Mostar u ratu

Post Reply
User avatar
anelsol
Posts: 3010
Joined: 10/05/2017 22:41

#2401 Re: Mostar u ratu

Post by anelsol »

Dr Arsla wrote: 16/06/2022 08:46
dr_Evil wrote: 08/06/2022 14:13

Ma ovdje niko nije pobijedio, svi su izgubili. Bosnjaci imaju neko zadovoljstvo da su prezivili, i sacuvali makar dio grada, u situaciji gdje je to bilo neocekivano.

Ne sprijecava te nista, tu sam odrastao, zavrsio osnovnu, igrao se, jos uvijek mi je tu doktor kad sam dole. U Mostaru na "zapadnoj" ne mozes uciti bosanski niti imati vjeronauk, zato moras slati dijete na "istocnu". Osnovna je ok, problem bude srednja kad se izmjesaju kvartovi i sidju skutori sa brda u skolu. Lijecenje vise nije problem, ides na Bijeli Brijeg bez problema, i dobra je usluga, mozes i sam birati Juzni Logor ako zelis. Recimo ne mozes uvesti BH Telecom telefon, moras HT Mostar, Elektroprivreda HZ HB umjesto BiH. Sveucliste je recimo na hrvatskom jeziku, dok su svi ostali u BiH na tri sluzbena jezika, moras koristiti nove nazive ulica, koje je neko preimenovao bez pitanja.

Svaki dan su te razlike sve manje, sitni koraci u pravom smjeru, samo je uvijek strah da ti neko nece pokucati na vrata sa puskom da te ubije ko onaj Bajram '98-e. Evo sutra Covke krene u samoupravu, znas da te opet ceka ta puska i na liniju razgranicenja. Mi smo bili prihvatili taj rizik, i ostali. KAd se predurao rat i taj crni Bajram, valjda ce i ostalo.

Incidenata po nacionalnoj osnovi je bilo, ima i danas, samo se gura pod tepih. ALi rekoh ide u dobrom smjeru. Sve su javne firme kojih je ostalo na prste jedne ruke podijeljene po nacionalnom kljucu, sa tendencijom bez promjena.
Pozdrav. Prilično sam upućen u desavanja u Mostaru 92-95 al jedan dio mi je nejasan. U briljantnoj akciji ARBIH na čelu sa legendarnim Hujkom oslobođen je Sjeverni logor i izvršena deblokada Mostara. Zašto onda Armija BIH tj. EPBIH nisu preuzele i branu na mostarskom jezeru tj. HE Mostar ? Jel to neki dogovor, ustupak, kompenzacija za nesto ili sta je već u pitanju ?
Za vrijeme te akcije 93 godine Armija je prešla na desnu obalu Neretve i uzela Raštane, pa došla skoro do Bakijine Luke, koja je početak neke urbane strukture sa sjeverne steane grada, međutim te položaje nije uspjela zadržati. Bilo je još nekoliko pokušaja, ali trajno nije se uspio zadržati taj dio oko brane na desnoj obali Neretve, odnosno HE Mostar. Efektivno ona je bila između dvije linije. Armija je jedno vrijeme i držala branu, da bi na kraju toko pregovora bila donesena politička odluka da HE Salakovac pripadne Elektroprivredi BiH a HE Mostar Elektroprivredi HZ HB.
Last edited by anelsol on 16/06/2022 12:52, edited 1 time in total.
User avatar
anelsol
Posts: 3010
Joined: 10/05/2017 22:41

#2402 Re: Mostar u ratu

Post by anelsol »

dr_Evil wrote: 16/06/2022 08:19 Kao i uvijek odlicna od Borisa :

https://bljesak.info/kolumna/kolumne/mo ... lje/385735
Mogu se kladit', mada sam odavno bacio taj porok, da je Grad Mostar raspisao tender za razbijanje spomen ploča na Partizanskom spomen groblju, pa da je na tenderu, naravno, prošla ta i ta firma, za toliko i toliko, a zapravo previše, naših para, da bi radovi u najavi trajali jedno tri mjeseca. A stvarno bi završili za godinu dana. Ipak je to, rekli bi, kompleksan posao, jer nije moguće tek tako razbiti 600, 700 kamenih ploča. Ima tu posla. I za očekivati je, opet bi rekli, da pritom naiđu na realne probleme u izvedbi. A građanima bi poručili da se strpe i naviknu na buku, na povremenu poplavu, povremeno zaustavljanje prometa – i poneko nestajanje struje. Pravi profesionalci, vidjeli smo, razbiju tih 600, 700 ploča za jednu noć. Nečujno. I na neviđeno. Toliko nečujno i neviđeno da je 99 posto grada, za najefikasnije "kozmetičke radove" na Partizanskom ikada, čulo tek ujutro. I onda su isti ti građani, svaki sa svoje strane, ušli u stare šablone. Zdušno. Onih nekoliko koraka naprijed na koje smo bili toliko ponosni i koji su se činili klecavim, ali konačno se imalo osjećaj kako vode u pravom smjeru, preko noći je prestalo voditi u bolju budućnost. Što ti je reć' majstorluk! Majstori, majstori. Ne trebaju im tenderi, ne treba im ništa službeno, oni rade posao dok javnost spava. 700 ploča, rođaci! Malo tko će staviti ruku da je nekome, eto, tek tako palo na pamet razbiti ih sve. Previše je to posla za obično izbacivanje najnižih strasti. Isti efekt bi se, ruku na srce, dobio i sa puno manjom štetom, zar ne? Iste bi reakcije bile da su, kako je to već uobičajeno u ovim prilikama, osvanuli tek grafiti nečuvenog sadržaja i usput razbijeno par ploča. Ali ovo je sad baš zabrinjavajuće temeljito. Ovako se to radilo u ovoj zemlji u ona vremena kad se vjerovalo da se tu više nikad oni drugi neće vratiti. Pa zatri, sruši, zapali. Pa betoniraj. A ja, začudo, još uvijek friško pamtim Partizu, kako smo joj vazda tepali, baš iz tih vremena. Davna 1994. Recimo. Mostar je još mirisao na paljevinu i smrt kad sam upisao prvu godinu fakulteta. Rat još nije završio, ali počela je imitacija normalnog života. Još se nije javio ni pošten mamurluk od svega što se dogodilo, a ja sam morao razmišljati o integralima i konzolama. Grad je ostao bez svojih simbola, tvornice su bile raskućene ili zapaljene, bogomolje su dogorijevale, a Hit i Razvitak nestali po akcijskim cijenama. Za divno čudo, Partizansko spomen groblje ostalo je gdje je i bilo. Dobro, teško ga je bilo odnijeti, ipak je, poput zapadne tribine stadiona pod Bijelim Brijegom „izliveno“ na padini, ali spomenik nije bio ružno devastiran kako je to bio običaj u to vrijeme. Zapravo, ako me baš vučete za jezik – nije bio devastiran uopće. Zapušten, da. Tu i tamo bilo je nekih oštećenja, ali ništa što se nije dalo srediti. Zapuštenost kao posljedica neodržavanja bila je vidljiva, ali to je u vrijeme razaranja i rušenja bilo gotovo zanemarivo. Od svih grafita sjećam se kako je gore na samom vrhu netko crvenim sprejem napisao Doors, to čak imam i na nekoj slici, a danas, nakon svih ružnih scena gore, takav grafit izgleda tek kao tinejdžerska nepodopština, pizdarija nekog neostvarenog fana Jima Morrisona. Niti te, a niti narednih godina nikome nije palo na pamet da Partizansko iz mržnje ili čistog koristoljublja poravna i sagradi nešto novo, prihvatljivije novom vremenu. Danas često o tome razmišljam, gdje su bili ta mržnja i vandalizam u to vrijeme kada je mrziti i razvaljivati drugo i drugačije bilo posve, ehm, legalno? Zašto nitko nije jednostavno oteo Partizu i od nje napravio što već mu je moglo pasti na pamet u to vrijeme kad se sve moglo oteti? Zašto ne tad, a zašto baš sad? Moja generacija dobro je poznavala Partizu. Ona nam je bila egzil. Tamo smo išli družiti se. S litrom pod rukom. Tamo smo išli ljubiti. S djevojkom pod rukom. Tamo smo išli razmišljati. Opet s litrom pod rukom. Otamo je pucao pogled na grad u novom nastajanju. Išlo mu je sporo, teško, ali se činilo da svakim novim danom ipak ide. Moja popodneva, noći i jutra na Partizi dio su nezaborava. Haj'mo na Partizu bio je poklič slobode na kojem bi nam pozavidjeli i oni kojima je spomenik dignut. Tako blizu, a tako daleko, bila je idealno mjesto okupljanja studentarije željne života nakon godina smrti. Možda nekome danas čudno zvuči, ali postojao je neki solidan odnos svih nas i golemog spomenika na kojem smo uživali slobodu. Nismo bili bezobzirni idioti, nismo ostavljali neizbrisive tragove, ne pamtim da bi u to vrijeme nekome palo na pamet da nešto na svoju, opijatima vođenu ruku, oduzme ili doda Bogdanovićevoj simfoniji u bijelom kamenu. Koji, kad ga već spomenuh, već tada nije bio baš bijel, mostarske kiše odradile su svoje i tamnosivi curci već su uzimali danak. Eh, da, čak i da je netko došao i dao nam neku lovu da napravimo gore neki pičvajz, siguran sam da bi papka mršnuli. Sve što bi donijeli, svaku bocu, svaku kesu, uredno bismo vratili odozgo. Stvarno. Bili su i tada oni kontejneri dolje uz ulicu, a mi neka fina čeljad, makar nismo svi bili iz Mostara. A bilo je među nama i onih sa posve nepartizanskim pedigreom. I onih kojima su, nisu to zaboravljali reći, djedovi nestajali na križnim putevima, ostavljajući traumu za naredne generacije. I onih koji su taman svukli uniformu, legalno kivni na sve. I ne mogu reći da se sjećam kako se neki meni poznat lik ikada u to doba zaletio na spomenik. A bilo je vrijeme u kojem nije bilo nikoga da mu bilo što zamjeri. Ni odvaljen kamen, ni razbijenu ploču, ni bilo koju nepodopštinu koju bi eventualno gore napravio. Vjerujem da nitko na Partizu, u to vrijeme kada je na Starom Veležovom „gorilo k'o u Las Vegasu“, nije išao da bi je devastirao, nego je, baš suprotno, išao, eventualno, gore u mrak da se devastira. Tako je jučer mudro prozborio moj frend Denza i rekao istinu. Išlo se na Partizansko kao što su partizani išli u šumu, tražeći utočište za skoru brzu akciju. Iako je, da i to kažem, možda u to vrijeme na spomeniku bio mrak, ali, za razliku od danas, bilo je policije. Itekako. I uniformirane, ali i one u civilu. To znaju mnogi kojima bi iznenadan stisak tuđe ruke na ramenu značio da je loga otkrivena i da je vrijeme za paničan bijeg. Naći će se netko danas pa reći kako je i taj mladalački haj lajf bio znak nepoštovanja prema spomeniku, ali ne može nitko reći da nije bilo tako. Vremena pustog, zaraslog, devastiranog, bez-policijskog i bez-nadzornog Partizanskog spomen groblja, vremena crnih grafita i bijelog kreča, vremena političkih prepucavanja oko spomenika, vremena k'o fol brige i stvarne (razbi)brige nisu bila tu. Ma, na kraju, vremena fašista i antifašista još uvijek nisu bila došla. Ona će doći ponovnim ujedinjenjima, koja će spomenik učiniti svačijim, a ničijim. Partizansko spomen groblje bilo je, u to vrijeme postratne razjedinjenosti, možda ostavljeno od svih, ali je barem usamljeno gore iznad Starog igrališta, u nekom svom limbu, bilo ostavljeno na miru da pronađe neki novi smisao. I mi smo mu mladi pomogli u tome. I zato njemu hvala. Hvala mu i na posve intimnim trenucima, dok bih s njega gledao Mostar, dok bih razmišljao kako se Partizansko spomen groblje izvuklo s tek par ožiljaka, za razliku od crkvi i džamija u gradu, jer ovo, očito, nije bio njegov rat. Kao da su ga svi u međusobnoj mržnji zaboravili. Načas. Hvala mu na divnim trenucima, opet dok bih s njega gledao Mostar, u kojima sam ponekad razmišljao i što bi partizani sad da se ustanu? Bi li se šokirali i odmah vratili natrag? Bi li ikome ovdje rekli da je okej i da je njihov? Ili bi, nakon početnog šoka, jedne odmah smakli, druge poslali na težak rad, a treće na preodgoj? Jer im nitko ne bi, makar se neki danas ufuravaju u to, bio dobar. Bi li se uopće prepoznali u ratovanju pod zastavama vjere i nacije, gdje su klasna i ideološka borba sasvim nebitna kategorija, još prigodno okrenuta naglavačke? Neka nova sloboda, drugovi. Neka nova sloboda. Šapnuo bih im. Dok Partiza polako uranja u san i pretvara se u tamnu sjenku nad svjetlima grada. A danas? Opet neko novo vrijeme. U kojem nije problem pronaći majstore da ti, bez tendera i žalbi, bez table na kojoj pišu rokovi i bez očekivanog prebacivanja svih rokova, bez da ih itko živ vidi i čuje, u samo jednoj noći obave golem posao. Posao koji sigurno vrijedi više od godinu dana polaganog tkanja tankih niti po grubom mostarskom platnu. Posao koji će opet osvijetliti vajne riječi tetka Besima kako se ideologijom i religijom bavi sirotinja. Posao koji će opet učas Mostarom proširiti miris, koji me opasno podsjeća na paljevinu. Da, baš nanosi na paljevinu. Nadvija se nad gradom. Paljevina nakon koje jedino beton može o(p)stati. A u betonu je, vidiš, naša budućnost. Taj se tek tako lako ne lomi. A, očito, se lako gradi.
On mi uvijek popravi i pokvari dan
Boris je odličan, udara u glavu, ali zna brate biti nekad žešći crnjak.
User avatar
dr_Evil
Posts: 12168
Joined: 01/07/2019 15:35
Location: Ispod Koscele

#2403 Re: Mostar u ratu

Post by dr_Evil »

anelsol wrote: 16/06/2022 12:52
Boris je odličan, udara u glavu, ali zna brate biti nekad žešći crnjak.
Kamo srece da je vise tipova ko Boris na svim stranama. NIkako naprijed da krenemo. VIdim po sebi, sto stariji postajem i ja vise konzervativan.
User avatar
anelsol
Posts: 3010
Joined: 10/05/2017 22:41

#2404 Re: Mostar u ratu

Post by anelsol »

dr_Evil wrote: 16/06/2022 13:10
anelsol wrote: 16/06/2022 12:52
Boris je odličan, udara u glavu, ali zna brate biti nekad žešći crnjak.
Kamo srece da je vise tipova ko Boris na svim stranama. NIkako naprijed da krenemo. VIdim po sebi, sto stariji postajem i ja vise konzervativan.
Meni se do ovog rušenja Partizanskog činilo zaista da je grad malo živnuo i da je krenuo naprijed. Gradsko vijeće je funkcionisalo, donesen je zaista ogroman broj odluka da se što je moguće više sustigne ogroman zaostatak. Bilo je i nekih trzavica, ali je sve to nekako išlo. Imao sam priliku par puta pričati i sa Mariom Kordićem i zaista mi je ostavio dojam da je čovjek normalan. Nekako se uspjelo da se politička kriza na svim nivoima ne prelije u Mostar. Sada šta će biti ne znam, ovo je baš pucanj u Mostar.
User avatar
dr_Evil
Posts: 12168
Joined: 01/07/2019 15:35
Location: Ispod Koscele

#2405 Re: Mostar u ratu

Post by dr_Evil »

anelsol wrote: 16/06/2022 13:17
Meni se do ovog rušenja Partizanskog činilo zaista da je grad malo živnuo i da je krenuo naprijed. Gradsko vijeće je funkcionisalo, donesen je zaista ogroman broj odluka da se što je moguće više sustigne ogroman zaostatak. Bilo je i nekih trzavica, ali je sve to nekako išlo. Imao sam priliku par puta pričati i sa Mariom Kordićem i zaista mi je ostavio dojam da je čovjek normalan. Nekako se uspjelo da se politička kriza na svim nivoima ne prelije u Mostar. Sada šta će biti ne znam, ovo je baš pucanj u Mostar.
Svi koji poznaju Maria kazu da je dobar lik i da nije fasista, zasto mu je ovo trebalo da preuzme gradonacelnicko mjesto, koje dugove vraca i kome, bog bi ga znao.

Ko zna, mozda je ovo i igra da se lakse podijeli milicija, da kazu evo nemamo siguran grad treba nam zamjenik.
User avatar
anelsol
Posts: 3010
Joined: 10/05/2017 22:41

#2406 Re: Mostar u ratu

Post by anelsol »

dr_Evil wrote: 16/06/2022 13:24
anelsol wrote: 16/06/2022 13:17
Meni se do ovog rušenja Partizanskog činilo zaista da je grad malo živnuo i da je krenuo naprijed. Gradsko vijeće je funkcionisalo, donesen je zaista ogroman broj odluka da se što je moguće više sustigne ogroman zaostatak. Bilo je i nekih trzavica, ali je sve to nekako išlo. Imao sam priliku par puta pričati i sa Mariom Kordićem i zaista mi je ostavio dojam da je čovjek normalan. Nekako se uspjelo da se politička kriza na svim nivoima ne prelije u Mostar. Sada šta će biti ne znam, ovo je baš pucanj u Mostar.
Svi koji poznaju Maria kazu da je dobar lik i da nije fasista, zasto mu je ovo trebalo da preuzme gradonacelnicko mjesto, koje dugove vraca i kome, bog bi ga znao.

Ko zna, mozda je ovo i igra da se lakse podijeli milicija, da kazu evo nemamo siguran grad treba nam zamjenik.
Pozicija gradonačelnika u Mostaru je realno jedna od najgorih koja te može zapasti u politici u BiH. Mislim da je svaki od kandidata za gradonačelnika Mostara molio Boga da ga ne izaberu.

Ovo sa Partizanskim je nešto više od klasične lokalne igre. Vidićemo ma šta će izaći.
User avatar
sehohari
Posts: 7966
Joined: 22/03/2018 16:37
Location: Njemačka - Hercegovina - Izvor Bosne - Srce Bosne
Grijem se na: Lož ulje
Vozim: Fijaker
Horoskop: Lav

#2407 Re: Mostar u ratu

Post by sehohari »

anelsol wrote: 16/06/2022 13:32
dr_Evil wrote: 16/06/2022 13:24

Svi koji poznaju Maria kazu da je dobar lik i da nije fasista, zasto mu je ovo trebalo da preuzme gradonacelnicko mjesto, koje dugove vraca i kome, bog bi ga znao.

Ko zna, mozda je ovo i igra da se lakse podijeli milicija, da kazu evo nemamo siguran grad treba nam zamjenik.
Pozicija gradonačelnika u Mostaru je realno jedna od najgorih koja te može zapasti u politici u BiH. Mislim da je svaki od kandidata za gradonačelnika Mostara molio Boga da ga ne izaberu.

Ovo sa Partizanskim je nešto više od klasične lokalne igre. Vidićemo ma šta će izaći.
Zar je to mjesto od tolike važnosti?
Da se razumijemo, ne želim da umanjujem tu stravičnost, ali u Sarajevu npr. rijetko ko i više zna da postoji spomenik na Vracama.
User avatar
anelsol
Posts: 3010
Joined: 10/05/2017 22:41

#2408 Re: Mostar u ratu

Post by anelsol »

sehohari wrote: 16/06/2022 17:10
anelsol wrote: 16/06/2022 13:32

Pozicija gradonačelnika u Mostaru je realno jedna od najgorih koja te može zapasti u politici u BiH. Mislim da je svaki od kandidata za gradonačelnika Mostara molio Boga da ga ne izaberu.

Ovo sa Partizanskim je nešto više od klasične lokalne igre. Vidićemo ma šta će izaći.
Zar je to mjesto od tolike važnosti?
Da se razumijemo, ne želim da umanjujem tu stravičnost, ali u Sarajevu npr. rijetko ko i više zna da postoji spomenik na Vracama.
Vjeruj da jest. Mostar, barem istočni dio grada, još uvjek njeguje tu antifašističku tradiciju. Većina ulica na istočnoj strani grada još nosi imena narodnih heroja iz drugog svjetskog rata. Džema Bijedić je u Mostaru još uvjek kultna ličnost. Ja barem jednom godišnje odvedem svoju djecu na partizansko i ispričam im ko su ti ljudi koji su dali živote u borbi protiv fašizma. Isto kao što minimalno jednom godišnje odemo da proučimo Fatihu na Šehitlucima. Borba protiv agresije 92-95 se na neki način u Mostaru još tretira kao nastavak onoga što je bilo u periodu 42-45.
User avatar
dr_Evil
Posts: 12168
Joined: 01/07/2019 15:35
Location: Ispod Koscele

#2409 Re: Mostar u ratu

Post by dr_Evil »

anelsol wrote: 16/06/2022 20:46
sehohari wrote: 16/06/2022 17:10

Zar je to mjesto od tolike važnosti?
Da se razumijemo, ne želim da umanjujem tu stravičnost, ali u Sarajevu npr. rijetko ko i više zna da postoji spomenik na Vracama.
Vjeruj da jest. Mostar, barem istočni dio grada, još uvjek njeguje tu antifašističku tradiciju. Većina ulica na istočnoj strani grada još nosi imena narodnih heroja iz drugog svjetskog rata. Džema Bijedić je u Mostaru još uvjek kultna ličnost. Ja barem jednom godišnje odvedem svoju djecu na partizansko i ispričam im ko su ti ljudi koji su dali živote u borbi protiv fašizma. Isto kao što minimalno jednom godišnje odemo da proučimo Fatihu na Šehitlucima. Borba protiv agresije 92-95 se na neki način u Mostaru još tretira kao nastavak onoga što je bilo u periodu 42-45.
Sve manje druze moj, nazalost. Ali promocija fasizma nije dozvoljena, kao na zapadnoj obali. Bolje tako reci
adapter
Posts: 726
Joined: 10/01/2013 08:41

#2410 Re: Mostar u ratu

Post by adapter »

adapter
Posts: 726
Joined: 10/01/2013 08:41

#2411 Re: Mostar u ratu

Post by adapter »

User avatar
anelsol
Posts: 3010
Joined: 10/05/2017 22:41

#2412 Re: Mostar u ratu

Post by anelsol »

Dan prije akcije deblokade Mostara vraćajući se kući sa dva bidona vode u rukama srećem grupu desetak momaka, rođaka, komšija pod punom ratnom spremom. Ja tada kao djete naravno nisam znao da će se raditi deblokada. Bili su nasmijani i raspoloženi ko da su pošli negdje na kakvu feštu a ne u akciju. Ta slika mi je ostala i dan danas. Kasnije saznam da su oni učestvovali u napadu na Bjelo Polje i Raštane. Nekoliko njih se nije ni vratilo. Rahmet im duši.
adapter
Posts: 726
Joined: 10/01/2013 08:41

#2413 Re: Mostar u ratu

Post by adapter »

adapter
Posts: 726
Joined: 10/01/2013 08:41

#2414 Re: Mostar u ratu

Post by adapter »

adapter
Posts: 726
Joined: 10/01/2013 08:41

#2415 Re: Mostar u ratu

Post by adapter »

adapter
Posts: 726
Joined: 10/01/2013 08:41

#2416 Re: Mostar u ratu

Post by adapter »

adapter
Posts: 726
Joined: 10/01/2013 08:41

#2417 Re: Mostar u ratu

Post by adapter »

adapter
Posts: 726
Joined: 10/01/2013 08:41

#2418 Re: Mostar u ratu

Post by adapter »

adapter
Posts: 726
Joined: 10/01/2013 08:41

#2419 Re: Mostar u ratu

Post by adapter »

HTV Mostar je bio medij koji je širio šovinizam, laži, netrpeljivost i poticao na nasilje.
Kao produžena, medijska, ruka HDZ-a, HTV Mostar u potpunosti je stavljen u službu dizanja tenzija, plasirajući tzv planove o „osvajanju Stoca i Neuma“ 1997. godine.
Zbog svog neprofesionalizma i kršenja svih mogućih pravila novinarstva i izvještavanja – propali su i nestali s medijske scene. Ali, sačuvane su njihove bestijalne laži i podmetanja.
Baš kao što je to i ovaj primjer dijela dnevnika Hrvatske televizije Mostar iz 1997. godine.

adapter
Posts: 726
Joined: 10/01/2013 08:41

#2420 Re: Mostar u ratu

Post by adapter »

Nakon završetka rata, mjesecima su vozila s tablicam tzv HRHB jurila Bulevarom i cestom pored Donje mahale u Mostaru, a iz auta je pucano po okolnim kućama i zgradama. Česti su bili i saobraćajni udesi, jer je ta cesta bila kao trkalište.
I kada su na inicijativu stanovnika mostarskog naselja Donja mahala, ali i uz preporuke saobraćajne struke, na tom dijelu ceste, postavljeni tzv ležeći policajci odnosno usporivači vožnje, tadašnje vodstvo HDZ-a, uz svesrdnu podršku HTV Mostar, od toga je pokušalo napraviti politički i nacionalni problem.
Pogledajte kako su o tome izvještavali u programu HTV Mostar 1997. godine.

adapter
Posts: 726
Joined: 10/01/2013 08:41

#2421 Re: Mostar u ratu

Post by adapter »

Hiljade našh sugrađana Bošnjaka su tokom 1993. 1994. i 1995. protjerani iz svojih kuća i stanova u zapadnom dijelu Mostara. Ovaj video je samo djelić takvih priča.
Za nezaborav! Kako nam se više ne bi ponovilo.

adapter
Posts: 726
Joined: 10/01/2013 08:41

#2422 Re: Mostar u ratu

Post by adapter »

U novembru 1992. godine struktura mostarske SDA, koja će se samo nekoliko mjeseci kasnije u potpunosti staviti u službu tzv "HZHB" i HVO-a, imala je sjednicu.
Na sjednici su tadašnjem HDZ-u i HVO-u prepustili da određuje o policiji, obrazovanju, zdravstvu, medijima i drugim segmentima života u Mostaru.
U maju 1993. godine, mostarska SDA na čelu s Ismetom Hadžiosmanovićem, stavila se u službu vlasti tzv "HZHB".

adapter
Posts: 726
Joined: 10/01/2013 08:41

#2423 Re: Mostar u ratu

Post by adapter »

adapter
Posts: 726
Joined: 10/01/2013 08:41

#2424 Re: Mostar u ratu

Post by adapter »

adapter
Posts: 726
Joined: 10/01/2013 08:41

#2425 Re: Mostar u ratu

Post by adapter »

Post Reply