1. Roditelji su tu da dijete upute na put koji oni misle da je najbolji za dijete. To se zove odgoj.SundanceKid wrote:1. Ako dijete ne moze odlucivati sta ce pohadjati i nije sposobno za to, kako mu onda mozemo servirat religiju koju takodje ne moze da razumije, i koju uopste ne odabire sam, nego mu je roditelji nametnu??carobnjak_iz_voza wrote:Niste svi najbolje sebi postavili stvari u glavi pa da pojednostavimo
1.Dijete ne moze odlucivati sta ce pohadjati jer jos nije sposobno za to,to je zadaca roditelja jer dijete da pitas nebi ni islo u skolu(To je Arzulah dobro primjetio)
2.odbijanjem da se necije vrijeme i trud uvrsti u ukupnu ocjenu je omalovazavanje istog
3.vjeronauka je IZBORNI predmet i samim tim se ne namece nikom
4.onaj ko kaze da joj nije mijesto u skolama ne postuje volju vecine koja jeste religiozna pa makar samo kulturoloski.Time mu direktno namecete svoje ateisticke nazore,to je direktno krsenje vjerskih prava i uplitanje u drustvene svjetonazore pa kad IZ reaguje na ovo nemojte biti dvolicni i praviti se prenerazeni tim "uplitanjem vjere " .
2. Aha, znaci ti si za to da se trud uvazava, al nisi za jednakost medju djecom. Ako ja necu da idem na vjeronauku, a ti hoces, iz ostalih predmeta imamo jednake ocjene, a ti imas peticu iz vjeronauke, ti si sa svojim prosjekom bolji nego ja, jer si vjernik, nagradjen. Jel ti to normalno? Za svoj trud ti dobij peticu, nema problema, predmet je opcion, niko te ne tjera da ides na njega, al ne trazi posebne povlastice zato sto si sam odabrao da pohadjas predmet.
3. Vjeronauka je u skolama izborni predmet, ali nazalost u vecini porodica u kojoj djeca zive nije ni blizu kategorije vlastitog izbora. Ovdje te "babo" usmjeri da ides tamo gdje je njemu ceif (ista stvar i sa katolicima i pravoslavcima, i njih roditelji usmjere gdje hoce). Dakle pusti suplju, to je "izborno", mozda jest na papiru...
4. Vjeronauka ima svoje mjesto u obrazovnom sistemu, ali u obliku nauke o religijama koja djecu poucava i uci moralu, etici, necemu lijepom, gleda iz razlicitih uglova, razlicitih religija, a ne u obliku ispiranja mozga djeci, gdje se ona usmjeravaju planski na ovu ili onu religiju, i zastrasuju rijecima - "gorices ako ne budes..." A ako hoces da se usmjeravas i postajes duhovan u tacno odredjenoj religiji radis to u svom vlastitom aranzmanu, niko ti ne brani...
Nikad mi necemo shvatit da forsiranje religije kod djece ne stvara ljubav prema religiji, vec averziju. Ja sam odrastao u muslimanskoj porodici, gdje me niko nije primorao na bilo sta. Nisam isao na vjeronauku (otisao par puta, nije mi se svidjela pa sam prestao) i bio je to moj izbor, roditelji me nikad nisu tjerali. Moje prijatelje njihovi jesu, morali su ici. Oni su naucili sve sure i molitve, ja nisam. Danas kad odemo igrat lopte, svaki od njih pogodi stativu, pa iza toga opsuje Boga, meni se jos nikad nije desilo...
2. Mislim da bi trebao da se uvede nevjerski predmet o moralu koji bi pohadjala sva djeca koja ne pojahdjaju vjeronauku. I jedan i drugi se ocjenjuju i ulaze u prosjek. Nije bas da imamo visak morala u drustvu. A prvi pljunemo na obrazovni sistem kada nadrogirani klinac od 16 godina izbode drugog klinca u tramvaju.
3. Ti ako mislis da je dijete od 6 godina sposobno izabrati da li ce pohadjati vjeronauku ili ne, onda ti nisi bas vidio dijete u zivo. kada se kaze izborno za maloljetno lice, onda se misli izborno za njegove roditelje. Ako nisi znao, roditelji su njihovi zakonski zastupnici.
4. Brkas stvari. Ili se uci kako ne treba krasti, ubijati (dakle moral) ili se uci kada je nastao budizam, u sta budisti vjeruju, kako se mole i sl. Te dvije stvari treba odvojiti. Uloga vjeronauke je uciniti djecu moralnijom. Dio gdje ti vjerski odgoj nazivas "ispiranjem mozga" nije vrijedan ni komentara.