Zivimo u istoj kuci, velika kuca sa 4 apartmana (znaci jos dvije osobe osim nas). Druzimo se cesto, ponekad i prespava u mojem apartmanu, mojoj sobi (apsolutno nista ne radimo i nista se ne dogadja). Kad kazem bliski smo mislim dijelimo probleme, pricamo o svemu, druzimo se cesto, svaki dan se vidimo (zivimo blizu ali i on uvijek zove da odemo negdje ja zovem itd). Moram dodati da nije imao posao zadnja dva mjeseca pa ja znam skuhat, donijet mu hrane itd. (naravno zato ejr mi je stalo do njega, i zao mi je da mu je tesko). Uvijek sam fakat tu za njega i znam neko ce pomisliti 'tip te koristi' ali jbg i on je puno puta tu za mene (mozda ne financijski ali na druge nacine -no sex, da se odmah zna
) Usred tolike bliskosti gdje covjek i zaplace pred tobom ako mu je tesko, govori ti probleme slusa tvoje, ja saznam da se on vidja sa nekime. Naravno, pogadja me to jer mi je stalo do njega (znaci idiot sam, klasika) ali ono sto me jos vise muci je cinjenica da netko nije iskren sa mnom, da laze da ce tu a ode tamo itd. I mislim si, pa jbt sto mi ne kazes pa da barem znam, da se udaljim psihicki od tebe. Iskrenost u odnosima jbg, sta ja znam.
Sta da radim? Pobjec ne mogu, razgovarati sa njim o ovome ne mogu (jer on to skriva, saznala slucajno, neke stvari povezala itd). Ok, stalo mi je jako do njega (ocito) ali tu je i to jebeno prijateljstvo i bliskost i dodje mi na povracanje kad pomislim da cu morati sve to raskinuti. Nisam sigurna kako da se ponasam jer sam inace opustena, bezbrizna i ne zelim si dopustiti da primijeti da me ovo muci. Mrzim lazi, skrivanja, ljude koji nisu iskreni. Ufff...
Eto, ako netko ima koju rijec podrske, slobodno...
) i toliko patiti za nekim ko mozda nije vrijedan tolike paznje 
