Masakr nad Bosancima, obicnim ljudima - Korićanske stijene?!

[bulevarmostar]

Da li neko moze postaviti listu sa imenima ubijenih? Kada vec nedaju spomen plocu, onda da barem ovaj forum ostane kao opomena buducim generacijama.

Ono sto primjecujem je da detalje oko masakra, uz neku dozu griznje savjesti, iznosi Damir Ivankovic, Hrvat (po ocu). I za genocid u Srebrenici, najvise detalja uz griznju savjesti je iznio Drazen Erdemovic (Hrvat). Da se Srbi rijetko javljaju o ovome, pokazuje koliku patolosku mrznju imaju prema Bosnjacima.

Cast izuzecima...

[Bosanac sa dna kace]

Da li neko moze postaviti listu sa imenima ubijenih? Kada vec nedaju spomen plocu, onda da barem ovaj forum ostane kao opomena buducim generacijama.

Ono sto primjecujem je da detalje oko masakra, uz neku dozu griznje savjesti, iznosi Damir Ivankovic, Hrvat (po ocu).

1.srbima je bio cilj da istrijebe sve Nesrbe ma ko oni bili, recimo imas protjerivanje Ukrajinaca iz Pranjavora, koji su se jezicki gotov asimilirali, ali pripadaju unijatskoj crkvi, tj. pravoslavni su ali priznaju i papu pa su im rusili crkve zbog te cinjenice, iako ih ima saka ljudi
2.opstina Prijedor, odakle je vecina ubijenih, je heterogena sredina,


p.s. nije BiH samo Sarajevo, i nije se genocid i rat desio samo u Sarajevu i Srebrenici ,s ovom izjavom ne zelim da omalovazam i vrijedjam, ali sramota je da se sva BiH svela na dionicu od Kozije cuprije do Marindvora

[Nacionalniid_BOSANCI]

BiH|03.12.2009. u 11:11


Analiza BIRN-a

Istina o Korićanskim stijenama izašla na vidjelo



Tužilaštvo BiH okončalo je izvođenje dokaza na prvom suđenju za zločin počinjen u augustu 1992. godine na Korićanskim stijenama, piše Denis Džidić, novinar BIRN Justice Reporta. Optužnica je uključivala osam osoba, a njihovo zajedničko suđenje je počelo u martu ove godine. Prvi put od početka rada Odjela za ratne zločine, čak dvojica optuženih – Damir Ivanković i Gordan Đurić – tokom suđenja su ne samo priznala krivicu nego i svjedočila protiv ostalih optuženih, ali i niza osumnjičenih, što je dovelo do novih hapšenja i optužnica.
Najvažnije, ovo suđenje je doprinijelo otkrivanju masovne grobnice s tijelima preko 50 ubijenih.

Ivanković i Đurić su, nakon potpisivanja sporazuma o priznanju krivnje, osuđeni na 14, odnosno osam godina zatvora.

Odbrana će početi sa saslušanjem svjedoka prvooptuženog Zorana Babića 7. decembra ove godine.

Babić se tereti skupa s Miloradom Radakovićem, Miloradom Škrbićem, Ljubišom Četićem, Dušanom Jankovićem i Željkom Stojnićem, bivšim pripadnicima interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, da su 21. augusta 1992. godine učestvovali u sprovođenju konvoja s preko 1.200 civila, koji su vođeni na razmjenu u Travnik.

Kako stoji u optužnici, oko 200 muškaraca je na Korićanskim stijenama izdvojeno i strijeljano.

Svjedočeći protiv suoptuženih, Ivanković i Đurić su kazali da su Babić, Radaković, Škrbić, Četić i Stojnić bili pripadnici interventnog voda koji su 21. augusta pratili konvoj s civilima za Travnik. Dušana Jankovića su pak prepoznali kao komandira SJB-a Prijedor.

“Vidio sam puno autobusa i šlepera, 14 ili 15 vozila, a okolo 1.500 ljudi. Došao je pokojni komandir Miroslav Paraš i poredao nas tako da svako uzme po jedno vozilo. Tu se pojavio Janković, u plavoj šarenoj uniformi i u policijskom golfu, i već smo trebali da krenemo. Bilo je nezgodno, jaukanje i plakanje”, prisjetio se Ivanković.

“Prvi put smo stali pored Trnopolja, odnosno u Kozarcu, i tu su nam se pridružila tri ili četiri autobusa. Sljedeće stajanje, naišao je komandir Paraš i rekao da oduzmem dragocjenosti od putnika. Ja sam jednu kesu prebacio nekom momku i rekao da pokupi”, dodao je Ivanković, koji je kesu dao Parašu.

Prema navodima optužnice, sva šestorica su od civila u konvoju, “uz prijetnju da će ih ubiti”, uzimali novac, zlato i druge dragocjenosti.

O pljačkanju zatvorenika govorio je bivši pripadnik interventnog voda, koji je dao iskaz kao zaštićeni svjedok K1, rekavši da je s njim u transporteru bio optuženi Četić, koji je pljačkao zatvorenike.

“Vozač mi je govorio da pogledam šta radi. Nisam htio gledati, ali sam vidio kasnije da stavlja nešto u džepove. Pretpostavljam da je oduzimao novac od civila. Koliko sam čuo, taj novac je kasnije raspoređen u kasu SJB-a Prijedor”, kazao je K1.

Veliki broj civila koji su 21. augusta 1992. godine odlazili iz Prijedora svjedočio je u korist Tužilaštva. Svjedokinja B je rekla kako je optuženi Stojnić, ušavši u autobus, zahtijevao da se jedna vreća napuni s “pet hiljada njemačkih maraka i svim satovima, nakitom i dragocjenostima ili će baciti jedno od djece iz kamiona u kanjon”.

“Nakon dva sata putovanja, došli smo na Korićanske stijene. Vidjela sam autobus s muškarcima, koji su sjedili pognute glave, s rukama iza leđa. Tu je bilo dosta uniformisanih lica. Vidjela sam Babića, Radakovića i Stojnića, koji su se kretali”, dodala je B.

Ivanković se prisjetio da je na posljednjem stajanju konvoja, u blizini rijeke Ugar, ugledao “dva autobusa i samo muškarce”.

“Stali smo i došao je Mrđa. Izveo me je i uzeo kesu s novcem. Onda je izveo neke muškarce iz autobusa govoreći: ‘Ti, ti, ti...’ Osjetio sam da nešto nije u redu. Nikada se prije nije desilo da muškarce odvajaju. Tada sam vidio da pored tih autobusa stoje Paraš, Mrđa, Babić, Stojnić, Škrbić i Đurić”, dodao je Ivanković.

Darko Mrđa je pred Haškim tribunalom 2004. godine osuđen na 17 godina zatvora nakon što je priznao krivicu.

Đurić je tokom svjedočenja kazao da je ušao u jedan od autobusa u kojem su izdvojeni muškarci, te da mu je nakon desetak minuta vožnje Paraš naredio da “pazi da neko ne naiđe iz suprotnog pravca i priđe autobusima”.

“Odmakao sam s dvojicom vozača autobusa do krivine iza stijene i čuo žestoku rafalnu paljbu. Pucnjava je bila strahovita. Čuje se dovikivanje i kuknjava... Sve skupa je trajalo pola sata. Od početka putovanja, u meni se stvorila velika muka, čuo sam šta se radi i nisam mogao da vjerujem”, dodao je Đurić.

Bivši vozači u konvoju i zaštićeni svjedoci KS1 i KS2 rekli su Sudskom vijeću da su za vrijeme strijeljanja civila “stajali u zaklonu sa Đurićem”.

“Kad sam izišao iz autobusa, krenuo sam prema jednoj stijeni. Za mnom je išao policajac Đurić, koji je bio preplašen, i vozač drugog autobusa. Začula se pucnjava iz automatskog oružja, te padanje jedne bombe”, ispričao je KS1.

KS2 je dodao da je čuo kako je Đuriću bilo naređeno da se odmakne do obližnje stijene “radi obezbjeđenja”. “Pošto mi je bila mučnina od svega, i ja sam krenuo za njim”, kazao je KS2, dodavši da je čuo pojedinačnu i rafalnu pucnjavu i detonacije.

Osuđeni Ivanković je, kako je ispričao, ostao na lokalitetu gdje se vršilo strijeljanje. Prisjetio se kako je civilima naređeno da se poredaju “jedan po jedan uz provaliju”.

“Prva vrsta je morala kleknuti... To je neopisivo... Počeli su se gurati, počela je pucnjava... i onda skaču... Pucnjava je trajala kratko, 10 ili 15 minuta, jer su ljudi i sami skakali, a ko je pao, teško da je mogao da preživi. Ja sam ispucao jedan rafal, ali ne do kraja. Nisam ubacio rezervno punjenje. Nije bilo potrebe... Nestajali su ljudi...”, kazao je Ivanković.

U optužnici se navodi da je 12 ljudi preživjelo strijeljanje na Korićanskim stijenama. Dvojica su javno svjedočila – zaštićeni svjedok A i Husein Jakupović.

Tokom putovanja u konvoju, svjedok A je odvojen od porodice i prebačen u jedan od autobusa s vojno sposobnim muškarcima.

“Rekli su nam da se postrojimo pored ivice i da sjednemo kao da se molimo Bogu. Uspio sam kleknuti i, kada sam pošao staviti ruke za vrat, počela je pucnjava. Kako sam okrenuo glavu, uspio sam vidjeti da policajac sa automatskom puškom puca ka meni. Čuo sam samo jauke iz kolone. Skočio sam ka provaliji i sišao desetak metara ka dnu i držao se za jedan jelić”, objasnio je A.

Prema njegovom iskazu, pucnjava je trajala oko petnaestak minuta, nakon čega su pripadnici interventnog voda počeli bacati bombe.

“Kada se to završilo, vidio sam da su neki sišli i dolje i da pucaju po pojedincima”, kazao je A.

I Jakupović je preživio tako što je skočio niz stijenu.

“Srpski vojnici su nam naredili da iziđemo iz autobusa i dva po dva stanemo uz stijenu. Par minuta smo klečali, a onda je počela pucnjava. Ja sam skočio niz stijenu. Bio sam zaglavljen i ukliješten. Ostao sam cijelu noć dok su ljudi padali”, kazao je on.

Uz pomoć kaiša, Jakupović se spustio sa stijene do žbunja, gdje je vidio “veliki broj nagomilanih golih tijela”.

K3, bivši pripadnik interventnog voda, kazao je da je u augustu 1992. godine učestvovao u osiguranju konvoja “u kojem je došlo do zločina”, te potvrdio da su tog dana u pratnji bili i Babić, Đurić, Radaković, Škrbić, Četić i Stojnić.

“Nakon što smo stigli na konačno odredište, istim putem smo se vraćali. Prva osoba na koju sam naletio bio je Stojnić. On se nalazio blizu mjesta gdje su civili poubijani. Prvi susret kada je on ušao u kabinu – to neću nikada zaboraviti – rekao je: ‘Šta smo uradili, svi ćemo zaglaviti u Tunjici...’”, ispričao je K3 i objasnio da je Tunjica kazneno-popravni zavod u Banjoj Luci.

Državno tužilaštvo je saslušalo i svjedoke koji su govorili o asanaciji terena na Korićanskim stijenama. Čedo Vuković, Živorad Pelengić i Radovan Đukarić, bivši pripadnici Civilne zaštite Kneževo, opisali su kako su nastojali ukloniti tijela ubijenih civila zbog “strašnog mirisa i straha od trovanja vode”.

Milan Komljenović, bivši predsjednik Kriznog štaba Kneževo, kazao je da je za ubistva civila saznao 22. augusta 1992. godine, te je otišao da izvidi lokaciju.

“Tamo sam vidio sliku užasa, hrpe ljudi, jedni preko drugih. Ljudi su visili po stijenama i granama. To je bila strašna slika”, dodao je.

Svjedoci Zoran Babić, Milivoje Pavičević i Dragomir Marković, koji su u augustu 1992. godine radili pri Centru službe bezbjednosti (CSB) Banja Luka, kazali su da su bili na uviđaju na lokalitetu Korićanske stijene, ali da im nije poznato da li je vođena bilo kakva istraga u vezi s tim ubistvima. Svjedoci su potvrdili da im je rečeno da su za smrt ubijenih krivi “pratioci konvoja”.

Tužilaštvo je u sklopu dokaznog postupka uvelo preko 150 materijalnih dokaza, od kojih se veliki dio odnosio na potvrde o smrti i izvještaje sa ekshumacija, a također je saslušalo dva vještaka sudske medicine – Miroslava Rakočevića i Sabihu Brkić-Silajdžić, koji su govorili o ekshumacijama ubijenih civila na Korićanskim stijenama. Brkić-Silajdžić je rekla da joj je to bila najteža ekshumacija u karijeri.

(Sarajevo-x.com)

[Maraschino]

Za strijeljanje 200 civila
Ljubiša Četić osuđen na 13 godina zatvora

Sudsko vijeće je osudilo Ljubišu Četića, nekadašnjeg pripadnika Interventnog voda policije u Prijedoru, na 13 godina zatvora zbog učešća u strijeljanju oko 200 civila u augustu 1992. godine na Korićanskim stijenama.
"Ova kazna će se vjerovatno nekima činiti blaga, ali Sudsko vijeće je zadovoljno da će kazna, skupa sa obećanjem Četića da će sarađivati sa Tužilaštvom na rasvjetljavanju zločina na području Prijedora, i njegovim iskazanim kajanjem, postići svrhu kažnjavanja“, kazala je Minka Kreho, predsedavajuća Sudskog vijeća pri obrazlaganju presude, a javlja BIRN - Justice Report.

Četić je potpisao sporazum o priznanju krivnje sa Državnim tužilaštvom 11. marta ove godine, koji je predviđao da mu se izrekne kazna zatvora u trajanju od 11 do 13 godina.

Nakon sklapanja sporazuma, on je svjedočio u koristu Tužilaštva, te priznao da je 21. augusta 1992. godine učestvovao u strijeljanju civila na planini Vlašić i dao izjavu pokajanja žrtvama.

Četić se prvobitno teretio skupa sa Zoranom Babićem, Miloradom Radakovićem, Miloradom Škrbićem, Dušanom Jankovićem i Željkom Stojnićem, bivšim pripadnicima Interventnog voda i Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor.

Istom optužnicom su bili obuhvaćeni i Damir Ivanković i Gordan Đurić, također bivši pripadnici Interventnog voda, ali su oni sredinom prošle godine, nakon priznanja krivnje, osuđeni na 14, odnosno osam godina zatvora.

Četića je Sudsko vijeće oglasilo krivim da je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu civilnih i vojnih vlasti općine Prijedor u cilju progona bošnjačkog i hrvatskog stanovništva sa tog područja, te da je 21. augusta 1992. godine učestvovao u strijeljanju oko 200 muškaraca na Korićanskim stijenama, koji su prethodno izdvojeni iz konvoja koji se kretao iz Prijedora ka Travniku.

"Pri odmjeravanju kazne, Vijeće je odmjerilo težinu djela i stepen krivične odgovornosti optuženog. Kada se poredi stepen individualne odgovornosti Četića u odnosu na osuđenog Ivankovića, dolazi se do zaključka da je Četić u kritičnoj situaciji koristio malokalibarsku pušku, a Ivanković automatsko naoružanje, koje ima deset puta veću ubojnu moć“, pojasnila je sutkinja Kreho.

Obrazlažući olakšavajuće okolnosti, Kreho je dodala da se Četić priznanjem krivnje "suočava sa posljedicama svog djelovanja", te da boluje "od izvjesnih zdravstvenih problema".

Četić je oslobođen obaveze plaćanja troškova sudskog postupka, a porodice žrtava i oštećeni su upućeni na parnicu sa imovinsko-pravnim zahtjevima.

S obzirom da se Četić trenutno nalazi na izdržavanju kazne zatvora za razbojništvo, Sudsko vijeće mu nije odredilo pritvor nakon izricanja presude, već pojasnilo da će "nakon objedinjavanja svih kazni biti upućen na izdržavanje kazne".
(Sarajevo-x.com)

[bosanska rijec]

kad procitam da se ztva pokoravala bas ostanem nijema i ne mogu nista reci osim
sto mi jedino pada na um jedan citat . Sta reci, covjek ostane nijem, zalostan, bijesan,
jos i vise kad i danas zele da budemo pokorni i da se ne bunimo... jer zaboga svi smo "isti"
tako "oni" kazu sto me i ne cudi.
Evo citata :

"Uspjeh esseovaca traži da izmučena žrtva dopusti da je se bez protivljenja vodi na vješala, da se odrekne otpora i da se do te mjere preda da izgubi vlastiti identitet. A to se nije događalo bez razloga. Niti uzalud, a niti iz pukog sadizma essesovci nisu insistirali na toj pokornosti. Oni znaju da je sistem, koji svoju žrtvu uništava i prije nego što je izvede na gubilište neusporedivo primjereniji od bilo kojeg drugog da se pomoću njega potlači čitav jedan narod i da ga se drži u ropstvu. Nema ničeg strašnijeg od tih procesija ljudskih bića, koja poput lutaka s pokrenutim udovima idu u smrt.“
David Rousset

[Goran_35]

"Pri odmjeravanju kazne, Vijeće je odmjerilo težinu djela i stepen krivične odgovornosti optuženog. Kada se poredi stepen individualne odgovornosti Četića u odnosu na osuđenog Ivankovića, dolazi se do zaključka da je Četić u kritičnoj situaciji koristio malokalibarsku pušku, a Ivanković automatsko naoružanje, koje ima deset puta veću ubojnu moć“, pojasnila je sutkinja Kreho."

nevjeovatno!!

[zavrzlama]

ako ovaj Cetic bude propjevao i otkrio ostale izvrsioce i naredbodavce,ja bi mu jos i smanjio kaznu,a druge koji su sve krili i nisu slijedili njegov slucaj na dozivotnu robiju..znam ja da je kazna blaga,ALI se slucajem"Cetic" pomaze da drugi Cetici se odluce da otkriju pocinioce i naredbodavce,jer mrtve ne mozemo vratiti svakako...

[Maraschino]

ako ovaj Cetic bude propjevao i otkrio ostale izvrsioce i naredbodavce,ja bi mu jos i smanjio kaznu,a druge koji su sve krili i nisu slijedili njegov slucaj na dozivotnu robiju..znam ja da je kazna blaga,ALI se slucajem"Cetic" pomaze da drugi Cetici se odluce da otkriju pocinioce i naredbodavce,jer mrtve ne mozemo vratiti svakako...

colega,

ako malo bolje pogledas, ja mislim da je ovaj 3. ili 4-ti koji je priznao krivicu...
ako ovako nastave, svi ce priznati krivicu i dobiti po par godina...
ja mislim da je tuziteljstvu dovoljno da jedan prizna krivicu, da ga kvalitetno obrade a ostalima koji su ucesnici ovoga zlocina rebnuti ZASLUZENU kaznu...
dvijestotine ljudskih dusa hladnokrvno strijeljati...

[Sezam]

90 % srba u BiH i dan danas stoji iza politike koja je pravila ove masakre. Ali to nije problem. Problem je sto glupi Bosnjo nista ne konta i sve zaboravlja. Srbi su dobili u BiH za sta su se borili a Bosnjaci su dobili Palestinu u srcu Evrope. Dosta zaslukom komsija srba, zaslugom MZ a Boga mi mozda i ponajvise svojim glupim merhametom i prastanjem svega sta se desi, zaboravljanjem cinjenice da su narod koji je nekada zivio na 90% teritorije BiH a danas zivi na 20%. Ali to je ne vazno za njih. Oni se vise brinu za Kurde nego za sebe!!!

Mislim da gijesis u procjeni.

95 -99% je vjerovatnija brojka.


I kad se kretencine i salonski cetnici pocnu preseravati i porediti dobrovoljacku sa koricanskim stijenama, dodje mi da povratim...

[Hasharijast]

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme ... nuo-na-nas

Korićanske stijene





Foto: Arhiv

Mrđa je rekao: "Toliko ljudi, a da niko nije krenuo na nas" To je bio jeziv prizor, dosta krvi, crijeva... • Dijelovi svjedočenja Damira Ivankovića pred Sudom BiH...




20.08.2009. 18:03

Damir Ivanković priznao je pred Sudom BiH da je učestvovao u strijeljanju oko 200 civila na Korićanskim stijenama u avgustu 1992. godine. Nakon priznanja krivice, na osnovu njegovog iskaza, pronađena su tijela više od 50 ubijenih. Ivanković je osuđen na 14 godina zatvora.

BIRN – Justice Report prenosi prijepis dijelova svjedočenja Damira Ivankovića od 30. juna 2009. godine pred sudijama Odjela za ratne zločine Suda BiH.

„Živio sam u Prijedoru cijeli svoj život i sve negdje do 1992. godine stanje je bilo dobro. Te godine, 29. aprila, Srpska demokratska stranka (SDS) preuzela je vlast u gradu i ja sam mobilizovan i preusmjeren u rezervnu policiju. Pošto sam bio druge nacionalnosti – od oca Hrvata i majke Srpkinje - morao sam potpisati da sam lojalan srpskoj vlasti nakon čega sam počeo raditi u rezervnoj policiji.

Nakon napada Muslimana na Prijedor, 30. maja, zvanično je oformljen Interventni vod, koji su činila dva voda jedinice. Ja sam zajedno sa još oko 45 momaka bio u prvom vodu koji je bio pri policiji u Prijedoru.

Miroslav Paraš, koji je u međuvremenu preminuo, je bio glavni, i on je postavio komandire vodova. Iznad njih su bili Simo Drljača i Dule Janković, komandiri u policiji. Sa mnom su u Prvom interventnom vodu, između ostalih, bili Zoran Babić, Milorad Škrbić, Gordan Đurić, Ljubiša Četić, Milorad Radaković, Dušan Janković, Željko Stojnić, Dragan Supić, Radoslav Knežević, Željko Zec, Marinko Ljepoja i Dado Mrđa.

Iz Drugog interventnog voda poznajem samo ljude po nadimcima. Dobili smo plave maskirne uniforme i plave beretke, automatske puške, a dužili smo i pištolje, sa dugim kundakom i preklapajuće. Zvanični zadatak nismo imali, pretežno smo vršili pretrese kuća i stanova nakon dejstava i napada. Također smo muslimane - koje su drugi policajci privodili na punktovima - odvozili u logore Keraterm i Omarska.

Međutim, glavni zadatak nam je bio praćenje konvoja i učešće u iseljavanju muslimanskog i hrvatskog stanovništva iz Prijedora. Prije ovog nesretnog konvoja za Korićanske stijene, bila su još četiri manja i svi su išli za Travnik. Komandiri su određivali ko ide u pratnju konvoja. Mi nismo imali kontakt sa tim ljudima, osim pljačke u konvoju. To je neko odozgo naredio komandiru. Najpriznatiji za to je bio Dado Mrđa. Njega su se svi bojali... Makar sam ja to tako vidio.

Jednom su nam dali po 100 maraka, a ostalo je završilo kod komandira Sime Drljače. Nekada bi nam dali još nešto malo, a mi smo uzimali sve što je vrijedilo, zlato, satovi...ali to nije dijeljeno. Nismo mogli odbiti da radimo ili da idemo u pratnju. Kada nisam htio da radim – zatvaran sam.

Zadnji konvoj ka Travniku išao je 21. avgusta 1992. godine i ja sam bio u pratnji. Na Radio Prijedoru sam čuo da svi koji žele otići mogu to uraditi sa mjesta Tukovi. Tamo je bilo Srba, Hrvata i muslimana jako veliki broj. Svi su se pozdravljali. Vidio sam puno autobusa, starih gradskih, i šlepera, 14 ili 15 vozila, a okolo je bilo sigurno 1.500 ljudi.

Došao je komandir Paraš i poredao nas tako da svako uzme po jedno vozilo. U to se pojavio Dule Janković, u plavoj šarenoj uniformi i u policijskom golfu, i već smo trebali da krenemo. Sve se brzo dešavalo. Bilo je nezgodno, jaukanje i plakanje... Krenuli smo u koloni, a ispred je išao Golf, u kojem ne znam ko je bio.

Prvo stajanje bilo je u Kozarcu... Tamo smo sačekali četiri autobusa iz Trnopolja, koji je tada bio prihvatni centar ili logor za nesrbe. Drugo stajanje je bilo pored Banja Luke, pored Karanovca... Kada smo treći put stali, prišao je Dado Mrđa i rekao da se izvrši pljačka i da se daju kese. Ja sam ubacio kesu nazad, ali sve do zadnjeg stajanja je nisam uzeo. Na samom kraju to je Mrđa uzeo i pobjesnio, kako samo on to i zna, jer je navodno vrlo malo bilo u kesi.

Na zadnje zaustavljanje smo stigli kad je kolona već poodmakla. Sa desne strane ugledao sam dva autobusa i samo muškarce koji stoje tu. Stali smo i došao je Mrđa. Izveo me je i uzeo kesu sa novcem. Onda je izveo neke muškarce iz autobusa govoreći: „Ti, ti, ti...“. Osjetio sam da nešto nije u redu. Nikada se prije nije desilo da muškarce odvajaju. Nisu nam ništa govorili o tome ni u putu.

Mrđa mi je rekao da ostanem, a vozača je poslao dalje. Tada sam vidio da pored tih autobusa stoje Paraš, Mrđa, Zec, Knežević, Babić, Stojnić, Zečević, Škrbić, i Đurića se sjećam. On je uletio u zadnjem momentu. U autobuse su se krenuli trpati ti jadni ljudi. Govorili su im da je razmjena, ali mi je bilo jasno da toga neće biti. Oduzimali su im stvari i instinkt mi je govorio da ti ljudi neće preživjeti.

U svaki od autobusa ušlo je oko 70 ili 80 ljudi. Sjedili su stisnuto i pognute glave. Krenuli smo i vozili 15-tak minuta kada smo došli do mjesta Korićanske stijene. Prvo je stao prvi autobus, i Mrđa i Paraš su malo razgovarali. Svi su izašli iz autobusa i naređeno je da jedan po jedan stanu uz stijene u dva reda. To je zauzelo možda 40 metara u dvije vrste.

Tada sam vidio svu kolonu i bilo je jasno šta će se desiti. Dole niže su bili Željko Bulić i Saša Zečević, a gore Paraš, do stijena, i ja i Mrđa do autobusa, a Ljepoja i Babić su se kretali. Tu je nastala svađa između mene i Mrđe jer sam znao da će ti ljudi biti strijeljani. Odbio sam to raditi i on mi je rekao ako neću da pucam, da odložim pušku i stanem s njima u vrstu. Znao sam da je to ozbiljna prijetnja, a bilo mi je stalo do mog života.

Kada im je naređeno da stanu na drugu stranu do ivice puta, to je bilo neviđeno.

Prva vrsta je morala kleknuti... To je neopisivo... Počeli su se gurati, počela je pucnjava...i onda skaču...to je neopisivo... Pucnjava je trajala kratko, 10 ili 15 minuta, jer su ljudi i sami skakali, a teren je bio oštar, bile su stijene, tako da ko je pao teško da je mogao da preživi.

Ja sam ispucao jedan rafal, ali ne do kraja. Kretao sam se postrane, da ne bih pogodio pripadnike Interventnog voda. Nisam ubacio rezervno punjenje. Nije bilo potrebe... Nestajali su ljudi... Ja nisam pucao u ponor, niti sam gledao dole. Mrđa je rekao: „Toliko ljudi, a da niko nije krenuo na nas“.

Nije to organizovano bilo, oni da su krenuli mogli su nas razoružati. To je sve bio veliki šok za mene.Mrđa mi je naredio da siđem vidjeti je li ko preživio. Valjda se još uvijek ljutio što sam se bunio. I sišao sam u provaliju. Čuli su se jauci. Kada tijelo padne na stijenu onda puca po pola, i čovjek se polomi...

Vidio sam dole polomljene ljude. Jednog sam i prepoznao, malog Sušića. Imao je možda 20 ili 21 godinu. Molio me da ga ubijem, ali nisam mogao. Samo sam mu dao pištolj da se ubije i otišao... Tamo dole, bilo je i starijih, većinom su i bili stariji od 40 do 60 godina. To je bio jeziv prizor, dosta krvi, crijeva...

Kada sam se vratio ljutili su se na mene što sam ostavio pištolj malome. Vidio sam da nas već čekaju autobusi da nas vrate. U povratku smo stali kod grilova u Kneževu. Tamo sam ponovo vidio onaj policijski Golf iz pratnje i Dulu Jankovića. ...Govorilo se ko je najviše novca uzeo, a Zec je rekao da je bacio bombu. Ja sam bio u šoku i sve mi je bilo čudno.

Mislim da sam se u Mrđu jako razočarao, jer kada sam ga pitao ima li novca za mene, rekao je da sam trebao raditi ako sam htio da mi se plati. Po povratku, Simo Drljača je dolazio i galamio na nas. Baš je bio otresit i pojedinima se lično obraćao, recimo Mrđi i Parašu. Pričalo se da se to diglo na veći nivo, da Stojan Župljanin dolazi iz Banja Luke, da će poslati grupu specijalaca da nas likvidiraju...

Tada niko nije nagrađen nego smo ukoreni. Mi smo iz straha pobjegli. Cijeli Interventni vod se sakrio u vikendici kod Mrđe, daleko od grada, i tamo smo se zadržali par dana da se malo smiri situacija. Javili su nam da je sve OK i da neće biti aktivnosti protiv nas i tada smo se vratili.

Otišli smo na pregovore sa Drljačom i on je rekao da ćemo svi ići na ratište u Han Pijesak, kao kaznu... Rečeno je i da ćemo 27. ili 28. avgusta ići na asanaciju terena. Oba Interventna voda su išla. Gore je bila dizalica, sanitetsko vozilo, doktor i tehničar i primili smo zaštitne inekcije. Dole je bilo nemoguće raditi. Sjećam se da smo teškom mukom uspjeli podići dizalicom četiri tijela, ali nakon toga je došlo do kvara na dizalici i ništa više nismo uradili. Jednu noć smo prenoćili tu i to je bilo grozno.

Želim iskreno da izrazim svoje kajanje, da kažem da mi je žao za sve što se desilo. U Prijedoru je 1992. godine bilo jako teško živjeti kao stanovnik druge nacionalnosti. Potpisao sam da ću biti miran i lojalan da spasim porodicu. Iskreno mi je žao svih žrtava i porodica koje su izgubile svoje najmilije.“

Darko Mrđa je pred Haškim tribunalom priznao krivicu i osuđen je na 17 godina zatvora. Miroslav Paraš je u međuvremenu preminuo. Simo Drljača, nekadašnji načelnik Stanice javne bezbjednosti Prijedor, je poginuo prilikom pokušaja hapšenja 1997. godine. Stojan Župljanin, bivši načelnik regionalnog Centra službi bezbjednosti u Banjoj Luci i savjetnik predsjednika RS za unutrašnje poslove, čeka početak suđenja u Haagu.

Pred Sudom BiH u toku je suđenje protiv devet optuženih za saučešće u strijeljanju oko 200 civila na Korićanskim stijenama, prenosi BIRN – Justice Report.

Autor: Fen

Kakvi fasisti i bolesnici, kakva nehumanost i kakvo ubijanje nevinih ljudi? I za takvo monstrouzno masakriranje su dobili samo izmedju 10 i 15 godina zatvora? Drugo sto mi nije jasno je zasto se zarobljenici nisu pokusali braniti prije streljanja jer ih je bilo bar prema navedenom clanku mnogo vise nego onih koji su ih zarobili i odlucili pobiti? Nista mi u ovome nije jasno, ima li neki psiholog ovdje da objasni zasto se zarobljenici nisu pokusali braniti ili da nisu dozivjeli nekakvu totalnu kolektivnu paralizu od straha? Dajte forumasi i strucni ljudi da prodiskutejemo o ovoj vaznoj temi i iz postovanja o ubijenim odnosno izmasakriranim ljudima samo zato sto su bili druge nacije i druge vjere a ujedno da znamo da bi se mogli bolje u buducnosti zastititi od ovakvih ili slicnih pojava.

Prenosi se da je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Navaliće na vas nevjernički narodi kao što navale gladni na tepsiju." - "Je li zbog toga što će nas biti malo?" - upita neko od ashaba. - "Nije. Vas će tada biti mnogo, ali ćete biti kao pjena koju nose valovi. Allah subhanehu ve te'ala će iz srca vaših neprijatelja ukloniti strah od vas, a u vaša srca će ubaciti vehn." - " A šta je to vehn, o Allahov Poslaniče?" - "Ljubav prema dunjaluku, a strah od smrti." - odgovori Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem." (Ebu Davud i Ahmed - sahih.)

[buzzer]

tog jutra me je nazvao tetak sa skele. kaze cuo je da tog dana ide konvoj za travnik i da ce se moci ubaciti, pa ako hocu i ja da mu se pridruzim. naravno da sam htio ici jer vise nisam imao sta da cekam, osim da me neka dzukela u neznamvisekojem u nizu navratu pljackanja kuca u kojim su ostale samo zene, djeca i pokoji skriveni muskarac ubije. poceo sam se spremati. majka vidi sta radim i zaplaka. rekoh, majko ako ces ti plakati, ja ne idem nikud, pa sta bude i obustavim spremanje. spasila me suza majcina.
da sam tada krenuo, mozda bi cetic sada umjesto 13 godina dobio 13 godina i 24 dana.

[Bosnolog]

Sud BiH za ratne zlocine je lakrdija od pravde,.....treba nama nas MOSAD i teg po glavi zlocinackoj ,sa pola uloga i to bi bila najbolja pravda jer je na hiljade zlocinackih stakora koji i dalje truju BiH.Ne zanm sto je mucnije citati ove izvjestaje sto su radili ti dvonogi bolesni umovi ili sramne i uvredljive presude ovpg procetnickog politickog suda i jada od preavde to jest nepravde,....Fujjjj.Hebo ovakvu pravdu Ispade da se zlocin i genocid isplati ,........

[chuchumbamayumbe]

Sta god da krenem da napisem, pobrisem.
Nema rijeci kojom se moze izrazito ono sto i prolazi kroz glavu.

[Goran_35]

Sud BiH za ratne zlocine je lakrdija od pravde,.....treba nama nas MOSAD i teg po glavi zlocinackoj ,sa pola uloga i to bi bila najbolja pravda jer je na hiljade zlocinackih stakora koji i dalje truju BiH.Ne zanm sto je mucnije citati ove izvjestaje sto su radili ti dvonogi bolesni umovi ili sramne i uvredljive presude ovpg procetnickog politickog suda i jada od preavde to jest nepravde,....Fujjjj.Hebo ovakvu pravdu Ispade da se zlocin i genocid isplati ,........

i jos budes pomilovan zato sto si ubijao "oruzijem manje razone moci"... - a oni koji se razumiju zapavo znaju koliko je pogana malokalibarska municija,sa olovnim zrnom...Ali pred srbijanskim koloniziranim BiH sudovima sve je moguce...

[Goran_35]

Da je ubijao chekicem,vjerovatno bi ga odmah oslobodili-ovo po logici suda o "oruzjima i orudjima,sa manjom razonom moci"...

[JBL]

"Pri odmjeravanju kazne, Vijeće je odmjerilo težinu djela i stepen krivične odgovornosti optuženog. Kada se poredi stepen individualne odgovornosti Četića u odnosu na osuđenog Ivankovića, dolazi se do zaključka da je Četić u kritičnoj situaciji koristio malokalibarsku pušku, a Ivanković automatsko naoružanje, koje ima deset puta veću ubojnu moć“, pojasnila je sutkinja Kreho."


Sudija Minka Kreho

[felipe kajetano]

Zaista sramno mala kazna,znam za neke koji su dobili mnogo vise za djela koja se po svireposti i bezobzirnosti ne mogu uopste porediti...izgleda se ovaj institut nagodbe i sporazumnog priznavanja krivice jako zloupotrebljava i ne koristi bas kako bi trebao.

[veljaca]

"Pri odmjeravanju kazne, Vijeće je odmjerilo težinu djela i stepen krivične odgovornosti optuženog. Kada se poredi stepen individualne odgovornosti Četića u odnosu na osuđenog Ivankovića, dolazi se do zaključka da je Četić u kritičnoj situaciji koristio malokalibarsku pušku, a Ivanković automatsko naoružanje, koje ima deset puta veću ubojnu moć“, pojasnila je sutkinja Kreho."


Sudija Minka Kreho

Minka Kreho - imas li ti SAVJESTI ??????

[kv99]

-

[kv99]

Ovo sa malokalibarskom puskom je idioticno i ne znam kako bi jos opisao tu glupacu koja je to mogla i da pomisli ali za duzinu osude nije ona kriva. Nije da je branim vec je tuzilastvo sklopilo dogovor sa zlocinem da u zamjenu za suradnju bude osudzen min 11 ili maksimalno 13 godina. Po svemu sudeci on nece pomagati samo u ovom slucaju vec i o zlocinima koji su pocinjeni u /oko Prijedora. Jos se na stotine ljudi vodi kao nestali i tijela im nisu jos pronadzena + jos puno zlocinaca nije dobilo zasluzenu kaznu. Sada se svi oni pitaju koga ce njihov saucesnik u zlocinu da oda. Tako se i ovaj zlocin poceo da rjesava , jedan je sklopio dogovor i odao svoje dotadasnje suradnike i na osnovu toga su i ostali zavrsili u zatvoru sto to prije nije bilo moguce . Polako, sve dodze na svoje, 13 dugih godina gu*enja u zatvoru nije mala stvar. Kad izadze bice starac sa sup*kom vecine pola metra a 13 godina ce se pitati ko ce mu od kumova zenu prvi da odradi Ovako se sada dosta zlocinaca veceras pita ko je sljedeci na redu, ko ce koga da ocvika. Dosta njih vec pomislja da spakuju sto mogu u kofer i da pobjegnu isto onako glavom bez obzira isto kao oni koje protjeravali 1992. Samo polako, sve dodze na svoje. 1992 su misli da im niko nikad nece moci nista , ne samo da nikad nece odgovarati vec da ce biti nagradzeni ...ali su dozivjeli da jedan drugog pocinju da odaju i osudzuju.

[michio]

Prvih par godina nakon rata u Prijedoru i okolici se najnormalnije moglo vidjeti kako muskarci bjeze cim primjete vozilo IFOR-a. Ima materijala za sud i previse samo ima li sudija

[Bosnolog]

"Pri odmjeravanju kazne, Vijeće je odmjerilo težinu djela i stepen krivične odgovornosti optuženog. Kada se poredi stepen individualne odgovornosti Četića u odnosu na osuđenog Ivankovića, dolazi se do zaključka da je Četić u kritičnoj situaciji koristio malokalibarsku pušku, a Ivanković automatsko naoružanje, koje ima deset puta veću ubojnu moć“, pojasnila je sutkinja Kreho."


Sudija Minka Kreho

Ko joj dade diplomu pravnika ??????gdje joj je moralna etika???????Krehi su Krehe mozak popile fujjjjjjjjjjjjjjj
Ti ce zlocinci biti na slobodi za par godina,.....Ovaj cirkuzanski sud je najbolja refleksiija cirkus drzave koje ovakvi pravni klovnovi od sudija nastavljaju ponizavati i omalozavati,.....Ovakve moralne spodobe mi se vise gade i prema njima imam visi prezir nego prema onima kojima sude,.....Ovo je dno ljudskog morala i pravnog dostojanstva koje oni zastupaju i brane,.....

[ahuseino]

ovo 'pristajanje' na djelic kazne samo kod nas ima... i nidze vise na dunjaluku.

valjda je tesko pogledat' u oci krvoloku, lupit cekicem i reci tebi smrtna kazna, i umjesto 200 puta, bice samo jednom...

mada bi ga ja ubio barem 100 puta ako moze ikako, nekako da dugo umire u patnji... da se moli da izdahne...