. Tako i u kapitalizmu. Jača kompanija nadjača slabiju. Jača, moćnija kompanija ima mnogo veći utjecaj na regulaciju tržišta nego manja, slabija. Uslijed takve situacije slabiji ne može opstati na tržištu. Tako samo ostaju oni najjači, slikovito rečeno. Dokaz za to su korporacije koje su pokupovale sve manje kompanije. Usput da istaknem ovu činjenicu, "Shell" ili "British Petroleum", ne znam tačno, imaju veći godišnji profit nego što je to budžet svih afričkih država zajedno. To je taj apsurd kapitalizma koji uporno bruji o konkurenciji.
Kapitalizam jeste bio produktivan kad je tek nastao. Kao i svaki ekonomski sistem što je to bio. Bio je produktivan dok je stvarao radna mjesta, dok se ostvarivao društveni progres. No, sad je on ušao u posljednju fazu svoje egzistencije. Grdno se varamo da posljednja faza znači i kraj kapitalizma. Ne. On se održaje ili bolje reći regenerira kroz ratove i krize. Primjer vam je trenutna ekonomska kriza. Kriza koja je uručila, hiljadama, milionima ljudi otkaz. Kriza koja je vrlo vješto ponovo izazvala pojavu nacionalizma, neonacizma i neofašizma, kako bi skrenula važnost sa suštinskih pitanja. Primjera za to je bezbroj. Kapitalizam je sam po sebi krizan. To su ciklične krize baš poput ove. Kapitalizam je sam sebi najveći neprijatelj, uništit će sam sebe.

Korporacije nisu nadjačale državu, već su države u vlasništvu korporacija. Ekonomska politika fašizma u svom izvornom obliku je bilo tzv. gildovsko, ili ti nacional korporativno (otprilike kao što imamo danas u EU), gdje su sve grane privrede imale svoj tzv. gild, odnosno svoju korporaciju koja je faktički, na makro, nivou regulisala privredu na sličan način kao što su privredni sovjeti prije prvog Staljinovog petogodišnjeg plana to činili. Dakle, korporacije su bile u vlasništvu države.

Nakon 45' Zapadna Evropa preuzima Kejnezijansku ekonomsku politiku gdje država, iako slobodno tržišna, preuzima izvršne ingerencije niza privrednih grana i uspostavlja tzv. kejnezijansku makro regulaciju na nivou cijele privrede koja, de facto, postaje nacionalizovana na makro nivou. Dakle, tržišni kapitalizam, svako može postati milioner ALI ipak nećemo biti divlji zapad, mora postojati regulacija.

Šta se onda desi? Burne šezdesete, baby boomer generacija nezadovoljna svijetom počinje izazivati državu i njene aparate represije; velike demonstracije, pozive na promjene itd. i centar-desnica koja je vladala popusti, kaže ''eto, to ste htjeli, popustićemo i dozvolićemo potpuni animalistički kapitalizam, dozvolićemo potpuni društveni darvinizam'' i države DEREGULIŠE sebe, dođe do likvidacije nacionalizovane industrije, dođe do kupovanja svega toga budzašto. To je bio kiks jer se išlo s pretpostavkom da će popuštanje države dovesti do slobodnog, liberalnog, humanističkog raja dok je zapravo značilo da će oni bogatiji moći sve pokupovati pod nosom siromašnijih. Dakle, te tzv. međunarodne korporacije su se tada rađale. To je poveznica koju prosjećni ljudi stvaraju između fašizma i neoliberalnog kapitalizma - oni zapravo jesu upravu, osim što je situacija obrnuta.

Šta slijedi? Naftna kriza 70-ih, problemi na Wallstreetu i ekonomska kriza (vratimo se Marksu da skontamo zašto, no to je nebitno za ovu priču). Šta se desi? Ljevica reakciono pobjedi i naravno, vrati sve ingerencije državi ALI, korporacije su tu. Preko noći je država postala taoc korporacija, vratila sve ingerencije sebi, čime je de facto ih poklonila korporacijama. I da bude još tužnije, tu kupoprodaju su, u neznanju, odradile lijeve partije diljem Zapadne Evrope.


Što se tiče SSSR-a: boljševici su bili krajnje desna devijacija socijalizma što se može vidjeti kroz nijhovu regulaciju privrede do Lenjinove smrti. Apsolutno su irelevantni u ovoj cijeloj priči. Zapravo, oni su objekt prvog slaganja dvaju hladnoratovskih strana: SSSR je tvrdio da je on oličenje socijalizma radi osobne promidžbe, što bi rekli braća Hrvati, dok je SAD tvrdio isto to iz razloga da zgadi ideju socijalizma u očima američkog proleterijata, budući da je SSSR samo u Staljinovim čistkama pobila više od 7 miliona svojih građana.

To ste dobro rekli, države su u vlasništvu korporacija. Čim sam rekao da su korporacije nadjačale državu, onda je logično da je država njihov instrument za kontrolu kapitalističkog sistema.
Dio u kojem govorite o Kejnzijanskoj politici ste odlčno opisali, iznijeli. Znamo da je Kejnzijanska politika proizvod kapitalizma da se narodu zamagle oči. Kao evo kapitalizam postao human.
Mislim da je suvišno govoriti o Staljinovom SSSR-u. Pa isti taj Staljin je izdao socijalističku revoluciju. Nije Lenjin bez razloga govorio: "Držite tog čovjeka podalje."
Uglavnom potpisujem sve što ste inzijeli u tekstu.

[FFC]

Ja imam problem s demokratijom, ali s buržoaskom demokratijom. Nemam problem s privatnom svojinom, imam problem s privatnim preduzetništvom, ovim korporativizmom. Preduzetništvom gdje su korporacije davno nadjačale države. Gdje nekoliko korporacija čini tržište. To je posljedica konkurentskog sistema na kojem je zasnovano tržište. Konkurencija jednostavno stvara monopol, velika riba jede malu ribu. Tako i u kapitalizmu. Jača kompanija nadjača slabiju. Jača, moćnija kompanija ima mnogo veći utjecaj na regulaciju tržišta nego manja, slabija. Uslijed takve situacije slabiji ne može opstati na tržištu. Tako samo ostaju oni najjači, slikovito rečeno. Dokaz za to su korporacije koje su pokupovale sve manje kompanije. Usput da istaknem ovu činjenicu, "Shell" ili "British Petroleum", ne znam tačno, imaju veći godišnji profit nego što je to budžet svih afričkih država zajedno. To je taj apsurd kapitalizma koji uporno bruji o konkurenciji.
Kapitalizam jeste bio produktivan kad je tek nastao. Kao i svaki ekonomski sistem što je to bio. Bio je produktivan dok je stvarao radna mjesta, dok se ostvarivao društveni progres. No, sad je on ušao u posljednju fazu svoje egzistencije. Grdno se varamo da posljednja faza znači i kraj kapitalizma. Ne. On se održaje ili bolje reći regenerira kroz ratove i krize. Primjer vam je trenutna ekonomska kriza. Kriza koja je uručila, hiljadama, milionima ljudi otkaz. Kriza koja je vrlo vješto ponovo izazvala pojavu nacionalizma, neonacizma i neofašizma, kako bi skrenula važnost sa suštinskih pitanja. Primjera za to je bezbroj. Kapitalizam je sam po sebi krizan. To su ciklične krize baš poput ove. Kapitalizam je sam sebi najveći neprijatelj, uništit će sam sebe.

Nemam uopće problem sa kapitalizmom ali imam sa činjenicom da ćemo za pet do deset godina svi raditi u privatnim korporacijama i firmama naših političara koje su kupili novcem (ne)legalno otuđenim od nas građana i naše države. Naravno rintat ćemo u njihovim fabrikama od jutra do mraka, ukoliko ne bude USKOK-a kao u Hrvatskoj. Ustvari već rintamo za njih i njihove crkavice, sve dok ne riknemo …

uskok u hrvatskoj je samo instrument u rukama te elite koja je sve pokrala. to sto je zrtvovan jedan jarac, sanader, nije znak borbe protiv elitisticke korupcije vec samo potvrda uspjesnosti tog sistema.