Mit o embargu na oružje za BiH

[foton]

I ne bih ja rekao da je samo kontrola granice u pitanju. Republike (poslije države) koje su znale da će biti na udaru Miloševića su trebale uskladiti akcije da se zajednički bore protiv agresora. Onda bi bila organiziranija i dostava oružja, ma koliko ilegalna bila.

Sorry, to je gorka istina.

Sorry, ali gorka istina je dogovor u Karadjordjevu.

[Nespin]

https://apnews.com/article/29bb8eecd455 ... f01200e32c

Senate Votes to End Arms Embargo Against Bosnia
DAVID BRISCOE
May 12, 1994
WASHINGTON (AP) _ The Senate voted today to require President Clinton to unilaterally lift the arms embargo against Bosnia, despite White House concern that it would put the United States at odds with its European allies and the United Nations.

The measure passed by one vote, 50-49, as an amendment to the Senate’s bill on Bosnia, but the bill contained contradictory directives. With a final vote expected later in the day, the bill also would require Clinton to seek consensus against the embargo from allies before consulting with Congress on lifting it.

Sen. John Warner, R-Va., called the outcome farcical.

″It shows you the ineptitude of the United States Senate at times in giving direction on foreign policy. ... We sound an uncertain trumpet in the ears of those suffering in Bosnia,″ said Warner, who opposed the bill.

The Senate, by a 50-49 vote, at first approved an amendment by Majority Leader George Mitchell, D-Maine, that would only have required Clinton to make another attempt at getting allied approval for lifting the embargo.

The second vote, also by 50-49, added to that action with language sponsored by Senate GOP Leader Bob Dole and a bipartisan group of senators, that would have the United States go it alone.

The bill would require approval by the House and Clinton before it would become law. Clinton has said he wants the embargo lifted but not without U.N. approval. The vote was far short of the required two-thirds majority to overcome a presidential veto.

The close votes came a day after a strong appeal from Bosnian Prime Minister Haris Silajdzic for the United States to act on its own in supplying his government with arms against Serb attacks.

Most of the debate was not on whether to lift the embargo but whether to do it without first making one more effort to seek agreement from U.S. allies.

″Lifting the arms embargo is the only feasible option that will permit the Bosnian government to defend itself,″ said Sen. Joseph Biden, D-Del., who backed Mitchell’s alternative.

″It’s far too late to try one more thing,″ said Sen. Russell Feingold, D- Wis., urging an immediately unilateral lifting of the embargo.

Some senators, however, opposed any lifting of the embargo on grounds that it would lead to further bloodshed and U.S. involvement in the conflict.

Warner raised the possibility that Bosnia’s government would use new military equipment to escalate the fighting and ″regain what they have lost.″
Both measures seek to lift the 1991 U.N. embargo that has prevented the Bosnian government from importing arms to defend itself against Serb attacks.

The tougher amendment requiring Clinton to lift the embargo cleared the way for U.S. arms sales to Bosnian government forces.

Clinton wants the embargo lifted and has appealed to allies for such a step, but he does not want to go it alone in defiance of a U.N. resolution intended to decrease the bloodshed in the former Yugoslavia.

″The president feels very strongly about this ... there never should have been an arms embargo against Bosnia,″ National Security Adviser Anthony Lake said in an interview broadcast today.

″We have said we believe the arms embargo should be lifted,″ Lake said on NBC. ″That option is still on the table - if our current efforts to work out a diplomatic settlement of some kind don’t succeed, then we think we should go back to that option.″

Silajdzic, in a letter to Dole and Sen. Joseph Lieberman, D-Conn., thanked them for their ″tireless efforts in support of the inherent right of a sovereign and independent state ... to defend itself against aggression and genocide.″

″The hopes of the Bosnian people are turned to the United States Senate,″ he said, adding that there can be no just peace without arming the Bosnians who are under attack by Serbian forces.

Opponents say a unilateral lifting of the arms embargo would only increase the conflict, further involve the United States in the fighting, weaken U.N. resolutions against other countries, undermine peace talks and undercut the president. Nonetheless, it has nearly one-third of the Senate, including 11 Democrats, as cosponsors.

Proponents say the embargo is illegal under international law because it applies to Yugoslavia, which no longer exists, and prevents a sovereign people from defending themselves.

Senat izglasao, Clinton blokirao. Ne daju Englezi i Francuzi... jebi ga, politika

[Osmi Socrates]

Pa dobro, Karađorđevo je istorijska činjenica.

Međutim, mi moramo sebi postaviti pitanje kada je i budali trebalo biti jasno da će Milošević napasti BiH.

Odgovor bi trebao biti kada je JNA napustila Sloveniju, i počeo rat u Hrvatskoj.

Zašto mi tada nismo nastupili zajednički sa Hrvatskom u odbrani od Miloševića je pitanje na koje moraju odgovoriti naši tadašnji političari. Lakše bi se i naoružavali tada.

Mi smo čekali skoro godinu dana da postanemo svjesni stvarnosti.

[Milenkov buraz]

Jasno je sve pa i politički aspekti i ko je i zašto blokirao. Embargo je najviše poađao BiH, pa ako hoćete 99% Bošnjake, HVO i VRS su nesmetano manje-više imali priliv iz HR i Srbije ne samo oružija već i cijele palete MTS-a.

[foton]

Pa dobro, Karađorđevo je istorijska činjenica.


Zašto mi tada nismo nastupili zajednički sa Hrvatskom u odbrani od Miloševića je pitanje na koje moraju odgovoriti naši tadašnji političari. Lakše bi se i naoružavali tada.

Mi smo čekali skoro godinu dana da postanemo svjesni stvarnosti.

Kako to? Da si ti Tudjman i da imas dogovor sa naoruzanim Milosevicem koji ti daje "humano preseljenje" i cijelu Hrvatsku i dio Bosne, da li bi pregovarao sa nenaoruzanim Bosancima koji tek trebaju da ratuju protiv Milosevica? Mesic je imao drugu viziju, ali Hrvatska je izabrala Tudjmanovu.

[Nespin]

Karađorđevo je i danas osnova "realpolitike" Zapada.

https://www.theguardian.com/world/2020/ ... -documents

Kako tada, tako i danas...

[Osmi Socrates]

Pa dobro, Karađorđevo je istorijska činjenica.


Zašto mi tada nismo nastupili zajednički sa Hrvatskom u odbrani od Miloševića je pitanje na koje moraju odgovoriti naši tadašnji političari. Lakše bi se i naoružavali tada.

Mi smo čekali skoro godinu dana da postanemo svjesni stvarnosti.

Kako to?

Pa očigledno je da Karađorđevo nije bio neki definitivan prijateljski dogovor, čim su njih dvojica ušli u direktan okršaj par mjeseci poslije. Nisu se oni mazili u tom ratu, nego rokali bez milosti.

Ne znam šta je nas, osim sljepoće naših političara, spriječilo da ulazimo u rat kada je bilo bolje za nas. Plus, na Hrvatsku se napadalo i sa naše teritorije.

Njihov (političara) posao je da predviđaju ovakve stvari.

Šta su tačno mislili? Da će rat u Hrvatskoj trajati godinama a za to vrijeme niko neće početi rat u BiH? Da će situacija 1992 biti bolja nego 1991?

Totalno sljepilo.

[Škobo Habu]

Šta su tačno mislili? Da će rat u Hrvatskoj trajati godinama a za to vrijeme niko neće početi rat u BiH? Da će situacija 1992 biti bolja nego 1991?

Totalno sljepilo.

"Mirno spavajte. Rata neće biti."

[laserShow]

Jasno je sve pa i politički aspekti i ko je i zašto blokirao. Embargo je najviše poađao BiH, pa ako hoćete 99% Bošnjake, HVO i VRS su nesmetano manje-više imali priliv iz HR i Srbije ne samo oružija već i cijele palete MTS-a.

I trijes godina nakon svega isto. HR i SR rade sta zele, a mi kao eto ne znamo, ne mozemo, ili nam ne daju. Zajeban mentalitet podanika.

[foton]

Pa očigledno je da Karađorđevo nije bio neki definitivan prijateljski dogovor, čim su njih dvojica ušli u direktan okršaj par mjeseci poslije. Nisu se oni mazili u tom ratu, nego rokali bez milosti.

Direktan okrsaj je dio dogovora. Rast nacionalizma, segregacija, mrznja, kako bi inace postigao ovo sto su postigli? Da su lijepo zamolili ljude da se malo odsele iz svog kraja, i odjednom osjete da je OK predstojeci rat u BiH?

Totalno sljepilo.

[Škobo Habu]

Da ne začatavam temu o Ukrajini o embargu na naoružanje i mitovima koje prosipaju forumski "teoretičari" i "eksperti", evo jednog primjera kako je to "naoružavanje" sa hrvatske strane izgledalo u ratu iz pera Senada Avdića:

KAKO SU NAS SPASILI HVO I HRVATSKA VOJSKA: Ukrajina bi već pala u ruske ruke da je Poljska blokirala njeno naoružavanje, kao što je Hrvatska činila tokom agresije na BiH!

Šta bi civilizirani svijet ne samo mislio, nego i poduzeo, kada bi Poljska za sebe zadržavala trećinu, ili češće polovinu, oružja namijenjenog Ukrajini?! A upravo je to redovno tokom srbijanske agresije na BiH prakticirala Hrvatska sa pošiljkama oružja za Oružane snage BiH. Doduše, uz pristanak vlasti u Sarajevu, jer nikakav drugi izbor niti alternativa nisu postojali.

Piše: SENAD AVDIĆ

Bila je druga polovina februara 1993. godine kada je Sefer Halilović, tadašnji komandant Armije BiH, prvi put izašao iz Sarajeva na „slobodnu teoritoriju“, u Zenicu gdje sam ja, po ratnom rasporedu, boravio od početka godine. Tih su dana održavani pregovori između zapovjednika Armije BiH i HVO-a, ako se ne varam u Jablanici, pod pokroviteljstvom UNPROFOR-a. Halilović je nakon toga produžio u Zenicu, gdje je, takav je bio plan, trebao preseliti Istureno komandno mjesto, sa kojeg bi se u nastavku rata rukovodilo i zapovijedalo Armijom BiH. Sa njim je u delegaciji bio portparol Fahrudin Radončić, koji mi je u hotelu „Internacional“ poklonio šteku „plavog Ronhilla“.

BESPUĆA KONVOJA ZA SREBRENICU
Dva su događaja tih dana bila aktuelna na ratnoj, političkoj i međunarodno-diplomatskoj sceni: finalni pregovori u Ženevi o Vance-Owenovom planu (kojeg će nešto kasnije urnisati Radovan Karadžić i Skupština na Palama) i tih dana pokrenuta masovna agresija Vojske Republike Srpske na slobodne teritorije u širem rejonu Srebrenice, Konjević-Polja, Cerske gdje se nalazilo desetine hiljada ljudi, uglavnom izbjeglica iz drugih okupiranih i poklanih dijelova Podrinja.

I jedno i drugo je dramatično utjecalo na aktivnosti i „protokol“ komandanta Halilovića u Zenici. Evo i kako: iz Hrvatske je tih dana krenuo veliki konvoj sa oružjem i municijom koji je bio namijenjen Drugom korpusu Armije BiH. Tim oružjem, plan je bio takav, opremila bi se armijska jedinica, Prva muslimanska brigada, sastavljena od protjeranih mladića iz Podrinja koja bi bila upućena u probijanje obruča i spašavanje naroda u ugroženim područjima Konjević-Polja i Cerske koja su bila izložena najtežim napadima Vojske RS-a.

Božo Rajić, u to vrijeme ministar odbrane "Herceg Bosne", zabranio je prolazak "tuzlanskog konvoja" kroz Hercegovinu. Odnosno postavio je ultimatum: oružje će proći kroz "hrvatske teritorije" ukoliko vlast u Sarajevu prihvati da sebi lojalne vojne i policijske snage u kantonima sa hrvatskom većinom, koje je mapirao Vance-Ownov plan, pretpočini Stožeru Hrvatskog Vijeća odbrane. To je obuhvatalo jedinice Armije BiH u Hercegovini, Srednjoj Bosni, Posavini... Isti proces je bio predviđen za jedinice HVO-a u kantonima sa bošnjačkom većinom, bihaćka Krajina, Sarajevo, Zenica, koje bi se stavile pod komandu Armije BiH...

Rekosmo, Vance-Owenov nikada nije bio operatibilan, međutim Rajićev, odnosno „hercegbosanski“ ultimatum je ostao na snazi. Pisao je tih dana Sefer Halilović molećivo pismo Rajiću, upozoravao ga da će biti odgovoran ako bespomoćno, nenaoružano stanovništvo srebreničke enklave padne u nemilost Mladićevih hordi, što će se zacijelo i desiti ako im ne stigne vojna pomoć odakle je to jedino izvodivo - iz Tuzle. Rajićev odgovor bio je cinično hladan i dosljedno bešćutan i morbidan: prvo pretpočinjavanje Armije BiH, pa nakon toga možemo govoriti o konvoju.

Radončiću sam, kad smo se sreli u Zenici, rekao da svakako što prije moram vidjeti njegovog šefa Sefera, a razlog je bio također neodgodivo dramatičan: samo nekoliko dana ranije na ludo hrabar način u Srebrenicu je uspio ući moj kolega, novinar „Slobodne Bosne“ Haris Nezirović, prvi i jedini domaći novinar kojem je to uspjelo tokom cijele ratne tragedije tog grada. Nisam imao ideju šta bih tačno tražio od komandanta Armije BiH u vezi sa tim frustrirajućim, nerješivim problemom, osim da on potčinjenim komandantima u Srebrenici prenese da povedu računa o Harisu i eventualno ga evakuiraju, ako se ukaže neka prilika za to.

Ušao sam u kancelariju komandanta Trećeg korpusa Armije BiH Envera Hadžihasanovića i tamo zatekao cijeli komandni kadar Korpusa koji je ćutke posmatrao i slušao Sefera Halilovića kako nervozno hoda oko stola dok sa nekim razgovara telefonom. „Ali, Tiho, molim te, reci ovim svojim Bobanu, Rajiću bilo kome, organizirat ćemo ako treba, zajedničku pratnju konvoja sve do Tuzle dok ga ne preuzme Željko Knez i Drugi Korpus i podijeli borcima koji idu prema Srebrenici. Nema šanse da oružje završi negdje drugo“, kumio je i preklinjao komandant Halilović nekoga sa druge strane telefonske žice. Kasnije ću saznati da je razgovarao sa Tihomirom Blaškićem, zapovjednikom HVO-a u Srednjoj Bosni. (Dešavalo se to mjesec i pol prije masakra u Ahmićima zbog kojeg će Blaškić biti osuđen u Haagu)

Koliko sam shvatio, blokadu konvoja sa oružjem Božo Rajić i društvo su opravdavali strahom da bi, umjesto u Tuzli, oružje moglo završiti u srednjoj Bosni i poslužiti tamošnjim armijskim jedinicama za obračun sa HVO-om. Saznat ću kasnije da Seferova molba koja je graničila sa samoponiženjem nije imala nikakav efekat, da oružje nije prošlo hercegovačke barikade i kontrole.

UVOD U NAJAVLJENI GENOCID
Saznat ću, također, tih dana da je u Tuzli hapšen major Nešad Šabić, komandant Prve muslimanske brigade, koja je trebala ići u proboj obruča oko Cerske, nakon što je odbio izvršiti naredbu i povesti nenaoružane i neopremljene borce u sigurnu smrt. Evo kako je u svom dnevniku-knjizi ( "Drina ih odnijela") Azir Šabić, jedan od boraca Prve muslimanske brigade opisao pripreme za odlazak u proboj obruča prema napadnutoj slobodnoj srebreničkoj enklavi.

„Brigada se suočava sa različitim problemima oko obezbjeđenja oružja, municije i hrane, dok s druge strane ljudi u Cerskoj ginu pod najezdom sto puta jačeg neprijatelja... Traktorom je dovučena hrana i municija da nam se podijeli. Čudnim stvarima nikad kraja, jer za ovaj put (kroz neprijateljske teritorije prema Cerskoj, op. S. A.) smo dobili po 60 komada municije za automatsko naoružanje, po jednu bombu, dvije ribe i jedan hljeb.“

Samo petnaestak dana kasnije, sredinom marta, nakon što je vojska RS-a zauzela Cersku i Konjević-Polje, i nastavila prodirati prema Srebrenici, reagirala je međunarodna zajednica. Prvo je u opkoljeni grad stigao general Philippe Morillon, komandant UNPROFOR-a, i nešto svojom voljom, a malo više pod pritiskom očajnog, preplašenog naroda, svojim prisustvom upozorio Ratka Mladića da obustavi agresiju. Humanitarnom akcijom iz zraka tih je dana je dostavljena dugo očekivana hrana narodu koji je mjesecima strateški izgladnjivan. Potom je Vijeće sigirnosti UN-a Srebrenicu proglasilo zaštićenom zonom. Pregovori na sarajevskom aerodromu između vojnog vrha RS-a i Armije BiH rezultirali su demilitarizacijom snaga 28. divizije Armije BiH u Srebrenici, predajom lokalnom UNPRFOR-u cjelokupnog teškog naoružanja. Uskoro su u grad stigli vojnici nizozemskog bataljona UNPROFOR-a.

Tragedija Srebrenice i genocid nad njenim ljudima, kako ćemo svjedočiti dvije godine kasnije, tog marta 1993. godine nije spriječena, nego je samo odgođena. Užasna sudbina Srebrenice i genocid nad osam hiljada njenih građana se ne prestaje aktuelizirati, niti se na njega prestaje referirati otkako je počela divljačka agresija Rusije na Ukrajinu. U Ukrajini, kao i širom svijeta, političari, mediji, pravnici... prave uglavnom logična i održiva poređenja između ove dvije tragedije. Ta je praksa povlačenja analogija, doživjela svoj vrhunac ovih dana kada su ukrajinske vlasti nakon ruskog povlačenja u gradu Buča zatekle jezive dokaze njihove bestijalnosti, stotine mrtvih civila na ulicama, zgradama, masovnim grobnicama.

OŽIVLJAVANJE SJEĆANJA NA GENOCID U SREBRENICI
„Buča se sada pridružila Srebrenici, Lidicama, Katinskoj šumi, Osweicimu, Nankingu... i hiljadama drugih mjesta u krvavom atlasu svjetskog barbarstva“, piše New York Times. Tony Birtley, novinar koji je dvije ratne godine proveo u Srebrenici, jedno vrijeme i sa pomenutim mojim kolegom Harisom Nezirovićem, tvrdi da se ukrajinska Buča ne može porediti sa Srebrenicom. „Srbi su imali oružje, Bosanci nisu imali ništa. Buča je pokazala da je Bosna bila napuštena i da nije dobila pomoć - Ukrajina za sada dobiva pomoć“, kazao je Birtley u razgovoru za televiziju N1.

Ali vratimo se onim ratnim događajima iz februara-marta 1993. godine koji su, kako će se kasnije pokazati, determinirali daljnu strašnu sudbinu Srebrenice, jer nakon što je slobodna teritorija tokom agresije VRS-a svedena na uzak gradski pojas, sudbinski su reducirane mogućnosti njene efikasne odbrane. Opskrbne linije, helikopterski letovi Armije BiH, su bile vrlo rizični, pogotovo nakon što je jedan helikopter sa logistikom i vojnicima srušen na nebu iznad opkoljenog grada.

Cijeli svijet, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Evropska unija, uključujući i Njemačku koja je dugo oklijevala da se priključi toj kampanji, sedmicama izvode složene logističke operacije dostavljanja oružja, municije i vojne opreme hrabrim i vještim braniteljima Ukrajine. Susjedna Poljska pretvorena je u džinovsku logističku platformu uz pomoć koje uz sve teškoće i rusku destrukciju u Ukrajinu stiže neophodna vojna oprema, uključujući i najsofisticiranije odbrambene sisteme.

Može li iko u slobodnom, demokratskom svijetu zamisliti situaciju u kojoj bi Poljska prolazak konvoja oružja kroz svoj teritorij uvjetovala nekakvim svojim partikularnim zahtjevima prema Ukrajini, nekim ustupcima koje bi postavljala Volodimiru Zelenskom?! Da li bi se Poljaci ikada pred poviješću mogli opravdati ukoliko bi, primjerice, prolazak konvoja oružja za branitelje Mariupolja, Kijeva ili Harkova uvjetovali nekim sebičnim ultimatumom Kijevu tipa traženja političko-teritorijalnih ustupaka poljskoj manjini u susjednoj zemlji? Šta bi civilizirani svijet ne samo mislio, nego i poduzeo, kada bi Poljska za sebe zadržavala trećinu ili češće polovinu oružja namijenjenog Ukrajini?! A upravo je to redovno tokom srbijanske agresije na BiH prakticirala Hrvatska sa pošiljkama oružja za Oružane snage BiH. Doduše, uz pristanak vlasti u Sarajevu, jer nikakav drugi izbor niti alternativa nisu postojali.

Poljska, reći će neko, pomažući Ukrajini investira u sopstvenu sigurnost i odbranu od ruskih prijetnji. Tačno. Ali i Hrvatska bi bezrezervnim, iskrenim pomaganjem odbrani BiH protiv srpske agresuije i zločina, bez fige u džepu i ultimatuma, pomogla samoj sebi budući da je trećinu njezine teritorije također kontrolirala velikosrpska čizma.

Reći će neko i ovo: Hrvatska se pridržavala obaveza proisteklih iz rezolucije UN-a o embargu na uvoz naoružanja u države bivše Jugoslavije. Da, ali je istovremeno njezina vojna ekspedicija predvođena Slobodanom Praljkom na nekoliko sastankaka sa Ratkom Mladićem u Budimpešti obavljala krupne poslove trgovine oružjem.

SPAŠAVANJE "SVOGA" BIHAĆA
Mnogi će reći (i govore): „Hrvatska je spasila Bihać da se u njemu ne dogodi genocid kao u Srebrenici“. Da, ali ovdje je riječ o tome da ni Hrvatska ni njena marionetska tvorevina u BiH nije uradila ništa da se barem pokuša umanjiti srebrenička tragedija. I još nešto: Hrvatska nije imala pretenzije, dakle ni interes prema Srebrenici, pa je njihovoj vlasti bilo potpuno svejedno ko će njom vladati i koji će sredstvima tu vlast osigurati. Sa Bihaćkom krajinom stvari drugačije stoje. „Naš predsjednik nije krio svoja razmišljanja o Banovini Hrvatskoj iz 1939, 'podebljanjem hrvatskog pereca', dodavanjem Hrvatskoj bosanskohercegovačkog Unsko-sanskog područja Bosanske krajine (starog naziva 'Turske Hrvatske') koji je u davnini pripadao hrvatskim zemljama... Čak ih je i izlagao i pojašnjavao u razgovorima sa stranim državnicima, primjerice prilikom susreta sa talijanskim premijerom Andreottijem.“

Ovako je sentimente i planove hrvatskog predsjednika prema bihaćkom regionu opisao Tuđmanu lojalni ratni ministar vanjskih poslova Davorin Rudolf u svojoj knjizi „Stvaranje hrvatske države 1991. - Ministarska sjećanja“.

„Hrvatsko vijeće obrane je zajedno sa Hrvatskom vojskom spasilo Bosnu i Hercegovini“, rekao je jučer Zoran Milanović. „Uloga Hrvatske u BiH uz neka zastranjenja, bila je vitalna za njenu zemlju“, pojasnio je predsjednik Hrvatske. „Zastranjenja“ na koja aludira Milanović je nešto drugačije pravno kvalificirao Sud u Haagu. Sudsko vijeće u Hagu je u presudi „hrvatskoj šestorici“ („Prlić i ostali...“) ta sitna, nestašna, gotovo zanemariva „zastranjenja“ tretirao kao „udruženi zločinački poduhvat koji je za krajnji cilj imao uspostavljanje hrvatskog entiteta, djelomično u granicama Hrvatske banovine iz 1939. godine, kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda“.

ŠTA JE STARIJE - KOKAIN ILI JAJE?
Tvrdnja Zorana Milanovića u spasonosnoj ulozi HVO-a i hrvatske vojske za opstanak Bosne i Hercegovine je po stupnju cinilnosti i beozobrazluka skoro blizu tvrdnji Jadranka Prlića tokom suđenja u Haagu da su „u Srebrenici ubijeni i njegovi vojnici“. Da, tačno je, u julu 1995. godine gospodin Prlić je bio na dužnosti ministra odbrane BiH. Ali je također tačno i to da je on bio premijer „Herceg-Bosne“ u vrijeme kada je njemu potčinjeni ministar odbrane Božo Rajić spriječio prolazak konvoja sa oružjem namijenjen odbrani Srebrenice.

Naravno da je diskutabilno koliko bi to oružje promijenilo tok rata i umanjilo kataklizmične dimenzije srebreničke tragedije, ali ovdje nije riječ o tome: radi se o ultimativnom indikatoru moralne dimenzije onih koji su spriječili naoružavanje žrtve. Naposljetku, niko ne može garantirati da će naoružavanje (u kome sudjeluje i Hrvatska) Ukrajine spriječiti ruskog agresora da okupira neke njene dijelove: radi se o univerzalnoj obavezi da se učini sve kako bi se to preduprijedilo.

„Danas sarajevska čaršija prakticira taktiku iscrpljivanja i trči-laži“. I to je u najnovijoj logorejičnoj eskapadi kazao predsjednik Hrvatske. Da budem načisto i da se prestanemo baviti efemerijama tipa je li stariji kokain ili jaje: da je bilo do HVO i hrvatske vojske, odnosno do vrha države koja je usmjeravala „udruženi zločinački poduhvat“, Sarajevo, pa time ni „sarajevska politička čaršija“ tokom posljednjeg rata bi nestali! Najprecizniji i najsnažniji stav-onaj artiljerijsko-topnički, o sudbini „sarajevske čaršije“ iznio je tokom rata Ivica Rajić, zapovjednik iz Kiseljaka, kada se pred kamerama pohvalio da i on i njegovi borci svojim topništvom pomalo kljucaju po Sarajevu, zajedno sa ratnim i poratnim(haškim) kolegama Ratkom Mladićem, Stanislavom Galićem i Dragoljubom Miloševićem. Ivica Rajić nije zbog toga zločina suđen u Haagu, nego zbog jednog drugog „zastranjenja“: pokolja nad trideset i jednim civilom i šest vojnika u Stupnom Dolu. Skoro deset godina, prije nego što će biti uhapšen, Rajića je vlast u Hrvatskoj krila, štitila i stambeno-komunalno i materijalno-financijski opskrbljivala.

Kao krunski dokaz o dobrosusjedskom odnosu službene Hrvatske prema Bosni i Hercegovini Zoran Milanović je potegao nekakvu plehanu značku koju je Franjo Tuđman okačio o rever Aliji Izetbegoviću. Pa je tim povodom pozvao Bakira Izetbegovića da vrati taj sitni oblik Tuđmanove milosti prema njegovom ocu. Da je nekim slučajem Alija Izetbegović nagradio i odlikovao Tuđmana za nekakve zasluge za BiH, to bi može biti govorilo o dobrim namjerama i iskrenim praksama hrvatskog predsjednika prema BiH. Ovako, Izetbegović je primanjem Tuđmanove kičaste limarije samo potvrdio fluidnost svog moralnog habitusa: izvinuo se naš šnajder Alija nasilniku - vrhovniku Đuri koji ga je marisao!

[Osmi Socrates]

De ba ne lupaj sad samo da bi nešto lupao. Ovo se odnosi na nekog gore, a ne Boška Buhu. Kad je rat u BiH počeo, već je bilo kasno za sve.

Sljepilo naših političara je nevjerovatno. Nije to samo Alija, nego čak i Stjepan Ključić (i ostali tadašnji HDZ-ovci u BiH) koji je morao biti spona da se zajednički otpor sa Hrvatskom organizira. Ovako smo čekali da četnici završe sa Hrvatskom, pa da se pripreme, pa da navale na nas.

Diplomatija nam nikad nije valjala, pa sve do dana današnjeg. Nikad ne koristimo prednosti koje imamo. Sve neki amateri.

Anyway, na temu, 1991 bi se lakše naoružali.

[Nespin]

Ima jedan zanimljiv momenat koji pročitah:

https://www.theguardian.com/world/2002/ ... es.comment

Meanwhile, the secret services of Ukraine, Greece and Israel were busy arming the Bosnian Serbs. Mossad was especially active and concluded a deal with the Bosnian Serbs at Pale involving a substantial supply of artillery shells and mortar bombs. In return they secured safe passage for the Jewish population out of the besieged town of Sarajevo. Subsequently, the remaining population was perplexed to find that unexploded mortar bombs landing in Sarajevo sometimes had Hebrew markings.

Ne smijem da postavim na temi Ukrajina da ne bih popio ban ili da me ne bi napali i optužili da sam četnik i putinofil

[agent_zero]

Otvaram ovu temu na pdf Politika, jer ne prodje ni jedan dan, da se na nekoj od politickih tema ne pojavi neki BH "patriota", sa tezom "da su nam Amerika i zapad, 1992. godine, uveli embargo na oruzje"...

Na temi o Ukrajini, prije toga na temi o Nagorno Karabahu, prije toga na Siriji i da ne nabrajam dalje, svako malo ide cuvena "a nama su uveli embargo".

U skorije vrijeme se, zbog off topic-a, takvi postovi uglavnom brisu, ali mit opstaje, samo se izbrisu i kontraargumenti.
Zbog toga zelim, da na posebnoj temi, nabrojim uvrijezene zablude oko cuvenog "embarga za BiH":

1. Embargo na oruzje je 1992. godine, uveden zbog rata u BiH
POGRESNO - Embargo je Rezolucijom Savjeta Bezbjednosti UN 713, uveden 25. septembra 1991. godine, prije opsteg, rusilackog, napada na Vukovar i Dubrovnik, kao i prije rata u BiH.
https://en.wikipedia.org/wiki/United_Na ... lution_713

2. Embargo na oruzje je bio za BiH
POGRESNO - Embargo je septembra 1991. godine, uveden za cijelu SFRJ.

3. Embargo je bio usmjeren protiv BiH i Bosnjaci su bili protiv embarga
POGRESNO - Za ovu tvrdnju bi trebalo pronaci barem jednu tadasnju izjavu, nekog BH politicara. One kasnije se ne priznaju.

4. Kada je vec uveden za SFRJ, embargo je mogao biti ukinut za BiH
POGRESNO - Jednom izglasan na SB, embargo je mogao biti ukinut samo kroz istu proceduru, glasanjem na SB. Klinton je 1993. tezio dizanju embarga i bombardovanju: https://en.wikipedia.org/wiki/Lift_and_ ... snian_War)
Nazalost Rusija, kao i u manjoj, ili visoj mjeri: Francuska, Italija, Njemacka i UK (onaj shupak John Major), su bili protiv.

Vrijedi razmotriti hipotetsku situaciju, da je nekim slucajem Amerika 1991. godine, ulozila veto na SB, sta bi danasnji trolovi komentarisali?
Sasvim sigurno da bi to bio jedan od "krunskih dokaza", da je zapad zelio rat u BiH. Pogledajmo samo sta, gotovo isti, pricaju o oruzju za Ukrajinu.

Bravo za temu!

Uvijek ti SDA kmečavci se nađu pametovati i bilo je vrijeme da se ovo više raščisti!

Ti isti SDA poltroni bi se trebali upitati gdje su otišli milioni i milioni donacija za BiH i kakvog se sve oružja moglo prošvercati da nije bilo SDA i "vreća za mog Bakira", kao što je npr. Hrvatska uradila i naoružala se. Ali oni nisu imali SDA.

[Škobo Habu]

Ima jedan zanimljiv momenat koji pročitah:

https://www.theguardian.com/world/2002/ ... es.comment

Meanwhile, the secret services of Ukraine, Greece and Israel were busy arming the Bosnian Serbs. Mossad was especially active and concluded a deal with the Bosnian Serbs at Pale involving a substantial supply of artillery shells and mortar bombs. In return they secured safe passage for the Jewish population out of the besieged town of Sarajevo. Subsequently, the remaining population was perplexed to find that unexploded mortar bombs landing in Sarajevo sometimes had Hebrew markings.

Ne smijem da postavim na temi Ukrajina da ne bih popio ban ili da me ne bi napali i optužili da sam četnik i putinofil

Promatraj to u kontekstu aktuelnih dešavanja.

Bilo je i arapskih zemlja koje su u to doba bile prijateljske sa Slobodanom Miloševićem. Jedan Gadaffi nikada nije uveo sankcije tadašnjoj Jugoslaviji.

Išla nafta u Bar komotno, pa se onda distribuirala za Karadžićevu i Mladićevu soldatesku.

Zašto se bi danas Ukrajinci bili nekakav arhitip "vječitog naprijatelja" Bošnjacima, kada su nam prvi veliku muslimani, uz Reisa, a onda uz Selimoviće i slične, otišli Gadaffiju na noge i započeli biznis sa njim?

[Osmi Socrates]

Ni mi nismo nešto postojani, barem sudeći po ovom forumu.

Stanemo na stranu Gaddafija već pomenutog, Saddama, i ovog papka iz Sirije, a svi su oni direktno podržavali Miloševića do kraja. Palestinske vođe takođe, ali palestinski narod je napaćen dovoljno da to i ne treba toliko spominjati.

[Nespin]

Ima jedan zanimljiv momenat koji pročitah:

https://www.theguardian.com/world/2002/ ... es.comment



Ne smijem da postavim na temi Ukrajina da ne bih popio ban ili da me ne bi napali i optužili da sam četnik i putinofil

Promatraj to u kontekstu aktuelnih dešavanja.

Bilo je i arapskih zemlja koje su u to doba bile prijateljske sa Slobodanom Miloševićem. Jedan Gadaffi nikada nije uveo sankcije tadašnjoj Jugoslaviji.

Išla nafta u Bar komotno, pa se onda distribuirala za Karadžićevu i Mladićevu soldatesku.

Zašto se bi danas Ukrajinci bili nekakav arhitip "vječitog naprijatelja" Bošnjacima, kada su nam prvi veliku muslimani, uz Reisa, a onda uz Selimoviće i slične, otišli Gadaffiju na noge i započeli biznis sa njim?

Pa slažem se, apsolutno, samo mi malo ide na k**** tamo na temi razmišljanje na nivou adolescenata, izmišljanje nekakvih fantazmagorija da nas je Ukrajina podržavala u toku agresije haman više od bilo koga drugog, to nam slali pilote, to slali opremu... Niđe veze. Nema potrebe da se izmišlja "pretext" da bi se podržavala Ukrajina. Ukrajinu treba podržavati samo i jedino jer je to moralno čist i ispravan stav. Ukrajina je napadnuta skoro iz istih razloga i na sličan način kako smo bili i mi...

[Osmi Socrates]

Dajte neke dokaze da je SDA pokrala pare za naoružavanje BiH.

Ne zezam se, ozbiljno tražim.

[sumirprimus]

hoces reci da lazemo za nesto, moze konkretno za sta se lagalo?nespin?jesu ukrajinski piloti ginuli vozeci nase pliticare i mts?
hoces reci da nisu?
kad ce te to odvojit, ili ste u stanju to razlucit kada smo mi u pitanju ali ne i kada su drugi?i ko je rek da su nas ukri podrzavl vise od bilo koga drugog?
ok nisu radili iz patriotizma no za pare, no svejedno krsili su postojeci embargo jer se prevlacili i mts.

[Nespin]

Ni mi nismo nešto postojani, barem sudeći po ovom forumu.

Stanemo na stranu Gaddafija već pomenutog, Saddama, i ovog papka iz Sirije, a svi su oni direktno podržavali Miloševića do kraja. Palestinske vođe takođe, ali palestinski narod je napaćen dovoljno da to i ne treba toliko spominjati.

Nije tačno. U sva tri slučaja Bosanci su podržavali narod tih zemalja, a ne diktatore i tirane. Masa naših ljudi je radila u tim zemljama decenijama i osjećaj empatije bio je prema narodu. Libija, Irak i Sirija su danas razorene zemlje, nakon "uvođenja demokratije" doktrinom šoka.

[RagibUzoriti]

Super tema

Da li na osnovu svih relevantnih dokaza koji su predoceni, odnosno vec 91ve se znalo da imamo embargo na uvoz oruzja,moze li se zakljuciti da je Alija & co spremila nas ko kurbane drugim dvjema stranama?

Ozbiljno pitam

Znaci stoji ona Rasina izjava u skupstini kada je izjavio da "muslimanski narod ne moze da se odbrani na ovim prostorima ako dodje do rata"


Pitanje je jako ozbiljno i molio bih eventualne hejtere da me sad ne razapinju zbog istog.
Hvala

[sumirprimus]

ljudi nudili da ti dovuku i prevuk usta hoces. a zsto nikad nije treba pitat one u vrhu..
namad se da ce i o tome nesto reci slobodna bosna bar

[Osmi Socrates]

Ni mi nismo nešto postojani, barem sudeći po ovom forumu.

Stanemo na stranu Gaddafija već pomenutog, Saddama, i ovog papka iz Sirije, a svi su oni direktno podržavali Miloševića do kraja. Palestinske vođe takođe, ali palestinski narod je napaćen dovoljno da to i ne treba toliko spominjati.

Nije tačno. U sva tri slučaja Bosanci su podržavali narod tih zemalja, a ne diktatore i tirane. Masa naših ljudi je radila u tim zemljama decenijama i osjećaj empatije bio je prema narodu. Libija, Irak i Sirija su danas razorene zemlje, nakon "uvođenja demokratije" doktrinom šoka.

Ma vidim kako podržavaju narod. Hajde nađi ko je pobio daleko najviše civila u ratu u Siriji, pa mi se opet javi sa takvim nonsensom. Otvorena podrška nekih čudnih likova Assadu je jasna.

Ja sigurno znam o Siriji više nego ijedan od vas ovdje. Nemoj mi te priče. Ko zna nešto o Siriji, zna da Assada ni rođena mati ne voli.

Uostalom, off topic je.

[laik1981]

Svi mi znamo koga je jedino taj embargo pogodio.. Haj bar nam JNA nije uvela embargo.. Oni su nam bili najveci donatori oruzja, bas kao sto su rusi ukrajincima

[sumirprimus]

Nije tačno. U sva tri slučaja Bosanci su podržavali narod tih zemalja, a ne diktatore i tirane. Masa naših ljudi je radila u tim zemljama decenijama i osjećaj empatije bio je prema narodu. Libija, Irak i Sirija su danas razorene zemlje, nakon "uvođenja demokratije" doktrinom šoka.

Ma vidim kako podržavaju narod. Hajde nađi ko je pobio daleko najviše civila u ratu u Siriji, pa mi se opet javi sa takvim nonsensom. Otvorena podrška nekih čudnih likova Assadu je jasna.

Ja sigurno znam o Siriji više nego ijedan od vas ovdje. Nemoj mi te priče. Ko zna nešto o Siriji, zna da Assada ni rođena mati ne voli.

Uostalom, off topic je.

bravo , potpisujem, nidje veze prica.