Ne tiče se teme, a neće mnogo pomoći ni postavljaču, ali ovaj tvoj odgovor zeini me ponukao da napišem svoje, stvarno skromno, iskustvo sa dervišima i tekijama (iako me kritichar svrstao u derviše, čim sam kritikovao djelovanje "vehabija"). Naime, tekija u kojoj sam nekoliko večeri proveo u zikru se nalazi u Travniku, odmah povrh "Šarene džamije". Ne sjećam se imena šejha, nisam siguran ni je li još živ. Elem, poslije obavljenog namaza, svako veče se pristupalo zikru, u halki. Šejh je sjedio u halki, kao i svi drugi i zikrio. Poslije zikra, pozvao bi nas u sobu, koja se nalazila u lijevom krilu tekije i nije bila mnogo velika. Tek nekih 30-tak kvadrata (barem se meni tako čini sad). U sobi se nije nalazilo ništa izuzev šilti i spužvi poredanih po podu i uz zidove, ispred kojih je stajao tek pokoji niski stolić. Šejh je sjedao u vrh sobe, skroz lijevo, gledajući na položaj u tekiji. Neki su mu prilazili i ljubili ga u ruku, valjda iz poštovanja. U noge nije niko, sigurno. Poslije sam saznao da šejh nije završio nikakvu zvaničnu školu, ali je oko sebe imao inžinjere elektrotehnike, arhitekte, ekonomiste, doktore, psihologe, itd.. Meni je bilo malo čudno poštovanje, koje su ispoljavali prema šejhu, a i on prema njima. Bilo je tu nečeg višeg od običnog džematskog poštovanja. Osjetila se ljubav između njih. Bez interesa. Šejh nije mnogo pričao. On bi spomenuo neki događaj i dao svoje viđenje i shvatanje, a onda bi pozvao jednog od ljudi koji su bili oko njega, pa ga zamolio da nam on priča o tome, kako to objašnjava njegova struka, šta je ono što su činjenice i fakti, a šta bi to moglo značiti i kako to tumači sa stručnog aspekta. Naravno, svaki put je birao onog predavača, koji bi na zadatu temu, zaista imao šta i ispričati i objasniti. Svaki od predavača je sa velikim žarom objašnjavao ono što ga je šejh zamolio i uživao da odgovara na naša pitanja do kasno u noć. Bezbeli, uz predavanja smo ispijali čaj, iz nekakvih malih čašica, i to sam zapamtio zbog jakog ukusa čaja, a što je za mene tad bilo nepojmljivo, jer sam navikao na velike količine kahve, na sijelima takvog tipa, u džamijskim prostorijama, kojima sam ranije (i kasnije) prisustvovao.arzuhal wrote:Ti bi, da si čula stenjanje i dahtanje u drugoj prostoriji, tvrdila da si prisustvovala intimnom odnosu, iako bi, ako to ne bi mogla dokazat s još tri pravedna svjedoka koji su očima vidjeli, bila kažnjena za klevetu, po šerijatu...Jer čula si svojim ušima...Tako mi živimo kao muslimani, oni pravi, pravovjerni, ne zalutali kao derviši, zato smo donji a sve se nešto bremedetimo, aman-zaman...zeina wrote: Svojim usima slusala kad rodjak veli da je odlazak u Tursku kod sejha jednak odlasku na hadz...meni dovoljno da vidim koliko je tu sati
Brat mi bio kreno u tekiju, uvjeravali ga kasnije da ako napusti sejha da ga niko vatre spasiti ne moze...po njima izgleda vatre spasava sejh a ne Allah...estagfirullah
Imali su neke obrede ne sjecam se sta ali mome bratu je bilo nejasno i pitao je zbog cega, sta je svrha, da bi dobio odgovor da ne pita previse jer se neke stvari ne pitaju nego se samo izvrsavaju....znaci slijepo slijedjenje, klasicno ispiraanje mozga....u Islamu ne postoji pitanje koje se ne smije postaviti, Islam ima odgovor za sve, ovi koji nemaju odgovor ocito nisu Islam
Prvi opis u kojem pominješ da ti je neko brata uvjeravao da je naj..o ako napusti šejha i da ide u vatru mi ukazuje na halidije koji su, kada su došli u BiH, napravili dar-mar od tesavufa, nema čiji se bejat haman nije primao i ko bejata nije mogao dati, samo dođi, na tenderu makar krao...Rahmetli rudar, Sinan Arnaut, jednom ih nazva derviškim vehabijama: ako nisi s njima - gotov si!
A ovaj drugi opis u kojem se ti ne sjećaš šta, al'..., a gdje ni tvom bratu nije bilo nešto jasno, mi govori - ništa...
Kad sam bio (evo jedan primjer iz vlastitog života povodom priče o "slijepom slijeđenju bez dopuštanja da se pita") u društvu jednog sufijskog šejha iz Halepa, još je bio i od Ehli-bejta, taj mi je stalno govorio: sel, sel! (pitaj, pitaj!), i ja stalno pitao što me zanimalo, a kasnije i neka marginalna pitanja koja me i nisu zanimala...Mi šutimo, lijepo, čaj se pije, a on: pitaj! Sjećam se, evo naumpada mi sad, da nisam imao jednom nijedno pitanje spremno pa sam bubnuo zadnje o čemu sam razmišljao:
Ma me'ana "we la ta'du ajnake 'ahnum"? (Šta znači "...i ne skidaj svojih očiju sa njih!", to je dio ajeta iz sure el-Kehf)
...pa je uslijedilo lijepo predavanje o tefsiru ajeta koji govori o ashabima sofe...
Nikakvo ispiranje mozga, ništa što se stalno laže o tesavufu i prenosi od jezika do jezika...
Ima zloupotreba tesavufa i budalesanje od strane nekih, ali toga ima u svemu i kod svakog. Ali najviše od svega ima nerazumijevanja i neznanja koje se širi, onako, bez veze, kao da je istina...
Ljudi uzimaju sebi za pravo da svašta pričaju, pogotovo o onome što ne znaju, pa i ne skontaju kada ih stigne šamar iz gajba...
Ne bih da povrijedim zeinu, ali naš narod je inače sklon da povjeruje svemu i svačemu što čuje od nekog, bez provjere ili ličnog uvjeravanja. Mnogo smo zaostali brate, pa kad vidim kakve nebuloze se valjaju po internetu, a sve po nekakvim stranicama, kojima je cilj širenje istine o Islamu, kakve se gluposti predstavljaju kao nekakva čuda i mudžize, a blage veze nemaju s mozgom, i koliko ljudi je oduševljeno s tim, nije ni čudo što smo danas tu gdje jesmo.