Hvalasherbett wrote:
super post!
svi patimo od istoga...
dodala bi putovanje..definitvno preokupira misli, otvara vidike i otkriva nove dimenzije i načine razmišljanja
doduše, omnia mea mecum porto..od samih sebe ne možemo pobjeći, pa tako ni te bolesti..ipak vrijeme liječi sve
Da, slozio bih se za vrijeme. Mozda i ne lijeci, ali otupi neke stare ostrice, ugasi neke stare vatre i covjek shvati da se bez te/tog neke/og itekako moze.
Ja se nikada do kraja nisam izlijecio, da budem iskren. A vjerujem da je tako svima, ko god je izgubio veliku ljubav. Mislim, ne patim za njom, niti o njoj uopce razmisljam u bilo kojem drugom kontekstu izuzev uspomena. Ali da dodje ponekad u misli, dodje itekako.
Bio sam bolestan prije 2 godine i zaglavio u bolnici. I javila se kratkom porukom sa zeljom za brz oporavak, nakon 2 godine nekomuniciranja i medjusobnog izbjegavanja. Lijep je osjecaj bio
