DOSSIER: RASPAD JUGOSLAVIJE
SALDO MORTALE
Igor LASIĆ
25. svibnja, 2006.
Od 1991. godine i jedne države, SFR Jugoslavije, nastalo je prvo pet novih država, da bi na koncu i Crna Gora prije nekoliko dana odlučila kako Srbija ima ostati sama. No, to po svemu sudeći još ne znači kraj disolucije, a nadajmo se da barem rata više neće biti. Tokom svoje pravedničke borbe, nekadašnji su bratski narodi pred haaškim Međunarodnim sudom za ratne zločine u bivšoj SFRJ afirmirali točno 141 optuženika za ratne zločine. Život je izgubilo oko 160.000 ljudi, a oko 100 tisuća izgubilo je nogu ili ruku, oko ili razum, u zamjenu za status ratnog vojnog invalida. Oko 4,5 milijuna ljudi u ovom je ili onom trenutku devedesetih istjerano iz svog doma, protjerano iz svoga zavičaja, nerijetko nakon zadržavanja u nekom konc-logoru
6
Na početku bijaše jedna država, danas ih je faktički šest. Prvotna je tvorevina želju svojih naroda za ujedinjenjem Južnih Slavena najviše izražavala u obliku socijalističke federativne republike, ali ne zadugo. Želja tih istih naroda za razjedinjavanjem najviše je izražena početkom devedesetih, kad su novoizabrana demokratska vodstva pojedinih republika povela svoja biračka tijela u rat za neovisnost. Od 1991. godine i te jedne države, SFR Jugoslavije, nastalo je prvo pet novih država, da bi na koncu i Crna Gora na referendumu prije nekoliko dana odlučila kako Srbija ima ostati sama... No, to po svemu sudeći još ne znači kraj disolucije, a nadajmo se da barem rata više neće biti. Naime, u zagrade možemo s priličnom sigurnošću staviti i sedmu državu, budući da bi se prema općim prognozama do kraja godine moglo samostalnim zateći i Kosovo, nekadašnja autonomna pokrajina u sastavu Socijalističke Republike Srbije.
8
Bila je također samo jedna vojska, sad ih je ovdje osam, više negoli država, a s ukupno preko 100 tisuća vojnika... I dok se nekadašnjoj zajedničkoj Jugoslavenskoj narodnoj armiji tepalo kako je "treća vojna sila u Evropi" (oko 150 tisuća vojnika), e da bi se jedva čekalo da nam se malo otkači s budžeta, s ovima danas nitko više ne zna što bi radio, pa se većina njih najradije vidi u NATO-u. Slovenija je s ulaskom u EU drastično smanjila svoje jedinice, Hrvatska više i ne pita što joj Amerikanci rade po zračnom prostoru i akvatoriju, BiH moli svoje vojnike da uzimaju slobodne vikende i da se hrane doma, Srbiju i Crnu Goru čeka razdruživanje junačkog potencijala, albanskom OVK-u na Kosovu ostavljeno je tek nešto kratkih cijevi, Makedonci provode obuku nadajući se da im to znanje više neće trebati protiv Albanaca... K tome, na Kosovu vlada međunarodni KFOR s oko 17 tisuća vojnika, u Bosni i Hercegovini još je prisutan EUFOR s oko 6 tisuća pripadnika iz raznih zemalja, uključujući sveprisutne Amere.
141
Tokom svoje pravedničke borbe, nekadašnji su bratski narodi pred haaškim Međunarodnim sudom za ratne zločine u bivšoj SFRJ afirmirali točno 141 optuženika za ratne zločine, do momenta kad je zaključen popis i ostatak slučajeva prepušten mladom pravosuđu novonastalih država. Na ljestvici uvjerljivo predvode Srbi, iako se među njima ovdje kriju i Crnogorci, s 92 svoja predstavnika iz ratova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, te na Kosovu. Slijede Hrvati iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine s 32, a potom Bošnjaci iz Bosne i Hercegovine s okruglih 10 uzdanica. U razmjerno kratkom ratu na Kosovu, Albanci su uspjeli kvalificirati šestoricu svojih. U čarkama pak između Albanaca i Makedonaca u Makedoniji, potonji su također stigli plasirati jednog u Haag. Što se tiče Slovenaca, još nije optužen nijedan njihov ratni zločinac.
680
Otprilike toliko političkih stranaka namnožilo se u državama koje potječu iz nekadašnje SFRJ, a dobro još pamtimo vrijeme koje je označila samo jedna partija, Partija. I kojoj su gotovo svi plaćali članarinu... Teško je reći koliko je prosperiteta zajednici donijela takva demokratska revolucija, no sva je prilika da političkoj eliti dobro ide, da su nas imali rašta slati u boj. Točan broj svih registriranih stranaka u pojedinim državama gotovo je nemoguće detektirati, jer se stalno mijenja, ne samo pred izbore. Ugrubo, na široj političkoj sceni Srbije roji se oko 400 njih, dok se Hrvatska može pohvaliti s lijepih circa 100. Na području Bosne i Hercegovine, u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, djeluje oko 50 stranaka, a u Makedoniji nešto manje, približno 40. Slovenija, Crna Gora i Kosovo raspolažu s po tridesetak istih.
100.000
Da bi Haag radio, a partije se imale na koga pozivati, oko 100 tisuća ljudi izgubilo je nogu ili ruku, oko ili razum, u zamjenu za status ratnog vojnog invalida. Hrvati u ovoj kategoriji prednjače – samo u Hrvatskoj popisano ih je 35 tisuća. Istina, 17 i pol tisuća njih popisano je do kraja rata, da bi se druga polovina priključila tek u kasnijim godinama... Što i nije previše, znamo li da se tek rješava 30 tisuća novih zahtjeva za priznavanje dijagnoze PTSP-ja, s veoma dobrim izgledima. Hrvata s ratno-vojnim invalidskim statusom u Bosni i Hercegovini je 12 tisuća, Bošnjaka s tako stečenim invaliditetom ima 30 tisuća, dok Srbi iz Hrvatske i BiH status ratnog vojnog invalida u većini slučajeva danas konzumiraju u Srbiji. Tamo je oko pet tisuća domaćih slučajeva – onih koji su iz Srbije slani u rat – te preko 17 tisuća ratnih vojnih invalida iz dvije susjedne zemlje.
160.000
Broj poginulih civila i vojnika u ratovima na području bivše Jugoslavije tokom prošlog desetljeća, još se utvrđuje. Posljednje statistike o ratu u Bosni i Hercegovini iznio je Istraživački dokumentacioni centar u Sarajevu, s poimeničnim podacima o svakoj stradaloj osobi za koju su uspjeli saznati. Uz tako najozbiljnije prikupljene činjenice dosad i nakon više revizija, otprilike se može kazati da je Bošnjaka u BiH ubijeno oko 70 tisuća, Srba oko 25 tisuća, Hrvata oko 5 tisuća - ukupno oko 100 tisuća. U Hrvatskoj je život izgubilo oko 13 tisuća vojnika i civila Hrvata, plus oko 7 tisuća Srba te Crnogoraca. Na Kosovu je poginulo desetak tisuća Albanaca i dvije do tri tisuće Srba. Uza sve to treba napomenuti da još uvijek službeno traje potraga za 26 tisuća osoba iz tri države...
4,000.000
Rat se nije vodio samo zbog nacionalne renesanse, dakako, nego i zbog ekonomskog razvoja. Ali, ne u korist socijale. Za godina uoči raspada SFRJ, u toj zemlji je bilo oko 800 tisuća nezaposlenih, a sad "na ovim prostorima" bez dvojbe možemo sabrati četiri milijuna onih koji su ostali bez posla ili su u međuvremenu odrasli pa ga nikad nisu ni imali... Srbija je uvjerljivo probila plafon od milijun nezaposlenih, dok se na Kosovu broji njih već preko milijun i pol. Bosna i Hercegovina ima pola milijuna nezaposlenih, Makedonija oko 350 tisuća, a Hrvatska preko 300 tisuća, i to u visokoj sezoni. U najnaprednijoj Sloveniji je gotovo 100 tisuća nezaposlenih, a u najmanjoj Crnoj Gori oko 60 tisuća.
4,500.000
Petina stanovnika rasturene SFRJ, dakle, u ovom je ili onom trenutku devedesetih istjerana iz svog doma, protjerana iz svoga zavičaja, nerijetko nakon zadržavanja u nekom konc-logoru, zatim preseljena u drugo mjesto ili državu ili na drugi kontinent, često u stan iz kojeg je također netko istjeran, da se u najvećem broju slučajeva više ne vrate svojoj kući, ako je uopće sačuvana ili obnovljena. Na taj način Bosnom i Hercegovinom ili nekuda dalje migriralo je dva milijuna i 200 tisuća ljudi, od kojih se do danas vratila jedna trećina, a još je 300 tisuća raseljenih unutar same zemlje. Ponajviše su stradali Bošnjaci, s oko milijun i pol prognanika, no Srbi su također sa svih strana pritjecali u Srbiju - posljednjih 250 tisuća s Kosova. Albanci su pak pretrpjeli najintenzivniji egzodus, no vratilo se na Kosovo gotovo svih 900 tisuća izbjeglih. Hrvati su se također u velikoj mjeri vratili na svoje u Hrvatskoj, no stotine tisuća Hrvata iz BiH nisu i vjerojatno nikad neće.
76,000.000.000
Ovdje se radi o sumi aktualnog vanjskog duga svih ovdašnjih novonastalih država, izraženo u američkim dolarima. Za usporedbu, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija u svoje vrijeme dugovala je 22 milijarde USD, a pričalo se o tome non-stop, pratio se svaki dolar, to je bio neki veoma eksponiran problem. Hrvatska danas, kao i s ratnim vojnim invalidima, predvodi južnoslavensku listu dužnika, s već 35 milijardi USD. Slovenija je uspjela nakupiti 20 milijardi, no i kudikamo se više ekonomski razviti, a Srbija ima oko 15 milijardi USD duga. Bosna i Hercegovina duguje tri milijarde dolara, Makedonija dvije, Crna Gora jednu.
120,000.000.000
Hrvatska danas ima brutto društveni proizvod od 40 milijardi američkih dolara (prije rata, SR Hrvatska imala je 30 milijardi), Srbija danas ima 25 milijardi USD, Crna Gora dvije i pol, Bosna i Hercegovina 10 milijardi, Makedonija 6 milijardi, a Slovenija 36. A SFRJ je imala 75 milijardi USD. Međutim, teško je u malo brojeva i malo parametara uspoređivati gornje vrijednosti, ne uzme li se u obzir da je zapravo samo Slovenija iz ovog društva ostvarila zavidan razvoj, dok je Hrvatska usprkos dosegnutom BDP-u od desetak tisuća dolara per capita generalno stagnirala, dovoljno je prisjetiti se privatizacije i nezaposlenosti. Podvučemo li crtu i zaključimo bilancu, većina novonastalih zemalja iz bivše SFRJ spada danas među najsiromašnije u Evropi, dok su se u ono vrijeme ubrajale među srednje razvijene.
RS izvlaci svoj legitimitet iz Dejtona....nema Dejtona nema ni RS-a.
nego to sto ti nazivas "drzavom" formiranom prije rata... 
