moj se zivot odvija na displejima
-
hey
- Posts: 578
- Joined: 22/02/2004 00:00
- Contact:
#53
pa ovako...prvo iskreno...promasim topic....
i onda to lepo pobrisem....pa na koment "onoga" koje postavio time, kazem samo teh...jer fakat jest tako...i onda u tom teh je ono teh, jer ce svi meni dolaziti, a ja nikom
i teh, jer ja ne mogu na chat...
p.s. to je vise teh u jednom debelom teh
i onda to lepo pobrisem....pa na koment "onoga" koje postavio time, kazem samo teh...jer fakat jest tako...i onda u tom teh je ono teh, jer ce svi meni dolaziti, a ja nikom
i teh, jer ja ne mogu na chat...
p.s. to je vise teh u jednom debelom teh
-
tempora
- Posts: 2798
- Joined: 03/07/2002 00:00
#54
Ovaj vid komunikacije meni licno, krajnje je osakacen/hendikepiran. Sve je samo onako kako se napise, a podjemo li od toga da je neverbalni dio i najveci dio komunikacije, ovdje se zasigurno ne mozemo osloniti na ono intuitivno...Pogled, pokret, boja glasa, u kojem mozemo razaznati humor u najozbiljnijoj recenici, ironiju, sjetu, radost, zaljenje.
Iako i u "realnome" svijetu ne rijetko podlijezemo interpretacijama, ovdje su nam iste ipak "pravilo" Iskljucivost izrecenoga je neminovna.
Ono za cime ja nadasve zalim u ovakvome vidu komunikacije, da je pismo zauvijek izgubilo pred elektronskom postom. I kao i sve drugo, elektronska posta ima svoju prednost u brzini slanja/dobijanja odgovora ali to je to. Osjetiti papir pod rukama, ugledati kovertu u sanducetu, pitati se ciji rukopis i cija ruka salje rijeci koje tek trebaju biti otvorene......uciniti isto obratno, sjesti pred komad papira, sricati rjeci koje ce se izlivati kroz jagodice prstiju koje cvrsto drze olovku, liznuti sladunjavu markicu te je prilijepiti na kovertu...da bi se nakon izvjesnoga perioda, vec zaboravljeno, dobio odgovor, sve to i vise ima onu svoju draz traga koji ostaje da bi nas sjecao na nesto, sto smo u tim trenutcima prozivljavali.
Jos uvijek u kutiji cuvam na stotine pisama, ponajvise onih iz ratnoga perioda, kutiju suza, radosti, bola, ljubavi, prijateljstva, mrtvih prijatelja, posustalih zelja i nadanja o susretima...koji svjedoce o jednome vremenu koje zivi samo u okvirima moga zivljenja, ali ipak zivi mrtvom hartijom svjedoka.
Iako i u "realnome" svijetu ne rijetko podlijezemo interpretacijama, ovdje su nam iste ipak "pravilo" Iskljucivost izrecenoga je neminovna.
Ono za cime ja nadasve zalim u ovakvome vidu komunikacije, da je pismo zauvijek izgubilo pred elektronskom postom. I kao i sve drugo, elektronska posta ima svoju prednost u brzini slanja/dobijanja odgovora ali to je to. Osjetiti papir pod rukama, ugledati kovertu u sanducetu, pitati se ciji rukopis i cija ruka salje rijeci koje tek trebaju biti otvorene......uciniti isto obratno, sjesti pred komad papira, sricati rjeci koje ce se izlivati kroz jagodice prstiju koje cvrsto drze olovku, liznuti sladunjavu markicu te je prilijepiti na kovertu...da bi se nakon izvjesnoga perioda, vec zaboravljeno, dobio odgovor, sve to i vise ima onu svoju draz traga koji ostaje da bi nas sjecao na nesto, sto smo u tim trenutcima prozivljavali.
Jos uvijek u kutiji cuvam na stotine pisama, ponajvise onih iz ratnoga perioda, kutiju suza, radosti, bola, ljubavi, prijateljstva, mrtvih prijatelja, posustalih zelja i nadanja o susretima...koji svjedoce o jednome vremenu koje zivi samo u okvirima moga zivljenja, ali ipak zivi mrtvom hartijom svjedoka.
-
hey
- Posts: 578
- Joined: 22/02/2004 00:00
- Contact:
#56
tepora slazem se.......ali
tu je i ona druga strana...mislim da ljudima kao sto su mrak, don i slicni, cekanje maila, koji ce stizati svaki dan donosi neku malu tinjajucu tugo, sve dok ga ne dobiju (cekanje je uvek tako), tek kab bi cekali pisma koja ce zasustati u ruci.....
ipak, slazem se, ima nesto carobno u iscitavanju lista papira nebrojeno puta, pa onda gledas jel negde ruka zadrhtala i jesi li nesto preskocio...eh....
tu je i ona druga strana...mislim da ljudima kao sto su mrak, don i slicni, cekanje maila, koji ce stizati svaki dan donosi neku malu tinjajucu tugo, sve dok ga ne dobiju (cekanje je uvek tako), tek kab bi cekali pisma koja ce zasustati u ruci.....
ipak, slazem se, ima nesto carobno u iscitavanju lista papira nebrojeno puta, pa onda gledas jel negde ruka zadrhtala i jesi li nesto preskocio...eh....
-
konyan
- Posts: 1285
- Joined: 21/06/2004 10:03
- Location: Sarajevo
#58
Tempora, pa ti si tako predivno romanticna.
I ja cuvam gomilu (nisam ih brojao, pa ne znam da li su deseci, stotine, ali ima ih dosta) pisama iz nekih drugih vremena.
I neces vjerovati, ja jos uvijek pisem pisma odredjenim ljudima. To su uvijek duga pisma, ljudima koje cijenim i cije misljenje cijenim.
Niko te ne sprijecava da pises pisma. Ni mene niko ne sprijecava, pa ih ja jos uvijek pisem.
Medjutim, postoji druga (puno veca) grupa ljudi kojima nemam sta reci u takvim pismima i ne bi mi se dalo pisati pisma, ali s kojima zelim i nekada i trebam komunicirati. Tu, kao i u mnogim drugim slucajevima dajem prednost email-u i internetu.
Ne bih dao internet ni za sta apsolutno. Internet je najveci izum nakon tocka i ruksaka. To je cisti izvor svega.
Ali razumijem te stvarno. I ja jako volim car pisma.
I ja cuvam gomilu (nisam ih brojao, pa ne znam da li su deseci, stotine, ali ima ih dosta) pisama iz nekih drugih vremena.
I neces vjerovati, ja jos uvijek pisem pisma odredjenim ljudima. To su uvijek duga pisma, ljudima koje cijenim i cije misljenje cijenim.
Niko te ne sprijecava da pises pisma. Ni mene niko ne sprijecava, pa ih ja jos uvijek pisem.
Medjutim, postoji druga (puno veca) grupa ljudi kojima nemam sta reci u takvim pismima i ne bi mi se dalo pisati pisma, ali s kojima zelim i nekada i trebam komunicirati. Tu, kao i u mnogim drugim slucajevima dajem prednost email-u i internetu.
Ne bih dao internet ni za sta apsolutno. Internet je najveci izum nakon tocka i ruksaka. To je cisti izvor svega.
Ali razumijem te stvarno. I ja jako volim car pisma.
