Moguce je da se nisam preciznije izrazio. Naravno, ne mislim da skola treba konsultirati roditelje prije davanja ocjena uceniku.
Govorim o tome da neke skole elektronski prebacuju prevodnicu u drugu skolu a da pri tome ne pozovu roditelje da jos jednom zajednicki vide da li je situacija opisana u prevodnici objektivna i da li roditelji imaju ikakve primjedbe na istu, prije smaog slanja prevodnice u drugu skolu, da se ne desi da roditelji naidju na neke neugodnosti kada tek u drugoj skoli saznaju za neke ocjene iz gradiva i ponasanja koje je dijete dobilo u prethodnoj skoli, i to nekoliko dana pred prelazak u novu skolu, a da o tim naglim promjenama tj. pogorsanjima roditelji nisu bili obavjesteni ...
pri tome se desava da se skola koju je dijete napustilo cak i ne udostoji kontaktirati roditelje na bilo koji nacin, a kada se kontaktira razrednica, ona spuste slusalicu i nikada se vise ne javi da se bar pokusa ispricati za neadekvatnu komunikaciju sa roditeljima, ako se vec ne interesuje za dijete...
to je recimo jedan eklatantan primjer da skole mogu biti teze dostupne i ne bas prijemljive ( da se najblaze izrazim) a ministrarstvo prakticno nema neki mehanizam da dodje do objektivnih cinjenica jer ce svaka strana braniti svoju poziciju, a prevagnut ce, izgleda, rijec skole naspram rijeci roditelja...
Naravno, postoje mehanizmi za zalbe itd. ali oni nisu pojednostavljeni za gradjane, koji su nakon gore navedenih iskustava toliko utuceni i demoralisani da vise nemaju snage boriti se za naknadu stete koju neki krajnje neeticni nastavnici mogu nanijeti i roditeljima i djeci...
Rjesenje:
Kopirati sistem komunikacije izmedju organa uprave i gradjana onako kako je to uradjeno u zapadnim i centralnoevropskim zemljama, gdje organi uprave i javne ustanove ( u ovom slucaju ministarstva obrazovanja i skole) u startu svojom ljubaznoscu i ohrabrivanjem stranke (gradjana) ulijevaju povjernje i motivaciju, a zatim stoje na raspolaganju cijelo vrijeme gradjanima dok se ne rijesi problem.
Ovdje kod nas ostecena strana ( gradjanin/roditelj bez stele) najcesce dobiva predavanja i pridike o tome kako je nesto pogresno uradio/la u postupku i sta treba da uradi ( umjesto da dobije ljubaznost i rijeci ohrabrenja).
Dalje, ne postoje mehanizmi da neki visi organ ( recimo ministarstvo) utvrdi cinjenice o nekom problemu koji tisti gradjanina ( roditelja), a sama procedura traje predugo, i na kraju...neka mi neko kaze koliko je takvih zahtjeva i zalbi gradjana uspjesno rijeseno i u nekom razumnom roku?
Volio bih cuti i pozitivna iskustva rjesavanja problema u skoli ( naravno, izuzimajuci slucajve gdje su skola i roditelji bliski po nekoj osnovi koja prevazilizi sluzbeni odnos skole i roditelja)
duh_sa_sjekirom wrote:sarajevonekad wrote:
Zatim znam za slucajeve kada su djeca presla u drugu skolu roditelji nisu konsultovani o tome sta ce jedna skola reci/napisati novoj skoli o djeci, niti su uopste i pitali roditelje da li su saglasni sa ocjenama i procjenama djece. Roditelji bivaju dovedeni pred svrsen cin.
Ja znam za skole u kojima se misljenje (neke) djece uopste ne uvazava, tj. nemaju pravo objasniti svoju verziju ako dodje do nekog problema u kojem su se nasli.
Ovo podvučeno mi nije baš najjasnije:
Nastavnici u školi ocjenjuju dijete iz svojih predmeta i autonomni su u tome. Ne znam na osnovu čega tvrdiš da se nastavnik mora konsultovati sa roditeljem prije davanja ocjene? Ako roditelj nije zadovoljan ocjenom ima pravo na prigovor, žalbu itd.
Što se tiče prelaska u drugu školu, djetetu se izdaje prevodnica u koju se upisuje faktičko stanje, tj. ocjene koje dijete trenutno ima kao i ocjena iz vladanja. Dakle, ne daju se nikakve procjene za budućnost već samo trenutno stanje. Na kakve konsulatcije po ovom pitanju misliš?
), samo je skola 
