danas wrote:teletrader wrote:bonsai wrote:Evo i ja sam svjeze razveden(dvije sedmice),poslije 22 godine braka.Moja "zivotna" saputnica je odlucila da to vise ne bude.Da sam iznenadzen, nisam, da sam tuzan, nisam, mogu cak reci da se radujem novonastaloj slobodi.Vec su mi poceli ici na zivce kompromisi,popustanja i ispunjavanje tudzih zelja dok sam gubio dragocjeno vrijeme za ispunjavanje sopstvenih (kojih je ne mali broj).Kako tek poslije 22 godine? Razmimoilazenja su pocela mnogo,mnogo ranije a mi smo GRESKOM pokusavali zakrpiti ono sto je bilo zestoko pobucano i tako produzavali agoniju.Bio je to brak bez svadze ,vristanja,tuce,tek poneko sitnije razmimoilazenje u shvatanju zivota i kada se vatrena ljubav ugasila te sitnice su postale ambisi izmedzu nas. Smatram njenu odluku ispravnom,samo me malo strah posljedica za moju kcerku, jer mislim da djeci trebaju obadva roditelja i to ne ponekad vikendom nego puno radno vrijeme i vec mi fale njene svakodnevne provale,njeni uspjesi(u skoli),njene zelene okice ,uvijek nasmijane i njeno odrastanje iz dana u dan.
Joj Bonsai 'ebo te care poslije 22 godine???
Evo ja se cudim i ne mogu da se nacudim,pa kontam moji su roditelji u braku malo jace od 30 godina i dodju mi skoro ko kakva nana i dedo (mada unuke jos nemaju)
Razvesti se poslije 22 godine,zar toliko treba da dodje,da prostis iz "guz... u glavu"?Jeste li i u mladosti (sorry na izrazu ali i da si se ozhenio u srednjoj skoli opet si poprilicno "prist'o) imali isto vidjenje zhivota,ili od ciste hemijske privlacnosti niste vidjeli dalje? Jel ko sta sarao "ta tlane"?
Jel ko mozda poslao "new born moslem" ili sta li vec,dok druga strana nema razumjevanja za ovu spiritualnu transformaciju

pa pogledaj ovo gore pomasceno...
zato ja znam, ako to pocne -- gotovo je, razici se ko ljudi... a ne poslije 30 godina zalogaja bez svadje i vriske, ali i bez istinske srece i radosti... na zalost, malo ljudi zna prepoznati taj momenat u vezi (ne mora biti brak), a i ako prepoznaju -- nemaju snage ni hrabrosti nesto uraditi po tom pitanju... naravno, svako ima svoj izbor i zna sta je najbolje za njega... ja samo kazem da ja fakat ne bih mogla... a ni cafir mi u mene
i mislim da je bolje za djecu da imaju sretno razvedene nego nesretno ozenjene roditelje... bonsai, sretno!
PS @teletrader -- sta ti je to bolan?

Ja proveo,summa summarum,nekih 7 godina zhivota u BiH i to s pauzama i opet znam sta je Azab,a ti ne znas... cccc haustorce ko da gledam

Meni malo nejasno kako se neko transforimise poslije 10-20-30 godina..
Mozhda naivno razmisljam,nekako kontam da se covjek gradi do neke 20-25te godine i poslije valjda zna sta hoce..
Moji su starci poprilicno suprotni karakteri,mama je uvijek bila poprilicno "bubbly" i imala onaj ceif,merak "zest for life" kako god se to kazhe
Dok je stari uvijek bio ozbiljan,sredjen,nema kod njega supljeg hoda ni u cemu..Stalno u nekim kalkualcijama,projetkima (pa makar se radilo o novoj ogradi u basti) dok mama vazda sa nekim prijateljicama,hobbye ganja i sl.
I ja se i dan danas pitam kako je mogla izdrzhati sa njim jer su suprotni karakteri i da li tu jos necega ima?
I ljetos ja otisao do njihove kuce po kosarkasku hloptu koja mi stoji medju mojim momackim stvarima..subota predvece,dolazim ja..
Stara i stara se sredili,kontam:
Da nije kakva godisnjica ili rodjendan?
Jok
Da im nije ko rekao doci?
Niko..
I onda u citavom tom dumanju,zapazim SVJECNJAK na trpezarijskom stolu i jos,da belaj bude veci,CD "Barry White greatest hits" pored linije..
Skontam "Teletrader uzmi loptu i bjezhi dok te nije neko nogom nabio" ...