Stvarni oblik jedne zelje....

[anais_nin]

Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta
iza svakog osmijeha
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga
i kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive
kad na usne padne list jeseni
kad se raduješ recimo nečem
a u stvari misliš o meni
ova pjesma ima stotinu zadaća
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja
ona je tvoj stražar u noći
ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema
a znaš da bi morao biti
i kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli

Zeljko Krznaric

[Amazonka27]

Godina za godinom, nižem lanac neuspjeha svog,
Otkako su me otrgnuli iz jednog sretnog zagrljaja
Ja ne znam da se smijem, ja ne znam kako da budem ja.

I svaki tračak sunca kroz crne oblake
Ja dočekam s pune nade
Da sunce ce ponovo meni da izađe

Ja ne znam biti ja.

I trpim i što nikad ne bih, samo da bih prestala okrivljavati sebe
Što još uvijek nisam ničija, niti ja imam samo svoje
Nešto što je plod ljubavi
Nešto čemu sam život dala ja


Ja to ne znam

Kad bih znala, da moja zelja nema smisla
Kad bih znala da moj san je samo iluzija
Ne bih postala loša...zla
Otišla bi...gdje dobrota vise vrijedi
Ja ne mogu vise da patim.

Iako...
Ja samo to znam...

[anais_nin]

...greska...al sad cu nesto donirati...

suti i pisi zajubjena

[Amazonka27]

...greska...al sad cu nesto donirati...

suti i pisi zajubjena

Idi upisi se u onu temu Zavidim

[anais_nin]

...greska...al sad cu nesto donirati...

suti i pisi zajubjena

Idi upisi se u onu temu Zavidim

upisala biih se ja, kad bih imala na cemu zavidit

jedna iz Alzira

Anri Krea
SAHARSKA RUŽA



Izranjajući iz okeana
Uz poslednji trzaj vrelog sunca
Mirna spavala si u jutru večitog rađanja
Prezirući možda ovu odiseju
Koja me dovela tebi
Jesen plamti u usecima tvojih irisa
Pukotina vrhunca
Pohlepa koju uvek rađa sumrak
Narandža, plavo more, istočni vetar
Zlatnožuto groblje meduza
Vreme čeznje Mlečnog Puta
Otkud nebo u tvom osmehu
Otkud moja tuga
U srcu kamena
Lakoumno ulovljena
Jalovo klizanje vremena
Tvoj glas gorak miris severa
Naga hiljadu puta
Teški miris ove noći
Gdje sam ukrštao ruke u iskonskoj tišini
Tvog zvezdanog tela
Tuga i beznađe ljubavnika
Osakaćenih tvojom senkom
Bez prave sigurnosti
U praznim očima mraka
Gde potapam tvoju prisutnost.

[anais_nin]

Sreli smo se
negdje
između svjetova
u malom prolazu
gdje
sudbine se ukrštaju
u vremenu
kada svemir utihne
da se
šapati duša čuti mogu...

J. Letić

[Amazonka27]

Jedna mladost, jedan svijet nade
Raste tiho u srcu tvom
Drugi za te ovaj svijet grade
S malo prave istine u tom

Pricaju ti price te
I svaka ima svoj sretan kraj
Al' presucuju da taj svijet krade
Bas tvog sunca sjaj

Jedna mladost, jedan san srece
Al' do nje jos dalek, dug put
I dok srce na svoj put krece
U taj svijet ocvao i zut

Odjednom ces shvatit sve
Kako nigdje nema plamena tvog
Poput mrtve rijeke svijet tece
Bez cilja svog

Tko zna, mozda na me ceka neki drugi svijet
Tko zna, i u mraku kadkad nikne divan cvijet
mozda, tko zna, jedna od sretnih
Jedna od tisucu bit cu bas ja
Tko da zna
Josipa Lisac

[danas]

ne valja ovaj prevod qurtzu sta uradise od wordsworth-a majko mila

pa de postavi orginal meni opet mrsko traziti

pa ova 'oda' je mnogo duza, ko ce sad to sve tabirit i copy paste

i samo ovako nehoticno -- ovo sto je ovdje prevedeno kao 'svijet' nije 'svijet' nego 'cvijet'... u originalu je to 'flower'...
i tako...

evo najpoznatija strofica...

What though the radiance which was once so bright
Be now for ever taken from my sight,
Though nothing can bring back the hour
Of splendour in the grass, of glory in the flower;
We will grieve not, rather find
Strength in what remains behind...

pa uporedi sa...

sada, kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti...


koja sam ja djevicanska cjepidlaka

[anais_nin]

ne valja ovaj prevod qurtzu sta uradise od wordsworth-a majko mila

pa de postavi orginal meni opet mrsko traziti

pa ova 'oda' je mnogo duza, ko ce sad to sve tabirit i copy paste

i samo ovako nehoticno -- ovo sto je ovdje prevedeno kao 'svijet' nije 'svijet' nego 'cvijet'... u originalu je to 'flower'...
i tako...

evo najpoznatija strofica...

What though the radiance which was once so bright
Be now for ever taken from my sight,
Though nothing can bring back the hour
Of splendour in the grass, of glory in the flower;
We will grieve not, rather find
Strength in what remains behind...

pa uporedi sa...

sada, kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti...


koja sam ja djevicanska cjepidlaka

ma nisam bona mislila da citavu knjigu postavis nego samo ovaj najcesce spominjani dio

Besmrtna pesma - Miroslav Antić


Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
onda će u tebi
odjednom nešto posiveti.
Na trepavici magla.
Na usni pepeljast trag.
Da li si uopšte ponekad
mislio šta znači živeti?
Ako ti jave: umro sam
evo šta će biti.
Hiljadu šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.
I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme
leteti visoko...
Visoko.
Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava
može da bude sutra
koren breze
il' trava?
Ako ti jave: umro sam,
ne veruj
to ne umem.
Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
I zato: ne budi tužan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast i čudno drag.
Noću,
kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
Neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim
kad vidiš neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim, i živim.

[Amazonka27]

Sve smo mogli mi
da je duzi bio dan
da si nasao
za me malo vremena

Sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti njezan kao nekada

Kako naci put
koji vodi do tebe
kako naci mir
kad je svega nestalo


Nikoga nema u sivom gradu
ulice moje korake kradu
i ja kao sjena sad lutam

U tvome srcu padaju kise
i sve se nase polako brise
iz svijeta tog

[rikardoreis]

VRUĆICA OD ŽENE

Jer je u visini misli ponižena,
ja bih htio njeno zlo da mi je tuđe;
ali slabo tijelo, okaljano suđe,
krvav demon želje, opsjela je Žena.

Srce mre u strasti, grijehom plamti zjena,
od ploti mi nema pakao što luđe. (ja ovo niš' ne kontam )
San je spala dosta da mi bijesno uđe
u sva uda ludost i na usta pjena.

Kipi mi u krvi putena bjesnoća,
znoj pohote bije s užarena čela,
sve su misli pijanstvo, neba vrela hula,

i, dok bludno žeđam zabranjena voća,
izgara u grču lomača mog tijela,
zapaljena divljim ilinštakom čula.

Tin Ujević

[anais_nin]

Tin Ujevic

Notturno

Nocas se moje celo zari,
nocas se moje vijedje pote:
i moje misli san ozari,
umrijet cu nocas od ljepote.

Dusa je strasna u dubini,
Ona je zublja u dnu noci:
Placimo, placimo u tisini,
Umrimo, umrimo u samoci.



ZVIJEZDE U VISINI

Ne ljubi manje koji mnogo cuti,
on mnogo traži, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parce kruva
za gladne zube) on brižljivo cuva
za zvijezde u visini,
za srca u daljini.

Cutanje kaže: u tudem svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noci
snim: ja cu doci, ja cu doci

[anais_nin]

oprostaj...

vidim te,
na uglu kisne i puste, vlazne ulice...izmices.
zadnja kap boje upravo je nestala ne ostavivsi tragove.
osjecam te
u svakom dimu cigarete punis me, strpljivo stojim ispod oluka
i pretvaram se da proci ce... kisa... ili sto vec.
cujem te,
u rominjanju kise tvoj glas odjekuje,
neznam zasto nitko necuje, tako zaglusuje, tise govori, molim te.
dozivam te,
saptom na umornim usnama tvoje ime natucam,
vrati se, uzmi sve, samo dodji i odvedi me, kisa nikad ne prestaje.
nosim te,
negdje duboko ispod ove odjece,
protkanog u mirise moje koze i svilene haljine, grijes me.
trazim te,
slijepim lutanjem propustam tvoje tragove,
moram pobjeci odavde, ova kisa budi sjecanje...

pet minuta do polaska, nema potrebe za pozdrave,
savrseno pogresno shvatit ces moje cutanje,
sad zadnji put gledam nase ulice... i ova kisa jednom falit ce...

[pitt]

Wave goodbye, feeling the distance
Home's where the heart is, but I've got to go
And my faith, hopelessly persistant
Now I believe, you're part of my soul
This lonely town, is tellin' me tonight
I'd be a desperate man, without you in my life

All in a whisper, sending a prayer
I wish that I was there with you
Maybe tomorrow, I'll wake you'll be there
But it's just wishful thinking, you know that I care
Cause when the lights go down, and I'm all alone
Wish than I was there, I wish that I was there with you
Oh baby now...with you

Close my eyes, imagine your near me
Caught in moments memories of you
How are you? Are you missin' me baby?
Cause I know what it feels like, to be lonely for you
My empty heart is telling me tonight
I'd be a crazy man, to lose you in my life

All in a whisper, sending a prayer
I wish that I was there with you
Maybe tomorrow, I'll wake you'll be there
But it's just wishful thinking, you know that I care
Cause when the lights go down, and I'm all alone
Wish than I was there, I wish that I was there...baby

All in a whisper, sending a prayer
I wish that I was there with you
Maybe tomorrow, I'll wake you'll be there
But it's just wishful thinking, you know that I care
Cause when the lights go down, and I'm all alone
Wish than I was there, I wish that I was there...baby

[idia]

nakon godina i godina ova mi je ostala u sjecanju ali ne znam ni kako se zove ni od koga je.. mozda neko prepozna pa mi javi

..kad iznemogao mene sanjas
kada ne ide
poljubi me
volis li me i kad spavas?

to je sve cega se sjecam..

i da ne bude da spamam evo jedna i od mene


Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.

Pijana kisa siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.

Kuda cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il' je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci prosla.

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da, mora da je tako.

[Leonid Breznjev]

nakon godina i godina ova mi je ostala u sjecanju ali ne znam ni kako se zove ni od koga je.. mozda neko prepozna pa mi javi

..kad iznemogao mene sanjas
kada ne ide
poljubi me
volis li me i kad spavas?

to je sve cega se sjecam..

i da ne bude da spamam evo jedna i od mene


Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.

Pijana kisa siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.

Kuda cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il' je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci prosla.

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da, mora da je tako.

da, da, MIROSLAV ANTIC Pesma za nas dvoje...

[Leonid Breznjev]

Uzalud je budim (Branko Miljković)
----------------------------------------


Budim je

zbog sunca
koje objašnjava sebe biljkama

Zbog neba
razapetog između prstiju

Budim je zbog reči koje peku grlo

Volim je ušima....

Treba ići do kraja sveta
i naći rosu na travi...

Budim je zbog dalekih stvari
koje liče na ove ovde...

Zbog ljudi
koji bez čela i imena
prolaze ulicom

Zbog anonimnih reči
trgova
Budim je zbog manufakturnih pejzaža
javnih parkova

Budim je zbog ove naše planete
koja će možda biti mina
u raskrvavljenom nebu

Zbog osmeha u kamenu
drugova zaspalih između dve bitke
kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice
nego aerodrom!

Moja ljubav
puna drugih
je deo zore koju budim

Budim je zbog zore
zbog ljubavi
zbog sebe

zbog drugih...

Budim je
mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu

Sigurno je rekla:
neka me traži
i vidi
da me nema

Ta žena sa rukama deteta
koju volim
To dete koje je zaspalo
ne obrisavši suze koje budim...

Uzalud
uzalud
uzalud...

Uzalud je budim
jer će se probuditi drukčija i nova

Uzalud je budim
jer njena usta neće moći da je kažu
uzalud je budim

Ti znaš
voda protiče
ali ne kaže ništa........

Uzalud je budim

Treba obećati
izgubljenom imenu
nečije lice
u pesku

Ako nije tako
odsecite mi ruke
i pretvorite me
u kamen!

[idia]

Usne

Usne jedino zato postoje
da s nekim podelis nesto svoje.

Kad dlanovima pritisnes celo.
Tu gde je neka vatra u glavi,
ne skrivaj ljubav neveselo,
- svima je ispricaj,
- svima javi.

Kad jedno leto
u pege
celo
oko nosa se zgusne,
sav svet nek sazna sta se to htelo,
sto se to srelo
sto se to smelo
i sto su odjednom sladje usne.

Usne su da se nesto sapne.
Usne su da se nesto nasluti.
Zatim da na njih zvezda kapne
i da se prvi poljubac nikom
nikada ne precuti.

Usne jedino za to postoje
da s nekim podelis nesto svoje.

[rikardoreis]

POSVETA MOJOJ ŽENI

Kojoj dugujem što radošću sam ispunjen
I što se moji osjećaji bude kad budimo se mi
I što istog trena počinak dolazi kad vrijeme je sna,

Skladno disanje
Ljubavnika kojih tijela mirišu jedno drugom
Koji misle iste misli bez potrebe da se zbori
I tepaju iste riječi bez potrebe da se neki smisao rodi.

Neće od zlovoljnog vjetra se zalediti
Nit' od sumornog tropskog sunca uvenuti
Cvijeće u cvijetnjaku koji je naš i samo naš

Al' posveta je ova da je drugi čita:
I bliske su ovo riječi u javnost tebi upućene

T.S.Elliot

[FFK as Lucy01]

If I Were Her Lover by Madison Julius Cawein

I

If I were her lover,
I'd wade through the clover
Over the fields before
The gate that leads to her door;
Over the meadows,
To wait, 'mid the shadows,
The shadows that circle her door,
For the heart of my heart and more.
And there in the clover
Close by her,
Over and over
I'd sigh her:
"Your eyes are as brown
As the Night's, looking down
On waters that sleep
With the moon in their deep" . . .
If I were her lover to sigh her.

II

If I were her lover,
I'd wade through the clover
Over the fields before
The lane that leads to her door;
I'd wait, 'mid the thickets,
Or there by the pickets,
White pickets that fence in her door,
For the life of my life and more.
I'd lean in the clover—
The crisper
For the dews that are over—
And whisper:
"Your lips are as rare
As the dewberries there,
As ripe and as red,
On the honey-dew fed" . . .
If I were her lover to whisper.

III

If I were her lover,
I'd wade through the clover
Over the field before
The pathway that leads to her door;
And watch, in the twinkle
Of stars that sprinkle
The paradise over her door,
For the soul of my soul and more.
And there in the clover
I'd reach her;
And over and over
I'd teach her—
A love without sighs,
Of laughterful eyes,
That reckoned each second
The pause of a kiss,
A kiss and . . . that is
If I were her lover to teach her.

[anais_nin]

Alen Sara Hanari

iz zbirke Otkidane stranice dnevnika nošene vjetrom



Uzmognem li hodati,

Otići ću do najdublje

Provalije i zagledati se

Dolje u ambis.

Razbacuju me

Sjete pramenovi

Te kojekud, zlehud,

Zgrcah oproštenja

Mene umornog

Dočekaše snovi

K'o neka svijetla

A davna zavještenja.

I zaista, poput maglice

Dizat ću se nad tim grotlom…

Moj život

Nikada nije mogao pronaći

Taj luk, i da se izvije

Nad sobom

I to sa tobom

Nikada neću moći objasniti prijateljima.

Ima

Tu laži

Ali samo da sebe slažem

«Čuvajte se močvare i šikare»,

Ja im kažem.

Sad poslije svega

Kad gotovo je

Kad nema više

Sad još jedna tuga

Za mene.

Je li to padala hladna kiša

Ili su to bile opomene?

Nijedan izgubljen u zimu

Nije dobro prošao.

Šta da kažem prolazniku

Osim da na tebe, kukavički,

Svalim svu krivicu

- Tako sam ti i došao -

I izredam sve svoje nedostatke

I mane, i to će mi, bijednički,

Pomoći

A meni nema pomoći…

Razbacuju me

Sjete pramenovi

Kojekud, zlehud

Zgrcah oproštenja

Mene umornog

Dočekaše snovi

K'o neka svijetla

A davna zavještenja.

Moj život ...

Možda će ga lijepe žene

Uspjeti prepričati

«Ljubile ga, izgubile ga».

Uzmognem li, otići ću

Do jedne napuštene kuće

Na udaljenom i dalekom

I zabitom brijegu

I ne pitajući se za juče

Otvorit ću prozore

Da prvo uđe zraka

I sjesti

U buđ, paučinu i prašinu

I pustiti

Da mi zrake sunca sinu ...

[maccarona]

korijen s krilima


dugo sam letio u prazno
treba na zemlju stati
uspravno iz nje rasti
uspravno umirati

ptice su sumi krila
a suma pticama korijen
list ne leti od sebe,
on biva olujom gonjen

pod zemljom i u zraku
u isti mah drvece zivi
drvo je most sto dise
izmedj mrtvih i zivih

i kada ogole grane,
cvrkut ih zazeleni
ja nista rekao nisam:
to jasen sumi u meni

[rikardoreis]

jest da sam je stavljao na drugu temu, al' ubila se za ove...


Mizera
studentesi Idi Lotringer

Kao oko mrtvaca jednog
sjaje oko našeg vrta bednog,
fenjeri.
Da l noć na tebe svile prospe?
Jesi li se digla među gospe?
Gde si sad ti?

Voliš li još noću ulice,
kad bludnice i fenjeri stoje
pokisli?
A rage mokre parove vuku,
u kolima, ko u mrtvačkom sanduku,
što škripi.

Da nisi sad negde nasmejana,
bogata i rasejana,
gde smeh vri?
O, nemoj da si topla, cvetna,
O ne budi, ne budi sretna,
bar ti mi, ti.

O, ne voli, ne voli ništa,
ni knjige, ni pozorišta,
ko učeni.
Kažeš li nekad, iznenada,
u dobrom društvu, još i sada,
na čijoj strani si?

O, da l se sećaš kako smo išli,
sve ulice noću obišli,
po kiši?
Sećaš li se, noćne su nam ptice
i lopovi, i bludnice,
bili nevini.

Stid nas beše domova cvetnih,
zarekli smo se ostat nesretni,
bar ja i Ti.
U srcu čujem grižu miša,
a pada hladna, sitna kiša.
Gde si sad Ti?

Miloš Crnjanski, Beč, 1918.

[anais_nin]

Love Sonnet XLV

Don't go far off, not even for a day, because--
because--I don't know how to say it: a day is long
and I will be waiting for you, as in an empty station
when the trains are parked off somewhere else, asleep.

Don't leave me, even for an hour, because
then the little drops of anguish will all run together,
the smoke that roams looking for a home will drift
into me, choking my lost heart.

Oh, may your silhouette never dissolve on the beach;
may your eyelids never flutter into the empty distance.
Don't leave me for a second, my dearest,

because in that moment you'll have gone so far
I'll wander mazily over all the earth, asking,
Will you come back? Will you leave me here, dying?

Pablo Neruda

[anais_nin]

Tonight I can write the saddest lines

Tonight I can write the saddest lines.

Write, for example,'The night is shattered
and the blue stars shiver in the distance.'

The night wind revolves in the sky and sings.

Tonight I can write the saddest lines.
I loved her, and sometimes she loved me too.

Through nights like this one I held her in my arms
I kissed her again and again under the endless sky.

She loved me sometimes, and I loved her too.
How could one not have loved her great still eyes.

Tonight I can write the saddest lines.
To think that I do not have her. To feel that I have lost her.

To hear the immense night, still more immense without her.
And the verse falls to the soul like dew to the pasture.

What does it matter that my love could not keep her.
The night is shattered and she is not with me.

This is all. In the distance someone is singing. In the distance.
My soul is not satisfied that it has lost her.

My sight searches for her as though to go to her.
My heart looks for her, and she is not with me.

The same night whitening the same trees.
We, of that time, are no longer the same.

I no longer love her, that's certain, but how I loved her.
My voice tried to find the wind to touch her hearing.

Another's. She will be another's. Like my kisses before.
Her voide. Her bright body. Her inifinite eyes.

I no longer love her, that's certain, but maybe I love her.
Love is so short, forgetting is so long.

Because through nights like this one I held her in my arms
my sould is not satisfied that it has lost her.

Though this be the last pain that she makes me suffer
and these the last verses that I write for her.

Pablo Neruda