Moments of zen

Rasprave na razne teme... Ako ne znate gdje poslati poruku, pošaljite je ovdje.

Moderator: O'zone

Post Reply
BASS
Posts: 881
Joined: 11/07/2007 04:51

Moments of zen

Post by BASS » 10/07/2011 03:25

Imam ideju za jednu temu,na kojoj bi svi koji su voljni podjelili sa ostatkom svijeta svoje trenutke spoznaje,epifanije,zen-a...te sličice koje se zarežu i koje nosimo u sebi,kada je određeni trenutak dobio ogromnu gravitacionu silu i „pomjerio“ tok u tkivu vašeg života,ili barem oni trenutci kada ste osjetili svaku sekundu,kada ste se pretvorili u posmatrača nekog idilčnog ili pak turbulentnog trenutka i okusili taj trenutak u punom obimu.
One trenutke kada vam „sjevne“ pred očima,izrastete iz sebe ili iz svoje trenutne situacije i vidite stvari jasno.
One trenutke kada u vama nešto utrne i vi jednostavno zašutite pred tom jasnoćom i jednostavnošću,kada uvidite neki razlog,šablon,strukturu,pronađete onu riječ,osjetite onu životnu energiju i povezanost.
Može biti vezano za „velike“ stvari za „male“ stvari,za osobe,za neke vaše probleme,bilo šta i mogu se desiti bilo gdje i trajati bilo koliko.
Te trenutke je obično teško opisati sa nekog emotivnog aspekta,pa bih više stavio fokus na ono što možemo „pretvoriti u riječi“ tj.neke zaključke,ali ko je vrstan „u jeziku“ neka slobodno piše o osjećanjima.

Sjećam se nekada prije godinu i par mjeseci,čekao sam rezultate jednog testiranja koje je trebalo utvrditi da li imam jednu neizlječivu bolest.Sjedio sam u kući i razmišljao šta ako bude najgore.Da li bi si uzeo život da se sačuvam od patnji,da li bi šutio,ponašao se uobičajeno i sačekao da me jednostavno ubije,da li bi se borio protiv neizbježnog.
U jednom trenu sam shvatio da to nije uopšte pitanje te situacije i te bolesti,tog nekog „mog života“.To je pitanje koje vrijedi za svaki ljudski život.Smrt me čeka u svakom slučaju i samo je razlika prije ili kasnije,ovako ili onako.Onda sam odlučio „živjeti“ šta god da bude.
I onda sam vidio jasno.Vidio sam sebe kako se smijem,vidio sam sebe kako radim stvari koje želim,vidio sam sebe kako se ne ljutim,kako više nisam tvrdoglav,vidio sam sebe kako praštam,vidio sam sebe bez ijedne ideološke maksime,oslobođenog od svega nametnutog,oslobođenog od cjelokupnog identiteta,vidio sam sebe bez potrebe da zadivim,da se dokažem,vidio sam sebe zahvalnog,zadovoljnog,vidio sam sebe kako ne tražim opravdanja i razloge i kako bez straha činim stvari kojih sam se bojao,vidio sam sebe kako pomažem drugima,osjetio sam želju za potomstvom,za ljubavlju lišenom ega,kako mi je jedina želja doživjeti još jedan dan sa tom osobom,kako uživamo što smo živi,vidio sam sebe kako stoički podnosim bol jer u principu nema neke razlike-sve je to život...vidio sam sebe kako živim,jer smrt me čeka u svakom opciji,samo bi u toj došla „ranije“ i valjalo bi „spakovati“ više života u manje prostora.
Rezultati su – na sreću bili u redu.
Sa njima sam zaboravio taj osjećaj.
I sada sam osuđen da ga „vječno“ tražim,da od sebe napravim tu osobu iz vizije,osobu koja "umije da živi"

Feel free to share...


Post Reply