potočanka wrote:
e vala ja još nisam ovakvog upoznala nit' čula da je neko drugi upoznao takvog
eh, ima toga... neko meni blizak, nije bitno ko, inace nije bio los top odnosno covjek, ali rano ostao bez oca sa majkom i dvije mladje sestre, sa 18 se odmah zaposlio nakon odsluzenja JNA, pomagao je majci koja je bila tek cistacica u jednoj skoli (nepismena zena, u veliki grad igrom sudbine i voljom ratnih desavanja doselila nakon WWII sa sela kao mlada djevojka bez igdje ikoga, tako se i udala, sila nuzdu mijenja ili kako se vec kaze), digla ih je na noge i tako dalje... on je osjecao duznost da se brine o njima, sestre su pozavrsavale skole, fakultete nasle dobre poslove, stali na noge, ali ostao je njegov osjecaj potrebe prema majci.
Kad se ozenio sa 29 godina, nagovorio je zenu da odu zivjeti kod majke u kuci, jer "to je i tvoja kuca, draga moja zenice"... iako su mogli relativno jeftino iznajmiti stan na drugoj lokaciji, njegova nova supruga nije pravila probleme ako ce on pomagati majci, nije joj to smetalo... po nesreci, supruga je bila druge nacionalnosti i vjere, pa je sukladno tome doslo do dodatnog usloznjavanja problematicnosti odnosa na relaciji svekrva snaha... da ne duljim, On je ujebao zivot supruzi, zbog osjecaja duznosti prema majci, a ne mozes ga ni krivi, a opet, moras mu reci pa jebote jesi li ti normalan covjece...
Uvijek mora biti jasna granica, majka - supruga.
Supruga je na prvom mjestu, kad su u pitanju prioriteti, majka je najbolji prijatelj i majka se voli posebno, ali nikada covjek sebi ne smije dopustiti da mu majka diktira misljenje o njegovom braku ili ljubavnom zivotu. Jer majke cesto znaju biti prosto ljubomorne, a nerijetko i zlonamjerne. Zasto, pitajte majke.
