Mostar u ratu

[stakasa]

Desno krilo HDZ-a je izvršilo vojni puč, tu je po meni jedan od uzroka problema koji se kasnije javljaju.

Do maja 93-e su sve uradili uz Izetbegovicevu saglasnost. Tako da ni u ovo nisam siguran

Bolje da nam pises o tome koliko su se Sranjo i Sloba puta sastali da dogovaraju podjelu BiH?

Vidi argumenta!

[decembar2017]

Tudjman je bio gambler, krenuo je na sve ili nista i u jednom trenutku mu se je ucinilo da ce dobit sve. Taj mindset je nametnut kao norma, stvarno se je cinilo da je pobjeda nadomak ruke i to stanje je u glavama aktera na svim nivoima ostalo kao nesto ispod cega se ne treba ici. Vremenski je ovo period od Vance - Owena pa do par mjeseci prije Vasingtonskog sporazuma.

Nije, pocelo je to mnogo ranije. Imas to i u Haagu dokazano da je vec krajem 1991 poceo javno pricu o tome a do tada je ta odluka bila ukorjenjena na vrhu i od tada se pocela da sprovodi i na terenu. Pa sama odluka o stvaranju "herceg bosne " kao hrvatske teritorije na terenu je pocela krajem 1991a to je bilo mnogo prije ikakvog V-O plana, Venc-Ovenov plan je samo pokazao da to ima i zvanicnu podrsku MZ.

E pa onda smo trebali uci u Istorijski sporazum iz Trebinja, Zulfikarpasic i - ne znam ko je bio s druge strane, da nije Vucurevic

Ko je trebao ? Ko bi obicnom narodu to mogao da objasni ? Naveo sam licni primjer kada su me zaustavili u ljeto 1992 ustase i psuju legitimaciju na kojoj je RBIH i ja tada nisam mogao da shvatim da to nisu bili pojedinci vec da je to bila zvanicna politika. Jel nisam mogao da vjerujem da ce hrvati par mjeseci iza Vukovara da sjede u istim rovovima sa cetnicima, apsolutno nisam mogao da to vjerujem. I da je 1991 Alija izasao i rekao, hrvati su nam neprijatelji i sa cetnicima pravimo sporazum ja bi se pobunio protiv njega a sigurno nisam jedini. I imao bi brato-ubilacki rat, tako da ni tada ne bi izbjegao rat i krv, samo bi se rat vodio koji dio da ostane u velikoj srbiji a koji u velikoj hr i Bosnjaci bi se borili jedni protiv drugih u njemu.

[decembar2017]

Sam Izetbegovic je nakon rata izjavio, parafraziram - da sam na pocetku rata znao o Hrvatima ono sto sam znao na kraju, drukcije bih se postavio. Covjek manje vise priznaje da veze nije imo. Ali se je uredno lakto da se sve pita. Gotovo je sad

Ej moj @stakasa, da je pamet do kadije ko od kadije..pa imao si ljude koji su se kleli u JNA dok ih je ta ista JNA vodila u logor ili na klanje, sta bi sve bilo drugacije da je ovdasnja pamet.

P.S Ali kada pogledam kako neki rezonuju danas , nisam bas ni u to siguran da smo se ista , mislim kao narod , naucili. Evo mi ovdje vodio raspravu da li je bilo krila u hdz/hvo koji su se protivili agresiji na Bosnu i Hercegovinu a proslo 20 i kusur godina, nekoliko sudskih instanci dokazalo, svjedoci, transkripti, nista

[stakasa]

Sam Izetbegovic je nakon rata izjavio, parafraziram - da sam na pocetku rata znao o Hrvatima ono sto sam znao na kraju, drukcije bih se postavio. Covjek manje vise priznaje da veze nije imo. Ali se je uredno lakto da se sve pita. Gotovo je sad

Ej moj @stakasa, da je pamet do kadije ko od kadije..pa imao si ljude koji su se kleli u JNA dok ih je ta ista JNA vodila u logor ili na klanje, sta bi sve bilo drugacije da je ovdasnja pamet.

P.S Ali kad apogledam kako neki rezonuju danas , nisam bas ni u to siguran.

Slazem se, vec sam ranije napisao da je sve ovo naknadna pamet. Ali ako vec imas ambicije da si lider i da budes istorijska licnost onda se od tebe ocekuje da vidis nesto sto ja tada ne vidim. Jer ja i ti smo na forumu a on u Zenevi

[decembar2017]

Sam Izetbegovic je nakon rata izjavio, parafraziram - da sam na pocetku rata znao o Hrvatima ono sto sam znao na kraju, drukcije bih se postavio. Covjek manje vise priznaje da veze nije imo. Ali se je uredno lakto da se sve pita. Gotovo je sad

Ej moj @stakasa, da je pamet do kadije ko od kadije..pa imao si ljude koji su se kleli u JNA dok ih je ta ista JNA vodila u logor ili na klanje, sta bi sve bilo drugacije da je ovdasnja pamet.

P.S Ali kad apogledam kako neki rezonuju danas , nisam bas ni u to siguran.

Slazem se, vec sam ranije napisao da je sve ovo naknadna pamet. Ali ako vec imas ambicije da si lider i da budes istorijska licnost onda se od tebe ocekuje da vidis nesto sto ja tada ne vidim. Jer ja i ti smo na forumu a on u Zenevi

Da je vodio Japance ili Svabe pa hajde, rekao bi slusalo bi ga se ali lider je samo ogledalo naroda kojeg vodi, ali odosmo daleko od teme pa da ne bi kopali cumur

[stakasa]

Ok, necemo vise o Izetbegovicu. Nego evo jedan drugi odlomak iz ovoga intervjua sto je Sarajmen postavio koji je u praksi sproveden sto posto ali za koji ni dan danas nema dovoljno razumjevanja u "probosanskom korpusu". Iako je na terenu to skoro pa zavrsen proces (iz keca u dvicu gdje je 82/18 postalo 15/85 na stetu Hrvata iz Bosne, iako o tome uporno trube Josip Pejakovic i Stjepan Kljuic...


DANI: Je li Vam on to bilo kada javno kazao?

PERINOVIC: Meni je Susak otvoreno govorio (on je mene onako uvijek zvao pogrdnim izrazom Bosanac, iako to za mene nije pogrdni izraz, ja se ponosim sto sam Bosanac i to sam svugdje isticao): a sta ces ti, Bosanac, mislis da cete vi u Bosni proci bez krvavih gaca, necete, i u Bosni ce biti rata, i u to su me svi ubjedjivali. E, sad ima jedna druga stvar zbog cega sam ja isto tako bio smijenjen, a to je da sam se od samog pocetka opirao svim pokusajima izazivanja rata u Bosni i Hercegovini i podjeli Bosne i Hercegovine. Bila je jedna druga teza koju je Tudjman zastupao. Zasto je on tu tezu zastupao? Na dogovorima u Narvalu u Kanadi Tudjman je sa grupom zapadnohercegovackih fratara isplanirao podjelu, de facto rat u Bosni. Njegova je teza bila da su zapadni Hercegovci, to mi je Tudjman u puno navrata rekao, Hrvatine, a da, ustvari, bosanski Hrvati nisu pravi Hrvati, tako da je vec tada postojala teza da su bosanski Hrvati unutar tog hrvatskog korpusa neki ljudi drugog razreda, ili drugog ranga. Ja sam opet polazio od toga da se u svakoj demokratskoj stranci treba postovati koliko princip statutarnog rada, toliko i princip nekakve geografske pripadnosti, tako da je u prvom sastavu glavnog odbora HDZ-a bilo samo 15 posto predstavnika Hrvata iz zapadne Hercegovine, jer oni su de facto prije rata i cinili 15 posto Hrvata Bosne i Hercegovine. Od nekih 750 hiljada Hrvata, njih je bilo maksimalno oko 150 hiljada. Bio sam svjestan da ce podjela Bosne u prvom redu ici na stetu Hrvata Bosne i Hercegovine.

[invincible1921]

Mogu se kasnije precizno dopuniti, al' ovako iz memorije bih dodao... da su šanse opstanka cjelovite države R BiH krajem 1993., bile minimalne, jer su političke i okolnosti na terenu bile takve. Mislim da se stranka zvala HSS, ne mogu da tvrdim ali tako nekako , u kojoj je bio Ivo Komšić sa jednom grupom ljudi, moguće je i Krešimir Zubak da je bio sa njim. Uglavnom, ta stranka je odigrala veliku ulogu na pregovorima koji su bili zakazani, da Predsjedništvo R BiH na njima ima delegaciju koja će se suprostaviti (HDZ-u) već zacrtanom i na terenu zaokruženom cilju podjele države na više dijelova. Rezultat koji je nešto kasnije ostvaren je poznat-Wašingtonski sporazum. Eto, smatrao sam to bitnim za podsjetiti.

Ja se sa ovim ne slazem ali dobro je da se iznose razlicita misljenja. Svaka cast Ivi Komsicu (Kresimir Zubak je tada bio u HDZ-u) ali je uticaj njega, Tatjane Ljujic Mijatovic i ostalih nebosnjaka iz predsjednistva, barem po meni, bio neznatan. 93-e su vec podjeljene karte i tu se vise nije imalo sta novo reci. Krajem te 1993-e je HVO uspio srusiti Most, otvoriti logore, izgubiti Sjeverni logor i Bijelo polje i pomaknuti liniju desetak metara u Santicevoj. Znaci vojnicki corsokak. U Gornjem Vakufu isto tako a ostale enklave po Srednjoj Bosni su im visile. Da su oni kojim slucajem uspjeli osvojiti citav Mostar niko im ne bi uspio zavrnuti ruku. Tada, krajem 93-e se je Tudmanu prijedlog da zrtvuje Herceg Bosnu a da dobije odrijesene ruke u Hrvatskoj ucinio kao dobar deal.

Da su uzeli Mostar i da nisu slomljeni u SB nema tih pregovora i te opozicije i politike koja bi ih zaustavila.

[mostarac_2009]

Ovaj Stakasa se raspisao, a nijednu nije rekao. Isto kao kad bi sad advokat pokusao dokazati poroti da je kurva ili prostitutka ‘nevina’.

[seln]

Evo jednog znamenitog Mostarca i sta on misli o ratu i poracu...

Veselin Gatalo: Da bi Srbin bio uspješan u Federaciji mora biti dva puta bolji od najboljeg





Veselin Gatalo, Mostarac i Srbin, književnik je koji svojim pisanjem, ali i društvenim stavom nikog ne ostavlja ravnodušnim. U intervjuu za portal Klix.ba u svom je stilu govorio o svom Mostaru, državi i državama, nacionalnim i brojnim drugim odnosima.

Veselin Gatalo, Mostarac i Srbin, književnik je koji svojim pisanjem, ali i društvenim stavom nikog ne ostavlja ravnodušnim. U intervjuu za portal Klix.ba u svom je stilu govorio o svom Mostaru, državi i državama, nacionalnim i brojnim drugim odnosima.
Veseline, kako se danas živi u Mostaru? Kako se živi na relaciji Mostar – Banja Luka? Možeš li da uporediš ta dva grada i osjećaje koje imaš prema njima i u njima?

Ja ne živim ni na kakvoj relaciji, živim u Mostaru. U Banja Luku odem, odradim posao i vratim se. Gradovi se ne mogu upoređivati. Banja Luka je uređen grad sa sjajnom infrastrukturom, policija profesionalno radi svoj posao, odiše sigurnošću. Mostar spašava to što je po prirodi stvari grad i što je neuništvi. Ovdje se morao desiti grad i zbog ovih pet rijeka koje teku, Neretva, Radobolja, Buna, Bunica, Posrt.

Neneromalno bi bilo da se ovdje ne nalazi grad i bez obzira ko bi gradonačelnik, Mostar je neuništiv. Zbog toga on opstaje još uvijek. Svi su gradovi različiti, ali nažalost ljudi su isti. Jedino s jakom policijom, s određenim sankcijama nešto se može postići. To Mostaru nedostaje. Banja Luka s većim pravom pretenduje na prijestolnicu kulture, nego Mostar. Između ostalog i što se ovdje ne smije proslaviti stogodišnjica oslobođenja Mostara od Austrougarske u Narodnom pozorištu. Mada je čitav Mostar u to vrijeme to doživio kao oslobođenje o čemu postoje brojni dokazi.

Scena druga, pravi se odbor za kandidaturu Mostara za prijestolnicu kulture. Niko se nije sjetio pjesnikinje Sonje Jurić ili mene. Pozvani su ljudi koji sebe zovu kulturnim radnicima, a iza sebe nemaju kulturni background. Onda je neko napao Elvedina Nezirovića što nije dovoljno Musliman, kakva je to kvalifikacija za članstvo u odboru?!

Za tebe se može reći da si uspio. Imaš talk show na televiziji, u rodnom gradu Narodno pozorište igra tvoje predstave, pišeš za brojne medije... Jesi li zadovoljan postignutim?

Nije uopće važno da li sam ja zadovoljan postignutim, bitno je da li su zadovljni ljudi koji to čitaju, ljudi koji gledaju. Samim time sam i ja zadovoljan. Doduše imam dosta prevoda na strane jezike i ljudi koji su vani čitaju moje knjige i oni su zadovoljni. Šta drugo jedan pisac može da poželi nego da ga cijene po onom što radi.


Kako kao Srbin i intelektualac doživljavaš današnji Mostar? Kako generalno Srbi danas doživljavaju Mostar, grad u kojem se druga dva naroda nadmudruju, posebno kroz prizmu te ustavne diskriminacije?

Da bi Srbin bio uspješan u Federaciji mora biti dva puta bolji od najboljeg. Mada je to i jedan motivacioni element. Srpska djeca u Mostaru su i najbolji učenici i postižu najbolje rezultate. Srbi moraju doživljavati Mostar kao svoj grad. Da nema niti jednog Srbina u Mostaru srpski korijeni su toliko duboki, počevši od onih 19 pravoslavnih porodica koje su živjele ovdje prije izgradnje mosta i tog jednog neoženjenog, kojeg pominju turski zapisi. Pa Blagaja kao glavnog grada Hercegovine koji je bio u sastavu Nemanjićkog carstva. Naravno da je Mostar srpski grad, kao što pripada i Bošnjacima i Hrvatima. Da neko isčupa srpske korijene, Mostara kao kulturnog mjesta ne bi bilo.

Do Srbije i Hrvatske dolaze poluinformacije uglavnom iz Sarajeva. Priča se o podjeljenom gradu, mada ni ti ni ja ne razmišljamo o tome u kojem ćemo dijelu grada raditi ovaj intervju. Niti jedan od nas dvojice ne vidi taj zid. Ali u Sarajevu, Zagrebu ili Beogradu, taj zid je ko Kineski. Jeste da su institucije podijeljene, ali na isti način su institucije podijeljene i u Sarajevu, između klanova SDA, SDP-a, SBB-a...

Ko danas može biti sretan u ovoj i ovakvoj državi? Kako napraviti državu gdje neće biti bitno ko je gdje većina, a ko manjina?

Zašto bi neko bio zadovoljan državom, to je nešto kao zgrada, dom kulture. Četiri državne zajednice su se promijenile ovdje u Mostaru. Niko više nije emotivno vezan za državu, osim onih koji žive od nje, državni zaposlenici, ljudi u gradskoj upravi. Većinu ljudi država ne tangira.


S obzirom da su narodi nosioci suvereniteta, narod koji izabere svog predstavnika i ima predstavnika. Hrvatima su predstavnika izabrali Bošnjaci, znači imamo dva bošnjačka člana Predsjedništva i jednog srpskog. To je već viđeno. Da je ovo građanska država, ali nije, to bi bilo sasvim ok. Ne želim da se mješam u stanja drugih naroda. Srećom nisam ni Hrvat, ni Bošnjak, ne znam što bi me se to i ticalo.

U svakom slučaju ako jedan narod nije zadovoljan to nije dobro. Što se mene tiče ovo može biti Hrvatska i Hercegovina ili Srbija i Hercegovina, isto kao Bosna i Hercegovina. Vijek države je ovdje trideset, pedeset ili sedamdeset godina... Na kraju ćemo mi ostati jedni drugima bez obzira kako se država zvala.

Jesu li Dodik, Izetbegović i Čović najbolje što ovi narodni imaju i zaslužuju da budu prvaci ili pak postoji neka tiha elita koje ne može da se izbori za sebe?

Teorija o tihoj eliti je slična teorijama zavjere. Ne postoji tiha elita. Činjenica je da su preko devedeset posto ljudi u ovoj zemlji religiozni, da preko devedeset posto glasaju za nacionalne stranke. Tu računam naravno i SDP, SBB, Našu stranku... Kako predsjednik SDP-a nikad nije Srbin ili Hrvat?!

Zapravo se na nivou Bosne i Hercegovine desilo ono što se dešava Srbima u Federaciji, da im Hrvati ili Bošnjaci biraju predstavnike. Sad se to desilo Hrvatima na državnom nivou. Može se slobodno reći da bi svi u ovoj zemlji iskoristili tu priliku. U Republici Srpskoj je bolja situacija, Ramiza Salkića su izabrali Bošnjaci i on govori u ime Bošnjaka. Milan Dunović zastupa bošnjačke interese, a predstavlja se kao Srbin. Možda postoje Srbi kao Dunović, ali ja ne znam niti jednog.

Koje je prirodno mjesto intelektualca u ovoj zemlji, bez obzira na nacionalnu pripadnost? Desno, lijevo ili centar?

Mjesto intelektulca u ovoj zemlji je zavisno od njegovih prioriteta. Recimo, mjesto Abdulaha Sidrana je uz onog koji ima para. Emira Hadžihafizbegovića također. A mjesto čovjeka koji zna svoj posao i dobro to radi je u kafani u koju izlaze obični ljudi i ne dozvoljava drugima da mu plate piće, jer ne želi da ga neko drugi ucijeni. Ne snima reklame za telekome, pića, posebno ne za kredite. Mjesto mu je u njegovim knjigama, riječima, u onom što radi. Recimo čovjek u ovoj zemlji može biti ministar kulture i u isto vrijeme snimati reklame u susjednoj zemlji. Praviti budalu i od sebe i od zemlje kojoj je ministar.

Kako komentarišeš stanje u filmu, književnosti, znamo da uvijek imaš stav oko tih tema?

Politika je ovdje uništila i film i književnost. Filmske nagrade se u ovoj zemlji udjeljuju, ne dodjeljuju. Isto je i s književnim nagradama. Ako se napravi nešto loše i sljedeće što se napravi biće loše. Kad je Danisu Tanoviću udjeljena nagrada, pored Amelie koji je deset puta bolji film od Ničije zemlje, dobili smo čitavu seriju žbaniranih filmova. Tipa Na putu, Grbavicu, koja je mogla biti jako dobra priča, ali loše urađena... Ono što se u početku čini kao dobro, da Bosna i Hercegovina dobije nagradu za film zapravo je loše. Ako hvalite dijete zbog nečega što je uprskalo, loše uradilo ili razbilo, možete očekivati da će to uraditi i naredni put. Mislim da se previše političkih grešaka uradilo da bi se pasta mogla vratiti u tubu.

Šta pišeš zadnjih dana, šta možemo najaviti čitateljima?

Počeo sam pisati romansiranu monografiju Mostara i mislim da sam zagrizao prevelik zalogaj. Teško da će se to moći brzo i lako uraditi. Pogotovo pored onih stvari koje moram raditi jer ne snimam reklame za telekome, banke... Imam u vidu roman koji će se zvati Stradanje Mate Paradžika. Čovjek ne postoji pod tim imenom, ali nije fiktivan jer će se mnogi ljudi u njemu prepoznati i dešava se ovdje u Hercegovini.

[decembar2017]

Evo jednog znamenitog Mostarca i sta on misli o ratu i poracu...

Veselin Gatalo: Da bi Srbin bio uspješan u Federaciji mora biti dva puta bolji od najboljeg





Veselin Gatalo, Mostarac i Srbin, književnik je koji svojim pisanjem, ali i društvenim stavom nikog ne ostavlja ravnodušnim. U intervjuu za portal Klix.ba u svom je stilu govorio o svom Mostaru, državi i državama, nacionalnim i brojnim drugim odnosima.

Veselin Gatalo, Mostarac i Srbin, književnik je koji svojim pisanjem, ali i društvenim stavom nikog ne ostavlja ravnodušnim. U intervjuu za portal Klix.ba u svom je stilu govorio o svom Mostaru, državi i državama, nacionalnim i brojnim drugim odnosima.
Veseline, kako se danas živi u Mostaru? Kako se živi na relaciji Mostar – Banja Luka? Možeš li da uporediš ta dva grada i osjećaje koje imaš prema njima i u njima?

Ja ne živim ni na kakvoj relaciji, živim u Mostaru. U Banja Luku odem, odradim posao i vratim se. Gradovi se ne mogu upoređivati. Banja Luka je uređen grad sa sjajnom infrastrukturom, policija profesionalno radi svoj posao, odiše sigurnošću. Mostar spašava to što je po prirodi stvari grad i što je neuništvi. Ovdje se morao desiti grad i zbog ovih pet rijeka koje teku, Neretva, Radobolja, Buna, Bunica, Posrt.

Neneromalno bi bilo da se ovdje ne nalazi grad i bez obzira ko bi gradonačelnik, Mostar je neuništiv. Zbog toga on opstaje još uvijek. Svi su gradovi različiti, ali nažalost ljudi su isti. Jedino s jakom policijom, s određenim sankcijama nešto se može postići. To Mostaru nedostaje. Banja Luka s većim pravom pretenduje na prijestolnicu kulture, nego Mostar. Između ostalog i što se ovdje ne smije proslaviti stogodišnjica oslobođenja Mostara od Austrougarske u Narodnom pozorištu. Mada je čitav Mostar u to vrijeme to doživio kao oslobođenje o čemu postoje brojni dokazi.

Scena druga, pravi se odbor za kandidaturu Mostara za prijestolnicu kulture. Niko se nije sjetio pjesnikinje Sonje Jurić ili mene. Pozvani su ljudi koji sebe zovu kulturnim radnicima, a iza sebe nemaju kulturni background. Onda je neko napao Elvedina Nezirovića što nije dovoljno Musliman, kakva je to kvalifikacija za članstvo u odboru?!

Za tebe se može reći da si uspio. Imaš talk show na televiziji, u rodnom gradu Narodno pozorište igra tvoje predstave, pišeš za brojne medije... Jesi li zadovoljan postignutim?

Nije uopće važno da li sam ja zadovoljan postignutim, bitno je da li su zadovljni ljudi koji to čitaju, ljudi koji gledaju. Samim time sam i ja zadovoljan. Doduše imam dosta prevoda na strane jezike i ljudi koji su vani čitaju moje knjige i oni su zadovoljni. Šta drugo jedan pisac može da poželi nego da ga cijene po onom što radi.


Kako kao Srbin i intelektualac doživljavaš današnji Mostar? Kako generalno Srbi danas doživljavaju Mostar, grad u kojem se druga dva naroda nadmudruju, posebno kroz prizmu te ustavne diskriminacije?

Da bi Srbin bio uspješan u Federaciji mora biti dva puta bolji od najboljeg. Mada je to i jedan motivacioni element. Srpska djeca u Mostaru su i najbolji učenici i postižu najbolje rezultate. Srbi moraju doživljavati Mostar kao svoj grad. Da nema niti jednog Srbina u Mostaru srpski korijeni su toliko duboki, počevši od onih 19 pravoslavnih porodica koje su živjele ovdje prije izgradnje mosta i tog jednog neoženjenog, kojeg pominju turski zapisi. Pa Blagaja kao glavnog grada Hercegovine koji je bio u sastavu Nemanjićkog carstva. Naravno da je Mostar srpski grad, kao što pripada i Bošnjacima i Hrvatima. Da neko isčupa srpske korijene, Mostara kao kulturnog mjesta ne bi bilo.

Do Srbije i Hrvatske dolaze poluinformacije uglavnom iz Sarajeva. Priča se o podjeljenom gradu, mada ni ti ni ja ne razmišljamo o tome u kojem ćemo dijelu grada raditi ovaj intervju. Niti jedan od nas dvojice ne vidi taj zid. Ali u Sarajevu, Zagrebu ili Beogradu, taj zid je ko Kineski. Jeste da su institucije podijeljene, ali na isti način su institucije podijeljene i u Sarajevu, između klanova SDA, SDP-a, SBB-a...

Ko danas može biti sretan u ovoj i ovakvoj državi? Kako napraviti državu gdje neće biti bitno ko je gdje većina, a ko manjina?

Zašto bi neko bio zadovoljan državom, to je nešto kao zgrada, dom kulture. Četiri državne zajednice su se promijenile ovdje u Mostaru. Niko više nije emotivno vezan za državu, osim onih koji žive od nje, državni zaposlenici, ljudi u gradskoj upravi. Većinu ljudi država ne tangira.


S obzirom da su narodi nosioci suvereniteta, narod koji izabere svog predstavnika i ima predstavnika. Hrvatima su predstavnika izabrali Bošnjaci, znači imamo dva bošnjačka člana Predsjedništva i jednog srpskog. To je već viđeno. Da je ovo građanska država, ali nije, to bi bilo sasvim ok. Ne želim da se mješam u stanja drugih naroda. Srećom nisam ni Hrvat, ni Bošnjak, ne znam što bi me se to i ticalo.

U svakom slučaju ako jedan narod nije zadovoljan to nije dobro. Što se mene tiče ovo može biti Hrvatska i Hercegovina ili Srbija i Hercegovina, isto kao Bosna i Hercegovina. Vijek države je ovdje trideset, pedeset ili sedamdeset godina... Na kraju ćemo mi ostati jedni drugima bez obzira kako se država zvala.

Jesu li Dodik, Izetbegović i Čović najbolje što ovi narodni imaju i zaslužuju da budu prvaci ili pak postoji neka tiha elita koje ne može da se izbori za sebe?

Teorija o tihoj eliti je slična teorijama zavjere. Ne postoji tiha elita. Činjenica je da su preko devedeset posto ljudi u ovoj zemlji religiozni, da preko devedeset posto glasaju za nacionalne stranke. Tu računam naravno i SDP, SBB, Našu stranku... Kako predsjednik SDP-a nikad nije Srbin ili Hrvat?!

Zapravo se na nivou Bosne i Hercegovine desilo ono što se dešava Srbima u Federaciji, da im Hrvati ili Bošnjaci biraju predstavnike. Sad se to desilo Hrvatima na državnom nivou. Može se slobodno reći da bi svi u ovoj zemlji iskoristili tu priliku. U Republici Srpskoj je bolja situacija, Ramiza Salkića su izabrali Bošnjaci i on govori u ime Bošnjaka. Milan Dunović zastupa bošnjačke interese, a predstavlja se kao Srbin. Možda postoje Srbi kao Dunović, ali ja ne znam niti jednog.

Koje je prirodno mjesto intelektualca u ovoj zemlji, bez obzira na nacionalnu pripadnost? Desno, lijevo ili centar?

Mjesto intelektulca u ovoj zemlji je zavisno od njegovih prioriteta. Recimo, mjesto Abdulaha Sidrana je uz onog koji ima para. Emira Hadžihafizbegovića također. A mjesto čovjeka koji zna svoj posao i dobro to radi je u kafani u koju izlaze obični ljudi i ne dozvoljava drugima da mu plate piće, jer ne želi da ga neko drugi ucijeni. Ne snima reklame za telekome, pića, posebno ne za kredite. Mjesto mu je u njegovim knjigama, riječima, u onom što radi. Recimo čovjek u ovoj zemlji može biti ministar kulture i u isto vrijeme snimati reklame u susjednoj zemlji. Praviti budalu i od sebe i od zemlje kojoj je ministar.

Kako komentarišeš stanje u filmu, književnosti, znamo da uvijek imaš stav oko tih tema?

Politika je ovdje uništila i film i književnost. Filmske nagrade se u ovoj zemlji udjeljuju, ne dodjeljuju. Isto je i s književnim nagradama. Ako se napravi nešto loše i sljedeće što se napravi biće loše. Kad je Danisu Tanoviću udjeljena nagrada, pored Amelie koji je deset puta bolji film od Ničije zemlje, dobili smo čitavu seriju žbaniranih filmova. Tipa Na putu, Grbavicu, koja je mogla biti jako dobra priča, ali loše urađena... Ono što se u početku čini kao dobro, da Bosna i Hercegovina dobije nagradu za film zapravo je loše. Ako hvalite dijete zbog nečega što je uprskalo, loše uradilo ili razbilo, možete očekivati da će to uraditi i naredni put. Mislim da se previše političkih grešaka uradilo da bi se pasta mogla vratiti u tubu.

Šta pišeš zadnjih dana, šta možemo najaviti čitateljima?

Počeo sam pisati romansiranu monografiju Mostara i mislim da sam zagrizao prevelik zalogaj. Teško da će se to moći brzo i lako uraditi. Pogotovo pored onih stvari koje moram raditi jer ne snimam reklame za telekome, banke... Imam u vidu roman koji će se zvati Stradanje Mate Paradžika. Čovjek ne postoji pod tim imenom, ali nije fiktivan jer će se mnogi ljudi u njemu prepoznati i dešava se ovdje u Hercegovini.

Gatalo, jel to onaj danasnji "bosanski " patriota koji je karijeru poceo u Armiji , pa prebjegao ustasama malo prije njihovog otvorenog napada, pa poslije agresije preko hdz-a branio "multikulturu" u Mostaru da bi sada branio srpstvo u snsd-u ? " bosanski " pod navodnicima jer nam sada preko medija prodaje m*da pod bubrege pod " brigom za obican narod u borbi protiv nacionalizma"

[SmokingMan]

He will respond to this soon,there is no doubt.

[shake69]

Pa ono Gatalo samo vidi srpske korijene u svemu i svasta, jebo mater svooju. A zivi u Mostaru, ´´starom srpskom gradu´´.
Eno mu i ´´Amelie´´ deset puta bolji od konkurentnog filma ´´Nicija zemlja´´, ali jebe ga sto ipak Danis dobi Oscara. Ne zna Americka akademija sta je dobar film!

[SmokingMan]

Nebesa znaju šta bi sutra mogao reći za šešeljeve knjige,da su remek djela.

[stakasa]

Strasno mi ide na zivce ali je nagrabusio ko zuti u ratu

[seln]

Strasno mi ide na zivce ali je nagrabusio ko zuti u ratu

Je li nagrabusio vise od ovih nad cijom se sudbinom zajebava?

Ovih dana se odvija sada već tradicionalna komemorativno-kulturno-povijesno-sportsko-umjetnička manifestacija s motorijadom zvana „Srebrenica 2017.“. Mnoštvo događanja, ljudi iz cijeloga svijeta doći će obilježiti godišnjicu proboja muškaraca iz Srebrenice iz obruča i pogibije istih, a istodobno i ratnog zločina strijeljanja zarobljenih. Muškarci su istodobno napustili svoje žene i djecu ostavivši ih na milost i nemilost neprijatelju, ali to nije ova priča. Impozantni maratoni i višekilometarsko pješačenje, mnogo događanja u kojima sudjeluju i mladi i stari, od 7 do 97 godina. Pratećih sadržaja neće manjkati a medijski pokrovitelji su Al Jazeera, N1, Federalna TV i još mnoge patriotski opredijeljene bosanske TV kuće.

Komemorativno-kulturno-povijesno-sportsko-umjetnička manifestacija s motorijadom zvana „Srebrenica 2017.“ ove godine ima i nove zvijezde. Jedna od njih je Saša Janković, kandidat za predsjednika Srbije. On je komemorativno-kulturno-povijesno-sportsko-umjetničkoj manifestaciji s motorijadom zvanoj „Srebrenica 2017.“ i njezinim organizatorima zanimljiv zato što je Srbin. Nije jedini, niti je baš popularno biti Srbin na toj manifestaciji, ali Saša Janković je, usprkos odluci UN-a da zločin u Potočarima ne proglasi genocidom, spreman prihvatiti presudu Haaškog suda. Haaški sud je onaj s onim čudnim ljudima raznih boja s kućnim ogrtačima i perikama, onaj sud bez statuta i zakonika. Elem, Saša Janković je spreman taj nesumnjiv ratni zločin (jedan od brojnih u BiH, ali jedan od rijetkih bez mrtvih žena i djece) proglasiti genocidom. Saši Jankoviću se pridružio i Čeda Jovanović (isto Srbin iz Srbije), ali mi je kolumna prekratka da iznosim njegove motive i poslovne veze.
Jedan je novinar, Srbin, spreman masakr proglasiti genocidom. Neki mu je na Facebooku prijetio. Nisam znao da je zaposlen u Al Jazeeri. Valjda je to bitno, meni stalno prijete pa nikom ništa.

Srebrenica je grad u kojem živi toliko ljudi da nema frizeraja, nema mesnice a i pekaru su morali zatvoriti, iako se unutra našlo stotine milijuna i puno donirane zaražene stoke. Zato neki od Srebrenice odlično žive, ali neću o tome jer ne pišem duge kolumne.

Mislim da bi trebalo raspisati natječaj/konkurs za Srbina koji će zločin u Srebrenici zvati genocidom. Pa neka se ljudi prijave, da ih ne moraju dovlačiti iz Srbije. Ili Srbina koji će svako malo reći da je Srbija izvršila agresiju na BiH. Možda i Hrvata koji će ponavljati kako su Hrvati, posebno hercegovački, Bože me sačuvaj svijet.
Jednom smo moj drug Nihad i ja smišljali poslove za lezilebaroše, poput vrćenja globusa prije dnevnika i tješenja putnika kad im utekne autobus. Njemu je palo na pamet da svaki ulaz plati jednog čovjeka (5 do 10 maraka po stanu) da u 11 stoji pred ulazom i gleda koje će dijete doći kući nakon 11. To bi oslobodilo roditelje koji rano moraju na posao. Taj bi stajao noću ispred ulaza, uz naknadu od kojih par stotina maraka, umjesto roditelja kasnokasniocima strogog lica priprijetio kažiprstom...

[stakasa]

Pa nije ovo takmicenje u tome ko je vise nagrabusio

[stakasa]

Tema je grad ''Mostar u ratu'', dakle neki vremenski okvir od 1992 do 1996. godine. Ako imate nekih saznanja ili arhivskog materiala o događajima iz tog vremenskog perioda, pa i ljudima koji se vežu za njih, podijelite ih sa nama.

Gatalo sa ove stranice je dobio ozbiljan degenek od HVO bojovnika Nazdraica sa pretprosle samo zato sto je Srbin koji je uz to bio u Armiji. Tesko da se ima jos nesto dodati

[LBVIEW]

Bit ce da nije dovoljno dobio cim se ruga zrvtama genocida, te negira isti.

[LBVIEW]

Pa ono Gatalo samo vidi srpske korijene u svemu i svasta, jebo mater svooju. A zivi u Mostaru, ´´starom srpskom gradu´´.
Eno mu i ´´Amelie´´ deset puta bolji od konkurentnog filma ´´Nicija zemlja´´, ali jebe ga sto ipak Danis dobi Oscara. Ne zna Americka akademija sta je dobar film!

Serpska posla, politicka nagrada, namesteno, bla, bla ..

[stakasa]

Pa ono Gatalo samo vidi srpske korijene u svemu i svasta, jebo mater svooju. A zivi u Mostaru, ´´starom srpskom gradu´´.
Eno mu i ´´Amelie´´ deset puta bolji od konkurentnog filma ´´Nicija zemlja´´, ali jebe ga sto ipak Danis dobi Oscara. Ne zna Americka akademija sta je dobar film!

Srpstvo je njemu nebitno, to je dimna bomba da se stalno vuce voda na hrvatski mlin. Forsiranje da je Hercegovac, da je nebitno koja je drzava u pitanju - Hrvatska i Hercegovina, Srbija i Hercegovina itd. Igrac jednostavno. Pragmatik. Kao sto vec napisah, fin je degenek dobio od HVO-a ali mu eto ne smeta

[nc1]

http://laudo.ba/izjava?title=363

21.8.2017, Elvedin Nezirović:

Činjenica je da Mostar nema veliku i značajnu beletrističku knjigu koja iznutra, dakle kroz autentično svjedočenje, govori o njegovom sistematskom razaranju i ubijanju tokom tristodnevne opsade. Ta opsada, da se podsjetimo, počinje 9. maja 1993., napadom HV-a i HVO-a na položaje Armije RBiH u Šantićevoj ulici, odnosno na zgradu komande Armije RBiH u Vranici, čime se istočni dio grada, u koji je u jednom trenutku, prema nekim procjenama, bilo satjerano oko 60.000 ljudi, u potpunosti izolira od ostatka države. U tom vjerovatno najtežem periodu u historiji grada, nije se, eto, našao niko ko bi na jedan slikovit i ideološki neutralan način, lišen rodobljubive patetike i uzavrelih emocija, iz prve ruke pisao o tim nečuvenim iskustvima najgore vrste – o ubijanju, protjerivanju, razaranju, gladovanju, jednom riječju: o svakodnevnom prožimanju života i smrti. No, treba i to reći, nije da nije bilo pokušaja da se jedna takva knjiga napiše. Rahmetli Alija Kebo, jedan od rijetkih etabliranih pisaca koji je preživio opsadu Mostara, svojim je knjigama – „Mostari i barbari“, „Amrina kletva“, „Hiljadu malih mostara“, „Od Uborka do Njujorka“ i „Nespremnost“ – stvorio neku vrstu vlastite književne reminiscencije, ali one, nažalost, nikada nisu dobile tako snažnu i slojevitu percepciju u javnosti kao, naprimjer, knjige koje govore o opsadi Sarajeva poput Mehmedinovićevog Sarajevo bluesa, Vešovićeve Poljske konjice, Kebinog Sarajeva za početnike, Musabegovićeve Rajske lopate, i da ne nabrajam dalje. Jedan od razloga je, sasvim sigurno, i to što neke od pobrojanih zaista spadaju u sami vrh svjetske anti-ratne literature. Da rezimiram: ratno stradanje Mostara još uvijek nije dovoljno umjetnički artikulirano i ja se najiskrenije nadam da će budućnost iznjedriti barem jedno ozbiljno beletrističko djelo na ovu temu. Što se tiče književno-faktografskih zapisa o opsadi Mostara, tu je stanje nešto bolje...

[stakasa]

https://www.bljesak.info/vijesti/flash/ ... -93/254704

Punih 25 godina nakon rusenja dosli smo - dovde. Jesmo, srusili smo most, opet cemo

[BHCluster]

[argyle]

Iz svoje arhive, objavljujem filmski zapis, koji je nastao u februaru 1993. godine.
Film govori o pripremama jedinica JNA i paravojnih formacija za napad na Mostar 1991. i 1992. godine i samom početku rata.
U ovom video zapisu vidjet ćete do sada neobjavljene snimke, jer film nije ugledao svjetlo dana, pošto je nedugo nakon što je završen, uništen s brojnim tonskim i video zapisima, u napadu HVO-a i HV-a na Informativni centar Mostar.
Film je produciran u saradnji s MUP-om BiH Mostar i svjedoči o ulozi policije u odbrani Mostara i Bosne i Hercegovine.
Sačuvao sam ga i dijelim s javnošću, kako se nikad ne bi ponovilo!

Sanel Kajan

[tetejac]

Ovo je onako dosta nerealno sa blagim preseravanjem. 750 dugih cijevi izvučeno iz Južnog Logora, prvi stali u obranu grada, prvi prešli Neretvu. Forsiranje MUP-a BiH koji je u početku imao minornu ulogu u obrani a i kasnije u oslobađanju grada. Propagandni uradak za ciljanu publiku.