Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Shoshana wrote:
Druga budalastina koju sam cesto cula je: "Pa vi se ne svadjate i ne tucete... ne varate jedno drugo (ne pijete, ne kockate itd.)... Pa sto se razvodite?" Hebi ga, ja znam bar jedno 200 ljudi sa kojima se dobro slazem, koji ne piju, ne kockaju i ne tuku me, ali to ipak ne vidim kao dovoljan razlog da zivim s njima do kraja zivota. Ja sam samo jednog dana ustala i zapitala se ko je covjek koji spava u mom krevetu, i dosla do zakljucka da ja ne zelim provesti ostatak moga zivota sa tom osobom.
Za mene je to bilo jednako razvodu. Previse postujem samu sebe (a onda i sve ostale) da bih ja lagala do kraja zivota kako nekoga volim.
ovo pomasceno sam napisala jedno 1001 put na ovom forumu... znajuci da ako se ikada tako probudim, da je to kraj... i znajuci da isto vazi i za mog muza... da je bolje biti sam nego bilo sa kim, reda radi i navike... i da je to milion puta bolje i postenije nego zivjeti zivot -- ma kako ugodan i stabilan -- u lazi...
vidim masu ljudi oko mene koji zive takve zalosne veze... iz navike... jer nisu nasli 'nista bolje'... jer 'sta ce im neko reci'... jer 'imaju kredit za auto/djecu/ratu za stan...' cak znam ljude koje su zajedno jer imaju advokatsku praksu skupa, pa su poslovni partneri a nista drugo ih ne vezuje -- o cemu pricaju je o poslu...
i prodje im cijeli zivot tako u slijepoj rutini, omedjen parametrima malogradjanstine i kukavicluka iz kojih nisu u stanju da se iscupaju...
tuga i zalost u boga...
Samo sam ja dovoljno mastovit da te zadrzim cijeli zivot
jos da si me ikako i uFatio pa da me mozes zadrzat dobro bi bilo
idi umij se bolan
Shoshana wrote:
Druga budalastina koju sam cesto cula je: "Pa vi se ne svadjate i ne tucete... ne varate jedno drugo (ne pijete, ne kockate itd.)... Pa sto se razvodite?" Hebi ga, ja znam bar jedno 200 ljudi sa kojima se dobro slazem, koji ne piju, ne kockaju i ne tuku me, ali to ipak ne vidim kao dovoljan razlog da zivim s njima do kraja zivota. Ja sam samo jednog dana ustala i zapitala se ko je covjek koji spava u mom krevetu, i dosla do zakljucka da ja ne zelim provesti ostatak moga zivota sa tom osobom.
Za mene je to bilo jednako razvodu. Previse postujem samu sebe (a onda i sve ostale) da bih ja lagala do kraja zivota kako nekoga volim.
ovo pomasceno sam napisala jedno 1001 put na ovom forumu... znajuci da ako se ikada tako probudim, da je to kraj... i znajuci da isto vazi i za mog muza... da je bolje biti sam nego bilo sa kim, reda radi i navike... i da je to milion puta bolje i postenije nego zivjeti zivot -- ma kako ugodan i stabilan -- u lazi...
vidim masu ljudi oko mene koji zive takve zalosne veze... iz navike... jer nisu nasli 'nista bolje'... jer 'sta ce im neko reci'... jer 'imaju kredit za auto/djecu/ratu za stan...' cak znam ljude koje su zajedno jer imaju advokatsku praksu skupa, pa su poslovni partneri a nista drugo ih ne vezuje -- o cemu pricaju je o poslu...
i prodje im cijeli zivot tako u slijepoj rutini, omedjen parametrima malogradjanstine i kukavicluka iz kojih nisu u stanju da se iscupaju...
tuga i zalost u boga...
pametnice obadvije
p.s. samo da dodam da se najezim svaki put kad cujem ili procitam rijeci "propali brak" nigdje veze.....onda bi trebalo da postoji i "promaseni brak" i "ustajali brak" itd itd itd....cuj "propali brak"
SsTtEeLlAa wrote:Kako znati da je upravo razvod braka prava odluka ???
Kako ponovo zivjeti solo zivot, kako se vratiti u normalu, kad ti se citav zivot svodio na muza, kucu i sl. sranja ???
Kako muski gledaju na razvedene zene ...... Da li vam to smeta ili vam ne predstavlja uopste problem ???
Mislim da znas da je kraj onog momenta kad legnes pored te osobe i zeludac te boli jer ne zelis biti tu...Tada je vrijeme da se pokupis i, kako ti kazes, vratis se u normalu, jer ta veza vise nije normalna.
Ne znam za muske, ali za mene je netko tko je razveden samo osoba sa neprocjenjivim iskustvom, koja ne bi trebala ponavljati stare greske...Ja sam se nedavno sa prijateljicama zezala kako su se ljudi prije snebivali ''znas da se ona udavala tri puta'', a danas samo mozes pomisliti ''ma pametna zena, nije se patila i uzivala u trojici muskaraca''
anais_nin wrote:
p.s. samo da dodam da se najezim svaki put kad cujem ili procitam rijeci "propali brak" nigdje veze.....onda bi trebalo da postoji i "promaseni brak" i "ustajali brak" itd itd itd....cuj "propali brak"
cu' propao brak jah, hoce to kod nas... propao brak, propala veza...
pa nek je i propao; makar ne zaudara na kilometar ko ovaj 'ustajali'... kad vidis takav par, povraca ti se...
SsTtEeLlAa wrote:Kako znati da je upravo razvod braka prava odluka ???
Kako ponovo zivjeti solo zivot, kako se vratiti u normalu, kad ti se citav zivot svodio na muza, kucu i sl. sranja ???
Kako muski gledaju na razvedene zene ...... Da li vam to smeta ili vam ne predstavlja uopste problem ???
Ja kad bih kojim slucajem bio ozenjen zenom koja mene,kucu porodicu i slicno smatra obicnim sranjem,ja bih pod hitno trazio razvod braka,kao jedino rijesenje.
A sto se tice razvedenih zena muskarci na njih gledaju kao i na sve ostale zene dok ne saznaju da su razvedene
Meni uopste nebi smetalo kad bih se recimo sastao sa nekom pustenicom od nekog milionera,glumca ili pak nekog naseg sokolovica
anais_nin wrote:definishi "klasican" recimo meni klasican a nekom perverzan sve je to relativno
Klasican znaci sex izmedju dvoje (nemoguce je u ovom slucaju da bude vise) ljudi koji vrhuncem sexualne mastovitosti smatraju promjenu poze, a najvecim sexualnim dostignucem oralni sex
E sa takvima se bolje ni u putu ne sresti
Ja kad bih kojim slucajem bio ozenjen zenom koja mene,kucu porodicu i slicno smatra obicnim sranjem,ja bih pod hitno trazio razvod braka,kao jedino rijesenje.
@Shoshana
Od razvoda ne treba praviti dramu - pogotovu ako su djeca u slici.
Ovo fakat ne kontam. Razumijem za brakove sa nasiljem u porodici a da je dobro za dijete to sto se nekome ujutro digne ili nedigne pa se odluci razvesti, moj skromni um ne moze da shvati.
@danas
Tebi nije bitno sta okolina kaze i sta misli i to je sasvim ok ali kasnije kazes
pa nek je i propao; makar ne zaudara na kilometar ko ovaj 'ustajali'... Rolling eyes kad vidis takav par, povraca ti se... Rolling eyes
i dovodis se u poziciju okoline.
Iskreno, nemam nista protiv razvedenih ali kada bi upoznao takvu jednu osobu i koja mi kaze razvela se, tako eto, jedno jutro se probudila i vidjela da to nije osoba s kojom zeli provesti zivot. Nema sanse da bi i pomislio da gradim nesto ozbiljno s tom osobom. Sve su pretpostavke da bi onda i mene to isto moglo snaci jjedno lijepo suncano jutro. Brak posmatram kao jednu ozbiljnu OBAVEZU u kojoj se OBA partnera moraju truditi da ga odrze.
Vidim da pojedinima razvod dodje k'o pisanje niz vjetar.
Ja se nisam jos razveo (nisam imao kad a nemam ni sad vremena a ni prostora - prije je bio razlog i novac), ali se jesmo razisli (daleko jedno od drugog) medjutim, zalosno je kad vidis da se ljubav i brak i veza sve zajedno svelo na ispunjavanje zelja i ugadjanje drugoj strani i nekim "kompromisima" preko mojih ili tvojih ledja.
Da ne spominjem milion intriga i zakulisnih prica za koje jesam i nisam znao.
Samo da napomenem, trece strane (obicni roditelji supruznika i ostala rodbina) su smrt za jedan brak.
A ovo emancipalisticko sranje (probuditi se i shvatiti da to nije covjek sa kojim bi bili) je bas za smeca.
Moj brak i vezu naime je unistila isuvise bolesna ljubomora, izrazeno agresivna posesivnost, intrige i spletkarenja trece strane i jos uz to neke moje greske koje napravih davno, ali mi nabijane na nos stalno i nakon vjencanja - pa odlucih - da to bolje da ne ide, nego da ide naopako.
Najgore i najtuznije je - sto se - bilo covjeku bilo zeni, ogadi upustanje u bilo kakvu drugu relaciju nakon te i shvati da je najljepsi mir - onaj licni.
A svima koji udju u takvo nesto sto se zove brak, bih preporucio da prvo sagledaju ozbiljnost i sposobnost samokriticnosti partnera da svako bude u stanju da sagleda svoje prednosti i nedostatke, pa i onda kada su mozda neki nedostaci neuklonjivi, da ih barem smogne snage da prizna, jer u suprotnom od toga nema nista, kao sto rekoh iz iskustva, jer "kompromis" i odobravanje preko tvojih ledja ili njegovih, ispipavanje "praga ljubavi" i spremnosti zrtve, nece nista donijeti dobroga osim sadisticke zelje jednog partnera da ispipa "prostor" do kojeg moze ici, ili pak mazohisticke drugog da vidi dokle prvi partner moze da mu/njoj sere po glavi.
Za danasnje pojmove - i gledajuci kompletno "emancipatorsko" razmisljanje mnogih "modernih" i "emancipovanih" zena i muskaraca - smatram da je brak odavno vec propala institucija.
Last edited by Citizen-X on 29/10/2007 08:59, edited 2 times in total.
Ja kad bih kojim slucajem bio ozenjen zenom koja mene,kucu porodicu i slicno smatra obicnim sranjem,ja bih pod hitno trazio razvod braka,kao jedino rijesenje.
@Shoshana
Od razvoda ne treba praviti dramu - pogotovu ako su djeca u slici.
Ovo fakat ne kontam. Razumijem za brakove sa nasiljem u porodici a da je dobro za dijete to sto se nekome ujutro digne ili nedigne pa se odluci razvesti, moj skromni um ne moze da shvati.
@danas
Tebi nije bitno sta okolina kaze i sta misli i to je sasvim ok ali kasnije kazes
pa nek je i propao; makar ne zaudara na kilometar ko ovaj 'ustajali'... Rolling eyes kad vidis takav par, povraca ti se... Rolling eyes
i dovodis se u poziciju okoline.
Iskreno, nemam nista protiv razvedenih ali kada bi upoznao takvu jednu osobu i koja mi kaze razvela se, tako eto, jedno jutro se probudila i vidjela da to nije osoba s kojom zeli provesti zivot. Nema sanse da bi i pomislio da gradim nesto ozbiljno s tom osobom. Sve su pretpostavke da bi onda i mene to isto moglo snaci jjedno lijepo suncano jutro. Brak posmatram kao jednu ozbiljnuOBAVEZU u kojoj se OBA partnera moraju truditi da ga odrze.
Obaveza sama po sebi govori sta je brak i to jos se moras truditi da obaveza opstane. Je li tako da je to protiv ljudske prirode?
Brak vrijedi samo do onog momenta dok partner s radoscu dolazi kuci i ima sta da kaze onom drugom. Onog trenutka kad je meni mrsko kuci jer me tamo ceka neko s kim bi volio biti sto manje vremena, vrijeme je za civilizovan rastanak i takvu OBAVEZU ne vrijedi ODRZATI i TRUDITI se oko nje kao sto kazes. Djeca? Hm.. djeca su otezavajuca okolnost u cijeloj prici za razvod, ali je u svakom slucaju bolje za njih da im se roditelji razvedu kao civilizovani ljudi, nego da zive u braku u kojem se svaki dan kolju.
U sustini brak je institucija ciji je smisao da se zna ko je kome NAJVJEROVATNIJE otac. Sve ostalo je bolje bez braka nego u braku
mostarac wrote:
Obaveza sama po sebi govori sta je brak i to jos se moras truditi da obaveza opstane. Je li tako da je to protiv ljudske prirode?
Brak vrijedi samo do onog momenta dok partner s radoscu dolazi kuci i ima sta da kaze onom drugom. Onog trenutka kad je meni mrsko kuci jer me tamo ceka neko s kim bi volio biti sto manje vremena, vrijeme je za civilizovan rastanak i takvu OBAVEZU ne vrijedi ODRZATI i TRUDITI se oko nje kao sto kazes. Djeca? Hm.. djeca su otezavajuca okolnost u cijeloj prici za razvod, ali je u svakom slucaju bolje za njih da im se roditelji razvedu kao civilizovani ljudi, nego da zive u braku u kojem se svaki dan kolju.
U sustini brak je institucija ciji je smisao da se zna ko je kome NAJVJEROVATNIJE otac. Sve ostalo je bolje bez braka nego u braku
... i da ima ko izdrzavati zenu i djecu kad brak propadne.
Ne fakat se postavlja pitanje sta je zapravo sustina braka i zasto dvoje stupaju u brak? Ja to shvatam kao obavezu sto zapravo i jeste, obecanje da ce se bracni partneri voliti, ljubiti, maziti, paziti itd., u DOBRU i ZLU DO KRAJA ZIVOTA. Uvijek ima uspona i padova a emancipacija (pogotovu na zapadu) omogucava zeni da lahko iskoci s voza cim malo krene nizbrdo i to ga jos potiskaju!
E sad, kako zene iskoristavaju muskarce na zapadu tako muskarci iskoristavaju zene na balkanu i vrlo cesto su u podredjenom polozaju.
mostarac wrote:
Obaveza sama po sebi govori sta je brak i to jos se moras truditi da obaveza opstane. Je li tako da je to protiv ljudske prirode?
Brak vrijedi samo do onog momenta dok partner s radoscu dolazi kuci i ima sta da kaze onom drugom. Onog trenutka kad je meni mrsko kuci jer me tamo ceka neko s kim bi volio biti sto manje vremena, vrijeme je za civilizovan rastanak i takvu OBAVEZU ne vrijedi ODRZATI i TRUDITI se oko nje kao sto kazes. Djeca? Hm.. djeca su otezavajuca okolnost u cijeloj prici za razvod, ali je u svakom slucaju bolje za njih da im se roditelji razvedu kao civilizovani ljudi, nego da zive u braku u kojem se svaki dan kolju.
U sustini brak je institucija ciji je smisao da se zna ko je kome NAJVJEROVATNIJE otac. Sve ostalo je bolje bez braka nego u braku
... i da ima ko izdrzavati zenu i djecu kad brak propadne.
Ne fakat se postavlja pitanje sta je zapravo sustina braka i zasto dvoje stupaju u brak? Ja to shvatam kao obavezu sto zapravo i jeste, obecanje da ce se bracni partneri voliti, ljubiti, maziti, paziti itd., u DOBRU i ZLU DO KRAJA ZIVOTA. Uvijek ima uspona i padova a emancipacija (pogotovu na zapadu) omogucava zeni da lahko iskoci s voza cim malo krene nizbrdo i to ga jos potiskaju!
E sad, kako zene iskoristavaju muskarce na zapadu tako muskarci iskoristavaju zene na balkanu i vrlo cesto su u podredjenom polozaju.
Brak uopste nema smisla bar meni i ne vidim nijedan razlog zasto je bolje stupiti u brak od vanbracnog zivota sa nekom osobom.
Ako nekog volim drzava mi ne treba bit svjedok toj ljubavi a isto tako potpis na papiru me nece sprijeciti da taj ugovor ponistim ako mi vise sa nekim nije dobro.
Brak sam po sebi nema smisla.
baustelac wrote:
@danas
Tebi nije bitno sta okolina kaze i sta misli i to je sasvim ok ali kasnije kazes
pa nek je i propao; makar ne zaudara na kilometar ko ovaj 'ustajali'... Rolling eyes kad vidis takav par, povraca ti se... Rolling eyes
i dovodis se u poziciju okoline.
svako je u poziciji okoline -- gledajuci svijet oko sebe... vidis parove u svojoj okolini, neki su sretni a neki bas i ne -- sve i da hoces ne mozes a da nemas svoje vidjenje ljudi koje poznajes... elem, poenta je, da neko obraca paznju sta 'okolina' misli a neko ne... parovi od kojih se meni place su sasvim slobodni da ignorisu moj sud, kao sto sam ja slobodna da ignorisem njihov, ili bilo ciji sud... sa tom razlikom da oni nisu nista sretniji u vezi time sto ignorisu moj sud (u sustini nebitan i bez ikakvih moralnih konotacija i svakako bez pritisaka), a mozda bi bili sretniji da pocnu da ignorisu strah od 'a sta ce carsija/prijatelji/roditelji reci' te prekrate sebi muke...
glede braka i obaveze... daleko sam od romanticarskih iluzija -- ne znam da sam ih ikada i imala -- ali kada brak postane samo i jedino obaveza, po mom misljenju, vrijeme je za poselamit se... brak -- kao i svaka veza uostalom -- moze to postati iz raznoraznih razloga... ne smatram se emancipiranom feministicom, ali znam da ne bih mogla biti ni dana duze sa osobom koja za mene vise nije specijalna, koja me ne stimulira, i za koju me-- kad se sve sabere i oduzme -- na kraju veze samo navika, zajednicki kredit, i pritisak okoline...
Evo i ja sam svjeze razveden(dvije sedmice),poslije 22 godine braka.Moja "zivotna" saputnica je odlucila da to vise ne bude.Da sam iznenadzen, nisam, da sam tuzan, nisam, mogu cak reci da se radujem novonastaloj slobodi.Vec su mi poceli ici na zivce kompromisi,popustanja i ispunjavanje tudzih zelja dok sam gubio dragocjeno vrijeme za ispunjavanje sopstvenih (kojih je ne mali broj).Kako tek poslije 22 godine? Razmimoilazenja su pocela mnogo,mnogo ranije a mi smo GRESKOM pokusavali zakrpiti ono sto je bilo zestoko pobucano i tako produzavali agoniju.Bio je to brak bez svadze ,vristanja,tuce,tek poneko sitnije razmimoilazenje u shvatanju zivota i kada se vatrena ljubav ugasila te sitnice su postale ambisi izmedzu nas. Smatram njenu odluku ispravnom,samo me malo strah posljedica za moju kcerku, jer mislim da djeci trebaju obadva roditelja i to ne ponekad vikendom nego puno radno vrijeme i vec mi fale njene svakodnevne provale,njeni uspjesi(u skoli),njene zelene okice ,uvijek nasmijane i njeno odrastanje iz dana u dan.
Naravno da covjek treba da gleda okolinu i da uzima pozitivne primjere kako to treba biti, kako u braku tako i u svim aspektima zivota a sta okolina kaze i prica, to treba na ignore.
Po meni brak kao insitucija bez djece je besmilen. Brak je tu da zakonski zastiti djecu odnosno zenu kao zrtvu koja zrtvuje sebe za odgajanje djece i podizanje djece i zato ga posmatram kao obavezu gdje oboje treba da se zrtvuju i rade na opstanku braka. Brak je zajednica i vecina nas je dio jedne takve zajednice ali kao potomci. I svi mi smo imali manje ili vece konflikte sa svojim roditeljima samo sto se od svojih roditelja ne razvodimo. Uvijek se neko potrudi da se konflikt izgladi i zaboravi jer izlaza nema. Isto tako bi trebalo da bude i u braku (nasilje i nevjeru iskljucujem). U svemu dolazi do zasicenja pa vjerujem da je tako i u braku a oni pocetni motivi zasto je dvoje stupilo u brak treba da budu vodilja da se prevazidju trenutna mrzovolja. Najlakse je iskociti a to samo pokazuje nista drugo do slabost i nedostatak volje da se odrzi nesto sto je nekada bilo vrijedno paznje.
Tragedija nastupa kada se dvoje "upoznaju" preko vecernjih izlazaka druze se par sati sedmicno i onda odluce da stupe u brak bez da se dobro upoznaju i shvate ozbiljnost jednog takvog koraka. Ako i ne uspije, hebi ga, ima razvod. Drugacije ne ide jer sta bi mahala rekla da dvoje zive nevjencani! Bolje biti i razevedena nego sumnjivog morala
baustelac wrote:
@danas
Tebi nije bitno sta okolina kaze i sta misli i to je sasvim ok ali kasnije kazes
pa nek je i propao; makar ne zaudara na kilometar ko ovaj 'ustajali'... Rolling eyes kad vidis takav par, povraca ti se... Rolling eyes
i dovodis se u poziciju okoline.
svako je u poziciji okoline -- gledajuci svijet oko sebe... vidis parove u svojoj okolini, neki su sretni a neki bas i ne -- sve i da hoces ne mozes a da nemas svoje vidjenje ljudi koje poznajes... elem, poenta je, da neko obraca paznju sta 'okolina' misli a neko ne... parovi od kojih se meni place su sasvim slobodni da ignorisu moj sud, kao sto sam ja slobodna da ignorisem njihov, ili bilo ciji sud... sa tom razlikom da oni nisu nista sretniji u vezi time sto ignorisu moj sud (u sustini nebitan i bez ikakvih moralnih konotacija i svakako bez pritisaka), a mozda bi bili sretniji da pocnu da ignorisu strah od 'a sta ce carsija/prijatelji/roditelji reci' te prekrate sebi muke...
glede braka i obaveze... daleko sam od romanticarskih iluzija -- ne znam da sam ih ikada i imala -- ali kada brak postane samo i jedino obaveza, po mom misljenju, vrijeme je za poselamit se... brak -- kao i svaka veza uostalom -- moze to postati iz raznoraznih razloga... ne smatram se emancipiranom feministicom, ali znam da ne bih mogla biti ni dana duze sa osobom koja za mene vise nije specijalna, koja me ne stimulira, i za koju me-- kad se sve sabere i oduzme -- na kraju veze samo navika, zajednicki kredit, i pritisak okoline..
but -- to sam ja...
ima takvih jos
Nije me strah sukobit se sa misljenjem okoline, ali su norme sredine toliko upreglane u svjesti i uvjek nadju nacin da se manifestuju. Ona vjecito prisutna sjeta, kad se sretnemo, da porodica nije kompletna na onaj " klasican nacin " je za mene puno teza nego sta ce mamma, tata, prijatelj i brat reci.
Pitanje koje te muci dugo, dugo posle toga i kad svi vec zaborave, i budes ona/j " razveden/a"
Je sam li stvarno sve uradio ?
I sta ako jesi a ipak nisi uspio da vratis ni tracak one vjere i osjecaja zbog koijih si stupio u brak...
I prebolis ili pregoris, tako je to ...
Moji roditelji koji imaju preko 60 godina, svakodnevno se cmacu Stari mami pridrzava kaput, ona ustaje ujutro sabahile kako bi sa njim popila kafu... Za 33 godine braka, skoro pa nista nisu izgubili.
Zato ljudi, nije sve tako sivo
sam napisala jedno 1001 put na ovom forumu... znajuci da ako se ikada tako probudim, da je to kraj... i znajuci da isto vazi i za mog muza... da je bolje biti sam nego bilo sa kim, reda radi i navike... i da je to milion puta bolje i postenije nego zivjeti zivot -- ma kako ugodan i stabilan -- u lazi...
