pure_love wrote:
da ne bude da sam suvise subjektivan, u roku od 2 godine takodjer 80% novih muslimana ponovo napusti islam
To i govorim, o licemjerju.Niko više ne ismijava vjeru od likova koji se svakom vremenu brzo prilagode...
Vjera, crkva..nisu sklonište i mjesto za socijalni život u momentu dokolice, besparice ili proganjanja, ali ih tako mnogi ljudi shvate.
Kad se postave tako da iskreno doprinesu nečemu unutar zajednice, onda vrdaju i govore kako je ovaj ili onaj "težak" i "fanatik".Nakon koju godinu, jednostavno nestanu.I onda ide spika kako je "sve to jedna zabluda" i ogorčena priča na sve što ima veze sa vjerskim organizacijama.Duboka lična neiskrenost i isfrustriranost neznanjem o osnovnim stvarima(ili pak samo formalnim poznavanjem) obično ljude okrenu od nominalnih vjernika prema totalnom nepodnošenju bilo čega iz njihovih prošlih života.
Ja sam vodio prilično neugodne razgovore na ovu temu sa nekim propovjednicima.Dođeš i vidiš čovjeka, muslimana.Pošteno živi i radi, lak za razgovor i pomoć, bujrum u kuću reci šta imaš...I onda ono ubjeđuje skromnog čovjeka jednostavne vjere da je ipak potrebno "uzvjerovati u Krista" jer se "samo preko Krista spasenje dobija"...Govorim o ovim stvarima kao neko ko je imao priliku da sagleda metode rada iz blizine.
Ja na tu priču kažem mladom i nabrijanom teologu :" Zašto ga ubjeđuješ u nešto, u što on već ionako vjeruje?" I on mene gleda u nevjerici: "Pa brate.."."Nemoj mi ništa brate, što čovjeka praviš budalom pri zdravoj pameti?"..Da je baksuzni propovjednik prostudirao Kur'an bez prethodnog pranja mozga o Muhammedovim a.s. "epileptičarskim vizijama" shvatio bi da svaki prosječni musliman sa minimumom obrazovanja u vjeri već čvrsto vjeruje u Isusa.O intelektualcima i obrazovanijim vjernicima da i ne govorim..
To je jedna grupa propovjednika, mahom mlađi i ljudi koji dolaze friško sa studija, ali bez ikakvog iskustva što se tiče islama ili islamske tradicije vezane za podneblje. Ima ljudi koji dođu u Sarajevo i traže "derviše" "šiite i sunite" i "neke vehabije"...Čitava predstava je izvođena desetljećima kroz udžbenike na teološkim fakultetima i lično sam te spise čitao.
Druga grupa su protestantski propovjednici koji su jako dugo prisutni ovdje, potiču odavde ili bliže okoline, ili su mnogo racionalnijeg i otvorenijeg pristupa za razliku od prve grupe "onih koji samo jedno ponavljaju".Oni koji zaista spoznaju neke bitne stvari, i ne rade na "konvertiranju" (kakva netačna i zlonamjerna riječ)...
Nije konvertiranje i "prisila" ako zreo i razuman čovjek odluči da poštuje Boga na način koji se raztlikuje od onoga njegove porodice i tradicije.
Bog je važniji od mišljenja okorjele tradicije i okoline i ako se u duši osjeti da treba ići u jednom smjeru, neka ide, sretno mu bilo ko god da je.
Ako će moj kršćanski brat biti rahatniji dok pada na sedždu u džamiji, lično ću se potruditi da mu pokažem najbližu džamiju i uvijek ću o njemu lijepo govoriti.Jeli moje da sudim što negdje nekog Bog odvede i da sudim o razlozima? Nije vala...
Ljudi napuštaju zajednice iz mnogo razloga a najčešće je to frustracija i nezadovoljstvo sa životom i odnosima u zajednici.
Nije problem ako 10 ljudi prekine klanjanje i počne ići na misu, već je problem da se što prije nađe uzrok i zajednica dovede na nivo dostojan svakog člana.Ionako, proročanstva govore da će vjernika ostati malo u svim zajednicama...tako da je besmisleno proganjati ljude koji iskrenu vjeru ispoljavaju onako kako im odgovara, dok nama to , ko fol, smeta jer su " se prodali".
Na kraju, kako god ko shvatio, najmanje je koristi od propovjedanja/dawe u kojoj se obećavaju muke paklene onima koji ne "prihvate Isusa ili Islam".Čovjek nije stoka, u njemu je razum i volja, a onaj ko to previđa i pravi insana budalom jer se moli Bogu..ne bih mu bio u koži na kraju svih krajeva..