Mene je sramota... A vas ??

[Richard Peti]

.

[Richard Peti]

.

[Fair Life]

Gdje je taj jebeni svevideci, milosrdni, svemoguci bog da baci pogled na ovu jadnu djecu ?

Gdje jeeeeeeeeeeeeeeee ??

[Latina]

ovo je za svjetske sramote

Suze su me oblile...uh !!!

Gdje je taj svevideci, milosrdni, svemoguci bog da baci pogled na ovu jadnu djecu ?

Gdje jeeeeeeeeeeeeeeee ??

Sakrio se u prenatrpane prodavnice, restorane i kuce, i ceka da vidi kako ljudi ( kako ta rijec u ovom trenutku suplje zvuci ) pocinju brinuti o ljudima.

p.s. Hvala na informaciji @Pipi.

[HAVANA]

ovo je za svjetske sramote

Sad me tek sramota i plačem,i ljut sam i psujem sve redom i mi se nešto svadjamo,žalimo i prepiremo...

[zelenashica]

ovo je za svjetske sramote

Bilo šta da kažem suvišno je nek administracija oprosti na vulgarnosti ali moram: J*bem ja nas!

ovo je sramota cijelog svijeta.....,a nama u bosni stalo do vitalnog nacionalnog interesa

[pirmin]

Neposredno prije rata desio se nesretan slučaj na Željezničkoj stanici Sarajevo. Mašinovođe manevrisale, slagale vagone u kompoziciju, pa naprijed-nazad, zatim na drugi kolosjek.

Prelazila žena preko pruge na zabranjenom mjestu, prema onom hotelu, a prelazio i jedan mladić, isto tako na zabranjenom mjestu.
Žena nije vidjela ''manevarku'' i poginula bi da mladić nije skočio i gurnuo je svom silinom. Žena bez povreda, a mladiću odsječene obje ruke. Pokušali ovi sa Koševa da ''priheftaju'', ali nije uspjelo.

Žena je bila, kasnije se ispostavilo, Srpkinja, a mladić Bošnjak (Tada Musliman).
Večernje novine, Oslobođenje, TVSA, ma svi mediji su danima dojavljivali o ovom slučaju.

Nakon rata, 1996.g., u tramvaju prosi jedan bez obje ruke. Mlad, pitam ga da nisi ti onaj što spasi ženu prije rata. Kaže da jeste.
Ja mu nisam imao ''za udijeliti''.

Moze li se kako naci taj covjek da se organizuje kakva pomoc?

[opet ja]

A potroseni novac za jedan rucak ovih bi mogao spasiti citavo selo

[piupiu]

Neposredno prije rata desio se nesretan slučaj na Željezničkoj stanici Sarajevo. Mašinovođe manevrisale, slagale vagone u kompoziciju, pa naprijed-nazad, zatim na drugi kolosjek.

Prelazila žena preko pruge na zabranjenom mjestu, prema onom hotelu, a prelazio i jedan mladić, isto tako na zabranjenom mjestu.
Žena nije vidjela ''manevarku'' i poginula bi da mladić nije skočio i gurnuo je svom silinom. Žena bez povreda, a mladiću odsječene obje ruke. Pokušali ovi sa Koševa da ''priheftaju'', ali nije uspjelo.

Žena je bila, kasnije se ispostavilo, Srpkinja, a mladić Bošnjak (Tada Musliman).
Večernje novine, Oslobođenje, TVSA, ma svi mediji su danima dojavljivali o ovom slučaju.

Nakon rata, 1996.g., u tramvaju prosi jedan bez obje ruke. Mlad, pitam ga da nisi ti onaj što spasi ženu prije rata. Kaže da jeste.
Ja mu nisam imao ''za udijeliti''.

Moze li se kako naci taj covjek da se organizuje kakva pomoc?

Ja sam za.

[piupiu]

ovo je za svjetske sramote

Sad me tek sramota i plačem,i ljut sam i psujem sve redom i mi se nešto svadjamo,žalimo i prepiremo...

Ima li za ovo suza?

[popajic]

Uzas, uzas, uzas kako djeca sirom svijeta trpe !
Sto rece @fair: gdje je taj bog da pogleda na njih ?
I onda pomislim na sva ova nasa nacionalna preseravanja...boze sacuvaj, naravno da me je stid !

[zelenashica]

Neposredno prije rata desio se nesretan slučaj na Željezničkoj stanici Sarajevo. Mašinovođe manevrisale, slagale vagone u kompoziciju, pa naprijed-nazad, zatim na drugi kolosjek.

Prelazila žena preko pruge na zabranjenom mjestu, prema onom hotelu, a prelazio i jedan mladić, isto tako na zabranjenom mjestu.
Žena nije vidjela ''manevarku'' i poginula bi da mladić nije skočio i gurnuo je svom silinom. Žena bez povreda, a mladiću odsječene obje ruke. Pokušali ovi sa Koševa da ''priheftaju'', ali nije uspjelo.

Žena je bila, kasnije se ispostavilo, Srpkinja, a mladić Bošnjak (Tada Musliman).
Večernje novine, Oslobođenje, TVSA, ma svi mediji su danima dojavljivali o ovom slučaju.

Nakon rata, 1996.g., u tramvaju prosi jedan bez obje ruke. Mlad, pitam ga da nisi ti onaj što spasi ženu prije rata. Kaže da jeste.
Ja mu nisam imao ''za udijeliti''.

Moze li se kako naci taj covjek da se organizuje kakva pomoc?

Ja sam za.

I ja!!!

[KREMEN]

Ovdje se prica o necemu, sto je normalno za ovaj svijet. Normalnoje da se ljudi radjaju, da umiru, da se ubijaju. Sta se imamo cuditi, u Africi umiru od gladi, u Darfuru ubijaju ljude ko stoku, pa samo prije par god. se isto desavalo Bosni. I nase je razmisljanje vecinom, ma ne boli mene, kad mene zaboli razmisljat cu A sto se tice Boga, ne vjerujem da postoji u tom obliku kakvom ga mi smatramo, kao neko ko sjedi na nebu i gleda nas ovamo dolje. I ne treba njega kriviti za nase probleme, sto neko umire od gladi, neko od metka, neko od prirodne smrti. Najbolje je sto mozemo uciniti da mi sami pokusamo napraviti svijet boljim onima iz naseg blizeg okruzenja. I mene ne moze vise nista zacuditi...

[piupiu]

Treba i ovo pogledati ... ne samo zbog toga sto su djecica bolje, nego i zbog recenice: "One person can make a difference."

[PipiDugaDevetka]

Ja se sjecam, pomalo kroz maglu.. mozda je druga prica u pitanju, al je navodno zena bila nijema, pa nije cula voz

Da, to je taj slučaj. Žena gluhonijema ili nagluha. Zaboravio sam ovaj detalj. Uglavnom, na onoj utabanoj stazi koja je vodila prema Velešićima, ali preko pruge,...
Ne znam ništa o mladiću, ni kako se zove, ni gdje je sada.

[HAVANA]

Neposredno prije rata desio se nesretan slučaj na Željezničkoj stanici Sarajevo. Mašinovođe manevrisale, slagale vagone u kompoziciju, pa naprijed-nazad, zatim na drugi kolosjek.

Prelazila žena preko pruge na zabranjenom mjestu, prema onom hotelu, a prelazio i jedan mladić, isto tako na zabranjenom mjestu.
Žena nije vidjela ''manevarku'' i poginula bi da mladić nije skočio i gurnuo je svom silinom. Žena bez povreda, a mladiću odsječene obje ruke. Pokušali ovi sa Koševa da ''priheftaju'', ali nije uspjelo.

Žena je bila, kasnije se ispostavilo, Srpkinja, a mladić Bošnjak (Tada Musliman).
Večernje novine, Oslobođenje, TVSA, ma svi mediji su danima dojavljivali o ovom slučaju.

Nakon rata, 1996.g., u tramvaju prosi jedan bez obje ruke. Mlad, pitam ga da nisi ti onaj što spasi ženu prije rata. Kaže da jeste.
Ja mu nisam imao ''za udijeliti''.

Moze li se kako naci taj covjek da se organizuje kakva pomoc?

Ja sam za.

I ja.
Pipi,gdje si vidio tog momka?
Kako ga ja nikad nisam sreo
Zna li neko nešto više o njemu?
Jedini kojeg sam ja vidio bez ruku ,je onaj na onom semaforu kod Doboja.

[Richard Peti]

.

[pirmin]

12 godina je proslo, ko zna gdje je jadan covjek zavrsio.
Nadam se da je koliko-toliko dobro!
Bila bi prava stvar kad bi ga neko mogao naci.

Sto se tice "sramote" iz naslova ja moram reci da me je sramota samo kad ne odreagujem a mogu da reagujem.
Takvih slucajeva je nazalost bilo i stid me je al`sta mogu, bice bolje, covjek se uci dok je ziv.

Kontam da se cijeli svijet ne moze promijeniti ali se jedan njegov dio moze uciniti podnosljivijim za nekoga ko je zaboravljen i od boga i od naroda.
Svako od nas ima u komsiluku takve slucajeve i mislim da je vazno da se kod njih djeluje u bilo kom pogledu.

[popajic]

Ovaj intervju me uvijek podsjeti na djecije patnje, u srcu Evrope :

Sarajevsko ogledalo: Za onoga ko je vidio Sarajevo, noći više ne mogu biti normalne (“L’Unità”, 27 april 1994)

Srijeda, 2 rujan 2009
Adriano Sofri

Adriano Sofri talijanski je novinar koji je skoro cijeli period opsade proveo u Sarajevu, iz kojeg je slao vrhunske reportaže, šireći istinu o tragediji u BiH.
Proveo sam u Sarajevu ukupno dva mjeseca od početka godine, a utisak koji sam ponio, prvobitno izoštren i potresan, postajao je s vremenom mutniji i turobniji, iako je suština ostala očigledna: da više nije moguć normalan život za onoga ko je prošao kroz Sarajevo ili neki drugi grad-klanicu u BiH.
Djeca, moji prijatelji, koje zagrlim i poljubim u dolasku i u odlasku, čija su lica na prvi pogled očuvanija i okruglija od lica odraslih, oslobođena prevelikih debelih jakni, pod prstima su mršavi i krhki kao ptičice. Muškarci, dječaci i žene djevojčice, sanjaju sat swatch i par patika, sa pištoljem za pojasom i velikom potrebom za nježnošću. Djeca koja su na ulici i koja slušaju vijesti iz Goražda, gdje imaju oca ili brata. Djeca koja u mraku idu spavati – nema svijetla u njihovim kućama – i u mraku slušaju mitraljeske rafale i eksplozije granata. Ako ih poznajete, tu djecu, i zamišljate ih, jedno po jedno, u hladnom mraku njihovih nezaštićenih sobica, vaše noći više ne mogu biti normalne, vaše. A iznad svega je strašna, kada se s njima sprijateljite, istinska zaštitnička briga te djece koju ispoljavaju prema vama, kao da su vaše zrele godine i privilegija koju imate da možete dolaziti i odlaziti, razlog za ranjivost i za brigu: kao da znaju da niste u stanju shvatiti ni čuvati se od opasnosti.

U Sarajevu, gradu uzbrdica i nizbrdica, već duže od dvije godine ljudi iznureni neuhranjenošću vuku velike i male terete, komade drveta pronađene ko zna gdje, otpatke lima, kanistere s vodom napunjene nakon dugog čekanja u redovima, akumulatore izvađene iz kostura automobila. Guraju sanke i kolica. Zaustavljaju se dahćući svako nekoliko metara, ugašena pogleda i sa pritiskom u grudima. Penju se, stari ili invalidi, na svoje spratove, deseti ili petnaesti, sa laganim teretom paketa humanitarne pomoći, dobivenim nakon sati čekanja u redu, u provaljenim zgradama, u kojima je lift patetična uspomena. I sam taj napor je bolest, a Sarajlije se po njoj međusobno prepoznaju kao pacijenti istog odjela neke bolnice. Ne radi se, rekao bih, o opadanju solidarnosti ili o brutalnosti, nego je prešutno prihvaćanje konvencije i elementarna potreba da se štede snage, poništilo u Sarajevu uzajamno pomaganje i sam nagon da se pomaže drugima.

Niko ne pritekne u pomoć starici koja, vukući svoj teret krajnjim snagama, posrne na rupi u asfaltu, a ako joj pritrčite upomoć, ona se začudi: kao da se podrazumijeva da svako treba da se brine o sebi.

U Sarajevu su procvjetali jaglaci i zelenike, prvo skriveno, na svježoj zemlji groblja, zatim u baštama. Grobovi više ne osvajaju, komad po komad, slobodno zemljište, a nasuprot tome se povećava broj ratnih povrtnjaka, brižljivo ograđenih grančicama, kanapom, plastičnim i limenim otpacima. Tramvaj se zaustavio pola dana, nakon što su snajperisti pogodili četvoricu putnika, a onda je nastavio i čak je vozio puni krug, sve do srca starog grada. Semafori rade, a poštuje se sa velikom strogošću. Mjesečna plaća je i dalje dvije ili tri marke. Kilogram kafe košta osamdeset ili sto maraka. Na semaforu, ljudi trče da izbjegnu metak snajperista, ali se svejedno zaustavljaju kada se upali crveno. Normalni ljudi u normalnom gradu. Eto zašto je dobro da ne dolazite u Sarajevo. Mogli biste se razboljeti. Mogli biste se zamisliti, uz kafu i na semaforu, nad međunarodnim fašizmom i Evropom, nad kozmetikom i štetnošću pušenja. I nad pjesmom koju vrapci cijelog svijeta uvijek pjevaju, ali se u Sarajevu jasnije razaznaje: “Šala, šala, sve je samo šala”. (** No links **)

A danas, 15 god. nakon ovog intervjua, osjecam stid sto sam dio ovog miljea koji mirnodopskim ratom (?) rusi ono najljepse sto krasi djecu : bezbriznost , naivnost , zajednistvo ,snove , buducnost...
O nama matorim necu ni da razmisljam ! Nama je bog davno rekao laku noc !

[melbaa]

12 godina je proslo, ko zna gdje je jadan covjek zavrsio.
Nadam se da je koliko-toliko dobro!
Bila bi prava stvar kad bi ga neko mogao naci.

Sto se tice "sramote" iz naslova ja moram reci da me je sramota samo kad ne odreagujem a mogu da reagujem.
Takvih slucajeva je nazalost bilo i stid me je al`sta mogu, bice bolje, covjek se uci dok je ziv.

Kontam da se cijeli svijet ne moze promijeniti ali se jedan njegov dio moze uciniti podnosljivijim za nekoga ko je zaboravljen i od boga i od naroda.
Svako od nas ima u komsiluku takve slucajeve i mislim da je vazno da se kod njih djeluje u bilo kom pogledu.

Hajde da probamo preko Udruzenja invalida da ga pronadjemo.

[Skyfox]

[Daphna]

Imala sam običaj često reći da je čovjek najveća životinja od svih životinja! Sada sam vidjela da griješim. Čovjek, ljudsko biće, je najveća greška prirode koja kroči i koja će kročiti ovom planetom! Sve ono što dohvati svojim umom biva uništeno!

Eh što nisam papagaj

[cico x]

ne mogu sad da nedjem klip, ako neko naleti na to neka stavi, uglavnom, to sam gledala nekad davno, copor hijena napada mamu nilskog konja i njenu bebu, i uspiju bebu da odvuku od mame, i u to dlazi lav i rastjera hijene, i uzima u zube bebu i vraca je mami... predobar snimak

gledao sma to,stvarno za nepovjerovati,mislim da je negdje na hrtu ili novoj bilo,pa pogledaj kod njih u arhivi

[Cholina_Lokica]

da vidimo malo sta je sve covjek u stanju uraditi...

[freedom within]

SCORPIONS LYRICS
"Humanity"

Humanity
Auf wiedersehen
It's time to say goodbye
The party's over
As the laughter dies
An angel cries

Humanity
It's au revoir to your insanity
You sold your soul to feed your vanity
Your fantasies and lies

You're a drop in the rain
Just a number not a name
And you don't see it
You don't believe it
At the end of the day
You're a needle in the hay
You signed and sealed it
And now you gotta deal with it
Humanity
Humanity
Goodbye
Goodbye

Be on your way
Adios amigo there's a price to pay
For all the egotistic games you played
The world you made
Is gone

You're a drop in the rain
Just a number not a name
And you don't see it
You don't believe it
At the end of the day
You're a needle in the hay
You signed and sealed it
And now you gotta deal with it
Humanity
Humanity
Goodbye
Goodbye

Run and hide there's fire in the sky
Stay inside
The water's gonna rise and pull you under
In your eyes I'm staring at the end of time
Nothing can change us
No one can save us from ourselves

You're a drop in the rain
Just a number not a name
And you don't see it
You don't believe it
At the end of the day
You're a needle in the hay
You signed and sealed it
Now you gotta deal with it
Humanity
Humanity
Humanity
Goodbye
Goodbye
Goodbye
Goodbye