MMF vs BiH (2:0)

[lare]

Šta vi mislite dokle je MMF stigao sa nama???

Joseph E. Stiglitz: Tajni planovi MMF-a i Svjetske banke za obnovu i razvoj zabrinjavaju

Joseph Stiglitz, profesor ekonomije na američkom sveučilištu Stanford, bivši savjetnik predsjedničkog vijeća Billa Clintona i bivši predsjednik Svjetske banke za obnovu i razvoj odlučio je „progovoriti“ o tome kako moćne zapadne banke i Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim dokumentima planiraju i hladnokrvno izazivaju socijalne nemire u mnogim siromašnim i tranzicijskim zemljama diljem svijeta koje „pomažu“. Članak je izvorno objavljen u „The Observeru“, 29 travnja 2001. prije desetak godina. a mi ga prenosimu u prijevodu i obradi dr. Ivana Šimatovića. (Časopis „Svjetlost“)
Original možete pozvati na Googlu: Joseph Stiglitz Observer, četvrti red: IMF's four steps to damnation.

ČETIRI KORAKA DO PROKLETSTVA

Perfidno smišljeni scenarij je slijedeći: Prvo se snimi i detaljno analizira gospodarsko i kadrovsko stanje svake države koja zatraži financijsku pomoć za svoj razvitak ili opstanak. Nakon toga Svjetska banka za obnovu i razvoj vladi dotične zemlje uručuje istovjetan tipizirani program koji sadrži četiri obavezna koraka.

PRVI KORAK – PRIVATIZACIJA

Prvo što vlada zemlje-žrtve treba neodlžno provesti je privatizacija gospodarstva, a posebice velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća koja čine kralježnicu privrede. Umjesto da se argumentirano usprotive zahtjevu za brzopletu prodaju javnih poduzeća mnogi su političari požurili u radosnu (ras)prodaju elektroprivrede, naftne industrije i vodoprivrede kao gospodarski imperativ. Da bi ušutkali trezvene kritičare takvog nepromišljenog postupka s teškim dalekosežnim posljedicama oni se pozivaju na imperativne zahtjeve Svjetske banke za obnovu i razvoj. „Možete vidjeti kako im se rašire oči na mogućnost dobivanja provizije ako se u procjeni vrijednosti imovine velikih javnih poduzeća i ključnih industrijskih poduzeća skine koja milijarda ili barem nekoliko stotina milijuna dolara“ – kaže profesor Stiglitz.

DRUGI KORAK – LIBERALIZACIJA

Nakon kampanjski provedene privatizacije obavezno slijedi donošenje zakonske regulative o liberalizaciji tržišnog kapitala. Taj potez, teorijski gledano, omogučuje investicijskom kapitalu nesmetan ulazak i izlazak iz zemlje. Pri tome, kako pokazuje iskustvo, u zemlju-žrtvu, ulazi relativno malo kapitala, a kudikamo najveći dio raspoloživog kapitala na „zakonit“ način nesmetano izlazi iz zemlje. Taj proces izvlačenja kapitala je u ekonomiji poznat podimenom „krug vručeg novca“. Novac ili, točnije rečeno pljačkaški kapital ulazi u zemlju-žrtvu prvenstveno radi špekulacija nekretninama i valutom, a zatim poput plašljive divljači, bježi glavom bez obzira već na prvi znak nadolazećih nevolja koje bi mogle bilo kako ugroziti njegovu sigurnost. U tom paničnom bijegu kapitala državne pričuve mogu „presušiti“ za samo nekoliko dana. Nakon takvog vješto insceniranog bijega kapitala MMF obavezno traži od vlade zemlje-žrtve da odmah drastično poveća kamatne stope na 30, 50 ili čak 80% kako bi velike svjetske špekulante privukla na povrat isisanog državnog kapitala. „Rezultat takvog poteza vlade, koja najčešće nema drugog izlaza, je predvidljiv“ – kaže profesor Stiglitz. Astronomske kamatne stope, dakako, brzo privuku odbjegli kapital, dok s druge strane one sustavno razaraju industrijsku prizvodnju i definitivno isušuju nacionalnu riznicu zemlje-žrtve.

TREĆI KORAK – TRŽIŠNO ODREĐIVANJE CIJENA

Tada MMF zemlju-žrtvu koja je na izdisaju hladnokrvno uvlači u treči korak – tako zvano „tržišno određivanje cijena“. To je lijep izraz za dramatično dizanje cijena hrane, energenata, vode i ostalih komunalnih usluga. To, dakako, ne vrijedi za cijenu rada (plaće) i mirovine. Time se, u prvom redu, drastično ruši već ionako nizak životni standard stanovništva te osjetno podižu poslovni troškovi u već dobrano posustaloj privredi. Ubrzo nakon toga, prema već dobro uigranom scenariju, slijedi završni četvrti korak.

ČETVRTI KORAK – MMF-ov PROSVJED

Tim prosvjedom je zemlja-žrtva doslovce bačena „na koljena“ i „de facto“ se nalazi pred posvemašnjim gospodarskim uništenjem. U tim dramatičnim okolnostima MMF iz nje zločinačkom hladnokrvnošću izvlači i posljednje kapi krvi. Programirano pojačava „vatru“ i podiže socijalnu temperaturu dok napokon cijeli kotao ne eksplodira. Time je otvoreno samo predvorje pakla. Eklatantan primjer za to je Indonezija 1998. kojoj je MMF bezobzirno ukinuo subvencije za hranu i gorivo za siromašno pučanstvo, nakon čega su posvuda buknuli žestoki prosvjedi i nemiri.
U tom pogledu je također poučan primjer Bolivije u kojoj su prošle godine izbili veliki nemiri zbog drastičnog povečanja cijene vode. Vješto programirani i precizno tempirani MMF-ovi prosvjedi, kao svojevrstan znak uzbune, uzrokuju novi masovni bijeg kapitala iz zemlje-žrtve, a nerijetko dovode i do stečaja vlade. Taj posvemašnji gospodarski palež ima i svoju svijetlu stranu - dakako, samo za bezobzirne strane vlasnike kapitala. U takvoj bezizlaznoj situaciji oni mogu po smiješnim cijenama otkupiti preostalu imovinu zemlje-žrtve u paničnoj rasprodaji. Po tom perfidnom obrascu već je u posljednjim desetlječima u Trećem svijetu stvoreno mnogo zemalja-gubitnica. Pri tome su jedini pobjednici uvijek bile moćne zapadne banke koje u bezdušnom lovu za kapitalom ni pred čim ne prezaju.
Prema profesoru Stiglitzu u planovima MMF-a i Svjetske banke za obnovu i razvoj ponajviše zabrinjavaju dvije bitne stvari:

1. Da se planovi stvaraju u tajnosti i da ih uvijek vodi apsolutistička ideologija kojoj je strana svaka humanost i altruizam. Uz to, oni nikada nisu otvoreni za stručnu raspravu i primjedbe te su tako razrađeni da programirano urušavaju demokraciju u zemlji koja ih nekritički primjenjuje.

2. Da nisu uspješni!

Postoji li zemlja koja je izbjegla ovakvu nesretnu sudbinu? „Da“ – kaže profesor Stiglitz: „Bocvana!“ Njihov trik? „Odlučno su rekli managerima MMF-a i Svjetske banke: Go home!

Ako je to moćnim predstavnicima svjetskog kapitala mogla reći Bocvana, zar to isto nebi mogla i Bosna prije nego bude kasno?

Jeste li zapamtili tko sve zaziva MMF u Bosnu, zapamtite ih i sjetite se na izborima: to su neprijatelji Bosne i Vaši osobni neprijatelji. njihove maske nisu bitne.

[Tvrtko II Kotromanić]

stigli su oni do drugog koraka.
ma uradice sta hoce, jer za razliku od Bocvane, "nasi" ili nece (jer je IMT politika u pitanju) ili nemaju damu da kazu mrs..

kakogod crno nam se pise

[triton]

"da bi otplatili dug MMF-u, moramo traziti dodatne kredite od MMF-a!" - Lagumdzija

nakon ove izjave moj glasacki listic je proglasen nevazecim

[zlajo]

"da bi otplatili dug MMF-u, moramo traziti dodatne kredite od MMF-a!" - Lagumdzija

nakon ove izjave moj glasacki listic je proglasen nevazecim

nisu oni glupi da ne znaju o cemu je rijec kod tih zaduzivanja,

ali Bosna, kao i ostale "drzave u razvoju" su preslabe i preovisne da bi mogle funkcionirati samostalno.
Svi su puni prica da je za razvoj potrebno "uvesti strani kapital", sto znaci da je "domaci kapital oskudan". Bez novca drzava ne moze funkcionirati, a kako novca nema, treba ga "uvesti"....a kako je "bog prvo sebi stvorio bradu, pa tek ostalima", umakne se i koja provizija pri transakcijama "za vlastitu dusu"....

Djaba je tu mudrost, kada siromah uvijek ostaje siromah, a bogati ce se uvijek okoristiti o siromasnijim da bi uvecali svoju moc i kapital. To je ovisnost iz koje se tesko (mozda i nije pretjerano reci, nemoguce) izvuci.

[lare]

Djaba je tu mudrost, kada siromah uvijek ostaje siromah, a bogati ce se uvijek okoristiti o siromasnijim da bi uvecali svoju moc i kapital. To je ovisnost iz koje se tesko (mozda i nije pretjerano reci, nemoguce) izvuci.

Da je nemoguće, nije!!! Da li će se kod nas to i desiti, volio bi da hoće, ali.... nema niko od ovih 'naših' na vlasti muda za to! Kako ih je fino u Venecueli(http://www.nezavisne.com/forum/index.php?topic=2590.0) Čavez sve šutnuo napolje i MMF i Svjetsku banku i američke kompanije, pa su i danas živi bez njih. Ja stvarno ne kontam ljude, pa zar niko nije gledao ZeitGeist II. Pa i taj MMF je ko i svaka druga banka, dođe na primjer Japan uloži pare, ovi izdaju nekome kredit i poslije lihvare zajedno isto kao kod običnih banaka(pljačkaša - i tu je još jedan paradoks, banke izazovu svjetsku krizu i onda im države iz svojih budžeta daju naše pare da ih sačuvaju od propadanja, pa meni to nikako ne ide u glavu; kad fabrike propadaju država ne mrda ni prstom, a ovdje... pa i te banke su privatnici, neka propadnu ako loše posluju ko ih je**!!!) . A svijet misli oni će im pomoći da se riješe siromaštva. Ma neće nam niko pomoći, ni Bog, dok se mi sami ne promijenimo.

[Truba]