Ljubav ili ponos?

[juli84]

Da li u ljubavi ima mjesta ponosu ili drugačije ako prevlada ponos je li to onda ljubav?

Razmišljam o tome nakon što sam nagovarala prijateljicu da prva nazove muškarca kojeg ludo voli nakon bezvezne svađice, a ona kaže "Imam i ja svoj ponos, nek on nazove ako mu je stalo".

Ja mislim da takvoj vrsti ponosa nije mjesto u jednoj vezi, ako nekog voliš nesebično se i daješ.
Međutim, upoznala sam mnogo ljudi koji će radije "crknut" nego učinit prvi korak.
Šta vi mislite da li treba praviti granice do kojih možete ići i ako se dođe do tih granica ne popuštati ni pod cijenu gubitka voljene osobe, ili u ljubavi ne praviti nikakve granice?

Ja kad volim bezuvjetno se dajem, ništa ne kalkulišem i zaključam ponos u ostavu.
A vi?

[bandini]

pa nekom prevelikom ponosu i nema mjesta u vezi
mada ne treba se ni kako ti kazes bezuvjetno prepustati voljenoj osobi, jer ako to radis poslije nekog vremena moze poceti da te zajebava samo tako, bez ikakvog razloga
a onda si donji

[zelenashica]

Sve je to od osobe do osobe....ja lično u ljubavi ne znam za ponos,dok sam imala prilike da se uvjerim da je ponos taj radi kojeg se odbacuje ljubav.

[tinchy]

Prije sam bila strašno ponosna, nikad mi ne bi palo napamet da se prva javljam, izvinjavam pogotovo ako nije do mene i tako... Ali eto valjda i kad ti nije bitan taj neko ponos radi svoje, ali onda kad se zaljubiš to sve ostaviš po strani tako je bilo i sa mnom. Na početku veze sam nešto otersala bespotrebno, bi mi krivo kasnije, vidjeh ni njemu nije pravo ... Fino uzmem telefon u ruke, nazovem, izvinim se... i kažem da ne želim da ga izgubim radi gluposti.
I nakon toga više nikad nije bilo mjesta ponosu, valjda to ono jednom kad se preko ponosa pređe ostaje tako i ubuduće

[Mr.Penguin]

.

[new_jazzWa]

Nikad nisam gledala na ponos, ako pogrijesim izvinem se, ali ono posljednje sto me snaslo mi je otvorilo oci. Nakon godina zajebancije,nadanja, cekanja, i sranja koje mi je napravio (ovo samo za jednu osobu vazi), rekla sam, da mi dodje nazad na koljenima, i kaze: " Uzmi me nazad ili se ubijam pred tobom", rekla bih mu PUCAJ... Postoje granice za sve, i za lijepe i za ruzne stvari...Ne mozemo biti idioti dok postojimo... Sto se tice ostalih ne znam,vidjecemo...Nisu svi ljudi isti, i ne zasluzuju svi isti tretman Ni previse ljubavi niti previse ponosa nije dobro

[juli84]

Ljudi mijesaju ponos sa tvrdoglavosti/umisljenosti. Daj ti drugarici nekoliko godina pa ce ona zaboraviti "ponos" i doce vrijeme kada nece zeljeti biti sama ni po koju cijenu...

Ima 32 ako do sad nije skontala ne znam kad će

A to o godinama u kojima se bojimo samoće nema govora o ljubavi, to je onda nešto sasvim drugo.

[bandini]

Ljudi mijesaju ponos sa tvrdoglavosti/umisljenosti. Daj ti drugarici nekoliko godina pa ce ona zaboraviti "ponos" i doce vrijeme kada nece zeljeti biti sama ni po koju cijenu...

Ima 32 ako do sad nije skontala ne znam kad će

A to o godinama u kojima se bojimo samoće nema govora o ljubavi, to je onda nešto sasvim drugo.

skontace kad bude kasno

[juli84]

Nikad nisam gledala na ponos, ako pogrijesim izvinem se, ali ono posljednje sto me snaslo mi je otvorilo oci. Nakon godina zajebancije,nadanja, cekanja, i sranja koje mi je napravio (ovo samo za jednu osobu vazi), rekla sam, da mi dodje nazad na koljenima, i kaze: " Uzmi me nazad ili se ubijam pred tobom", rekla bih mu PUCAJ... Postoje granice za sve, i za lijepe i za ruzne stvari...Ne mozemo biti idioti dok postojimo... Sto se tice ostalih ne znam,vidjecemo...Nisu svi ljudi isti, i ne zasluzuju svi isti tretman Ni previse ljubavi niti previse ponosa nije dobro

Možda ljudi tu i najviše griješe kad nakon jednog lošeg iskustva postave granice za sve sljedeće prilike.
Sviđa mi se to tvoje da nisu svi ljudi isti i da ne zaslužuju isti tretman, al mislim da kod većine preovladava ono ko se jednom opece...

[juli84]

Ljudi mijesaju ponos sa tvrdoglavosti/umisljenosti. Daj ti drugarici nekoliko godina pa ce ona zaboraviti "ponos" i doce vrijeme kada nece zeljeti biti sama ni po koju cijenu...

Ima 32 ako do sad nije skontala ne znam kad će

A to o godinama u kojima se bojimo samoće nema govora o ljubavi, to je onda nešto sasvim drugo.

skontace kad bude kasno

Nije za ljubav nikad kasno, al mislim da je ipak bolje prihvatiti je onda kad se nudi.
Meni se mnogo više sviđa zaljubljena i luda nego ponosna i sama

[Mr.Penguin]

.

[ladyblue18]

Zlatna sredina.

Slazem se da ponos niposto ne smije biti prepreka kada ti je do nekoga bas stalo, onda i sam vidis svoje greske pa se izvines, pa oprastas i ti, ali niposto ne smije covjek biti ni toliko bezobziran prema sebi da se izvinjava za greske koje ne napravi, da popravlja situaciju kada nije on kriv, jer druga strana vidi da joj se moze i onda sve ide u neku stvar, obicno bude tako.

[Mr.Penguin]

.

[Loulou]

S jedne druge teme, a u vezi s bezuvjetnim predavanjem drugoj osobi:

koliko god ti trivijalno izgledalo,kad se nekome das apsolutno,tu ga gubis,jer nemas vise sta dati.
ne naravno u trenu,nego u nekom kratkom periodu..

obzirom da je ljubav konstantno davanje,onda kad das sve.. taj neko ode da energiju trazi na drugome mjestu.
tako da samo emocije,bez racionalnosti,uvijek lose zavrse..tako da to kod tebe nije "dosadi ti"nego nema vise sta dobiti od tebe,iscijedi te i ide dalje.

Ponos treba postojati u svakom odnosu i ne vidim u tome ništa loše.
Ali, treba postojati i sposobnost da se uvidi vlastita krivnja/greška, razazna bitno od nebitnog, da "oprosti" ne bude najteža riječ za izgovoriti...

[Attitude]

nema mjesta niti smije biti ponosu u ljubavi..
ne kazem da se treba pustit da te gaze ..a niti gazit...ali ponos i ljubav stanuju na razlicitim adresama ( )

ima jedna fina pricica koje se uvijek sjetim

Bio jednom jedan dječak po imenu Dječak.
Dječak je bio krupan, zgodan dasa…
I Dječak je bio zaljubljen.

Dječak je bio zaljubljen u djevojčicu po imenu Djevojčica.
Ali Djevojčica za to nije željela da zna.

Vidite, Djevojčica je bila ljupko, lijepo, majušno, slatko stvorenje…
i Dječaka je, da izvinite, veselo vukla za nos.
Dječak prosto nije znao šta da radi.

Vidite, dok Djevojčica nije naišla Dječak prosto nije mogao da se odbrani od drugih djevojčica…
Trenutni problem bio je da je Dječak do ušiju bio zaljubljen u Djevojčicu,
a da nije znao kako da je obrlati.
I tako je jednog dana dječak pitao svog prijatelja, Prijatelja, za savjet.

Poslije dugog razmišljanja, Prijatelj je posavjetovao Dječaka
da zaigra igru “Ne dam ti se” na koju bi Djevojčica ubrzo morala da padne.
Dječak je prihvatio Prijateljev savjet…
I ne lezi vraže…
Djevojčica je uskoro izgubila glavu.
Počela je da sanja Dječaka.
Neprestano je smišljala slučajne susrete s Dječakom.
Nije prestajala da mu piše ljubavna pisamca.
Njeno srce je stalno vapilo za Dječakom.

Ali sada Dječak za to nije želio da zna, zato što je igrao igru “Ne dam ti se”.
A ni Djevojčica nije znala šta da radi… jer je bila zaljubljena u Dječaka… a Dječak ju je prosto ignorisao.
I tako je Djevojčica otišla do svoje prijateljice, Prijateljice, po savjet.
Prijateljica je rekla Djevojčici da treba da igra igru “Ne dam ti se” na koju bi Dječak ubrzo morao da padne.
Djevojčica je prihvatila Prijateljičin savjet i zaigrala igru “Ne dam ti se”.
Ali pošto je Dječak već igrao igru “Ne dam ti se”, nije ni primijetio da i Djevojčica igra igru “Ne dam ti se”.
I tako se ništa nije ni desilo.
E sad je to kraj ove tužne priče.

I Dječak i Djevojčica igrali su igru “Ne dam ti se”…
I nikada se više nisu ni vidjeli ni sreli.
Ali su zato oboje poslije toga živjeli…veoma daleko jedno od drugog.

[kritichar]

Ponos

[Dioda]

Zlatna sredina.

Slazem se da ponos niposto ne smije biti prepreka kada ti je do nekoga bas stalo, onda i sam vidis svoje greske pa se izvines, pa oprastas i ti, ali niposto ne smije covjek biti ni toliko bezobziran prema sebi da se izvinjava za greske koje ne napravi, da popravlja situaciju kada nije on kriv, jer druga strana vidi da joj se moze i onda sve ide u neku stvar, obicno bude tako.

Dok sam bila mladja, znala sam se zainatiti, pa nikad ne bih nazvala prva, bez obzira ko je kriv za svadju Pa sam skontala da to ne ide tako
Uvijek sam za izvinjenje, ako je moja greska. Pa cak i ako sam samo dijelom kriva za nesto, pokusavala sam da izgladim.
Ako neko ne zeli da prizna da je kriv, i uvijek svaljuje na drugog, tjera inat, fura taj glupavi ponos e onda se ne mozemo tako igrati

U ljubavi ne bi trebalo biti takvog ponosa, ako neko stalno primjenjuje to "ako mu je stalo nek' nazove" od te ljubavi nema nista.

Ja sam jednom tako zagulila, nisam se javila tadasnjem momku tacno mjesec dana (on je bio kriv), a i on je isto tako zagulio. Na kraju je on nazvao, pomirimo se Iz ove perspektive - trebala sam tada prekinuti s njim Cim pocnu takva s*anja, nema nista od toga
Neko ciji je ponos jaci od ljubavi i razuma nikad nece imati normalnu vezu sve dok sebe malo ne koriguje

[Libyano]

Licno ne vjerujem u suzivot ponosa i ljubavi, mada svi u porodici misle drugacije i ubjedjuju me da sam u krivu.
Meni se cini da bih prije preselio na onaj svijet nego pustio ponosu da upravlja mnome kad je ljubav u pitanju.

[djana h]

Ljubav je ljubav,a ponos je ponos.
Kad volimo ne mozemo greske i izvinjenja pravdati ponosom ili ih ciniti iz ponosa.Onda to i nije ljubav dok se ijedno inati i suti danima,nece da nazove i sl.Kad volimo onda slijedimo srce i svoju ljubav,a ne ponos.

[fidoremilienko]

A Edo Maajka



Najbitnije je rasčistiti sam sa sobom

[ActionWoman]

Licno ne vjerujem u suzivot ponosa i ljubavi, mada svi u porodici misle drugacije i ubjedjuju me da sam u krivu.
Meni se cini da bih prije preselio na onaj svijet nego pustio ponosu da upravlja mnome kad je ljubav u pitanju.

Predivna ti je zadnja recenica...

[plain vanilla]

Gdje ima ponosa, tu nema ljubavi.

[johnny-bravo]

Nikad nisam gledala na ponos, ako pogrijesim izvinem se, ali ono posljednje sto me snaslo mi je otvorilo oci. Nakon godina zajebancije,nadanja, cekanja, i sranja koje mi je napravio (ovo samo za jednu osobu vazi), rekla sam, da mi dodje nazad na koljenima, i kaze: " Uzmi me nazad ili se ubijam pred tobom", rekla bih mu PUCAJ... Postoje granice za sve, i za lijepe i za ruzne stvari...Ne mozemo biti idioti dok postojimo... Sto se tice ostalih ne znam,vidjecemo...Nisu svi ljudi isti, i ne zasluzuju svi isti tretman Ni previse ljubavi niti previse ponosa nije dobro

Potpisujem!!! Slicna situacija, progutao hiljadu i jedno g****, oprostio neke mnogo gadne stvari, da bi samo opet dozivio isto... E kad sam digao nos, udario ja ceznju i povukao rucnu, ona pise, zove, lajka po onom nesretnom fb ko nezdrava haj zdravo... Bol je privremen, ponos je vjecan, i onog momenta kad sam otrijeznio svoju telecu glavu i naucio cijeniti sebe, ubrzo su to naucili i drugi! Nema potrebe biti skot prema nekome ko je ok prema tebi, ali nauk za ubuduce... prvi faul -> crveni karton -> ispadas iz igre...

[Libyano]

Licno ne vjerujem u suzivot ponosa i ljubavi, mada svi u porodici misle drugacije i ubjedjuju me da sam u krivu.
Meni se cini da bih prije preselio na onaj svijet nego pustio ponosu da upravlja mnome kad je ljubav u pitanju.

Predivna ti je zadnja recenica...

Tako je kako je ne mogu protiv sebe

[dječak sa šibicama]

Ponos je opcenito kontraproduktivan.

Govorim iz iskustva.