U svakom normalnom društvu Haris Silajdžić bi zbog svoje katastrofalne greške, sa rušenjem aprilskog paketa bio procesuiran i pozvan na historijsku odgovornost, samo je u bošnjačkom rezervatu moguće da se taj korupcionaš i lunatik maskira u pjesnika i promoviše svoje poetske škrabotine. Da ne govorimo o monstruoznoj mafijaškoj hobotnici koja je godinama pljačkala BiH, a koja je bila institucionalizovana u obliku Stranke za BiH. Ništa dobroga nismo doživjeli od hodža u politici, a najgori od svih bio je Haris Silajdžić. Kada je ponižen na izborima potpuno se povukao povrijeđenog ega i skršene narcisoidnosti, bez imalo grižnje savjesti zbog haosa i pometnje koju je ostavio kao svoje političko nasljeđe. Sada se vraća kao nižerazredni pjesnik što govori o njegovom karakteru. Čitam kako je japanski arhitekta nedavno izvršio samoubistvo u Turskoj jer konstrukcija koju je projektovao nije imala dobru statiku i nije izdržala opterećenje. Inženjera-Samuraja je toliko mučila grižnja savjest da je izvršio samoubistvo. Harisa Silajdžića baš briga za propast koju je napravio za dva miliona ljudi, on uživa u fantazijama o sopstvenoj posebnosti i značaju i zamara poltrone kojima je okružen svojom bezveznom literaturom.
