Ljubav ili ponos?

[suncandan]

Ma ma ma..... nema tu puno price..... treba imati granicu...... ako sam sebe ne postujes nece te niko postovati....
ljudi su razliciti i uvijek ce biti svega........

[djevojka26]

prica iz licnog iskustva:
Zapocela sam vezu s muskarcem koji je bio u mene ludo zaljubljen, a on meni tek onako simpatican. U vezu sam usla onako opusteno, da bi doslovno u vrlo kratkom periodu izgubila glavu, zaljubila sam se puno, previse i dala sebe 100 % u tu vezu...Vidjela sam u njemu covjeka svog zivota i procjenila kako se za tu vezu vrijedi borit....
Nemogu reci da i njemu nije bilo stalo jer jeste pokazivao je to.... Ali sta se desava, u onom trenutku kada je shvatio da sam njegova i da ga iskreno i cisto volim, kao da se nesto promjenilo. Spontano ali to se desilo poceo je manipulisati sa mnom... E ali vec je bilo kasno, jer ja nisam nista od toga vidjela od slijepe ljubavi.... I kako vec neko rece u postovima prije kada sve od ljubavi iscrpis, prestaje ti biti zanimljivo...I moj dragi koji se kleo kako me voli, kako sam mu sve, koji je sve skupa planirao sa mnom, doslovno je ispario iz mog zivota, bez rijeci, objasnjenja, poruke, pozdrava... Uslijedio je sok i nevjerica... Toliko sam se osjecala bezvrijedno, a u istovremeno bijesno da vam nemogu opisati...
Poslje par dana otrijeznjenja, kad progledas i hladnije glave vratis film unatrag, shvatis da ipak bez obzira na svu ljubav u kljucnom momentu treba ponosno istaknuti sebe...
poenta:
Ne treba biti iskljucivo ponosan, a opet ni toliko glupavo zaljubljen (kao sto sam ja bila), jer tu gubis svoj identitet. Zavisno od situacije ili jos bolje ako te ima neko iskreno posavjetovat ipak je potrebno nekada i reci eh sad da vidimo malo kako "JA" hocu/necu.

[Aleluja]

...kakav ponos, kakve trice, pa nismo djeca pobogu vrati mi moje igračke neću se više igrati sa tobom...

...ako ti se zove zovi ga, želiš ga uzmi ga, ne moraš čekati da on prvi preuzme inicijativu...neka malo on bude lovina gdje piše da djeve ne mogu biti lovci...budi ono što jesi i tako se i ponašaj u dosluhu sa sobom a ponos kada ovlada tornja se ljubav dalje ...

Opet i iznova govorim u svoje ime i hvala nebesima što nismo svi isti!

[Aleluja]

.

.I moj dragi koji se kleo kako me voli, kako sam mu sve, koji je sve skupa planirao sa mnom, doslovno je ispario iz mog zivota, bez rijeci, objasnjenja, poruke, pozdrava...

Ma jebat ga (da prostiš) nije vrijedan ni spomena, uživaj što nisi više sa skotom, imaš 100% predispoziciju da upoznaš svoju podobnu osobu !

[djevojka26]

.

.I moj dragi koji se kleo kako me voli, kako sam mu sve, koji je sve skupa planirao sa mnom, doslovno je ispario iz mog zivota, bez rijeci, objasnjenja, poruke, pozdrava...

Ma jebat ga (da prostiš) nije vrijedan ni spomena, uživaj što nisi više sa skotom, imaš 100% predispoziciju da upoznaš svoju podobnu osobu !

hehehe hvala Aleluja

[Aleluja]

hehehe hvala Aleluja

Nema na čemu i drugi put!

[illuminated]

Ponos u ljubavi ne postoji,
Ljubav je dobrostiva i kada daje, ne trazi nista zauzvrat....
Ljubav je sama sebi svrha, u ljubavi ne postoji "ja"...
U ljubavi nestajes i kao takav u potpunosti si zaokupljen osobom koju volis...
Ako ta osoba vrijedi tvoje ljubavi i ako ta osoba voli tebe, u tom slucaju tvoje je samo ono sto das...
Sve ostalo, nije ljubav nego potreba, navika ili nesto sasvim trece....
Recimo da je ovaj gore navedeni opis ljubavi nezreo i pretjeran....
Ljubav je i uzajamno postovanje i razumijevanje sa velikom dozom intime...
U ljubavi vlada ogromna doza povjerenja, tu nema mjesta ni ljutnji ni ponosu,
u tom slucaju se odvajamo od osobe koju volimo i pocinjemo djelovati samostalno.
U nekim situacijama nije pitanje ljubav ili ponos, vec ljubav ili ne...!
Ljubav je naivna i cista, u ta cetiri zida...Mudra i oprezna van.
Ljubav je svijet za sebe koji je prevelik za jedno a premalen za troje...
Ponos je odbrambeni mehanizam onih koji nemaju hrabrosti za ljubav...

[quote



nice

[TheGodfather001]

joooooj ponos u ljubavi... svašta... nespojivo

[nurr]

Ljubav na prvom mjestu. Ako smo svjesni da je prava i da se vrijedi za nju boriti.

[rum_plocica]

Da li u ljubavi ima mjesta ponosu ili drugačije ako prevlada ponos je li to onda ljubav?

Razmišljam o tome nakon što sam nagovarala prijateljicu da prva nazove muškarca kojeg ludo voli nakon bezvezne svađice, a ona kaže "Imam i ja svoj ponos, nek on nazove ako mu je stalo".

Ja mislim da takvoj vrsti ponosa nije mjesto u jednoj vezi, ako nekog voliš nesebično se i daješ.
Međutim, upoznala sam mnogo ljudi koji će radije "crknut" nego učinit prvi korak.
Šta vi mislite da li treba praviti granice do kojih možete ići i ako se dođe do tih granica ne popuštati ni pod cijenu gubitka voljene osobe, ili u ljubavi ne praviti nikakve granice?

Ja kad volim bezuvjetno se dajem, ništa ne kalkulišem i zaključam ponos u ostavu.
A vi?

Kad bezuvjetno dajem... obicno najebem so I've stopped doing that. Mislim da žena mora imati malkice više ponosa od muškarca..

[nutelina]

Trenutno sam u dugoj vezi i prije ove veze sam imala jednu koja je trajala nekoliko godina i nikad nisam prešla preko svog ponosa ni zbog koga.Znači,ako me neko pravi budalom,slaže,prevari ili nešto u tom fazonu,ne znam ni ja kol'ko da sam provela vremena s njim i kol'ko da me moli za oprost,tu oprosta nema.Ponos mi je najbitniji,sama sebi sam najbitnija i ne dam nikom da me pravi budalom.Bivši mi priznao nakon 3 godine veze da me jednom prevario i tad se naša veza završila.On je molio,plakao,rekao da se to desilo u prvom mjesecu naše veze,da se nismo kako treba ni znali..Šta to meni treba da znači? On je mene prevario,bilo prvi dan naše veze ili nakon 3 godine,meni je svejedno.Prevara je prevara i tu priče nema.Ja sam njeg voljela i bilo mi je stvarno teško,ali oprostila nisam! Sad sam u vezi koja traje preko 4 godine.Moj sadašnji dragi je stvarno super,volim ga,planiram provesti život s njim,međutim kad bih saznala da me kad prevario,opet bih postupila isto kao i prošli put.Ako je nekom stvarno stalo do tebe,nikad ti neće dozvoliti da biraš između ponosa i ljubavi.

[dusa_raskopuša]

Trenutno sam u dugoj vezi i prije ove veze sam imala jednu koja je trajala nekoliko godina i nikad nisam prešla preko svog ponosa ni zbog koga.Znači,ako me neko pravi budalom,slaže,prevari ili nešto u tom fazonu,ne znam ni ja kol'ko da sam provela vremena s njim i kol'ko da me moli za oprost,tu oprosta nema.Ponos mi je najbitniji,sama sebi sam najbitnija i ne dam nikom da me pravi budalom.Bivši mi priznao nakon 3 godine veze da me jednom prevario i tad se naša veza završila.On je molio,plakao,rekao da se to desilo u prvom mjesecu naše veze,da se nismo kako treba ni znali..Šta to meni treba da znači? On je mene prevario,bilo prvi dan naše veze ili nakon 3 godine,meni je svejedno.Prevara je prevara i tu priče nema.Ja sam njeg voljela i bilo mi je stvarno teško,ali oprostila nisam! Sad sam u vezi koja traje preko 4 godine.Moj sadašnji dragi je stvarno super,volim ga,planiram provesti život s njim,međutim kad bih saznala da me kad prevario,opet bih postupila isto kao i prošli put.Ako je nekom stvarno stalo do tebe,nikad ti neće dozvoliti da biraš između ponosa i ljubavi.

Tako i treba!