Škobo Habu wrote: ↑17/10/2020 09:46
Čitam neki dan ispovjest Irfana Mensura iz Beograda devedesetih, kada mu se cijev pištolja guralu u usta samo zato što je Albanac, i nigdje niti jedne riječi generalizacije na konto Beograda ili Beograđana, nikakve zlobe ili nepatvorene mržnje, već objašnjava kako su to radili pojedinci.
Iako znamo svi da je beogradska atmosfera bila daleko zatrovanija, Mensur ipak bira riječi o tadašnjem Beogradu i koncentrisan je na ono što je dobro u ta doba, a ne ono što ga je predstavljalo zlim.
Nije samo Irfan Mensur izuzetak od takve vrste neljudskosti, ima još primjera tog otvorenog anti-albanskog santimenta primjer Bekima Fehimua, ali ni u njegovom slučaju ne možemo primjer nekakvog revanšizma spram tadašnjeg Beograda.
Sa druge strane, cijela je divizija bivših Sarajlija koji - uvijek kada im se pruže prilika, jedva dočekaju da se ogrebu o Sarajevo, u bilo kom kontekstu, najčešće na račun njegove kulturne ili moralne atrofije. Uglavnom, uvijek je riječ o nekom cehu koji je ostao neplaćen od strane tog istog Sarajeva spram kakvog umjetnika koji ga je zadužio za života, i bez kojega to Sarajevo ne bi bilo to što je bilo.
To se već sada da podvesti pod jedan širi kulturni kompleks koji konstantno reciklira ili se poziva na osamdesete.
U tom slučaju - Miljenko Jergović je možda i najkonkretniji primjer jednog takvog bivšeg Sarajlije koji već godinama protežira u javnosti jednu bezočnu laž da je izgnan iz vlastitog grada, te da mu danas nema mjesta u njemu, je l', samo zato što je Hrvat.
Kada je i kako, u međuvremenu, Miljenko od gotovo anacionalnog osobenjaka postao Hrvat i ko ga je, uopšte, natjerao da se tako osjeća, ostaće tajna, jer on svoje hrvatstvo nikada nije ni isticao, niti je držao do njega, smatrajući da od hrvatstva, pogotovo onoga političkog, žive samo poltroni i beskičmenjaci. Uglavnom, ispada da je sarajevska čaršija od Jergovića načinila Hrvata, da bi mu se, eto, mogla psovati "mater ustaška".
Od kompleksa "žrtve" se dobro živi. Uvijek si aktuelan.
Ono što je možda i najjadnije u svemu tome jeste Miljenkovo tretiranje njegove sarajevske fan baze, na koju se Jergović onako klijentalistički i sa tržišnim nagonom poziva na nešto jedino drago i zanimljivo od današnjeg sarajevskog "univerzuma" u kom mu njegovo prisustvo nije mrsko.
Današnje Sarajevo za Miljenka se svelo na njegov klub čitalaca. Izvan toga mu više nije ništa ni važno.