Mirza Delibasic 1954-2001

Košarka u BiH, NBA liga, NLB liga, Euroliga,...

Moderators: Tomahawk11, Charuga

User avatar
pitt
Posts: 27093
Joined: 03/12/2002 00:00
Location: Steelers Nation

#1 Mirza Delibasic 1954-2001

Post by pitt »

Drug Edu me zamolio da postavim ovo za sve ljude dobre volje kojima je Mirza bio i ostao jedan od velikana naseg grada i drzave.


Ne znam da li bas svi veliki ljudi rano odlaze..ali znam da je On otisao rano..zivio je tiho..nikad nije volio slavu..publicitet..nikad nije isticao sebe..iako je za to imao razloga..kratko je svirao violinu a sa nepunih sest godina majka Duda ga upisuje na balet..(“Mozes misliti kako mi je bilo: trideset djevojcica i jedan djecak – ja”.)..no to ga nije interesovalo tako da je ubrzo prestao ici na probe..fudbal je volio..iako mu je gledanje puno bolje islo negoli igranje..(“Ja sam za fudbal imao dvije lijeve noge. Taraba! Kod koga sam ja igrao, taj je imao igraca manje”.)..sto se tice skole..nije ga bas puno privlacila..(“Prolazio sam, ali nisam bio od nekog velikog ucenja. Onako, znas…”)..roditelji mu nisu drzali pridike zbog eventualno loseg uspjeha u skoli..mama mu je znala govoriti: “Budi Mirza sta hoces, ja samo zelim da si dobar covjek”..nakon izvjsnog vremena poceo se zanimati za tenis..bio je dva puta pionirski prvak Bosne i Hercegovine (1967. u Tuzli i 1968. u Prijedoru)..zatim dolazi trenutak zbog koje On odlucuje da (na srecu!) napusti tenis..trebalo se ici u Cehoslovacku..i On kao dvostruki republicki prvak je bio na spisku..medjutim pred sami polazak umjesto njega na turnir ide drugi pionir..(“Otisao sam u klub i vratio dva nova Slezinger reketa, bio sam ih dobio kao nagradu bas tih dana”)..i to je bilo to sto se tice tenisa (“Vise nikad nisam otisao na tenisko igraliste. Dolazili su kuci danima, mislili su da je to prolazni hir. Nesto se bilo prelomilo u meni. Kao u ljubavi: volis nekoga i jednog dana – gotovo! Nema vise”)..da li u svakoj nepravdi ima neke pravde – ne znam..ali znam da je ova “teniska nepravda” zasluzna za Njegov kosarkaski pocetak..ko zna sta bi bilo da na taj turnir nije preko reda uletio neciji guzonjin sin..(“Intimno, mislim da u tenisu ne bih postigao ni priblizne rezultate kao u kosraci, ma kakvi! Ni izdaleka.”)..i onda na red dolazi interesovanje za kosarku..u srednjoj skoli profesor fizickog vec zapaza da mu sportske igre idu dobro..da ima dobru motoriku..da brzo “kopca” stvari..iako u to vrijeme se igraju medjurazredna takmicenja..njegov razred je ipak osrednji..cak se ni On ne istice..no ubrzo pocinje sa treninzima u Slobodi..napredovao je nevjerovatnom brzinom..iz dana u dan..poceo je igrati za reprezentaciju skole..pa onda munjevitom brzinom slijedi: prvi tim Slobode..pozivi za kadetsku reprezentaciju Jugoslavije..za juniorsku…debi za Slobodu je bio na zvanicnoj ligaskoj utakmici u septembru 1969. u Tuzli protiv Lesonita iz Ilirske Bistrice..za svoj debi je rekao: “Moj debi je bio carski! Igrao sam posljednjih 11 sekundi, izgubili smo, a ja ti nisam ni dotaknuo loptu!”..naredna sezona je bila prekretnica..u Slobodi smjena generacija..On je vidio tu svoju sansu..bio je tek krenuo u drugi razred gimnazije..(“Vec tada sam se bio opredijelio za kosarku, na racun zapostavljajna skolovanja. Naravno, isao sam i dalje u gimnaziju, kasnije cu i studirati, dao sam i dvije godine prava, ali je to bilo sporedno – znao sam da ce moje zanimanje biti kosarka”.)..u to vrijeme je trebao doci na pripreme kadetske reprezentacije..ali je sve to lose zavrsilo..(“Mene i Zalokara uhvati Milan Tosic da pusimo i vrate nas kuci”.)..jedan od poroka (“To ti je moj slatki porok”) sto ce ga pratiti do kraja zivota jeste pusenje..(crveni Marlboro)..i sto ce..nazalost..vjerovatno i utjecati na krajni ishod Njegovog zivota..nakon te sezone Mirko Novosel ga poziva u kadetsku reprezentaciju..Evropsko prvenstvo u Italiji..bila je to generacija: Kicanovic..Grgin..Zizic..Zalokar..Todoric..Delibasic..Novosel ja kasnije izjavio da je Delibasic..uz Kicanovica..bio jedan od najpouzdanijih i najzasluznijih igraca..nakon toga dolazi i poziv za juniorsku reprezentaciju..neki uspjesi sa Slobodom..itd..sve je to rezultiralo cinjenicom da se za Njega pocinju interesovati mnogi klubovi..(“To je bila moja prva ozbiljna odluka u zivotu (…) Znao sam da cu jednom otici iz Tuzle, osjetio sam da tu vise ne mogu napredovati”.)..iz Partizana su mu nekoliko puta dolazili kuci..Djuric..Bojanic..Zeravica..mislio je da kod njih moze najvise napredovati..i odlucio da ide u Partizan..roditelji su ga uvijek ucili da materijalno nikad ne stavlja ispred duhovnog..zato mu se Beograd nije ni svidio..(“Imao sam sve – a nisam imao nista, eto kako mi je bilo.”)..kada je shvatio da ne moze vise izdrzati odlucio je da ide nazad..u Tuzlu..(Rekao sam sebi: “Mirza, vracas se u Tuzlu. Otisao sam u Partizan i kazao im da moram otici u Tuzlu “po neke stvari”.. – Samo jedan dan! – rekli su..Samo jedan dan”)..kada su ga roditelji vidjeli na vratima prepali su se..mislili su da se nesto desilo..rekao im je: “Nisam vise mogao izdrzati, eto…”..majka Duda i otac Izet su ga zagrlili..tada je On izabrao dusu..a ne novac..tada je On izabrao Bosnu a ne Partizan..iako je i tada odlicno igrao..ipak je bio svjestan da mu jos dosta toga nedostaje..(“Nije sve u kosevima, ima jos hiljadu drugih stvari! kosarka je vrlo delikatna igra, ona samo naoko izgleda jednostavna. Igrao sam ja dobro, ne govorim ti ovo sto sam lazno skroman, znao sam da mi jos dosta toga nedostaje. Pa, nedavno sam procitao da je Michael Jordan izjavio kako ima jos stvari koje mora nauciti”)..ipak prije odlaska u Bosnu desio mu se neplanski kiks..pao je na maturi..(Ocjene mi nisu bile neka pljacka, ali sam bio solidan ucenik, prolazio sam. Meni je, vjeruj mi, bilo isto: dvojka, trojka, cetvorka… bilo mi je vazno da prolazim, zbog Dude i Izeta”)..ali ipak..maturski ispit iz fizike… (“Znao sam dva pitanja, trece sam pokusavao, ali nije islo. Mislio sam da cu, ipak, dobiti dvojku.”)..drugi put je bilo skoro isto kao i prvi put..(“Ali sad sam osjetio da i profesor malo uziva u svemu tome, ili mi se to samo cinilo, ne znam.)..ko ce ga znati..mozda i jeste profesor uzivao..svakakvih ljudi ima..(“Rekao mi je: “Lijepo je to sto si ti tako dobar kosarkas, ali i fizika se mora znati…”)..nista se ne mora..pa ni ta fizika..na kraju je morao pisati molbu Nastavnickom vijecu da mu dozvoli polaganje..ovaj put je znao i ono trece..treca sreca..a ime profesora..”ne sjecam se, davno je to bilo…”..ruku dajem da je znao njegovo ime..ali takav je to Covjek bio..ni nakon toliko godina nije zelio da ispadne kako nekog za nesto proziva..eh sada je mogao put Sarajeva..svi preduslovi su bili spremni..cak je i fiziku znao..Sarajevo..KK Bosna..Bosa..ljudi u gradu..sve mu se to odmah dopalo..Bosna je pocinjala ispocetka..Bosa je bio najmladji trener (24 godine) u svim ligama..love u Bosni nije bilo..ali je bilo ljubavi i kosarkaskog fanatizma..(“Od Bosne sam samo dobio lijepe Converse patike, ali glavno je bilo da su mi se Bosna i Sarajevo dopali”)..Sarajevo mu je bas leglo..(“Imao sam utisak da sam se u njemu rodio, da znam svaku ulicu, svakog covjeka – Sarajevo je moja sudbina”!)..sa Bosom je imao odlicnu saradnju..(“Bio je lud covjek! Ja sam bio manijak, ali Bosa je bio veci” (…) Super – i covjek, i trener, i drug, eto! Imao je samo jedan cilj i za njega je zivio: da Bosna postane velika ekipa. Za njega pojedinac nije znacio nista, makar bio i najbolji na svijetu, ako nije u funkciji kolektivnog uspjeha”)..mala digresija..na posljednjem Svjetskom prvenstvu, Bosa je, kao selektor Turske, odustao od najboljeg igraca turske reprezentacije Turkoglua..na kraju je Turska osvojila sesto mjesto..koje niko nije ocekivao..na kraju te sezone, 1972/73, Bosna zavrsava na 12. mjestu..Mirza je tu sezonu odigrao lose..(“Bio sam nula! Nisam puno ni igrao, negdje oko 17 minuta po utakmici. Smijesan sam bio.”)...svojevremeno Bosa mu je za tu sezonu rekao: “Mirza, tako si lose igrao odbranu te godine da nisi mogao izaci na kraj ni sa jednim igracem u ligi. Pa cak da je neko iz publikeusao, ne bi ga mogao cuvati…”..Mirza je znao da je Bosa u pravu..(“Rekao je istinu. Ono jest da mu je jezik bio zajeban, ali je bio u pravu.”)..znao je da nakon te sezone mora dati sve od sebe..pocelo se trenirati ludjacki..(“Bili smo kao komandosi. Kao da smo se spremali za neki diverzantski pohod, a ne za prvenstvo.”)..vec su pridobili i simpatije publike..i to ne samo u Sarajevu..(“Mi smo ti bili svacija “druga ekipa”)..na kraju su zavrsili na cetvrtom mjestu..na red dolazi Svjetsko prvenstvo u Puerto Ricu..i veliko razocarenje za Mirzu..Novosel saopstava da je trinaesti, prekobrojni, igrac – Mirza Delibasic..(“Prvo sam mislio da se Novosel zabunio i pogresno procitao moje ime. Ali kad mi je prisao i rekao da za mene ima jos vremena, stvarno mi se zavrtjelo u glavi, mislio sam da cu se onesvijestiti!Htio sam se odmah vratiti, ali su mi rekli da to nije tehnicki izvodljivo.”)..ko se iole ozbiljnije bavio bilo kojim sportom zna sta znaci ovakva odluka..zna kakav je to osjecaj..zasluzujes – a ne igras..u tom trenutku mu se svijet srusio..logicno..bio je mlad igrac..u tom momentu..u dalekom Puerto Ricu..razocaranom Mirzi donose telegram u kojem pise: “Ti si za nas najbolji na svijetu – STOP – budi pametan, hrabar i dostojanstven – STOP – mi te svi mnogo volimo – STOP”..u potpisu – KK Bosna..prave rijeci u pravom trenutku..(“Ovo nikad necu zaboraviti, bili su uz mene kad mi je bilo najteze. E, samo sam sanjao o povratku u Sarajevo.”)..sezona 74./75. bila je slabija od prethodne..na kraju su osvojili sedmo mjesto..(“Nema tu nista cudno, tu smo sezonu igrali bez Bose, bio je otisao u vojsku. Zamijenio ga je Luka Stancic, odlican trener i covjek, ali to nije bilo ni priblizno kao sa Bosom, izgubili smo vodju.”)..Mirza tada jos uvijek mlad nije mogao preuzeti ulogu vodje..(“Ma kakvi, nisam jos bio spreman za tako nesto”.)..Mirza je postovao mnoge trenere..i njihove ljudske kvalitete i strucne..ali je ipak izdvajao dvojicu..Bosu i Aleksandra Nikolica..(“On je i Bosi bio uzor”)..1975. godine Evropsko prvenstvo u Beogradu..ovaj put ga Novosel poziva..iako je Mirza smatrao da je to bila njegova “prosjecna sezona”..(“On je znao za moje kvalitete, a to sto me je izostavio u Puerto Ricu, nisam se uopste ljutio na njega, trenerovo je pravo da sastavlja tim i vodi igru.”)..na kraju Jugoslavija osvaja zlato..u finalu tuku SSSR 90:84..(“Ekipa je bila strasna, spoj iskustva i mladosti: Rato, Plecas, Solman, Cosa – dobro, on po godinama i nije bio star – sve majstor do majstora. A od mladih Prajo, Kico, Moka, ja…”)..iste godine je izabran..po prvi put..za sportistu godine u Bosni i Hercegovini..(“E, to mi je bilo posebno priznanje, znas onu: najteze je da te tvoji priznaju…”)..kad covjek pogleda ko je sve sada zvijezda..prosto pozeli da nikad ne bude jedan od “njih”..sezona 75./76…Bosa se vraca iz vojske..na kraju osvajaju trece mjesto..te sezone je Dalipagic proglasen za najboljeg igraca..ali je izjavio da je tu titulu trebao dobiti Mirza..(“I ja se sjecam toga. Prajo nije bio samo veliki igrac, vec i dzentlmen, nesto kao Cosa”..)..na red dolaze Olimpijske igre u Montrealu..1976. godina..u finalu su porazeni od Amerikanaca 95:74..sezona 76./77…za ovu sezonu je Bosa davno prognozirao da ce biti prvaci..igrali su odlicno..ali ipak u ekipi dolazi do opustanja..na kraju su se jedva kvalifikovali za majstoricu..u zadnjem kolu gostovala im je Cibona..deset sekundi prije kraja Cibosi su vodili..lopta dolazi do Mirze..neki kazu da je bilo i osam metara..pogadja..i produzeci..u produzecima pobjedjuju Cibonu..ali majstoricu protiv Jugoplastike u Beogradu malo ko ce zaboraviti..cijelu utakmicu su vodili..imali su i po devet koseva prednosti..ali sedam minuta prije kraja stade sve..zadnje cetiri sekunde egal..lopta dolazi do Solmana..sut iz ocajai lopta ulazi u kos..98:96..adio titula..u svlacionici plac..(“Kakav plac, to je bilo jecanje u svalcionici, k’o popisani smo bili’!)..1977. Europsko prvenstvo u Liegu..i zlatna medalja..i finali sa Rusima..pregazili su ih..na kraju je bilo 74:61 (42:27)..Rusi su se zalili..tada je bila ona odbojka izmedju Slavnica i Kicanovica..u sezoni 78./79…dolazi do pada morala..odlaze Cecur i Tolj..ipak sa pobjedama dolazi i bolja atmosfera u ekipi..dobili su Cibonu u Zagrebu..Mirza 43 poena..procenat suta 62%..svete se i Jugoplastici u Splitu..Mirza 44 kosa..(“Kad podje, onda ne moze stati, taman da je bacis sa pola terena, taman da zatvoris oci, ali nije samo mene islo…”)..prvenstvo se odlucilo u Beogradu protiv Partizana..24.03.1978…prelomni trenutak utakmice je Bosin znak za zonsku odbranu..(“To je bilo nase ubitacno oruzje. Tijelo do tijela, u reketu se nije moglo disati!”)..Partizanovi igraci igraju sve slabije..svi osima..naravno..Dalipagica..on na kraju biljezi 48 poena..na kraju 109:102 za Bosnu..veliko slavlje..iste noci se Bosna vraca u Sarajevo..ali ih na Surcinskom aerodromu ceka jedan covjek – Drazen Dalipagic..veliki kosarkas i veliki covjek “Sport je to. Pobijedio je bolji tim. Bosna ce biti najjaci tim u Kupu evropskih sampiona”..do proslave titule ostala je jos jedna utakmica..u Skenderiji protiv Radnickog FOB-a..nakon te utakmice..pjesma..ruke u zraku..suze u ocima..1978. Svjetsko prvenstvo u Manili..dolazi na red kobna utakmica sa Italijanima..Mirza je na toj utakmici povrijedio kicmu..na kraju prvog poluvremena se nije mogao pomaknuti..ni sjediti..ni lezati..o hodanju da ne govorimo..niko mu nije mogao pomoci..niko osim jednog kineskog doktora..(“Okrene me, malo dodirne prstima, ja jaucem k’o idiot.”)..kaze kineski doktor da je povreda prsljena..potrebna duza terapija..i proci ce..ali mirza pita moze li to malo brze..doktor odgovara “Moze, cak te mogu osposobiti i da utakmicu odigras, ali ce ti poslije toga biti jos gore”..Mirzin odgovor “Neka bude!”..ipak ulog je bio prevelik..finalna utakmica sa Rusima..Rusi nisu ocekivali Mirzu na parketu..kada su ga ugledali bili su sokirani..prepali su se..izgledao je kao duh..na kraju 73:73..nakon produzetaka 82:81 za Jugoslaviju..nije se spavalo cijelu noc..ali je Mirza jutro docekao nepokretan..Kinez je bio u pravu..sad je on taj koji se prepao..pomisljao je da ce ostati invalid..odlazi i Igalo kod nekog Jese..Jeso nije bio lijecnik..nego vrtlar..ali Mirza nije imao sta izgubiti..gore nije moglo..(“Kad smo stigli, ne mozes mu kuci prici od reda, ali on me odmah primio.”)..vrtlar Jeso mu je rekao: Vidio sam, Mirza, na televiziji kako si se povrijedio, da sam ja bio tamo, ti bi igrao i drugo poluvrijeme. (“Ja ga gledam i mislim: Boze, budale covjeka, kud dodjoh!”)..kaze Jeso: “Lezi Mirza na stomak”..Mirza mu osjeca ruke na ledjima..kao da nesto izvlaci i lagano ga masira..spava mu se..odjednom cuje “Eto, Mirza, digni se, gotovo je!”..Mirza konta..Sali se..ali..okrene se – ne boli..sjedne – ne boli..spusti noge..jednu po jednu..korak-dva..nista..nema bola..nije mogao progovoriti od soka..pita ga kada ce moci poceti trenirati..Jeso odgovara: “Kada? Pa mozes i danas ako hoces!”..iduci dan eto Mirze u Skenderiji..niko nije mogao povjerovati..u Kupu europskih sampiona Bosni bez Mirze nije islo bas najbolje..ali Mirzinim povratkom Bosna ulazi medju sest najboljih ekipa..u Skenderiji pada veliki Real..zatim gube u Izraelu od Maccabija..u Skenderiju dolazi Joventud..na celu sa Mokom Slavnicem..na kraju 85:84 za Bosnu..(“na ovoj utakmici sam bio stvarno kao iscijedjen limun, nisam imao snage da uhvatim loptu, a kamoli da skocim. Napisi, molim te, kakv sam imao procenat suta, da se ne hvalimo samo kad me islo, znaju ljudi da sam imao i ocajnih utakmica.”)..procenat suta mu je bio 26,3 %..protiv Emersona u Varezeu gube 92:73..ipak Bosna prvi krug zavrsava pobjedom protiv Olympiakosa..pocinje drugi krug..i odmah poraz..u Madridu od Reala..95:89..(“Tada nam je svima “pukao film” – nismo vise imali vremena za taktiziranje. Vratio nam se iznenada i onaj pobjednicki moral iz sezone kad smo osvojili titulu.”)..pada Maccabi..u Badaloni pada Joventud..u Skenderiji pada Emerson..na red dolazi odlucujuca utakmica sa Olympiakosom..nakon prvih 20 minuta Grci vode 40:38..ipak na kraju pobjeda Bosne 85:84..i Bosna je u finalu!..o finalnoj utakmici se manje-vise sve zna..mozda sopomenuti Bosnina 44 skoka prema 10 Emersonovih..Mirzin prosjek suta je bio 55,7%..na kraju 96:93..nakon te sezone dolazi poziv za kamp Bullsa..zatim turnir u Veneciji, gdje je na jednoj utakmici Mirza postigao 99 koseva..i to protiv univerzitetske selekcije SAD-a..za koju su igrali Larry Bird i Magic Johnson..nakon te utakmice Mirza dobija zvanicnu ponuda od Atlanta Hawks-a..slijedi Interkontinentalni kupa u Sao Paulu 1979…bilo je pet ekipa..u finalu bivaju porazeni od domacina..prigovaralo se i na sudijske odluke..(“Cijelu utakmicu je svirao protiv nas, prekidao nam akcije, ali svejedno, mi smo imali titulu u rukama! (…) Ne znam, mozda mi je ovo najteze palo u karijeri, 91:90 za Siryo”)..79. se odigralo i Europsko prvenstvo u Torinu..osvojili su bronzu..sezona nakon osvajanja titule Bosna dolazi do solidnog cetvrtog mjesta..neki igraci su im otisli u vojsku..doslo dosta mladjih..jos uvijek neiskusnih igraca..sezona 79./80…opet osvajaju titulu..odlucivao je posljednji susret u Splitu..protiv Jugoplastike..(“To je uvijek bila velika ekipa, i tada su imali strasan tim: Solman, Jerkov, Krstulovic…”)..ipak na kraju pobjeda Bosne..nakon utakmice slavlje u nekom restoranu..i Mirzina odluka da napusti Bosnu..u medjuvremenu na red dolazi Olimpijada u Moskvi 1980…u polufinalu sa Rusima..(“Samo se pisalo o ovoj utakmici! Njihove izjave su bile kao da idu u rat, znas one price: domovina, radni ljudi, lenjin… Vec su bili sebi podijelili zlatne medalje..”)..nakon dva produzetka 101:91 za Jugoslaviju..u finalu sa Italijanima je bilo lakse..86:77..imao je 26 godina..a ovo je bila Mirzina posljednja Olimpijada..(“Tako ti je to u zivotu, sve u trenu odleti u zrak! Gledas oko sebe – kralj si, sklopis oci pa ih ponovo otvoris – kara si…”)..dolazi vrijeme i da Mirza sluzi vojsku..sam je zatrazio poziv..i eto ga na Zvezdari 08.10.1980…u vojsci mu se vratila stara povreda kicme..i odlazi na VMA..tu ce ostati 60 dana..iz vojske ga pustaju ranije..zbog povrede..cak mu je neki general zaprijetio da ako bude opet igrao..morat ce nazad u vojsku..odlazi na terapije u rehabilitacioni centar na Ilidzi..i bol u kicmi polako nestaje..1980. su celnici Reala odlucili da u svoje redove dovedu Mirzu..u Madridu su sve dogovorili za nekoliko minuta..oni ponudili uslove..Mirza prihvatio..u Realu je dobio nadimak El Monstruo..slijedi Interkontinentalni kup u Sao Paulu..isto ono takmicenje na kojem je Bosna od domacina izgubila u finalu..u finalu ih je cekao..a ko drugi..domacin Siryo..(“E sad su ga, vala, bili popusili, i publika je morala navijati za nas, 109:83 za nas.”)..Mirza 33 kosa..najbolji igrac turnira..real te sezone postaje prvak Spanije..ubjedljivo..zbog neki porodicnih problema Mirza se nije dugo zadrzao u Realu..donio je odluku da napusti Real..pokojni Ferenc Pusakas mu je rekao: Mirza, pogrijesit ces ako napustis Real, strasno ces pogrijesit!”..(“Tada nisam shvatio njegove rijeci. Kasnije jesam: odluka da napustim Real je bila moja katastrofalna greska!”)..nakon Reala Mirza je bio izgubljen..porodicni problemi su osdtavili traga na njemu..nije znao sta da radi..Bosa ga pozvao da dodje kod njega u Casertu..malo mjesto blizu Napulja..klub Indesito..nakon te epizode u Realu..i svega sto mu se desilo “usput”..tu pocinje Mirzin pad..i onaj kosarkaski..ali i zdravstveni..Mirza dozivljava mozdani udar..predsjednik kluba daje privatni avion i let za Beograd..Neuroloska klinika..nekoliko dana je proveo na klinici..jedno jutro kad je otvorio oci ugledao je poznato lice – Wayne Brabender..njegov “pobratim zauvijek”..suigrac iz Reala..krenuo je cim je cuo strasnu vijest..(:Kada sam ugledao Wayneovo lice, u istom trenu sam shvatio dvije stvari: jednu strasno lijepu i jednu uzasnu – da sam ziv, ali i da ne mogu govoriti i da sam nepokretan!”)..Wayne je plakao..pokusavajuci da to sakrije od Mirze..polako je poceo da mice prstima..ponesto je i izgovarao..polako je setao..ali onda spoznaja..strasna spoznaja..zbogom kosarci?!..(“Mirza, pa gotovo je sa tvojom kosarkom! Kao da me je pogodio grom, cijelo tijelo mi je utrnulo, morao sam sjesti na neku stolicu, nisam mogao stajati na nogama! Znoj me oblio, nemam zraka. Onda iz mene progovara drugi glas: pa idiote, evo ponovo hodas, govoris, zar nisi zadovoljan?! Ziv si!”)..18.07.1984…u srijedu..u Skenderiji je odigrana utakmica izmedju Bosne i Reala..to je bio Mirzin oprostaj od kosarke..tom prilikom njegovi drugovi su mu uputili rijeci zahvalnosti..izdvojit cu samo neke recenice..Bosa Tanjevic: “Hvala ti, majstore, za sve ono sto smo prozivjeli zajedno.”..profesor Aleksandar Nikolic: “Mirzinu tehniku sputavati postojecim taktikama znacilo bi osiromasiti igru.”..pokojni Drazen Petrovic: Mirza je bio dzentlmen medju kosarkasima koji u tome nikad nece imati zamjenu.”..Sergei Belov: Rijetko kompletna licnost, karakterna, gotovo nestvarna. Savrsen igrac i covjek!”..pokojni Kresimir Cosic: On je uvijek svoju tugu podnosio sam, a radost dijelio sa drugima”..Wayne Brabender: Imao sam cast da Te poznajem vise godina, prvo kao protivnika. Dosta si mi muka zadao. Lose sam prolazio u dvobojima protiv Tebe. Kuda god krenes, pratice te divljenje i odanost svih onih koji su Te upoznali i u kojima si ostavio neizbrisiv trag. Imali smo srecu da Te upoznamo! Hvala Ti, El monstruo”!..tako to rade dobri ljudi..a sta je s nama?..kako se mi oduzujemo istinskim velikanima koji su rodjeni u ovoj nasoj jadnoj zemlji?..tog 08.12. 2001. i nekoliko dana poslije toga..o Mirzi su svi pisali..takmicili se ko ce napisati ljepsi tekst..odjednom su mu svi bili drugovi..kacili ga na naslovne strane..da bi ga nakon toga odmah svi zaboravili..u danasnjim danima je vise prostora posveceno nekakvim jatama..brankovicima..glavasima..laticima..negoli Mirzi..mi ne mozemo zaboraviti koliko smo jadni..ne mozemo jer nas neko (mi!) svaki dan na to podsjeti..za istinske prijatelje nista nije tesko..ni doci iz Madrida..u poznim godinama odigrati utakmicu..cak se prica da ce i spanjolska televizija snimati utakmicu..a jos cetiri prenositi (FTV..RTRS..RTCG..RTS)..Mirza je proslavio ove prostore..ali ne samo zato sto je bio vrhunski igrac..nego zato sto je bio i dobar Covjek..Mirza je mogao u ratu napustiti Sarajevo..mogao je birati gdje da ode..Brabender ga je zvao u Madrid..rekao mu da ce imati sta zazeli..ali mirza je ostao sa svojom rajom..sa svojim gradom..kada je sa reprezentacijom napustio opsadu Sarajeva..samo je mislio o danu kada ce se opet vratiti..(“Uhvatilo me ocajanje, samo sam mislio kako ce ljudi u Sarajevu reci: Eto, i Mirza zbrisao…!”)..mogao je otici i imati sve..nikad nije stavljao materijalno ispred duhovnog..drugi su otisli..pobjegli..ali ne i Mirza..iako loseg zdravlja..(dugo godina je pusio i cetiri kutije na dan..a pio je i litar i po viskija dnevno)..cak se prijavio i u vojsku..ali su ga mladji od njega mijenjali..vidjelo se da ne moze..ali je uvijek bio dostojanstven..i na vrhu Europe..i u rovu..i u bogatstvu i u neimastini..AS ostaje AS..Mirza je bio covjek kakav se rijetko moze sresti..posebno u ova danasnja vremena..endemska vrsta..Kemo je o njemu napisao pjesmu..Davor otpjevao..osvojio sve sto se osvojiti moze..a On?..isti..crveni Marlboro i raja..malo je takvih..a od 08.12.2001. jos manje..vec pet godina je proslo..a on kao da raste..to je to..legende ne umiru..On je prije pet godina..u 19:10..sklopio oci..cekao je da Sarajevo vrati svoju staru dusu..i opet postane velegrad..docekao je samo djelomicno..izgubio je utakmicu sa zivotom..koju jos niko nikad nije dobio..sirena je oznacila kraj prerano..u 47. godini..a toliko je puta bio brzi od zvuka sa semafora…

Hvala Kindze, sto si bio rijetko dobar covjek!

08.12.2001. – 08.12.2006.





zahvaljujem Vjecislavu Tolju..jer on je taj koji je zasluzan za ovo sto ce se sutra desiti u Skenderiji..u KK Bosna su sada neki novi ljudi..njih vise interesuje “Sex & selo” negoli Mirza..tamo sada sve vrvi od menadzera..glumaca..SDA politicara..neka..ne moze ni to dugo trajati..
-u tekstu koristeni citati iz knjige “Svjetlo za daljine” (Slobodan Dj. Djurasovic)
Nancy Drew
Posts: 1926
Joined: 06/09/2006 12:43
Location: sarajevo

#2

Post by Nancy Drew »

...
Last edited by Nancy Drew on 09/02/2009 10:39, edited 1 time in total.
User avatar
stickitout
Posts: 1744
Joined: 15/01/2005 23:58

#3

Post by stickitout »

Hvala Pitte, pozdrav Edu, majstori ste pravi....lijep tekst do bola...
granulo
Posts: 65
Joined: 15/11/2005 22:54

#4

Post by granulo »

Hvala vam dobri ljudi za ovaj tekst... Hvala ti Kindze...
water
Posts: 1133
Joined: 04/12/2004 02:46

#5

Post by water »

Nesto razmisljam: Kindje je definitivno najveci bosanski sportista svih vremena. Bez konkurencije. Ono najveci sa puno puno znacenja. Hvala ti Kindje.
dugmee
Posts: 264
Joined: 19/11/2006 17:09

#6

Post by dugmee »

DAVORIN POPOVIC ----jako lijepa pjesma ...

Hvala ti druze moj za
sve trenutke lijepe,za sve radosti
u ime svih,u ime ove mladosti
Mirza hvala ti,Mirza hvala ti,Mirza hvala ti

U mojoj ulici djecaci rastu
bezbrizno se igraju i mastaju
da jednom budu kao ti
Mirza hvala ti,Mirza hvala ti,Mirza hvala ti

Kindze,Kindze,Kindze,Kindze,
u ime nas i u ime svih
Mirza hvala ti,Mirza hvala ti,Mirza hvala ti



HVALA KINDzE LEGENDO
urbanagerila
Posts: 1187
Joined: 06/12/2005 16:02

#7

Post by urbanagerila »

pitt & edu RESPECT :thumbup:

Hvala Bogu pa su prava raja nezamjenjiva a za gore navedene "multitalente" i skorojevice iz uprave ne treba trositi rijeci svakako i oni znaju da su zamjenjivi ... jos jednom SVAKA CAST!!!
Nancy Drew
Posts: 1926
Joined: 06/09/2006 12:43
Location: sarajevo

#8

Post by Nancy Drew »

...
Last edited by Nancy Drew on 09/02/2009 10:37, edited 1 time in total.
urbanagerila
Posts: 1187
Joined: 06/12/2005 16:02

#9

Post by urbanagerila »

dakako da se sjecam No. 12 odigrao nepunih 12 minuta i vratio se zelenom stolu :D .... sjecam se i priprema za istu tekmu kad su ga muntali da smanji na 2 kutije cigara :D

btw lakse bi bilo nabrojati zive nego pale andjele
User avatar
Murat Sabanovic
Posts: 5527
Joined: 18/01/2005 20:55

#10

Post by Murat Sabanovic »

pitton,sta bi ba sa eduhom???
User avatar
pitt
Posts: 27093
Joined: 03/12/2002 00:00
Location: Steelers Nation

#11

Post by pitt »

danko bananko.....dozivotni :roll:
urbanagerila
Posts: 1187
Joined: 06/12/2005 16:02

#12

Post by urbanagerila »

Kako prodje tekma ne gledah, prebacilo me pa zasp´o :zzzz: , jel vrijedno pomena ???
User avatar
Murat Sabanovic
Posts: 5527
Joined: 18/01/2005 20:55

#13

Post by Murat Sabanovic »

pitt wrote:danko bananko.....dozivotni :roll:
zbog cega???
User avatar
pitt
Posts: 27093
Joined: 03/12/2002 00:00
Location: Steelers Nation

#14

Post by pitt »

Pitaj zooma ;D
User avatar
Murat Sabanovic
Posts: 5527
Joined: 18/01/2005 20:55

#15

Post by Murat Sabanovic »

pa ja, i mene ima na nisanu,samo jos da pritisne obarac...
urbanagerila
Posts: 1187
Joined: 06/12/2005 16:02

#16

Post by urbanagerila »

Ama sad me bas zaintrigirase sto niko nista ne komentarise .... pravo malo forumsko cudo ... sta bi jel ista vrijedno pomena osim Danka Bananka ???

Comments pls !
Nancy Drew
Posts: 1926
Joined: 06/09/2006 12:43
Location: sarajevo

#17

Post by Nancy Drew »

...
User avatar
piupiu
Posts: 16347
Joined: 05/01/2008 05:08

#18 Re: Mirza Delibasic 1954-2001

Post by piupiu »

pitt wrote:Drug Edu me zamolio da postavim ovo za sve ljude dobre volje kojima je Mirza bio i ostao jedan od velikana naseg grada i drzave.


Ne znam da li bas svi veliki ljudi rano odlaze..ali znam da je On otisao rano..zivio je tiho..nikad nije volio slavu..publicitet..nikad nije isticao sebe..iako je za to imao razloga..kratko je svirao violinu a sa nepunih sest godina majka Duda ga upisuje na balet..(“Mozes misliti kako mi je bilo: trideset djevojcica i jedan djecak – ja”.)..no to ga nije interesovalo tako da je ubrzo prestao ici na probe..fudbal je volio..iako mu je gledanje puno bolje islo negoli igranje..(“Ja sam za fudbal imao dvije lijeve noge. Taraba! Kod koga sam ja igrao, taj je imao igraca manje”.)..sto se tice skole..nije ga bas puno privlacila..(“Prolazio sam, ali nisam bio od nekog velikog ucenja. Onako, znas…”)..roditelji mu nisu drzali pridike zbog eventualno loseg uspjeha u skoli..mama mu je znala govoriti: “Budi Mirza sta hoces, ja samo zelim da si dobar covjek”..nakon izvjsnog vremena poceo se zanimati za tenis..bio je dva puta pionirski prvak Bosne i Hercegovine (1967. u Tuzli i 1968. u Prijedoru)..zatim dolazi trenutak zbog koje On odlucuje da (na srecu!) napusti tenis..trebalo se ici u Cehoslovacku..i On kao dvostruki republicki prvak je bio na spisku..medjutim pred sami polazak umjesto njega na turnir ide drugi pionir..(“Otisao sam u klub i vratio dva nova Slezinger reketa, bio sam ih dobio kao nagradu bas tih dana”)..i to je bilo to sto se tice tenisa (“Vise nikad nisam otisao na tenisko igraliste. Dolazili su kuci danima, mislili su da je to prolazni hir. Nesto se bilo prelomilo u meni. Kao u ljubavi: volis nekoga i jednog dana – gotovo! Nema vise”)..da li u svakoj nepravdi ima neke pravde – ne znam..ali znam da je ova “teniska nepravda” zasluzna za Njegov kosarkaski pocetak..ko zna sta bi bilo da na taj turnir nije preko reda uletio neciji guzonjin sin..(“Intimno, mislim da u tenisu ne bih postigao ni priblizne rezultate kao u kosraci, ma kakvi! Ni izdaleka.”)..i onda na red dolazi interesovanje za kosarku..u srednjoj skoli profesor fizickog vec zapaza da mu sportske igre idu dobro..da ima dobru motoriku..da brzo “kopca” stvari..iako u to vrijeme se igraju medjurazredna takmicenja..njegov razred je ipak osrednji..cak se ni On ne istice..no ubrzo pocinje sa treninzima u Slobodi..napredovao je nevjerovatnom brzinom..iz dana u dan..poceo je igrati za reprezentaciju skole..pa onda munjevitom brzinom slijedi: prvi tim Slobode..pozivi za kadetsku reprezentaciju Jugoslavije..za juniorsku…debi za Slobodu je bio na zvanicnoj ligaskoj utakmici u septembru 1969. u Tuzli protiv Lesonita iz Ilirske Bistrice..za svoj debi je rekao: “Moj debi je bio carski! Igrao sam posljednjih 11 sekundi, izgubili smo, a ja ti nisam ni dotaknuo loptu!”..naredna sezona je bila prekretnica..u Slobodi smjena generacija..On je vidio tu svoju sansu..bio je tek krenuo u drugi razred gimnazije..(“Vec tada sam se bio opredijelio za kosarku, na racun zapostavljajna skolovanja. Naravno, isao sam i dalje u gimnaziju, kasnije cu i studirati, dao sam i dvije godine prava, ali je to bilo sporedno – znao sam da ce moje zanimanje biti kosarka”.)..u to vrijeme je trebao doci na pripreme kadetske reprezentacije..ali je sve to lose zavrsilo..(“Mene i Zalokara uhvati Milan Tosic da pusimo i vrate nas kuci”.)..jedan od poroka (“To ti je moj slatki porok”) sto ce ga pratiti do kraja zivota jeste pusenje..(crveni Marlboro)..i sto ce..nazalost..vjerovatno i utjecati na krajni ishod Njegovog zivota..nakon te sezone Mirko Novosel ga poziva u kadetsku reprezentaciju..Evropsko prvenstvo u Italiji..bila je to generacija: Kicanovic..Grgin..Zizic..Zalokar..Todoric..Delibasic..Novosel ja kasnije izjavio da je Delibasic..uz Kicanovica..bio jedan od najpouzdanijih i najzasluznijih igraca..nakon toga dolazi i poziv za juniorsku reprezentaciju..neki uspjesi sa Slobodom..itd..sve je to rezultiralo cinjenicom da se za Njega pocinju interesovati mnogi klubovi..(“To je bila moja prva ozbiljna odluka u zivotu (…) Znao sam da cu jednom otici iz Tuzle, osjetio sam da tu vise ne mogu napredovati”.)..iz Partizana su mu nekoliko puta dolazili kuci..Djuric..Bojanic..Zeravica..mislio je da kod njih moze najvise napredovati..i odlucio da ide u Partizan..roditelji su ga uvijek ucili da materijalno nikad ne stavlja ispred duhovnog..zato mu se Beograd nije ni svidio..(“Imao sam sve – a nisam imao nista, eto kako mi je bilo.”)..kada je shvatio da ne moze vise izdrzati odlucio je da ide nazad..u Tuzlu..(Rekao sam sebi: “Mirza, vracas se u Tuzlu. Otisao sam u Partizan i kazao im da moram otici u Tuzlu “po neke stvari”.. – Samo jedan dan! – rekli su..Samo jedan dan”)..kada su ga roditelji vidjeli na vratima prepali su se..mislili su da se nesto desilo..rekao im je: “Nisam vise mogao izdrzati, eto…”..majka Duda i otac Izet su ga zagrlili..tada je On izabrao dusu..a ne novac..tada je On izabrao Bosnu a ne Partizan..iako je i tada odlicno igrao..ipak je bio svjestan da mu jos dosta toga nedostaje..(“Nije sve u kosevima, ima jos hiljadu drugih stvari! kosarka je vrlo delikatna igra, ona samo naoko izgleda jednostavna. Igrao sam ja dobro, ne govorim ti ovo sto sam lazno skroman, znao sam da mi jos dosta toga nedostaje. Pa, nedavno sam procitao da je Michael Jordan izjavio kako ima jos stvari koje mora nauciti”)..ipak prije odlaska u Bosnu desio mu se neplanski kiks..pao je na maturi..(Ocjene mi nisu bile neka pljacka, ali sam bio solidan ucenik, prolazio sam. Meni je, vjeruj mi, bilo isto: dvojka, trojka, cetvorka… bilo mi je vazno da prolazim, zbog Dude i Izeta”)..ali ipak..maturski ispit iz fizike… (“Znao sam dva pitanja, trece sam pokusavao, ali nije islo. Mislio sam da cu, ipak, dobiti dvojku.”)..drugi put je bilo skoro isto kao i prvi put..(“Ali sad sam osjetio da i profesor malo uziva u svemu tome, ili mi se to samo cinilo, ne znam.)..ko ce ga znati..mozda i jeste profesor uzivao..svakakvih ljudi ima..(“Rekao mi je: “Lijepo je to sto si ti tako dobar kosarkas, ali i fizika se mora znati…”)..nista se ne mora..pa ni ta fizika..na kraju je morao pisati molbu Nastavnickom vijecu da mu dozvoli polaganje..ovaj put je znao i ono trece..treca sreca..a ime profesora..”ne sjecam se, davno je to bilo…”..ruku dajem da je znao njegovo ime..ali takav je to Covjek bio..ni nakon toliko godina nije zelio da ispadne kako nekog za nesto proziva..eh sada je mogao put Sarajeva..svi preduslovi su bili spremni..cak je i fiziku znao..Sarajevo..KK Bosna..Bosa..ljudi u gradu..sve mu se to odmah dopalo..Bosna je pocinjala ispocetka..Bosa je bio najmladji trener (24 godine) u svim ligama..love u Bosni nije bilo..ali je bilo ljubavi i kosarkaskog fanatizma..(“Od Bosne sam samo dobio lijepe Converse patike, ali glavno je bilo da su mi se Bosna i Sarajevo dopali”)..Sarajevo mu je bas leglo..(“Imao sam utisak da sam se u njemu rodio, da znam svaku ulicu, svakog covjeka – Sarajevo je moja sudbina”!)..sa Bosom je imao odlicnu saradnju..(“Bio je lud covjek! Ja sam bio manijak, ali Bosa je bio veci” (…) Super – i covjek, i trener, i drug, eto! Imao je samo jedan cilj i za njega je zivio: da Bosna postane velika ekipa. Za njega pojedinac nije znacio nista, makar bio i najbolji na svijetu, ako nije u funkciji kolektivnog uspjeha”)..mala digresija..na posljednjem Svjetskom prvenstvu, Bosa je, kao selektor Turske, odustao od najboljeg igraca turske reprezentacije Turkoglua..na kraju je Turska osvojila sesto mjesto..koje niko nije ocekivao..na kraju te sezone, 1972/73, Bosna zavrsava na 12. mjestu..Mirza je tu sezonu odigrao lose..(“Bio sam nula! Nisam puno ni igrao, negdje oko 17 minuta po utakmici. Smijesan sam bio.”)...svojevremeno Bosa mu je za tu sezonu rekao: “Mirza, tako si lose igrao odbranu te godine da nisi mogao izaci na kraj ni sa jednim igracem u ligi. Pa cak da je neko iz publikeusao, ne bi ga mogao cuvati…”..Mirza je znao da je Bosa u pravu..(“Rekao je istinu. Ono jest da mu je jezik bio zajeban, ali je bio u pravu.”)..znao je da nakon te sezone mora dati sve od sebe..pocelo se trenirati ludjacki..(“Bili smo kao komandosi. Kao da smo se spremali za neki diverzantski pohod, a ne za prvenstvo.”)..vec su pridobili i simpatije publike..i to ne samo u Sarajevu..(“Mi smo ti bili svacija “druga ekipa”)..na kraju su zavrsili na cetvrtom mjestu..na red dolazi Svjetsko prvenstvo u Puerto Ricu..i veliko razocarenje za Mirzu..Novosel saopstava da je trinaesti, prekobrojni, igrac – Mirza Delibasic..(“Prvo sam mislio da se Novosel zabunio i pogresno procitao moje ime. Ali kad mi je prisao i rekao da za mene ima jos vremena, stvarno mi se zavrtjelo u glavi, mislio sam da cu se onesvijestiti!Htio sam se odmah vratiti, ali su mi rekli da to nije tehnicki izvodljivo.”)..ko se iole ozbiljnije bavio bilo kojim sportom zna sta znaci ovakva odluka..zna kakav je to osjecaj..zasluzujes – a ne igras..u tom trenutku mu se svijet srusio..logicno..bio je mlad igrac..u tom momentu..u dalekom Puerto Ricu..razocaranom Mirzi donose telegram u kojem pise: “Ti si za nas najbolji na svijetu – STOP – budi pametan, hrabar i dostojanstven – STOP – mi te svi mnogo volimo – STOP”..u potpisu – KK Bosna..prave rijeci u pravom trenutku..(“Ovo nikad necu zaboraviti, bili su uz mene kad mi je bilo najteze. E, samo sam sanjao o povratku u Sarajevo.”)..sezona 74./75. bila je slabija od prethodne..na kraju su osvojili sedmo mjesto..(“Nema tu nista cudno, tu smo sezonu igrali bez Bose, bio je otisao u vojsku. Zamijenio ga je Luka Stancic, odlican trener i covjek, ali to nije bilo ni priblizno kao sa Bosom, izgubili smo vodju.”)..Mirza tada jos uvijek mlad nije mogao preuzeti ulogu vodje..(“Ma kakvi, nisam jos bio spreman za tako nesto”.)..Mirza je postovao mnoge trenere..i njihove ljudske kvalitete i strucne..ali je ipak izdvajao dvojicu..Bosu i Aleksandra Nikolica..(“On je i Bosi bio uzor”)..1975. godine Evropsko prvenstvo u Beogradu..ovaj put ga Novosel poziva..iako je Mirza smatrao da je to bila njegova “prosjecna sezona”..(“On je znao za moje kvalitete, a to sto me je izostavio u Puerto Ricu, nisam se uopste ljutio na njega, trenerovo je pravo da sastavlja tim i vodi igru.”)..na kraju Jugoslavija osvaja zlato..u finalu tuku SSSR 90:84..(“Ekipa je bila strasna, spoj iskustva i mladosti: Rato, Plecas, Solman, Cosa – dobro, on po godinama i nije bio star – sve majstor do majstora. A od mladih Prajo, Kico, Moka, ja…”)..iste godine je izabran..po prvi put..za sportistu godine u Bosni i Hercegovini..(“E, to mi je bilo posebno priznanje, znas onu: najteze je da te tvoji priznaju…”)..kad covjek pogleda ko je sve sada zvijezda..prosto pozeli da nikad ne bude jedan od “njih”..sezona 75./76…Bosa se vraca iz vojske..na kraju osvajaju trece mjesto..te sezone je Dalipagic proglasen za najboljeg igraca..ali je izjavio da je tu titulu trebao dobiti Mirza..(“I ja se sjecam toga. Prajo nije bio samo veliki igrac, vec i dzentlmen, nesto kao Cosa”..)..na red dolaze Olimpijske igre u Montrealu..1976. godina..u finalu su porazeni od Amerikanaca 95:74..sezona 76./77…za ovu sezonu je Bosa davno prognozirao da ce biti prvaci..igrali su odlicno..ali ipak u ekipi dolazi do opustanja..na kraju su se jedva kvalifikovali za majstoricu..u zadnjem kolu gostovala im je Cibona..deset sekundi prije kraja Cibosi su vodili..lopta dolazi do Mirze..neki kazu da je bilo i osam metara..pogadja..i produzeci..u produzecima pobjedjuju Cibonu..ali majstoricu protiv Jugoplastike u Beogradu malo ko ce zaboraviti..cijelu utakmicu su vodili..imali su i po devet koseva prednosti..ali sedam minuta prije kraja stade sve..zadnje cetiri sekunde egal..lopta dolazi do Solmana..sut iz ocajai lopta ulazi u kos..98:96..adio titula..u svlacionici plac..(“Kakav plac, to je bilo jecanje u svalcionici, k’o popisani smo bili’!)..1977. Europsko prvenstvo u Liegu..i zlatna medalja..i finali sa Rusima..pregazili su ih..na kraju je bilo 74:61 (42:27)..Rusi su se zalili..tada je bila ona odbojka izmedju Slavnica i Kicanovica..u sezoni 78./79…dolazi do pada morala..odlaze Cecur i Tolj..ipak sa pobjedama dolazi i bolja atmosfera u ekipi..dobili su Cibonu u Zagrebu..Mirza 43 poena..procenat suta 62%..svete se i Jugoplastici u Splitu..Mirza 44 kosa..(“Kad podje, onda ne moze stati, taman da je bacis sa pola terena, taman da zatvoris oci, ali nije samo mene islo…”)..prvenstvo se odlucilo u Beogradu protiv Partizana..24.03.1978…prelomni trenutak utakmice je Bosin znak za zonsku odbranu..(“To je bilo nase ubitacno oruzje. Tijelo do tijela, u reketu se nije moglo disati!”)..Partizanovi igraci igraju sve slabije..svi osima..naravno..Dalipagica..on na kraju biljezi 48 poena..na kraju 109:102 za Bosnu..veliko slavlje..iste noci se Bosna vraca u Sarajevo..ali ih na Surcinskom aerodromu ceka jedan covjek – Drazen Dalipagic..veliki kosarkas i veliki covjek “Sport je to. Pobijedio je bolji tim. Bosna ce biti najjaci tim u Kupu evropskih sampiona”..do proslave titule ostala je jos jedna utakmica..u Skenderiji protiv Radnickog FOB-a..nakon te utakmice..pjesma..ruke u zraku..suze u ocima..1978. Svjetsko prvenstvo u Manili..dolazi na red kobna utakmica sa Italijanima..Mirza je na toj utakmici povrijedio kicmu..na kraju prvog poluvremena se nije mogao pomaknuti..ni sjediti..ni lezati..o hodanju da ne govorimo..niko mu nije mogao pomoci..niko osim jednog kineskog doktora..(“Okrene me, malo dodirne prstima, ja jaucem k’o idiot.”)..kaze kineski doktor da je povreda prsljena..potrebna duza terapija..i proci ce..ali mirza pita moze li to malo brze..doktor odgovara “Moze, cak te mogu osposobiti i da utakmicu odigras, ali ce ti poslije toga biti jos gore”..Mirzin odgovor “Neka bude!”..ipak ulog je bio prevelik..finalna utakmica sa Rusima..Rusi nisu ocekivali Mirzu na parketu..kada su ga ugledali bili su sokirani..prepali su se..izgledao je kao duh..na kraju 73:73..nakon produzetaka 82:81 za Jugoslaviju..nije se spavalo cijelu noc..ali je Mirza jutro docekao nepokretan..Kinez je bio u pravu..sad je on taj koji se prepao..pomisljao je da ce ostati invalid..odlazi i Igalo kod nekog Jese..Jeso nije bio lijecnik..nego vrtlar..ali Mirza nije imao sta izgubiti..gore nije moglo..(“Kad smo stigli, ne mozes mu kuci prici od reda, ali on me odmah primio.”)..vrtlar Jeso mu je rekao: Vidio sam, Mirza, na televiziji kako si se povrijedio, da sam ja bio tamo, ti bi igrao i drugo poluvrijeme. (“Ja ga gledam i mislim: Boze, budale covjeka, kud dodjoh!”)..kaze Jeso: “Lezi Mirza na stomak”..Mirza mu osjeca ruke na ledjima..kao da nesto izvlaci i lagano ga masira..spava mu se..odjednom cuje “Eto, Mirza, digni se, gotovo je!”..Mirza konta..Sali se..ali..okrene se – ne boli..sjedne – ne boli..spusti noge..jednu po jednu..korak-dva..nista..nema bola..nije mogao progovoriti od soka..pita ga kada ce moci poceti trenirati..Jeso odgovara: “Kada? Pa mozes i danas ako hoces!”..iduci dan eto Mirze u Skenderiji..niko nije mogao povjerovati..u Kupu europskih sampiona Bosni bez Mirze nije islo bas najbolje..ali Mirzinim povratkom Bosna ulazi medju sest najboljih ekipa..u Skenderiji pada veliki Real..zatim gube u Izraelu od Maccabija..u Skenderiju dolazi Joventud..na celu sa Mokom Slavnicem..na kraju 85:84 za Bosnu..(“na ovoj utakmici sam bio stvarno kao iscijedjen limun, nisam imao snage da uhvatim loptu, a kamoli da skocim. Napisi, molim te, kakv sam imao procenat suta, da se ne hvalimo samo kad me islo, znaju ljudi da sam imao i ocajnih utakmica.”)..procenat suta mu je bio 26,3 %..protiv Emersona u Varezeu gube 92:73..ipak Bosna prvi krug zavrsava pobjedom protiv Olympiakosa..pocinje drugi krug..i odmah poraz..u Madridu od Reala..95:89..(“Tada nam je svima “pukao film” – nismo vise imali vremena za taktiziranje. Vratio nam se iznenada i onaj pobjednicki moral iz sezone kad smo osvojili titulu.”)..pada Maccabi..u Badaloni pada Joventud..u Skenderiji pada Emerson..na red dolazi odlucujuca utakmica sa Olympiakosom..nakon prvih 20 minuta Grci vode 40:38..ipak na kraju pobjeda Bosne 85:84..i Bosna je u finalu!..o finalnoj utakmici se manje-vise sve zna..mozda sopomenuti Bosnina 44 skoka prema 10 Emersonovih..Mirzin prosjek suta je bio 55,7%..na kraju 96:93..nakon te sezone dolazi poziv za kamp Bullsa..zatim turnir u Veneciji, gdje je na jednoj utakmici Mirza postigao 99 koseva..i to protiv univerzitetske selekcije SAD-a..za koju su igrali Larry Bird i Magic Johnson..nakon te utakmice Mirza dobija zvanicnu ponuda od Atlanta Hawks-a..slijedi Interkontinentalni kupa u Sao Paulu 1979…bilo je pet ekipa..u finalu bivaju porazeni od domacina..prigovaralo se i na sudijske odluke..(“Cijelu utakmicu je svirao protiv nas, prekidao nam akcije, ali svejedno, mi smo imali titulu u rukama! (…) Ne znam, mozda mi je ovo najteze palo u karijeri, 91:90 za Siryo”)..79. se odigralo i Europsko prvenstvo u Torinu..osvojili su bronzu..sezona nakon osvajanja titule Bosna dolazi do solidnog cetvrtog mjesta..neki igraci su im otisli u vojsku..doslo dosta mladjih..jos uvijek neiskusnih igraca..sezona 79./80…opet osvajaju titulu..odlucivao je posljednji susret u Splitu..protiv Jugoplastike..(“To je uvijek bila velika ekipa, i tada su imali strasan tim: Solman, Jerkov, Krstulovic…”)..ipak na kraju pobjeda Bosne..nakon utakmice slavlje u nekom restoranu..i Mirzina odluka da napusti Bosnu..u medjuvremenu na red dolazi Olimpijada u Moskvi 1980…u polufinalu sa Rusima..(“Samo se pisalo o ovoj utakmici! Njihove izjave su bile kao da idu u rat, znas one price: domovina, radni ljudi, lenjin… Vec su bili sebi podijelili zlatne medalje..”)..nakon dva produzetka 101:91 za Jugoslaviju..u finalu sa Italijanima je bilo lakse..86:77..imao je 26 godina..a ovo je bila Mirzina posljednja Olimpijada..(“Tako ti je to u zivotu, sve u trenu odleti u zrak! Gledas oko sebe – kralj si, sklopis oci pa ih ponovo otvoris – kara si…”)..dolazi vrijeme i da Mirza sluzi vojsku..sam je zatrazio poziv..i eto ga na Zvezdari 08.10.1980…u vojsci mu se vratila stara povreda kicme..i odlazi na VMA..tu ce ostati 60 dana..iz vojske ga pustaju ranije..zbog povrede..cak mu je neki general zaprijetio da ako bude opet igrao..morat ce nazad u vojsku..odlazi na terapije u rehabilitacioni centar na Ilidzi..i bol u kicmi polako nestaje..1980. su celnici Reala odlucili da u svoje redove dovedu Mirzu..u Madridu su sve dogovorili za nekoliko minuta..oni ponudili uslove..Mirza prihvatio..u Realu je dobio nadimak El Monstruo..slijedi Interkontinentalni kup u Sao Paulu..isto ono takmicenje na kojem je Bosna od domacina izgubila u finalu..u finalu ih je cekao..a ko drugi..domacin Siryo..(“E sad su ga, vala, bili popusili, i publika je morala navijati za nas, 109:83 za nas.”)..Mirza 33 kosa..najbolji igrac turnira..real te sezone postaje prvak Spanije..ubjedljivo..zbog neki porodicnih problema Mirza se nije dugo zadrzao u Realu..donio je odluku da napusti Real..pokojni Ferenc Pusakas mu je rekao: Mirza, pogrijesit ces ako napustis Real, strasno ces pogrijesit!”..(“Tada nisam shvatio njegove rijeci. Kasnije jesam: odluka da napustim Real je bila moja katastrofalna greska!”)..nakon Reala Mirza je bio izgubljen..porodicni problemi su osdtavili traga na njemu..nije znao sta da radi..Bosa ga pozvao da dodje kod njega u Casertu..malo mjesto blizu Napulja..klub Indesito..nakon te epizode u Realu..i svega sto mu se desilo “usput”..tu pocinje Mirzin pad..i onaj kosarkaski..ali i zdravstveni..Mirza dozivljava mozdani udar..predsjednik kluba daje privatni avion i let za Beograd..Neuroloska klinika..nekoliko dana je proveo na klinici..jedno jutro kad je otvorio oci ugledao je poznato lice – Wayne Brabender..njegov “pobratim zauvijek”..suigrac iz Reala..krenuo je cim je cuo strasnu vijest..(:Kada sam ugledao Wayneovo lice, u istom trenu sam shvatio dvije stvari: jednu strasno lijepu i jednu uzasnu – da sam ziv, ali i da ne mogu govoriti i da sam nepokretan!”)..Wayne je plakao..pokusavajuci da to sakrije od Mirze..polako je poceo da mice prstima..ponesto je i izgovarao..polako je setao..ali onda spoznaja..strasna spoznaja..zbogom kosarci?!..(“Mirza, pa gotovo je sa tvojom kosarkom! Kao da me je pogodio grom, cijelo tijelo mi je utrnulo, morao sam sjesti na neku stolicu, nisam mogao stajati na nogama! Znoj me oblio, nemam zraka. Onda iz mene progovara drugi glas: pa idiote, evo ponovo hodas, govoris, zar nisi zadovoljan?! Ziv si!”)..18.07.1984…u srijedu..u Skenderiji je odigrana utakmica izmedju Bosne i Reala..to je bio Mirzin oprostaj od kosarke..tom prilikom njegovi drugovi su mu uputili rijeci zahvalnosti..izdvojit cu samo neke recenice..Bosa Tanjevic: “Hvala ti, majstore, za sve ono sto smo prozivjeli zajedno.”..profesor Aleksandar Nikolic: “Mirzinu tehniku sputavati postojecim taktikama znacilo bi osiromasiti igru.”..pokojni Drazen Petrovic: Mirza je bio dzentlmen medju kosarkasima koji u tome nikad nece imati zamjenu.”..Sergei Belov: Rijetko kompletna licnost, karakterna, gotovo nestvarna. Savrsen igrac i covjek!”..pokojni Kresimir Cosic: On je uvijek svoju tugu podnosio sam, a radost dijelio sa drugima”..Wayne Brabender: Imao sam cast da Te poznajem vise godina, prvo kao protivnika. Dosta si mi muka zadao. Lose sam prolazio u dvobojima protiv Tebe. Kuda god krenes, pratice te divljenje i odanost svih onih koji su Te upoznali i u kojima si ostavio neizbrisiv trag. Imali smo srecu da Te upoznamo! Hvala Ti, El monstruo”!..tako to rade dobri ljudi..a sta je s nama?..kako se mi oduzujemo istinskim velikanima koji su rodjeni u ovoj nasoj jadnoj zemlji?..tog 08.12. 2001. i nekoliko dana poslije toga..o Mirzi su svi pisali..takmicili se ko ce napisati ljepsi tekst..odjednom su mu svi bili drugovi..kacili ga na naslovne strane..da bi ga nakon toga odmah svi zaboravili..u danasnjim danima je vise prostora posveceno nekakvim jatama..brankovicima..glavasima..laticima..negoli Mirzi..mi ne mozemo zaboraviti koliko smo jadni..ne mozemo jer nas neko (mi!) svaki dan na to podsjeti..za istinske prijatelje nista nije tesko..ni doci iz Madrida..u poznim godinama odigrati utakmicu..cak se prica da ce i spanjolska televizija snimati utakmicu..a jos cetiri prenositi (FTV..RTRS..RTCG..RTS)..Mirza je proslavio ove prostore..ali ne samo zato sto je bio vrhunski igrac..nego zato sto je bio i dobar Covjek..Mirza je mogao u ratu napustiti Sarajevo..mogao je birati gdje da ode..Brabender ga je zvao u Madrid..rekao mu da ce imati sta zazeli..ali mirza je ostao sa svojom rajom..sa svojim gradom..kada je sa reprezentacijom napustio opsadu Sarajeva..samo je mislio o danu kada ce se opet vratiti..(“Uhvatilo me ocajanje, samo sam mislio kako ce ljudi u Sarajevu reci: Eto, i Mirza zbrisao…!”)..mogao je otici i imati sve..nikad nije stavljao materijalno ispred duhovnog..drugi su otisli..pobjegli..ali ne i Mirza..iako loseg zdravlja..(dugo godina je pusio i cetiri kutije na dan..a pio je i litar i po viskija dnevno)..cak se prijavio i u vojsku..ali su ga mladji od njega mijenjali..vidjelo se da ne moze..ali je uvijek bio dostojanstven..i na vrhu Europe..i u rovu..i u bogatstvu i u neimastini..AS ostaje AS..Mirza je bio covjek kakav se rijetko moze sresti..posebno u ova danasnja vremena..endemska vrsta..Kemo je o njemu napisao pjesmu..Davor otpjevao..osvojio sve sto se osvojiti moze..a On?..isti..crveni Marlboro i raja..malo je takvih..a od 08.12.2001. jos manje..vec pet godina je proslo..a on kao da raste..to je to..legende ne umiru..On je prije pet godina..u 19:10..sklopio oci..cekao je da Sarajevo vrati svoju staru dusu..i opet postane velegrad..docekao je samo djelomicno..izgubio je utakmicu sa zivotom..koju jos niko nikad nije dobio..sirena je oznacila kraj prerano..u 47. godini..a toliko je puta bio brzi od zvuka sa semafora…

Hvala Kindze, sto si bio rijetko dobar covjek!

08.12.2001. – 08.12.2006.


zahvaljujem Vjecislavu Tolju..jer on je taj koji je zasluzan za ovo sto ce se sutra desiti u Skenderiji..u KK Bosna su sada neki novi ljudi..njih vise interesuje “Sex & selo” negoli Mirza..tamo sada sve vrvi od menadzera..glumaca..SDA politicara..neka..ne moze ni to dugo trajati..
-u tekstu koristeni citati iz knjige “Svjetlo za daljine” (Slobodan Dj. Djurasovic)
Prekrasan tekst. Kindje forever!
User avatar
insomnia78
Posts: 61961
Joined: 03/04/2011 14:43

#19 Re: Mirza Delibasic 1954-2001

Post by insomnia78 »

Otprilike ko i Dario Dz. Dobar svima osim sebi i svojoj porodici
User avatar
sime_cipol
Posts: 15982
Joined: 20/12/2018 15:06
Location: Jedan grad, dva kluba. Jedan osnovala raja, drugi UDBA.
Grijem se na: Zdrvima
Vozim: Kola

#20 Re: Mirza Delibasic 1954-2001

Post by sime_cipol »

Postoji li mogućnost da se pored FIBA Kuce slavnih, zavrsi i u onoj Americkoj?
vryzas
Posts: 11511
Joined: 12/11/2004 22:44
Location: Athens

#21 Re: Mirza Delibasic 1954-2001

Post by vryzas »

User avatar
Banksy
Posts: 28557
Joined: 18/07/2008 09:33

#23 Re: Mirza Delibasic 1954-2001

Post by Banksy »

User avatar
Logovan
Posts: 94165
Joined: 15/05/2010 00:44
Location: http://i57.klix.com/6ocy11.png

#24 Re: Mirza Delibasic 1954-2001

Post by Logovan »

Danko Delibašić o ocu Mirzi: "Nek' ti vjetar donese, našu pjesmu do Kuće slavnih..."

https://radiosarajevo.ba/metromahala/te ... nih/441015

Najbolji sportista Bosne i Hercegovine svih vremena Mirza Delibašić kandidat je za ulazak u Kuću slavnih u Springfieldu.

:bih:
Post Reply