Daphna wrote:Napraviti budalu od tebe može bilo koja žena! Bez obzira na nacionalnost! Dakle, do nje je i njenog mentalnog sklopa, možda odgoja, utjecaja sredine! Pa bila ona Bosanka, Amerikanka, Meksikanka...
samo da kazem da napraviti budalu od nekog moze bilo koja OSOBA

i zaista ne kontam zbog cega i kako je ova prica odraz na sve bosanke/sarajke...
a sada da dodam jos nesto zbog cega cu vjerovatno biti razapeta....nakon vise citanja ove price ja zaista ne mogu da pronadjem tu neku ogavnu, neoprostivu stvar koju je ova djevojka uradila?

eto on ostavio sve zbog nje (a ko ga je tjerao?

), pa onda ona njega ostavila...eto bila ljubomorna (a to da neko od nas NIKAD nije osjetio ljubomoru su price za malu djecu

)...eto hajde recimo bila i razmazena i nezrela...pa sta?
on kao odrasla osoba je na osnovu svojih osjecanja donio odluku o svoojoj buducnosti i svom zivotu...da li je ona trebala iz nekog osjecaja duznosti ili krivice da ostane s njim samo zato sto se on preselio u Bosnu (eto ZBOG nje)?

ljudi budu zaljubljeni, pa se odljube...vole nekog, pa ga onda ne vole...probaju vezu, pa vide da ne frcera...probaju i brak, pa u neka doba ljubav nestane, veza prestane da funkcionise, pa se rastanu...da li je to kraj svijeta?
njena mama je plakala za njim...pa onda nek mama bude u vezi s njim

naravno da boli kada neko za koga imamo osjecanja prestane da osjeca to isto za nas...naravno da to razocara, boli, ljuti...ali (do koje mjere) mozemo li kriviti tu drugu osobu samo zato sto su osjecanja prestala? i prebacivati odgovornost za SOPSTVENE odluke i poteze na tu osobu i njena osjecanja...djevojka je raskinula s njim i nastavila dalje sa svojim zivotom (sram je bilo usudila se da obuce minic i izasla jos vani da se provede

umjesto da tuguje za njim)...ovakve stvari vrijedjaju ne samo srce, nego i ego...ali i pored bola i patnje u odredjenom momentu kao odrasle osobe treba da preuzmemo i sami odgovornost za vlastite odluke i poteze...ona ne zeli da bude s njim...i tu je kraj price, bez obzira koliko to bolilo

naravno da je to jako tesko prihvatiti, posebno ako jos uvijek gajimo neka osjecanja prema toj osobi, ali to je sastavni dio zivota i u takvim situacijama postoje dvije opcije: zaglaviti u nekom prostoru punom negativnih osjecanja, mrziti tu osobu, kriviti je, biti ljut na nju (sve ovo pije vode neko kratko vrijeme, a zatim pocinje vise stete nanositi onoj osobi koja to osjeca nego bivsoj/bivsem) ili spakovati uspomene u ladicu sjecanja, ne osvrtati se na proslost previse dok ne prestane biti suvise bolna, i okrenuti i lice i srce ka sutra, ka buducnosti, ka nekoj novoj osobi koja ce biti u stanju da nam na nasa osjecanja uzvrati istom mjerom

mogucnost izbora uvijek postoji...