Dragi moji, kao sto sam rekao javit cu se poslije kafe, ah ta moja iskrenost je cudo zar ne? Pa da krenem. Prvo sto zelim da kazem je da se bolje osjecam. Znam da ste sad svi odahnuli

.
Prije nego sto sam krenuo po nju ispraznim se ono fizicki skroz. Skupio sam snagu, energiju i samopouzdanje. Pustio omiljenu omiljenu pjesmu, raspolozenje popravio. Dobio sam vjeru u samog sebe< to mi je falilo cijelo ov vrijeme. Zamolio sam boga da mi da ono sto je najbolje za mene. Pa sta god to bilo.
Susret je krenuo lose za mene. Standardna prica sta ima itd. Ona je bila jaka i cvrsta, dok sam se ja borio za svaku rijec. Gusio sam se. Na prvi pogled dosla je da mi da konacno ne. Pomislio sam da ce me oborit odma tu na samom startu. Ja se nisam mogao predat tek tako. Hrabrost mi je dosla, okrenuo sam glavu prema njoj, pogledao sam je u oci duboko, i krenuo da pricam. Vjerovao sam u sebe.
Istinu, govorio sam istinu, gledao je u oci. Necu ulazit u detalje, nemam potrebu. Govorio sam cvrsto, opusteno, i precizno. Osjecao sam se dobro. Iznio sam istinu, rekao sam sve od samog pocetka. Nakon sto sam zavrsio, tako me toplo i cvrsto zagrlila. Pocela je da place, zajedno smo se drzali dugo.
Pustio sam je i nastavio da pricam, podjelio sam puno toga iz svoje proslosti. Ona je sjedila i slusala, pustila bi suzu nekad, ono sto iznenadilo tokom kafe pocela je da se ponovo smije. Nije se dugo imala osmjeh na licu, zelio sam zaustavit vrijeme i samo je gledat tako sa osmjehom na licu. To me raduje, raduje me to da vidim osmjeh na njenom licu. Drago mi je zbog nje. Rekao sam joj koliko je volim, i ako zeli da ide nek ide, pustit cu je, jer je volim, halalit cu joj. Onda je ona pocela da prica. Rekla je da je izgubila volju, da nema vjere, da je poljuljana, da nezna sta da misli. U jednom trenutku rekla mi je da zeli da vodi ljubav.Kad sam rekao da je volim, rekla je da cu morat zasluzit da ona to isto kaze. Kaze da joj falim, kaze da zeli da bude sama na neko vrijeme. Govori mi suprotne stvari, kaze da zeli prijateljski zagrljaj, pa mi kaze da sam ja njena dusa. Neznam ni ja vise. Na kraju mi je rekal da je dosla da mi kaze da nema nikakve nade u nas, sad nije sigurna, nije sprmna na bilo kakvu iskrenu odluku. Ja sam joj dao do znanja da bilo kakva odluka me nece unistit, da sam cvrst i jak pa sta da bude.
Razmislio sam o svemu sto se dogodilo uz kafu. Neznam sta da uzmem iz svega toga. Zene ajmo ukljucite se. Dali trazi paznju, prostor, dali zeli da mi kaze gotovo je samo nema hrabrost. Ono sto je meni cudno, salje mi razlicite signale. Neznam kako da reagujem. Neznam sta da radim. Dali da joj se javim, kad da se javim, sta da kazem? Mislim da ni ona ne zna sta zeli.
Meni je kafa dobro dosla, rekao sam sta sam imao da kazem. Kao da mi je kamen pao sa srca, osjetio sam neko olaksanje, osjecam se bolje. Sta god da bude, ja se osjecam bolje. Ako zeli da ide nek ide, meni je toliko lakse, sve pjevusim. Ne osjecam se bolje jer imam nadu, osjecam se bolje jer znam da vise nista nije u mojim rukama, pa sta god da bude. Kako god da bog da. Volim je ali bi izasao iz svega ovoga puno bolje nego sto sam mislio. Nisam vise down, ili u offu. Rasterecen sam, sta god da bude.
Da cujem vas, ali ono pravo iskreno, sta mi je radit? Pokazala je emociju sinoc, suze, toplotu, dali za ovog ovdje fakina ima jos jedna sansa u njenom srcu? Sta da radim, dali da joj se javim danas sa nekom opustenom porukom, pomozite mi samo iskreno molim vas. Hvala