Plašim se za Srpsku, odoše nam svi u Sarajevo: Ostadosmo bez najboljih srpskih sinova, sve je počelo s Dodikom
SRĐAN PUHALO/ ODLIV MOZGOVA
Evo prođoše novogodišnji praznici, pojelo se sve od Nove godine i Božića, proslavismo veličanstveno Svetog Stefana, dočekasmo i pravoslavnu Novu godinu, Krstovdan i Bogojavljenje, proslavićemo i Svetog Jovana i Savu kako dolikuje jednom svjetovnom entitetu, gdje je crkva odvojena od države i gdje su svi narodi jednakopravni.
Istina, sa ulica nam nestadoše nasmijani ljudi, jer su se morali vratiti u Sloveniju, Austriju, Njemačku na posao. Ostaje samo nepoznanica koliko su za praznike ubijedili ljudi da krenu za njima?
No, to mene ne plaši, jer kome ne valja ovakva Republika Srpska, neka slobodno ide i neka bude jeftina radna snaga truloj zapadnoj Evropi.
Mene više brine „odliv mozgova“ iz Republike Srpske u Sarajevo.
Sve je počelo kada je Milorad Dodik prenio svoje nadležnosti na nivo BiH i samo Matija Bećković može opisati taj gubitak.
Onda je otišao Zoran Tegeltija u Savjet ministara. Kada je bio prvi čovjek Mrkonjić Grada, a bio je dva mandata, uspio da se u Beču upisuje više mrkonjićke djece u prvi razred osnovne škole, nego u Mrkonjiću. Dok je bio ministar finansija Republike Srpske propale su tri banke. Odlazak takvog doktora ekonomskih nauka u Sarajevo je nenadoknadiv gubitak za Republiku Srpsku.
Ostadosmo i bez Staše Košarca kojeg odvede Tegeltija sa sobom. Košarac je poznat po tome što je prvo postao političar, a onda završio fakultet. Zamislite samo koliko je on sposoban kada je postao ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, a da nikada nije radio neki običan posao. Opet Republika Srpska gubi, a Bosna i Hercegovina dobija.
Odvede nam Tegeltija i Vojina Mitrovića za ministra komunikacija i trasporta. Kažu da se obogatio baš zbog svojih vještina komunikacije i transporta. Prvo je komunicirao sa SNSD-om, da bi se transportovao u NDP, gdje nije bio zadovoljan komunikacijom, pa se opet retransportovao u SNSD. Neki su ga zbog toga zvali papak, a Republici Srpskoj treba upravo takav čovjek fleksibilan i sklon dogovoru.
Kako ćemo mi bez Darka Ćuluma, policajca koji je završio Filozofski fakultet i Fakultet za bezbjednost i zaštitu u Banjaluci. Mislim da je Platon maštao o takvom policajcu. Mi smo ga iškolovali, istrenirali i obučili, da bi ga tako lako dali SIPI. Dobro ostaje nam ministar Lukač, ali opet ne može čovjek sve sam da radi.
Natjerali smo i direktora RTRS-a Draška Milinovića da da ostavku, da bi otišao u Sarajevo i preuzeo Regulatornu agencija za komunikacije. Čovjek koji je raskrinkao tolike zavjere, tajna udruženja i neprijatelje Republike Srpske nije to zaslužio. Istina u posljednje tri godine RTRS je zbog lošeg rada platio 170 000 KM kazni RAK-u, tako da možemo reći da je Milinović vizionar koji je ulagao naše pare u budućnost.
Naravno to nije sve, gdje su tu Dom naroda (Majkićka, Bosić, Nović, Špirić, Prodanović), Predstavnički dom (Borenović, Bogdanić, Mektić, Nešić, Petrović, Radmanović, Stevandić, Šarović), zamjenici ministara, pa direktori agencija, ostadosmo bez najboljih srpskih sinova, koje će svoje najbolje i najkreativnije godine ostaviti u Sarajevu boreći se za boljitak Bosne i Hercegovine.
Zapitaj se Republiko Srpska kakvu poruku šaljemo mladim ljudima kada nam najkvalitetniji kadar ode u Sarajevo da radi za nešto što je vještačka tvorevina, neprirodno i privremeno. Znam, ostali su nam premijer Višković i predsjednica Cvijanović, ali teško da oni mogu da nam kompenzuju odlazak ovih supersrpskih heroja. Znam i da treba dati šansu mladim ljudima, ali u ovom istorijskom trenutku u odbrani Republike Srpske, možda bi mogli zamoliti Vučića da nam paralelnim i specijalnim vezama ustupi Vulina, Stefanovića, Ljajića ili Malog.
Plašim se Republiko Srpska!
