Ako sam te dobro shvatio, pitas me nesto poput: Ako vec nisam Boziji poslanik ili barem Imam, kojeg vraga onda uopce postojim? Potrazi odgovor koji ce te zadovoljiti, i meni se to cini kao vazno pitanje. Ili smatraj da je tvoje postojanje besmisleno, tvoja stvar.dadinjo33 wrote:Pa fino si ranije opisao ismet i nacelno se slozio sa mojim shvatanjem napisanog. Ali, ako je ismet stepenovan, a 'pravi' rezervisan za imame i poslanike, sta je uloga skromnog puka poput tebe, da se divi opisima njihovog laserskog vida kojeg ni ne shvata, jer sam ne gleda njime?
Sto se mene tice, nemam nikakvu doktrinu, ali me odusevljavaju vaskolike na koje nailazim, ismet je jedna od njih.
Koncept sejjida kako si ga opisao mi je neuvjerljiv, slicno tvom opisu arzuhalove "mogucnosti razboljenja bez stetnih posljedica po organizam". Kao, i nesto znaci biti sejjid, a i ne znaci, jer ih ima svakakvih. Sam koncept preferencije neke krvne loze u Bozijim ocima mi je nepravedan, nelogican i sukobljen sa stvarnoscu i iskustvom.
Sto se sejjida tice, uopce nisam spominjao Boga nego postovanje vjernika muslimana prema njima. A kad smo kod Boga, ne cini li ti se logicnim da kad bi Ga ti mogao obuhvatiti svojim umom, izmedju tebe i Njega ne bi bilo nikakve razlike. I djetetu izgleda prilicno bezveze, i ozbiljan si serator u njegovim ocima, kad mu branis dosta toga sto bi mu moglo nastetiti, cak ga i zivota kostati, a njemu se cini jako privlacnim i bezazlenim. Onda poraste i sazna u cemu je fol. Tu negdje, u djecijem svijetu, lezi i odgovor na tvoje pitanje: Sve sto raste, htelo bi da raste, neka raste i treba da raste... Ipa sve do kraja te lijepe i nadasve poucne pjesmice
