MILJENKO JERGOVIĆ

[dariosa]

Stvarno ne znam zasto uopste ovo Hrvatski kad se Miljenko sam jasno deklarisao kao Bosanac i bosanskohercegovački pisac... Dosta vise svojatanja od pisaca, rezisera, fudbalera...

http://www.startbih.info/broj/dossier.asp?br=140

MILJENKO JERGOVIĆ

Piše: Ozren KEBO

1.
Evo će puna godina dana kako bosanskohercegovački i hrvatski pisac Miljenko Jergović iznenađuje i fascinira svoju publiku novim djelima i nagradama. Prošle godine u izdanju zagrebačkog Durieuxa objavljen je njegova kapitalna knjiga, roman Dvori od oraha. Pa je onda taj roman dobio nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo u 2003. godini. Nekako u isto vrijeme, u biblioteci sarajevskog magazina Dani izlazi mu zbirka pripovijetki Rabija i sedam meleka. Osim već poznatih priča, Miljenko je svojim čitaocima ponudio i četiri nove, koje svojom ljepotom i autorovom virtuoznošću prevazilaze gotovo sve što je Jergović do sada napisao.

2.
I na kraju, Dvori od oraha nagrađeni su godišnjom nagradom Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Ovaj čovjek zaista se ne može požaliti da ga nagrade nisu htjele.

Niti se nagrade smiju požaliti da su došle u krive ruke.

3.
Dvori od oraha: radi se o izvrsnoj, ushićujućoj knjizi. Riječ je o furiozno ispričanoj niski legendi, bajki, priča, anegdota, povijesnih i političkih fakata, objedinjenih u impresivnu sagu čiji glavni likovi nisu ljudi, nego vrijeme, prostori, gradovi, ratovi, klanja, kopulacije... Miljenko je tu nevjerovatnu odiseju razvio do krajnjih umjetničkih konsekvenci, praveći od narativnih epizoda i rukavaca mala, ranjiva savršenstva koja će se nekad, u budućnosti, porediti sa Andrićevim, Kišovim, Kovačevim i Selimovićevim dostignućima.

4.
Posljednjih mjeseci mogli smo pročitati najrazličitije prigovore ovoj knjizi. Jedan od njih je i da se radi o staromodnoj literaturi. Možda, svašta je moguće, ali se prije svega radi o literaturi, što se ne bi moglo reći za dobar dio savremene produkcije koja pati od viška eksperimenta i manjka energije, strasti, majstorstva, kuveta...

Ako Miljenku nešto treba zamjeriti, onda je to ona nesnosna, tragikomična pozicija svemogućeg pripovijedača, sveznajućeg autora koji zna šta misli baba, a šta deda, šta unučica, a šta svekrva, jetrva, zet i svastika. U tom sveznalaštvu ovaj naš hairlija napravio je i jedan karikaturalan ispad. Mislili smo da je do sada najsmješnija demonstracija autorskog sveznalaštva na ovim prostorima – tok misli onog konja kojeg gazda Marko mamuza u Nečistoj krvi Bore Stankovića. Ali Miljenko je u svojoj razuzdanoj mašti i to prevazišao, on zna šta u trenutku smrti misli mužjak bogomoljke! E stvarno ga pretjera. I sve to punih 25 godine nakon časa anatomije Danila Kiša - zajedno s Evropskom truleži Mirka Kovača krucijalne (auto)poetičke knjige naših prostora – u kojem je zauvijek stavljena tačka na sveznajuće pisanje kao stil i postupak.

5.
Ne samo knjige, i Miljenkovi intervjui praznik su za čitatelje. Obiluju nekom neodoljivom, šarmantnom, autoironičnom iskrenošću koja razoružava. Ne libi se ruganja na sopstveni račun. Umjesto da prihvata i razvija komplimente kojim ga obasipaju, on ih relativizira. Makar ponekad bio i evidentno neiskren u toj relativizaciji, to je jedina pozicija koja ga spašava da ne ispadne budala. A ako hitno ne reducira broj tih novinskih razgovora, počet će opasno da se ponavlja.

6.
Jedino područje stavaralaštva u kojima Jergović nije dorastao svojim kreativnim vrhuncima je dobar dio njegovih novinskih kolumni. Često su površne, dosadne, otaljane, evidentno pisane u pauzama važnijih projekata. Mi u Startu imamo razloga za ponos, jer je neke od svojih najboljih kolumnističkih uradaka napisao za ovaj magazin. To je primijetio i naš čitatelj Davor S., koji nam je prošle godine napisao, a mi objavili, da je Miljenkov tekst o Ćiri Blaževiću, objavljen u dva nastavka u magazinu Start," bolji od svega što je ovaj autor godinama pisao u Globusu". Nećete zamjeriti na neskromnosti, samo prenosimo šta su drugi napisali.

7.
Da se ovo ne bi pretvorilo u panegirik, iz Jergovićevih kolumnističkih ispada, manirom zlobne cjepidlake, izdvojićemo jedan koji se ne oprašta. Prošlog ljeta, Miljenko Jergović je čitateljstvu Globusa preoručivao (i usput vrednovao) knjige za odmor. U tom valoriziranju izvrsnu ocjenu dobile su Korekcije Jonathana Franzena, a prosječnu Jarčevo slavlje Maria Vargasa Llose.

E, stvari ovako stoje. Prehvaljene Korekcije zaista nisu loša knjiga, ali kad se sve sabere i oduzme, radi se o simpatičnom i pitko napisanom izdanku aktuelne industrijske književnosti savremene Amerike. I ništa više. Da je knjiga napisana i objavljena u Bugarskoj, Belgiji ili Bosni, nikada ne bi dosegla planetarnu slavu. S druge strane, Jarčevo slavlje je neupitno remek-djelo svjetske književnosti, možda i najbolji roman najboljeg pisca našeg doba. Slično mišljenje, doduše u uzgrednoj napomeni u Feralu je, povodom Llosine knjige, izrazio i kritičar Dean Duda, koji kori Hrvatsku javnost što u objavljivanju prevoda tog romana nije prepoznala istinski kulturni događaj.

8.
A da paradoks bude potpun, Miljenkova i Llosina knjiga imaju mnogo toga zajedničkog, veže ih ista (ili bar slična) razigrana virtuoznost, kompoziciona konzistentnost, nepretenciozna i zato neiritantna, a potpuno uspjela monumentalnost...

9.
Evo, uostalom, eksperimenta koji vam preporučujemo. Ako do sada niste pročitali roman Dvori od oraha, nemojte da vas obeshrabre ni visoka cijena ni zastrašujućih 687 stranica. Knjiga je tako dobro i tečno napisana da se čita brzinom od skoro 100 stranica za dva sata. Predlažemo vam da jedan vikend (ionako je vani užasno vrijeme, baš kao u većem dijelu Dvora...), posvetite ovom romanu. Počnite u petak popodne i u sumanutom ritmu čitajte dok ne zavratate. Prije nedjelje naveče avantura će okončat.

Garantiramo da će to biti jedan od najboljih vikenda u vašem životu.

10.
Miljenko Jergović do sada je dobio važne i ugledne nagrade kojima je dosljedno i tačno vrednovano njegovo djelo. Ne bi nas čudilo ako jednog dana osvane među najozbiljnijim kandidatima za...

Bolje da stanemo. Prepadosmo se prejakih riječi. Nek ostanu neizgovorene, nenapisane, iako znate na šta mislimo...

[Pooll]

Da. ali se Miljenko u jedno intervjuu nije bunio kad su ga nazivali/izabrali za hrvatskoga pisca...

I meni je to sve cudno

[winetou]

Miljenko je hrvatski pisac. On kaže da je Bosanac samo onako reda radi.

[winetou]

A zašto onda Danis nije ujedno i francuski i bosanski reditelj?
E vala ne može biti oboje. Čovjek je Hrvat. izabrao je da živi među svojima. Kao pisac barem mu je svejedno gdje živi. Eto piše nešto o Bosni, ali po meni nije Bosanac. Pa mogu i Hrvati biti dobri pisci.

[winetou]

Nema zakona, ali meni se bogami tako samo čini. Ako već voli to Sarajevo, tu Bosnu, ako ga je to podneblje učinilo takvim kakav jeste niko ne bi bio sretniji od njega kad bi mogao stvarati i imati utjecaja u kulturnim krugovima Bosne svakodnevno.

[modesti]

Jergović je jedan od onih koji su u dubini duše vazda htjeli i željeli biti pravi Hrvati, a ne "samo" bosanski katolici. Pa se stidio zbog toga dok je bio ovdje, a kad je otišao u Hrvatsku, morao se na neki način deklarisati (jer je ipak samo bosanski katolik), pa je izabrao opciju "nit smrdi nit miriše" i na taj način sebi obezbijedio siguran teren.

Inače, od svih njegovih djela i nedjela koje sam pročitala, ostalo mi je da vazda sa nekakvim podsmijehom priča o BiH, o Sarajevu. I nešto ne smatram da je haman dobar pripovjedač...

[Pooll]

Ako tolko voli Bosnu i Sarajevo, gdje je sada?

[$]

Ako tolko voli Bosnu i Sarajevo, gdje je sada?

i ja volim sarajevo, al zivim drugdje

to ti je tako, kod razvijenih vrsta - vuce ih radoznalost, zelja za uspjehom... a neke veze porodica, navika...

i jedno i drugo su jednako vrijedni razlozi i nema toga - jedni dobri jedni losi

[Pooll]

Naravno... u pravu si...

i u redu je da radoznalost vuce, i zelja za uspjehom... mene jedino nervira kad se "razmecu" sa Bosnom, zale se, ovo, ono... ovo neovisno od Jergovica..

[callmethebreeze]

identitet je zajebana stvar. u vremenu interneta i migracija nije nemoguce da se ljudi osjecaju i kao bosanci i hrvati istovremeno. ili kao bosanci i svedjani. ili kao bosanci i njemci. ili...

[Ergot]

Ovo je jedna od najjadnijih diskusija na ovom forumu, a svi znamo kakva konkurencija vlada u toj disciplini. Sta je covjek trebao uraditi? Ostati u BiH i jebavati se sa nasim nadriizdavacima, u slobodno vrijeme kreciti ljudima stanove i cijepati drva da sastavi kraj sa krajem, a sve to da bi Bosanchinama dokazao kako je i on Bosanac? Sta znaci biti Bosanac? Jel' to neko ko nije ni Srbin ni Hrvat? Sta je Kusturica i ciji je on reditelj? Smijem li ja biti Bosanac, s obzirom na to da su me etnocentrici i vrli patrioti na neki nacin otjerali iz Bosne, i na kome je da to prosudi? Zanimljivo je da niko nije naveo niti jedan jedini citat iz nekog Jergovicevog djela, niko nije postavio niti jedno pitanje vezano za njegov rad, a svi bi da mu broje gene i pitaju se 'sta je on'.

[dariosa]

U svojoj knjizi Historijska Citanka, Jergovic u jednoj od prica kada objasnjava kako je i zasto postao pisac i koji su pisci na njega uticali objasnjava zasto je on bosanskohercegovacki pisac i da je njegov "tim Bosanski ma koliko time sebi pokvario komfor"...

[modesti]

Zanimljivo je da niko nije naveo niti jedan jedini citat iz nekog Jergovicevog djela, niko nije postavio niti jedno pitanje vezano za njegov rad, a svi bi da mu broje gene i pitaju se 'sta je on'.

Kakve sad to veze ima??? Što bi mu navodila citate kad ništa ne valjaju.

[ake]

po meni je historijska citanka znacajan zapis za ljude kojima je to dio uspomena na mladost,
neku narocitu knjizevnu vrijednost, na zalost ne vidim,
vise mi to lici na neku vrstu pop pripovjetki

[hey]

ma ake nam je pravi knjizevni kriticar

[ake]

hey, nadji negdje slijedecu knjigu

Tetka Julija i piskaralo,

napisao je Mario Vargas Ljosa

kada je procitas javi mi kako ti se dopala
mozda ispocetka ce citaoc biti malo zbunjen, ali se isplati biti uporan

inace, to je moj omiljeni primjer vrhunskog pisanja

[hey]

za aketa:
Narod voli diktatore. Ima nekog mazohizma u tome sto voli da bude ponizavan, vrijedjan, cak i da strahuje...
Sasvim se slazem sa vama sto se tice rata kod vas. Fanatizam se oduvijek pojavljuje poslije velikih katastrofa ili velikih kataklizama u drustvu. Fanatizam je vjerovanje u neku apsolutnu istinu, jedinu, i vi mislite da imate pravo da je nametnete drugima na bilo koji nacin. To je fanatizam. On moze da bude religiozni, politicki, ali mehanizam je savrseno isti: samo jedna istina postoji, a ne dvije, moze to da bude i istorija, vama je »jasno« da su istorijski zakoni na vasoj strani, znaci, vi radite za istoriju, u pravcu istorije. Nije vazno sto sijete za sobom leseve. To je upravo stav muslimanskih integrista. Oni imaju svoju istinu i namecu je, pa makar zbog nje desetkovali covjecanstvo. Mogu oni da desetkuju covjecanstvo, jer je Bog na njihovoj strani: »Bog je sa nama!« Tako, ako ste ubijedjeni da je Bog sa vama, vi mozete da radite sta vam je volja. Eto sta je fanatizam: apsolutna istina. Najstrasnije je to sto to nije neka anomalija u istoriji covjecanstva. Reklo bi se cak da je to tradicija. To je bila normalna pojava u jednom datom momentu evolucije covjecanstva, kao sto je inkvizicija, to je bio zakon jacega. Srecom, to se izmijenilo. Ljudi su shvatili da su istine relativne i od tog trenutka moze se govoriti o civilizaciji pred kojom varvarizam pocinje da odstupa. I ta bitka traje vec vjekovima, ali nije zavrsena i mislim da se nikada nece ni zavrsiti. To je rat u kojem se neke bitke dobijaju, a neke gube, ali rat nijesmo dobili. Mislili smo da smo ga dobili sa padom komunizma, novim medjunarodnim poretkom ciji je cilj tolerancija, demokratija, sloboda, i odjednom se svuda pojavljuju novi izazovi protiv te demokratske kulture: razni religiozni fanatizmi i nacionalizmi. Jer nacionalizam je oblik fanatizma.




Patriotizam je kad volite zemlju, kraj, mjesto, svoju kulturu. I to je pozitivno. Dok je nacionalizam politicka doktrina, to je vjestacka tvorevina. Eto razlike. Nacionalizam je fikcija, i tu fikciju predstavljaju kao naucnu istinu, ali to je ipak fikcija.


pa ko se prepoznao.....

[emric]

Jergović: Bošnjački nacionalisti odlučili su likvidirati Hrvate kao ravnopravan narod

Evo ga još jedan koji je popio otrov antibosanstva, ili se samo razotkrio u nečemu što je bio od početka?

Nije problem agresija RH na BiH, nije problem zločinački pokret HDZ (sudski poznat kao UZP), nije problem moderna HDZ kampanja protiv BiH koja je doživjela neuspjeh po svijetu i tako se pokazala pogrešnom, nije problem Dodik od kojeg ide povodac do Čovića, nije problem zatiranje antifašizma u Hrvatskoj u korist ustaštva, nije problem što je odlazak Hrvata najočitiji pokazatelj pogrešne hrvatske politike... ali problem su Bošnjaci, njih šaka na Balkanu, koji eto izgleda uspjevaju da guze sve ostale? Ili samo ne daju (ponovo) biti guženi?

Čupavi majmun ili nije svjestan nekih ovozemaljskih činjenica, ili ih svjesno i namjerno ignoriše. Od mene za njega kratko: ko te jebe.

[emric]

Jedina stvarna istina o odnosu Hrvata prema Bošnjacima je ta da im je isključivi problem bošnjački uspjeh, a onda uz to i samo postojanje.

Dok smo kupovali po konzumima, posebno hrvatske proizvode, gledali hrvatske kanale, slavili njihove uspjehe kao i svoje, konzumirali njihove ideologije, šutjeli na postizborne pljačke dobara naše države, na utaje poreza, na neplaćene račune za zločinačku politiku, na bošnjačku potpunu defanzivu, tada smo bili drugari, dobri drugari Bošnjaci.

A kad se rodio i odrastao Bingo, pa Hoše, Amko, Penny, Robot... kad smo počeli novim, kvalitetnim domaćim proizvodima mijenjati one njihove, kad smo ispravili kičmu i bacili pod noge komplekse oko naših identiteta, kad su svedeni računi za agresiju RH na BiH i prljave zločine... tada smo postali ekstremisti, teroristi, prijetnja, neprijatelji, tada je trebalo dignuti uzbunu po svijetu da nas treba likvidirati, izmjestiti, izbrisati... tada smo konačno, iz moje perspektive, počeli uspostavljati naciju u pravom smislu riječi.

A kada sve to nije urodilo plodom, kada se nije moglo sakriti da su Bošnjaci civiliziran i pitom narod, autohtoni evropski, koji je vrijedan i koji za sve dobro vraća tri puta više, očaj neprijatelja BiH je doživio svoj vrhunac. Počeli su nam negirati jezik, brisati obilježja države, raskidati saradnju i grliti neandertalne političke projekte iz Laktaša.

Jedina preostala nada Hrvatima (svakako ne svim, jer ima tu divnih pojedinaca) je da se pojavi neki novi Hitler, koji će ovaj put krenuti da mezi muslimane. Oni bi tada ekspresno osnovali neku novu NDH i organizovali izvršitelje, ovaj put da maljevima u potiljak mlate Bošnjake. Ali zaboravljaju da su vremena drugačija, da muslimani nisu tako brojčano i politički mali kao onomad jevreji, da su pozicije u svijetu značajno drugačije, da je to posao za koji ne postoje kapaciteti.

Zašto stalno traže sreću u našoj nesreći i zašto će svaki put samo sebi nanositi bol? To je pitanje za koje treba čekati da psihologija dodatno naraste i pokuša dati odgovore s nekim novim pristupom.

A jedina razumna politika koju bi Hrvati trebali da uspostave je ta da u svom biću ubiju zlo i mržnju, da prigrle vrijednosti koje je čovjek dosegao u svijetu, da svoju korist grade u zajedništvu sa Bošnjacima i da se zakunu pred Bogom i ovozemaljskim svijetom da neće više gajiti agresorske i genocidaške namjere prema susjedima. Dok se to ne desi, a nisam ni optimista da hoće, budimo oprezni i otvorimo četvere oči kad su u pitanju naše komšije s obje strane. Nikad im ne vjeruj.

[mayab]

Hmm, prilicno me razocarao ovom izjavom, ipak je on intelektualac, književnik, umjetnik, a ja takve apriori smatram pametnijima i inteligentnijima od velike preostale mase, baš sam šokiran......

[dustaban]

Sve je ovo samo dio traganja za vlastitim identitetom. Jergovic je konacno, tek sad kad je malo ostario, pronasao zeljeni imidz (imidz zrelog i velikog pisca) i njime je, sto se vidi iz svake njegove fotografije u zadnje vrijeme (a fakat ih ima), jako zadovoljan.
Uz taj vizuelni identitet osjetio je potrebu i da se konacno definise u svom bosansko-hrvatskom nacionalnom identitetu. I on je to odabrao kako je odabrao, dakle surovo prakticno poput Nine Raspudica.
Pitanje je samo koliko daleko ce otic.

Nadam se ne ko Nino. Al haj znaj...

[shake69]

Do sada skoro da nigdje nisam nasao nesto sto me povrijedilo u njegovom knjizevnom i opcenito publicistickom opusu, ali ovo posljednje je tako razocarenje, tako neshvatljivo svrstavanje uz politiku HDZ kojoj se rugao dvije i po decenije, da sve mislim da mu je ´´neko provalio na FB account´´.

[mO k3]

Podlegao je politiki HDZ-ea .....

Aferim miljenko za exodus hrvata iz bih kriv je hdz , ali to nije vazno , vazno je zabiti prst u oko bosnjacima ...smrade

[Mali_Vuk]

Ubode Miljenko i danas ponekad poentu. Kao što je nedavno za DW rekao da je u najmanju ruku upitno da neko ko svoje poginule borce naziva šehidima može biti zagovornik građanske države. Neke stvari koje iznosi koliko god parale uši su jako blizi istini.

I kad se aktivno uključiš u analizu sukobljenih politika i ideologija uvijek možeš jasno detekovati i popljuvati puno nedosljednosti u njihovim načelima.

Tvoje moralne vrijednosti dolaze u pitanje kada, iz nekih vlastitih razloga, odabereš da kritikuješ i pljuješ samo jednu od tih politika. Čak i kad je ona puno benignija i čak kad je neraskidivo uzročno posljedično vezana sa politikom o kojoj, u najboljem slučaju, šutiš.

Miljenko je pričao o obje politike. O svakoj u svoje vrijeme, vrijeme koje se njemu činilo prikladnim. Malo nas je danas imunih na konformizam i vlastitu ulojenost. Što bi to bio izuzetak i neki kvalitetan pisac.