Šta nas briga za genocid
Koliko nisko mogu pasti čelnici Islamske zajednice, stavljajući se u službu jeftine dnevne politike, demonstrirao je naibu reis Ismet Spahić svojim političkim govorom nad humkama posmrtnih ostataka 33 ekshumirane žrtve stravičnog zločina nad podrinjskim Bošnjacima, počinjenog u Bratuncu prije sedamnaest godina. Dženazu na kojoj su sahranjeni i šestomjesečna Narcisa Salihović i petogodišnji Admir Muminović i 110-godišnja Zahida Suljagić, doglavnik Mustafe Cerića iskoristio je za unutarstranačku kampanju u SDA, u korist Bakiru Izetbegoviću. Moralno dno na koje se ovim odvratnim činom spustio Ismet Spahić, najbolje će opisati on sam, bez trunke srama a kamoli pijeteta prema žrtvama genocida, onako kako je govorio u Bratuncu: "Mi se bavimo kojekakvim tričarijama, prudovima i ne znam čime. Ovo je istina, a ona je da vuk dlaku mijenja ali ćud nikada. Ovo je istina. I zbijmo svoje redove. Stalno se po kojekakvim šavovima cijepamo. Ne mogu da shvatim da možemo biti takvi. Ima nas igrača koji za neke druge timove igramo. Sve šutamo i lijevom i desnom nogom. Kako zatreba. Mi podižemo tužbe protiv naših prvaka oko kojih se bakćemo. Šta nas je briga za zločincima! To je djelo naših ljudi, zapamtite! Ovo što ganjamo svoje ljude to je djelo naših ljudi koji hoće po svaku cijenu da ostanu na položaju! I nemojte se iznenaditi i da sutra osvane optužnica protiv Bakira Izetbegovića kao zločinca. Sina najvećeg sina našeg treba proglasiti zločincem..."
"Rat u Bosni i Hercegovini je bio obilježen agresijom, etničkim čišćenjem i genocidom, koji su zaustavljeni Dejtonskim mirovnim sporazumom.(…) Trenutno ustavno uređenje Bosne i Hercegovine nije ni efikasno, ni racionalno, te državne institucije trebaju pojačati efektivnost i demokratičnost kako bi zemlja mogla krenuti ka članstvu u Evropskoj uniji. (…) Potrebno je osigurati precizne kriterije i standarde za jačanje funkcionalnosti države Bosne i Hercegovine, koje potom treba implementirati kroz ustavnu reformu. (…) Vlada SAD-a treba imenovati specijalnog izaslanika za Balkan koji bi u saradnji s Evropskom unijom i političkim liderima u BiH osigurao reforme na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini." Ovo je sažetak u utorak jednoglasno usvojene Rezolucije broj 171 Kongresa SAD-a o Bosni i Hercegovini, koja predstavlja najjasniji dosadašnji signal da će se i administracija Baracka Obame ozbiljno angažirati na izvlačenju naše države sa slijepog kolosijeka na kojem su je betonirali prudski lideri i neučinkovita briselska birokracija. Ako uopće postoji bh. političar kojem pripadaju zasluge za vraćanje BiH na radare američkog interesa, onda je to nesumnjivo član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, koji je uz pomoć svojih saradnika, američkih prijatelja i sjajnog Bošnjačko-američkog savjetodavnog vijeća u Washingtonu pogurao donošenje spomenute rezolucije. Ovaj uspjeh je utoliko veći ima li se u vidu potpuni debakl profesionalnog lobiranja u Americi za potporu razbijanju BiH višemilionskim iznosima iz budžeta Republike Srpske koje plaća Milorad Dodik.
Branka Simića iz Srbije je osmog maja uhapsila Granična policija na prelazu Bratunac jer je za njim raspisana Interpolova potjernica koju je za Simićem izdala Njemačka zbog udruživanja pri izvršenju teške razbojničke krađe, odnosno pripadništva grupi koja je izvršila pljačku dragulja. Nakon hapšenja Simić je prebačen u Sarajevo gdje je smješten u prostorije za zadržavanje Suda BiH. Međutim, svega nekoliko dana kasnije Simić je jednostavno išetao iz ćelije. Da bi to uradio, morao je proći kroz dvoja metalna i jedna blindirana vrata?! Osim toga, morao je i pretrčati dvorište i preskočiti preko zida koji okružuje Sud BiH. Naravno da je to nemoguće osim ukoliko vrata nisu otključana, a za Simića su bila, i ukoliko u dvorištu nema nijednog policajca, a nije ga bilo. Još uvijek se nije smirio skandal oko ponašanja Sudske policije u vrijeme dok je Tasim Kučević u dvorištu ove institucije udarao rođaku jedne od svojih žrtava. Tada Sudska policija nije reagirala, kao ni u slučaju kad je Simić išetao iz zatvora?! Za Simićev bijeg je osumnjičen policajac čiji se identitet krije, a ukoliko se dokaže da je zaista počinio ovo djelo mogao bi biti osuđen na zatvorsku kaznu. Pretpostavljeni Sudskoj policiji je ministar pravde BiH koji se ni u jednom od ova dva slučaja nije oglasio. Ukoliko već u slučaju Kučevića nije podnio ostavku, sada bi njegova, kao i funkcija zapovjednika policije Želimira Bošnjaka, zaista morala postati upitna.
U Republici Srpskoj u kojoj su Vlada, mediji i MUP odavno postali jedinstveno preduzeće i saobraćajni prekršaj može, vrlo brzo, prerasti u progon političkih neistomišljenika. Tako, kada prekoračite dozvoljenu brzinu vožnje i uredno želite platiti zakonom predviđenu kaznu, postajete neprijatelj civilizacije, jer ste - izašli iz auta da zapalite cigaretu. Neprijatelj ste i zbog toga jer ste se odbili povinovati histeričnom ispadu policajca koji vam naređuje da se vratite u auto i pri tome fizički nasrne na vas i to vidno zbog neslaganja s vašim političkim stavovima. Incident koji su saobraćajci MUP-a RS-a upriličili novinaru Slobodanu Vaskoviću i NVO aktivisti i vlasniku magazina Stav Dragomiru Babiću, nije samo običan incident, budući da bi takav ispad u sređenom društvu policajca koštao, u najmanju ruku, značke i karijere. U RS-u, pak, napadač ne samo da nije otpušten, već mu je data medijska sloboda da konstruira priču prema kojoj je brutalno napadnut od strane monstruoznih prekršitelja saobraćajnih propisa, čime je ugrožena sigurnost građana super sigurne RS. Nikakvo čudo - dalo bi se pomisliti - od strane ljudi koji ne samo da ugrožavaju druge, već i sebe, što neprestano potvrđuju kritizirajući vlast, koja se, kao i policajac, samo prisiljena braniti svim metodama. Kako se drugačije i boriti protiv ljudi sa samodestruktivnim tendencijama, koji, da bi napakostili blagostanju, kamenuju svoj auto i izazivaju mirne vjernike zločinom snimanja crkve. MUP RS-a je blagonaklon i prema takvima. Mogu ubaciti svoje pritužbe u sandučić za žalbe građana.
Najstariji dnevni list u BiH Oslobođenje, u ponedjeljak 11. maja, pokrenuo je dnevni internetski portal na adresi http://www.oslobodjenje.ba. Zahvaljujući najnovijem trendu kojeg karakterizira sve manja vjernost tradicionalnoj štampanoj formi, elektronska izdanja svakim danom bilježe sve veći broj posjeta internauta širom svijeta. Stoga je kreiranje novog portala hvalevrijedan potez. Retro dizajn stranice početnom stranom aludira na naslovnicu, uz odlično izvedenu klasifikaciju sadržaja. Uz agencijske vijesti, tu su i tekstovi preuzeti iz printanog izdanja Oslobođenja. Pored kolone koja je rezervirana za vijesti dana, tu je i kolona u kojoj se listaju aktuelne vijesti, potom one iz svijeta i ekonomije. Ostale su klasifikacije jasno vidljive i podijeljene na podrubrike ovisno o oblasti. Novi dizajn kreirao je Team Consulting, a uskoro će portal Oslobođenja dobiti i kompletnu redakciju. Na raspolaganju su i dnevni komentari kolumnista Oslobođenja, vijesti iz zemlje, regiona i svijeta, nezaobilazna crna hronika, sport, ali i vijesti iz kulture i rubrika Scena. Kreirati dobar portal sigurno nije bezazlen posao, i mnogim uglednim novinama u svijetu trebale su godine da dobrim dizajnom i preglednošću čitatelje preusmjere na elektronska izdanja.
Dunja Mijatović, direktorica Sektora za emitovanje u Regulatornoj agenciji za komunikacije BiH po drugi put je izabrana za predsjednicu Evropske platforme regulatornih agencija (EPRA). Em je prva žena na toj funkciji, em je iz zemlje koja uopće nije članica Evropske unije, a opet kada su predstavnici Velike Britanije, Italije, Njemačke, Francuske... digli ruku da glasaju za novog predsjednika, jednoglasno su podržali Mijatovićku. Ova ekspertica kaže da je na funkciju izabrana zahvaljujući, prije svega, dobrim rezultatima RAK-a BiH za šta priznanja od međunarodne zajednice dobijaju već godinama. Istovremeno, ne treba zaboraviti da je baš zbog svoje profesionalnosti i nezavisnosti RAK već nekoliko godina pod pritiskom domaćih političara (prvenstveno iz RS-a) koji po svaku cijenu žele pod svoju kontrolu da stave ovu agenciju kako bi mogli kontrolirati elektronske medije u BiH. U međuvremenu, na sve načine pokušavaju da opstruiraju rad RAK-a. Jedna od tih opstrukcija svakako je i izbor direktora: dvije godine je prošlo otkako je istekao mandat Kemalu Huseinoviću nakon čega je raspisan konkurs i Huseinović ponovo izabran, ali Vijeće ministara još nikad nije potvrdilo ovo imenovanje. Istovremeno, Milorad Dodik je poručio da na čelo RAK-a može doći samo Srpkinja iz Banje Luke. Radeći i u takvim uslovima uposlenici RAK-a uspijevaju da ostvare pozitivne rezultate i budu međunarodno priznati, a to mogu, prije svega, zahvaljujući profesionalcima i stručnjacima kakva je i Dunja Mijatović.
Funkciju člana Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović je, kako se čini, pretvorio u funkciju "dobrog policajca", odnosno, "dobrog Srbina" koji ima za cilj, tu i tamo, sanirati ispade Milorada Dodika, "lošeg Srbina", kada ovaj stvarno zabrlja. Tako kada je Dodik u napadu rusofilije izazvao skandal poručivši srpskim rezervistima u OS BiH da ne učestvuju u vojnim vježbama NATO-a u Gruziji, Radmanović je požurio da se "usprotivi" svome šefu i objasni da "odustajanje od vježbe u Gruziji znači i odustajanje od puta od NATO-a". Ipak, kako bi ostao dosljedno nedosljedan i pokazao da u RS-u u budućnosti i svako političko neslaganje ima biti inscenirano, Radmanović je požurio da 3. pješadijskom puku OS BiH (Republika Srpska) čestita "sedamnaestgodišnjicu" (!!!), odnosno jubilej sada nepostojeće Vojske Republike Srpske. Dakle, puk vojske jedne suverene države proslavlja godišnjicu vojske koje nema, a član Predsjedništva u tome ne vidi ništa sporno, odnosno baš ništa što nije u skladu sa standardima NATO-a? Na kraju krajeva, kakva se tendencija krije iza proslave koja ima evocirati uspomenu na vojsku koja je, između ostalog, po presudi Međunarodnog suda pravde, odgovorna za genocid u Srebrenici? Ako odlazak u Gruziju vodi u NATO, po Radmanoviću ovo čestitanje zacijelo predstavlja siguran povratak u šefovo okrilje.
Bakir Nakaš, direktor Opće bolnice prim. dr. Abdulah Nakaš je u ime svojih uposlenika potpisao izjavu da će nuđenje i uzimanje mita biti kažnjeni. Osoblje bolnice također je upozoreno da svaku ponudu mita mora prijaviti šefu. Kako bi o svemu bili informirani i građani, odštampani su leci na kojima se pacijenti ove bolnice pozivaju da svaki pokušaj traženja novca prijave direktoru bolnice! "Osoba koja je prijavljena dobit će opomenu pred otkaz ili otkaz", izjavio je dr. Nakaš objašnjavajući da je ovo odgovor njihove bolnice na globalnu pojavu, a odluci je doprinio i izvještaj Centra civilnih inicijativa. Da li će Opća bolnica uspjeti stati ukraj korupciji svojih uposlenika? Za to će joj, naravno, biti neophodna suradnja građana, za šta je, prije svega, potrebno povjerenje koje će zadobiti jedino ukoliko zaista pokažu da su spremni da se oštro suprotstave svakom pojedinačnom slučaju. Dakle, kad prvi doktori ostanu bez posla jer su odugovlačili s nekom operacijom čekajući "kovertu" ili nisu u potpunosti pružili usluge očekujući "posebnu nagradu", onda će se moći reći da je zaista objavljen rat korupciji. No, dr. Nakaš je načinio prvi korak, sad je na građanima: da li će plaćati i okolo pričati kako su ljekari i medicinsko osoblje korumpirani ili će ih početi prijavljivati i napokon prekinuti tu praksu koja se posljednjih godina ustalila u svim bolnicama.
E valja li ova pismena? Ako ne dobiješ peticu, onda započni igricu!
